REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-1483/2019-28
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. F., iz P., O. m. T. 1A, OIB: 3, zastupane po punomoćnici
N. M., odvjetnici iz O., protiv tuženika P. banke Z. d.d.,
R. cesta 50, OIB:, zastupane po punomoćnicima iz
Odvjetničkog društva L. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. studenog 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 22. prosinca 2022. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. Z., R. cesta
50, OIB:, isplatiti tužiteljici A. F. iz P., O. m. T.
1a, OIB:, kako slijedi:
: novčani iznos od 36.861,35 kuna/4.892,34 eura[1] zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:
: na iznos od 0,04 kuna/0,01 eura od 01.05.2007. godine do isplate,
: na iznos od 1.217,22 kuna/161,55 eura od 01.09.2007. godine do isplate, : na iznos od 1.202,88 kuna/159,65 eura od 30.09.2007. godine do isplate, : na iznos od 1.205,14 kuna/159,95 eura od 04.11.2007. godine do isplate, : na iznos od 1.212,79 kuna/160,96 eura od 01.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 1.204,58 kuna/159,88 eura od 22.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 1.224,34 kuna/162,50 eura od 05.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.125,64 kuna/285,70 eura od 26.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.193,15 kuna/291,08 eura od 04.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.144,27 kuna/284,59 eura od 29.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.140,36 kuna/284,07 eura od 28.05.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.135,58 kuna/283,44 eura od 27.06.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.113,66 kuna/280,53 eura od 29.07.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.116,89 kuna/280,96 eura od 27.08.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.135,33 kuna/283,41 eura od 27.09.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.337,18 kuna/310,20 eura od 31.10.2008. godine do isplate, : na iznos od 2.205,43 kuna/292,71 eura od 26.11.2008. godine do isplate,
: na iznos od 2.299,33 kuna/305,17 eura od 29.12.2008. godine do isplate,
: na iznos od 2.333,65 kuna/309,73 eura od 30.01.2009. godine do isplate,
: na iznos od 2.375,61 kuna/315,30 eura od 28.02.2009. godine do isplate,
: na iznos od 306,38 kuna/40,66 eura od 04.03.2009. godine do isplate i
: na iznos od 604,90 kuna/80,29 eura od 19.03.2009. godine do isplate,
za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana,
i
: novčani iznos od 133.903,34 kuna/17.772,03 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:
: na iznos od 59,44 kuna/7,89 eura od 28.02.2009. godine do isplate,
: na iznos od 86.120,85 kuna/11.430,20 eura od 04.03.2009. godine do isplate i : na iznos od 47.723,05 kuna/6.333,94 eura od 19.03.2009. godine do isplate, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 21.555,50 kn/2.860,90€[2] .
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 22. svibnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi tvrdi da su tužitelj i tuženik 01. srpnja 2003. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 9012311917 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 330.600,00 CHF po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, na rok otplate od 360 mjeseci. Čl. 4. Ugovora da je ugovorena kamata od 4,15% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika o kreditiranju građana. Ugovorom da je ugovorena valuta CHF za glavnicu po srednjem deviznom tečaju banke, za mjesečne anuitete, za izračun kamate, kao i zatezne kamate time da se naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi banke na dan plaćanja. Dalje navodi da su stranke dana 06.03.2009. godine sklopile Dodatak I Ugovora o kreditu, jer da je tužitelj zatražio djelomičnu prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 198.900,00 CHF te da je nakon prijevremene djelomične otplate kredita utvrđeno da ostatak neotplaćenog kredita iznosi 122.748,09 CHF. Navedenu djelomičnu otplatu kredita tužitelj da je izvršio uplatom kredita dobivenog kod IKB d.d. Umag Ugovorom o kreditu broj 7110015906 sklopljenim 03.03.2009. Ostatak duga po Ugovoru o kreditu broj 9012311917 da je namiren tuženiku iz prodajne cijene stana, kojeg je tužitelj prodao Ugovorom od 14.03.2009. Tužitelj se dalje poziva na pravomoćnu Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine koja je u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Protiv Presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu tuženik da je podnio reviziju koja da je odbijena Presudom i Rješenjem posl.br. Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine. Tužitelj se poziva i na Presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena Presuda prvostupanjskog suda P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013., a koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj tvrdi da su odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu ništetne i to da proizlazi upravo iz naprijed navedenih pravomoćnih presuda zato predlaže da sud donese Presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 158.517,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose, sve uz naknadu parničnog troška.
Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je uredio i specificirao tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u točki I izreke ove Presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je opširno iznio svoje stavove i mišljenja kako u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu i Dodatak Ugovora o kreditu, tako i na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a sve s osvrtom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o parničnom postupku. Tuženik smatra da Presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može obvezivati sud u ovom postupku iz razloga jer da je čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. ZPP-a propisano da se to može odnositi samo kada potrošač u posebnim parnicama potražuje naknadu štete, a u konkretnoj pravnoj stvari da se radi, o isplati zbog stjecanja bez osnove. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani već zbog same činjenice jer se tužbeni zahtjev odnosi na Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, zatim jer iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka, kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda da jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i zato da takva kamatna stopa ne može biti ništetna, zatim da konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom Ugovoru su određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, zatim da ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate, zatim da je volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, koja da je zakonom izričito dopuštena klauzulom.
Konačno, tuženik ističe prigovor zastare.
Tuženik i u odgovoru na tužbu i tijekom postupka pisanim podnescima ističe da je između stranaka potpisan Dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija te da je prestalo bilo kakvo potraživanje tužitelja po Ugovoru u CHF i zato da tužitelj više nema i ne može imati bilo kakvih potraživanja odnosno pravni interes za nastavak ovog postupka. Tuženik se poziva na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Pozivanje tuženika na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. godine je neosnovano budući da je Dodatak broj 1 Ugovoru o kreditu između stranaka sklopljen 06. ožujka 2009. godine, te je navedenog dana izvršena djelomična prijevremena otplata kredita i to iznosa od 198.900,00 CHF, a tužitelj je ostatak duga od 122.748,09 CHF otplatio u cijelosti 14. ožujka 2009. godine. A u to vrijeme Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju na kojeg se poziva tuženik nije bio niti donijet. A konačno, u Dodatku Ugovora o kreditu nisu izmijenjene odredbe iz osnovnog Ugovora o kreditu na način kako to nalaže Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015 , dalje: ZID ZPK) jer prilikom sklapanja Dodatka ugovora 06. ožujka 2009. godine nije bio na snazi ZID ZPK (NN 102/15). Dodatkom Ugovoru o kreditu sklopljen 06. ožujka 2009. godine nije utvrđena pretplata, pa se u konkretnoj pravnoj stvari ne može govoriti da se radi o konverziji kako to propisuje ZID ZPK koji je donijet 2015. godine.
3. Sud ne prihvaća stav tuženika da bi tužitelj najprije trebao tražiti utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu iz razloga jer se tužitelj u ovom postupku pozvao na naprijed navedene pravomoćne presude donesene u tzv. kolektivnom sporu. Zato sud smatra utvrđenim da su odredbe Ugovora o kreditu vezane za promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu ništetne kako je to obrazloženo pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (8-15), Dodatak I Ugovoru o kreditu (16), prijevremenu otplatu kredita (17), dopis tužitelja (18), brisovno očitovanje (19), potvrdu o plaćenim kamata po namjenskom stambenom kreditu (20-21), pregled uplata po kreditu (22), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (23-29), knjigovodstvenu karticu (30-34), potvrdu (35), Opće uvjete poslovanja s građanima (47-51), poslovanje s građanima (52-55), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo B. B. G., pročitan je nalaz i mišljenje vještaka (88-94), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka. Druge dokaze sud nije provodio, budući su na temelju provedenih dokaza utvrđene sve potrebne činjenice za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. U ovoj pravnoj stvari sporni su i osnova i visina tužbenog zahtjeva, zatim da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.
7. Između stranaka nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 01. ožujka 2007. godine sklopili Ugovor o kreditu kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju (za refinanciranje postojećeg stambenog kredita i kupnju stana) iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 330.600,00 CHF, po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 360 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu, uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 4,15% godišnje i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Iz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik kako trgovac nije u cijelosti informirao tužitelja kao potrošača o svim bitnim parametrima važnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
8. Tužitelj ima položaj potrošača.
9. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.
10. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
11. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
12. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje stana i refinanciranja postojećeg stambenog kredita.
13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga, se radi o ništetnim ugovornim odredbama.
14. Prema odluci Vrhovnog suda posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine potvrđena su utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u utuženom razdoblju, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. A Presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti potrošača, te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Slijedom toga, tužitelj se može pozivati na postupak P-1401/12 i presude donijete u tom psotupku odnosno presudu iz "kolektivnog spora". Dakle, prema utvrđenjima iz naprijed navedenih presuda povrijeđeni su interesi tužitelja time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.
15. Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika 01. ožujka 2007. godine u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora, zato se i na njega odnose Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, te Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
16. Prema navedenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene jer se u njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ništetne.
17. Zbog toga, u ovom postupku nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a sve to pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 18. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojim odlukama posl.br. Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i posl.br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.
18. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku B. B. G. za računovodstvo,
financije i bankarstvo.
19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka u kojem je vještak uzeo u obzir osnovne ugovorne odredbe odnosno u predmetni Ugovor o kreditu, otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF, knjigovodstvenu karticu, utvrđivanje obveza po Ugovoru o kreditu, otplatni plan kredita prema predmetnom Ugovoru i razliku u odnosu na ugovoreno i uplaćeno. Vještak je u tablicama iznio pregled kamatnih stopa i iznosa anuiteta u CHF od 01. ožujka 2007. do 20. ožujka 2009., utvrđenje razlike u otplati kredita broj 9012311917 po osnovi promjene kamatne stope, pojedinačne preplate kamate iskazane u eur prema fiksnom tečaju (konverzije), utvrđenja razlike u otplati predmetnog kredita uslijed promjene kamatne stope i tečaja švicarskog franka, te pojedinačne preplate anuiteta i tečaja iskazane u eur prema fiksnom tečaju (konverzije) . Nakon tako ukupnog analiziranja i utvrđenja vještak je dao mišljenje da je u razdoblju od 01. ožujka 2007. do 20. ožujka 2009. ukupan iznos preplaćenih kamata koje obuhvaća samo pozitivne razlike (preplate) između otplaćenih kamata na dan plaćanja anuiteta i kamata prema početnom otplatnom planu i početnom isplatnom tečaju kredita za CHF iznosi 36.861,35 HRK. Ukupan iznos preplaćenih kamata i eur prema fiksnom tečaju konverzije kuna u eur (7,53450) iznosi 4.892,33 eura. Ukupna razlika između otplaćenih i ugovorenih anuiteta koja obuhvaća samo pozitivne razlike (preplate) po pojedinačnom mjesečnom anuitetu iznosi 161.225,56 HRK (stupac o, tablica 4). Ukupan iznos preplaćenih anuiteta u eur prema fiksnom tečaju konverzije kuna u eur (7,53450) iznosi 21.398,32 eur (stupac e, tablica 5). Ukupna razlika tečaja koji obuhvaća samo pozitivne iznose (preplate) razlike tečaja po pojedinačnim mjesečnim anuitetima iznosi 133.903,34 HRK (stupac r, tablica 4). A ukupan iznos preplaćenog tečaja u eur prema fiksnom tečaju konverzije kuna u eur (7,53450) iznosi 17.772,03 eur.
Tako je u tablici broj 1 prikazano da je 28. ožujka 2007. kamatna stopa iznosila 4,15% (iznos anuiteta 1.607,06 CHF) dana 01. rujna 2007. godine kamatna stopa je iznosila 5,15% (iznos anuiteta 1.803,47 CHF) i 26. veljače 2008. godine kamatna stopa je iznosila 5,90% (iznos anuiteta 1.956,02 CHF).
20. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i sukladno tome je predložio da se tuženiku naloži isplata iznosa kako je to i u nalazu i mišljenju vještaka odnosno u podnesku od 19. listopada 2022. godine.
21. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u podnesku od 21. listopada 2022. godine kojim u cijelosti osporava predmetni nalaz i mišljenje, te navodi da je provođenjem financijskog vještačenja faktično zamijenjena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj su se stranke suglasile prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi. Zato da predmetni nalaz i mišljenje pobija kao dokazno sredstvo na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi kao dokazane činjenice na koje se tužitelj u tužbi poziva, i zato da se tužbeni zahtjev tužitelja kao takav ne može prihvatiti. Zadatak vještaku i vještački nalaz da su zasnovani na pogrešnoj premisi, te je tuženik predlagao dopunsko vještačenje na okolnost kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate kredita. Tuženik i dalje tvrdi da je tužitelj bio upoznat sa rizikom rasta tečaja što je potvrdio potpisom Ugovora.
22. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje dopunskog vještačenja kako je to tuženik predložio u podnesku od 21. listopada 2022. godine, iz razloga jer je upravo u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu, te da potrošači, pa tako i tužitelj nisu bili upoznati sa rizikom rasta tečaja, odnosno nisu bili upoznati sa svim parametrima i metodama obračuna kamatne stope, o čemu je već presuđeno naprijed navedenim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, a potvrđenima i od strane Vrhovnog suda RH.
23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i istog smatra objektivnim, argumentiranim i sačinjenim u skladu sa pravilima struke.
24. Tužiteljica je iskazala da je svrha podnošenja zahtjeva za kredit bila, djelomično za refinanciranje starog kredita, a djelomično za kupnju stana. Od realizacije tog kredita da je kupila stan i od tada i živi u tom stanu. Predmetni stan joj služi isključivo za življenje u njemu i nikada u niti jednom razdoblju nije iznajmljivala predmetni stan, niti ga koristila u neke druge svrhe osim da živi u njemu. U pregovorima sa bankarskim službenikom nudili su joj kredit u valuti CHF, kao atraktivan proizvod i rekli su joj da nije kreditno sposobna za podizanje kredita u eurima. Rekli su joj da je niža kamatna stopa na švicarski franak nego na drugu valutu. Zato je imala kreditnu sposobnost. Zbog promjene tečaja bila je u situaciji da više nije mogla otplaćivati kredit odnosno jedva je zatvarala obveze prema banci zbog predmetnog kredita, pa je zbog toga bila prinuđena prodati drugu nekretninu, konkretno stan u Zagrebu i novcem dobivenim od prodaje stana u Zagrebu nije uspjela zatvoriti cijeli kredit u Privrednoj banci, jer je stan u Zagrebu bio mali i cijene su tada bile pale, pa je, kako bi u cijelosti mogla zatvoriti kredit u Privrednoj banci, digla kredit u drugoj banci i na taj način je u cijelosti prijevremeno otplatila predmetni kredit u Privrednoj banci, čini joj se da je to bilo 2008. godine, ali iz dokumentacije u spisu da se vidi kada je to točno bilo. Zna što je valutna klauzula. Na upit da li su joj prilikom sklapanja Ugovora i pregovora vezano za Ugovor objašnjene ugovorne odredbe, iskazala je da joj je službenik banke stereotipno odgovarao, nije bilo najavljene naznake da bi uslijedila kakva promjena tečaja kakva je i uslijedila. Na upit da li je reagirala kada je došlo do promjene kamatne stope iskazala je da kada banka jednom odobri kredit ona se više baš i ne bavi sa korisnikom kredita u smislu rješavanja problema koji nastaju. Banka ne prepoznaje problem, jer banka zapravo problem nema. Banka je samo govorila da se mora podmiriti obveza. Kada se obraćala tuženiku kada je dobila obavijest o promjeni kamatne stope i banka je na to odgovorila da to su promjene na tržištu.
Sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je iskazivala uvjerljivo, sigurno i logično. A iz njezinog iskaza utvrđeno je da prilikom sklapanja Ugovora nije bila potpuno obaviještena, niti informirana o svim parametrima vezanim za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
25. S obzirom na naprijed navedeno glede ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskom franku, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005 dalje: ZOO-a) o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je tuženik primio zbog povećanja tečaja švicarskog franka i kamatne stope. Dakle, kako je ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do promjene kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka i srednjeg tečaja HNB za švicarski franak na dan isplate Ugovora o kreditu 01. ožujka 2007. godine.
26. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
27. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
28. Iz materijalnih dokaza u spisu, te nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj vršio uplate mjesečnih anuiteta, te mu pripadaju zatezne kamate od dana izvršene uplate anuiteta u korist tuženika.
29. Prigovor zastare tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu nije osnovan.
30. Obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare Vrhovni sud RH je 01. ožujka 2022. godine u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, odnosno na zaključak koji glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.", prigovor nije osnovan. 31. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi kamatne stope i valutne klauzule, prigovor zastare nije osnovan jer od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine (glede kamatne stope) i pravomoćnosti Presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/2017-4 od 14. lipnja 2018. godine, (glede valutne klauzule) pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 22. svibnja 2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Zato je tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa osnovan.
32. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci ove Presude.
33. I tužitelj i tuženik podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu 30. studenog 2020. godine 2.500,00 kn, za sastav podneska od 19. listopada 2022. godine 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu 10. studenog 2022. godine 3.750,00 kn, to sve plus PDV koji iznosi 2.812,50 kn, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 3.500,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu 1.935,00 kn i sudske pristojbe na presudu 2.058,00 kn, a što ukupno iznosi 21.555,50 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.
34. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 22. prosinca 2022. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
