Poslovni broj: Usž-1885/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan - Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. C., vlasniku obrta „V. C.“, Ž., zastupan po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpn-34/19-38 od 10. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpn-34/19-38 od 10. veljače 2022. i odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-215-01/17-01/35, urbroj: 513-04-19-3 od 19. srpnja 2019. i poništenje rješenja Porezne uprave, Područnog ureda D., Službe za nadzor, Odjela za otkrivanje porezno kaznenih djela klasa: UP/I-215-01/16-01/2, urbroj: 513-07-29- 01-17-6 od 17. veljače 2017.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II- 215-01/17-01/35, urbroj: 513-04-19-3 od 19. srpnja 2019. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Porezne uprave, Područnog ureda D., Službe za nadzor, Odjela za otkrivanje porezno kaznenih djela, klasa: UP/I-215-01/16-01/2, urbroj: 513-07-29-01- 17-6 od 17. veljače 2017. (točka II. izreke), obustavljen je postupak poreznog nadzora utvrđenja tužitelju manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za 2012. (točka III. izreke) te je utvrđeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 30.111,00 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova spora u iznosu od 6.205,00 kuna (točka IV. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 17. veljače 2017. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2012. godinu u iznosu porezne obveze od 317.657,40 kuna uz pripadajuće kamate, porez na dobit za 2012. godinu u iznosu porezne obveze od 277.705,67 kuna uz pripadajuće kamate (točka I. izreke), uz specifikacije za uplatu zadanih naloga, popratnih utvrđenja za uplatu utvrđenog iznosa i odgovarajućih knjiženja, roka za plaćanje od 8 dana od konačnosti rješenja i upozorenja da će se u slučaju neizvršenja naplata izvršiti ovrhom (točke II., III., IV. i V. izreke).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome iznosu kronologiju tijeka postupka te navodi da je vještak, čiji nalaz sud prihvaća, pogrešno utvrdio stanje stvari u ovom predmetu. Navodi da tužitelj u konkretnom slučaju nije izdao izlazne račune niti je posjedovao prateće listove te da je tek u upravnom sporu dostavio otpremnice, odnosno račune, koje ranije nije dostavio niti uz prigovor niti uz žalbu u upravnom postupku, što je protivno zakonu jer se računi i otpremnice dostavljaju u trenutku nastanka poslovnog događaja. Stava je da se radi o naknadno sastavljenim ispravama te da su na taj način povrijeđeni važeći propisi. Ističe da je skupljač otpada dužan uz svaku pošiljku otpada koju predaje osobi ovlaštenoj za uporabu, obradu i zbrinjavanje otpada predati prateći list s podacima iz očevidnika o nastanku i tijeku otpada. Navodi da je, vezano za spomenuti očevidnik o nastanku i tijeku otpada, propisana evidencija u pisanom i/ili elektronskom obliku, koju su dužni voditi svi proizvođači i posjednici otpada te sve ovlaštene osobe za gospodarenje otpadom, a sastoji se od obrasca očevidnika i pratećih listova za pojedinu vrstu otpada. Ističe da je pogrešan stav suda i vještaka da prateći listovi nisu bitni za procjenu u situaciji kada se količine otpadnih voda tužitelja i V. i k. d.o.o. podudaraju, kao što je slučaj u ovom predmetu. Smatra da se utvrđeni podaci kod tužitelja i V. i k. d.o.o. podudaraju iz razloga što je V. i k. d.o.o. samo preuzeo podatke od tužitelja iz pratećih listova i to samo za onaj otpad za koji su dostavljeni ti listovi. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu suda prvog stupnja te sam otkloni nedostatke na način da presudom riješi upravnu stvar.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je proveden postupak poreznog nadzora, o čemu je sastavljen zapisnik klasa: UP/I-215-01/16-01/2, urbroj: 513-07-29-01-16-3 od 11. studenog 2016., predmet kojega nadzora kod poreznog obveznika je porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013. i skraćeni nadzor poreza na dobit za 2012. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. obavljao djelatnost pražnjenja i čišćenja septičkih jama i tankova pravnim osobama i građanima te je praznio cisterne u sabirnom centru, a koji posluje u sustavu društva V. i k. d.o.o. S..

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je bilo sporno je li tužitelj uredno evidentirao broj pražnjenja cisterni u sabirnom centru za pročišćavanje otpadnih voda koji se nalazi na TTTS-u S., pogon S., koji posluje u sustavu društva V. i k. d.o.o. S., odnosno je li tužitelj evidentirao manji broj pražnjenja cisterni u odnosu na broj pražnjenja koje je utvrdilo porezno tijelo, kao i je li porezno tijelo pravilno odredilo osnovicu poreza u slučaju da postoji navedena vrijednosna razlika.

9. Prvostupanjski sud je poništio rješenje tuženika od 19. srpnja 2019. i rješenje prvostupanjskog tijela od 17. veljače 2017. uz obrazloženje da porezno tijelo nije pravilno i potpuno utvrdilo sve činjenice koje su bitne za oporezivanje te da rješenja javnopravnih tijela nisu zakonita zbog povreda odredbi članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16.; dalje: OPZ) i članaka 8., 9. i 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

10. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomsko financijske poslove, S. K., koji je vještačenjem otpremnica i izlaznih računa utvrdio da je tužitelj obavio onoliko pražnjenja koliko su zabilježile video snimke nadzornih kamera, a da je navedeno razvidno i iz potvrde V. i k. d.o.o. S. o evidenciji broja cisterni i količini otpadnih voda na razini tri mjeseca i cijele godine. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da je u 2012. ukupan broj cisterni iznosio 6.428, dok je ukupna količina otpadnih voda 64.310 m3, pa je, iz tog razloga, zaključio da je V. i k. d.o.o. evidentirao 6.428 pražnjenja i da ih je tužitelj evidentirao u otpremnicama koje su vezane za izlazne račune. Nadalje, u tom dijelu je predmetni vještak istaknuo da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirana čak veća količina pražnjenja u iznosu od 932 m3 (1,4 % više) u odnosu na evidentirano u društvu V. i k. d.o.o. S. i da je to posljedica točnosti (ili netočnosti) mjerača na samom uređaju za pražnjenje na TTTS-u.

11. Sud prvog stupnja je u obrazloženju osporene presude utvrdio da vjeruje navedenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu te da je vještačenje provedeno po pravilima struke i sukladno najvišim znanstvenim dostignućima, a koji je nalaz i mišljenje u dostatnoj mjeri u suglasnosti sa sadržajem knjigovodstvene dokumentacije priložene sudskom spisu.

12. Takvo stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne može prihvatiti. Naime, pored utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku i dokumentacije koja prileži spisu, ovaj Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka ne drži krucijalnim prilikom utvrđivanja stvarnog stanja stvari u ovom predmetu. Posebice iz razloga što se vještačenje provodi u slučajevima kada o pravno relevantnim činjenicama nema dovoljno stručnih znanja, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

13. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i stanja spisa proizlazi da je vještačenje provedeno da bi se utvrdila ukupna stvarna količina otpadnih voda koje je tužitelj obavio u 2012. i je li evidentirao manji broj pražnjenja cisterni u odnosu na broj pražnjenja koje je utvrdila Porezna uprava. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je nalaz i mišljenje vještaka u dostatnoj mjeri u suglasju sa sadržajem knjigovodstvene dokumentacije. Budući da se vještačenjem nastoje razjasniti pravne činjenice o kojima sud nema stručnog znanja, ovaj Sud smatra da navedeno vještačenje u ovom predmetu nije od presudnog značaja za utvrđenje činjeničnog stanja.

14. Prvostupanjski sud je, odlučujući o predmetnoj stvari, citirao ovdje mjerodavne odredbe OPZ-a i Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 94/09. i 87/09., dalje: ZPDV), ali ih je pogrešno primijenio. Primjenom mjerodavnih propisa javnopravna tijela su zakonito utvrdila poreznu obvezu tužitelju.

15. Odredbom članka 65. OPZ-a propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja. Pritom se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama čiji materijalni sadržaj nedvojbeno odražava nastali poslovni događaj u skladu s člankom 66. stavkom 2. OPZ-a, a u skladu sa stavkom 4. toga članka Zakona smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna isprava je ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

16. Iz činjenica utvrđenih u poreznom nadzoru proizlazi, a što tužitelj nije s uspjehom osporio tijekom upravnog spora, da tužitelj nije uredno vodio poslovne knjige i da su se ispunili uvjeti za odmjeravanje porezne obveze na temelju članka 92. OPZ-a.

17. Odredbom članka 92. stavka 3. OPZ-a je propisano da će pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazit od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena, 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji, 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom.

18. Dakle, slijedom utvrđenih činjenica upravnog postupku, a s obzirom na to da je tužitelj naknadno, nakon poreznog nadzora, dostavio dokumentaciju kojom nastoji potkrjepiti svoje tvrdnje kao i da je provedenim sudskim vještačenjem utvrđeno da je knjigovodstvena dokumentacija samo u dostatnoj mjeri u suglasju s provedenim vještačenjem, ali ne i u potpunosti, primjenom odredaba ZPDV-a i OPZ-a ovaj Sud nalazi da je tužitelju, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, pravilno utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2012. i porezna obveza u iznosu od 317.657,40 kuna, kao i manje obračunat porez na dobit za 2012. i porezna obveza u iznosu 277.705,67 kuna.

19. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonita, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije s uspjehom osporio.

20. U predmetnom postupku porezno je tijelo dostatno obrazložilo zašto smatra da je tužitelju manje obračunat porez na dodanu vrijednost i porez na dobit, a koja utvrđenja je utemeljeno prihvatio tuženik, dok s druge strane tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost navedenih utvrđenja.

21. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane poreznog tijela, jer po ocjeni Suda provedenim sudskim postupkom, kao ni provedenim sudskim vještačenjem, nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio tuženik, a imajući na umu relevantnu dokumentaciju koja prileži spisu.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. u vezi članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude.

23. Budući da je tužitelj izgubio spor u cijelosti, na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, nema pravo na naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

U Zagrebu 22. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.