Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 62 Gž R-905/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S. I. Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici V. Š. i M. G., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. i V. Š. u Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5326/2020-13 od 20. siječnja 2022., dana 22. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5326/2020-13 od 20. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu 600,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 14. travnja 2020. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlaže preinačiti presudu, te traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispunjenjem obveze s osnove davanja dara u naravi za Uskrs 2020. i to isplatom 600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

6. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika,

- da je Uskrs 2020. bio 12. travnja 2020.,

- da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva,

- da je 6. kolovoza 2020. godine tuženik započeo podjelu dara u naravi za Uskrs,

- da je tuženik tužitelju ponudio bon u iznosu od 600,00 kn, ali tužitelj navedene bonove nije preuzeo,

- da tuženik tužitelju nije isplatio protuvrijednost dara u naravi u visini od 600,00 kn. 8. Odredbom čl. 97. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (dalje: KU) propisano je da će se radniku za Uskrs dati dar u naravi u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, te pri odbiru ponuda sudjeluju reprezentativni sindikati.

9. Iz odredbe čl. 97. KU proizlazi da se obveza tuženika sastoji u davanju dara u naravi. Dakle, obveza tuženika ne predstavlja novčanu obvezu u smislu odredbe čl. 21. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), te se ne sastoji od davanja određenog iznosa novca, već predstavlja nenovčanu obvezu u smislu odredbe čl. 269. st. 1. ZOO-a koja se sastoji od davanja određene stvari (dara u naravi). Pritom okolnost što je vrijednost toga dara definirana na način da se isti daje u najvećem jednokratnom novčanom iznosu čija vrijednost ne prelazi iznos na koji se prema propisima ne plaća porez, ne znači da tuženik prema tužitelju ima novčanu obvezu.

10. Odredbom čl. 166. st. 1. ZOO-a propisano je da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

11. U konkretnom slučaju, sadržaj obveze tuženika odnosno objekt ugovorne obveze tuženika nije činidba koja se sastoji od davanja određenog iznosa novca u smislu odredbe čl. 21. ZOO-a, već se sadržaj obveze tuženika sastoji od činidbe davanja stvari tj. dara određene vrijednosti. Tužitelj kao vjerovnik dakle, prema odredbi čl. 97. KU, nema prema tuženiku kao dužniku novčanu tražbinu, već nenovčanu.

12. Dakle, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, obzirom da tužitelj prema tuženiku ima nenovčanu tražbinu, to u skladu s odredbom čl. 166. st. 1. ZOO-a nije bilo osnova da se presudom naloži tuženiku da tražbinu iz čl. 97. KU ispuni isplatom novčanog iznosa od 600,00 kn. Također, kako je tuženikova obveza nenovčana, posljedično tome nije bilo osnove niti da se tužitelju dosude i zatezne kamate koje se, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a vjerovniku mogu dosuditi samo ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze.

13. Slijedom svega navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude.

14. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.