Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

8.P: Pr-4205/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj tužiteljice L. Č. iz Č., M. 3, OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u O., protiv tuženice gimnazije O. iz O., K. F. 14, OIB: …, radi isplate, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. studenog 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 22. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici gimnaziji O. isplatiti tužiteljici L. Č. razliku manje isplaćenih plaća u bruto iznosu od 3.982,13 kn (slovima:tritisućedevetstoosamdesetdvijekuneitrinaestlipa) / 528,52 eur[1] (slovima:petstodvadesetosameuraipedesetdvacenta) sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u niže navedenim bruto iznosima, koje teku od dospijeća svakomjesečnog iznosa, pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, a koje teku i to:

-na iznos od 499,40 kuna od dana 16. srpnja 2016. godine, do isplate,

-na iznos od 516,11 kuna od dana 16. kolovoza 2016. godine, do isplate,

-na iznos od 506,63 kuna od dana 16. rujna 2016. godine, do isplate,

-na iznos od 532,06 kuna od dana 16. listopada 2016. godine, do isplate,

-na iznos od 536,06 kuna od dana 16. studenog 2016.godine, do isplate,

-na iznos od 528,15 kuna od dana 16. prosinca 2016.godine, do isplate,

-na iznos od 516,64 kuna od dana 16. siječnja 2017. godine, do isplate,

-na iznos od 347,08 kuna od dana 16. veljače 2017. godine, do isplate,

u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn/ 373,28 eur, sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. srpnja 2021. podnio tužbu u kojoj je naveo da je radnik tuženika koji predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), te da mu je tuženik od prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. obračunavao plaću pogrešno koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn zbog čega mu je isplatio manju bruto plaću od one koja joj je pripadala. Tužitelj stoga smatra da mu pripada razlika plaće za navedeno razdoblje i to temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. Tužitelj pojašnjava da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. u iznosu 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka Sporazumu odnosno čl. III IDDS. Budući da tužitelj smatra da su se uvjeti za povećanje osnovice na iznos od 5.415,37 kn ispunili krajem studenog 2015. predložio je sudu da donese presudu kao u izreci, a za utuženo razdoblje od lipnja 2016. do siječnja 2017.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tužene na temelju Ugovoru o radu, a nije sporno niti da je 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Međutim, navodi da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na mogu biti sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što drugo u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, već isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenoga 2006., a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenog 2006. Tužena osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora, prije svega sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su potpisane od sedam potpisnika, a prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani su od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije i potpisao odnosno sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama - Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom toga, razvidno je da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Naime, notorno je kako se sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog, a to u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Dakle, izmjena kolektivnog ugovora, u čijem sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, je pravno nevaljana odnosno nezakonita, a takva su i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora. Ovo pravno stajalište zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske: broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr- 409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće, pa ne postoji utuživa obveza, pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tužena također osporava pravnu narav, podredno pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, ovo jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko - socijalnog vijeća, što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95.

- ispravak, 65/95 – ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak, i 68/05 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. Pravno stajalište u odnosu na ove činjenice zauzeto je u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 425/13 od 16. travnja 2013. Također, prigovara i sadržaju Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Naime, plaće se u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09 i 124/09). Odredbama članka 2., članka 4. i članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća kod kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Dana 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske je donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1. siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva na isplatu u veljači 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke Vlade, te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Također, osporava navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tužene, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, dakle nisu ispunjene pretpostavke za povećanjem osnovice plaće. Pritom, budući Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do "uskladbe" osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Ističe prigovor zastare te se poziva na dokument "zaključci sa sastanka od 8. prosinca 2016." u kojem je izražen stav profesora pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj s katedre radnog prava o tematici koja je predmet spora tužiteljice i tužene. Na ročištu održanom 23. studenog 2022. punomoćnik tuženika je izjavio da je sporna osnova, ali ne i visina potraživanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja i tuženika koji se nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi, odgovoru na tužbu i podnesku tužitelja od 7. listopada 2022.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, na temelju Ugovora o radu od 29. travnja 2005 i Aneksa ugovora o radu od 1. rujna 2005 i 30. kolovoza 2006. Tuženik je poslodavac koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09). U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od 5.108,84 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne.

5. Među strankama je sporno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću u razdoblju od lipnja 2016. do siječnja 2017. po osnovici od 5.108,84 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

6. Iz predloženih i provedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu,

- da je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni članku III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim člankom VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim člankom XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu, s tim da je iz članka 1. Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

7. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 124/09). Izmijenjenom odredbom članka 2. koja je u primjeni neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje Kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, člankom 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Vlada RH je 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 123/2016), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine.

8. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

9. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

10. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

11. Iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Također, iz članka 90. stavak 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz članka 92. stavka 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Odredbom članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine‟ 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavka 9. i članka 16. stavka 2. tog Zakona, te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavka 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj uzajamnoj sprezi, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

14. U cijelosti su neosnovani navodi tuženika u kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., u daljnjem tekstu IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga, valja istaknuti i da su, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju, IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju, pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

15. Stav je ovog suda da IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12, pa su odredbe istog u smislu citiranog članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine, jer je člankom XI. IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom članku 199. stavku 1. ZR-a.

16. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene članka III. IDD Sporazuma, jer odredbom članka VIII. IDD Sporazuma nije odgođena primjena članka III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na način „usklađivanja pariteta“ određen u članku IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene članka III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

17. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., godine i da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Iz navedenoga jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a u dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2% ili 1,8% + 3,8% = 5,6% : 2 = 2,8%), a podaci za treće tromjesečje objavljeni su 4. prosinca 2015. Slijedom toga proizlazi da su se uvjeti iz članka III. IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

18. Zbog svega navedenog tužitelju pripada pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

19. Među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, pa sud smatra tu činjenicu utvrđenom.

20. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od lipnja 2016. do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.982,13 kn bruto, s mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak. Dakle, porez i prirez poreza na dohodak čine sastavni dio bruto plaće, no dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

22. Prigovor zastare je neosnovan, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je tužba podnesena 12. srpnja 2021., a najstariji utuženi pojedinačni iznos je dospio 16. srpnja 2016., pa je nedvojbeno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 139. Zakona o radu.

22. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom u pogledu glavnog potraživanja i zatezne kamate. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat mu je trošak sastava tužbe, podneska od 7. listopada 2022 i zastupanja na ročištu 23. studenog 2022. u iznosima od po 937,50 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu 2.812,50 kn, koji iznos sud smatra osnovanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.

23. Na temelju čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su dvojno, i u kunama i u eurima.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 22. prosinca 2022.

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi