REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-3407/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv 1. tuženika H. I. d.o.o., OIB ..., Z., 2. tuženika H. P. P. d.o.o., OIB ..., Z., i 3. tuženika H. C. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2046/2018 od 7. svibnja 2021., 22. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2046/2018 od 7. svibnja 2021. u točkama II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2046/2018 od 7. svibnja 2021. u točki I. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 14.686,14 kn sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.289,53 kn sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tužitelj naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 kn. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova u iznosu od 2.800,00 kn. Točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi trećetuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn. Točkom VI. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev trećetuženika za naknadu troškova u iznosu od 3.000,00 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmet spora naknada štete zbog invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2018., i to 30% isplaćenog iznosa koji tužitelj traži od tuženika kao poslodavca sukladno odredbi čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18; dalje: ZOMO). Sud je ocijenio osnovanim prigovor zastare u odnosu na mirovine isplaćene 3 godine prije podnošenja tužbe u iznosu od 8.333,38 kn, primjenom odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Utvrđeno je da je ozljeda na radu od 23. svibnja 2003. uzrok opće nesposobnosti za rad u omjeru od 30%, kao i da prednik tuženika nije proveo mjere za zaštitu na radu. Sud je utvrdio da bi tužiteljev osiguranik 21. siječnja 2017. ostvario pravo na starosnu mirovinu, te je ocijenio da od tog razdoblja tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa koji predstavlja razliku između invalidske mirovine koju je isplaćivao osiguraniku i starosne mirovine, iznos razlike utvrđen je vještačenjem, na koje stranke nisu imale primjedbi. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u točkama II., II. i V. njene izreke. Smatra da je sud pogrešno prigovor zastare ocjenjivao primjenom odredbe čl. 230. ZOO-a, umjesto čl. 225. ZOO-a. Smatra da se ne može točno utvrditi razlika između starosne i invalidske mirovine te da tužitelj ima pravo na isplatu punog iznosa, sukladno odredbi čl. 161. ZOMO-a. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženici nisu podnijeli odgovore na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbama, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je presuda pravilna i zakonita.

7. Iz spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev za isplatom 30% od iznosa mirovine koji je tužitelj isplatio osiguraniku M. S. u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 31. srpnja 2018.

8. U postupku niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga koje je sud dao o odlučnim činjenicama sa sadržajem izvedenih dokaza. Naprotiv, zaključak suda o utvrđenim činjenicama nije u proturječju s ispravama priloženim spisu. Stoga nije osnovan žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nisu počinjene ni druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, s time da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, uz ostalo, i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Zahtjevom za naknadu štete tužitelj može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Prema odredbi čl. 162. ZOMO-a tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

10. Pravilno je sud ocijenio osnovanim prigovor zastare primjenom trogodišnjeg roka iz odredbe čl. 230. ZOO-a. Odredbom čl. 165. st. 1. ZOMO-a propisano je da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima.

11. U predmetnom slučaju tužitelj potražuje iznose s osnove naknade štete koja mu je nastala sukladno odredbi čl. 161. ZOMO-a. Tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, a ispunjenjem uvjeta za starosnu mirovinu tužitelj bi bio dužan isplaćivati svom osiguraniku iznos starosne mirovine. Stoga je u ovom dijelu pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da od trenutka kada bi nastupili uvjeti za starosnu mirovinu tužitelju je stvarna šteta samo iznos koji eventualno isplaćuje iznad visine starosne mirovine koju bi isplaćivao, jer bi, bez obzira na predmetnu nesreću, tužitelj svom osiguraniku od tog trenutka bio dužan isplaćivati starosnu mirovinu.

12. Slijedom navedenog, tužitelj nije žalbenim navodima doveo u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijane odluke, stoga je trebalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

13. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka koji su odmjereni u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12).

Zagreb, 22. prosinca 2022.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak