Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br. 31 P-260/2022-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. C., iz B., V. M. 8/3, OIB:, zastupane po odvjetnicima D.

J. i M. M. iz Z. odvjetničkog ureda D. J. i M.

M. iz B., protiv tuženika Župe Sv. R. P., N. V., V. 13, OIB: (u zemljišnim knjigama upisano kao Crkveno dobro, N. V. 15), zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 08. studenog 2022. godine, u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika i župnika Župe Sv. R. P., dana 21. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica M. C. iz B., V. M. 8/3,

O.: vlasnik k.č.br. 760/2, upisane u z.k.ul. 24 k.o. F., što je tuženik dužan priznati, te trpjeti da se tužiteljica, po pravomoćnosti ove presude, uknjiži kao vlasnik navedene nekretnine u cijelosti.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 6.816,80 kn / 904,74 eura[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) tekućom od 21. prosinca 2022. godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 01. travnja 2022. godine podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k.č. br. 760/2 upisane u z.k.ul. 24 k.o. F.. U tužbi navodi da je posjednica i vlasnica predmetne nekretnine koja se nalazi na predjelu pod nazivom L., a koja da u naravi predstavlja dvije parcele sa zasađenim maslinama. Sa sjeverne strane te nekretnine, prema važećem katastarskom operatu, da obuhvaća i manji dio vinograda, te dio maslinika koji se u nastavku proteže na k.č. 760/1 k.o. F., koje su tužiteljica i njezina sestra R. C. također vlasnice. Dalje navodi da je obitelj tužiteljice oduvijek za svoje potrebe posjedovala i držala navedenu nekretninu kao svoju, te istu isključivo obitelj tužiteljice posjedovala i držala kao svoje vlasništvo u periodu više od 50 godina. Predmetnu nekretninu da je stekla od svog pok. oca M. C., te je nastavila koristiti/posjedovati na isti način kao i on. Kompleks zvan L. tužiteljica i njezina sestra da su stekle, ali po dogovoru sestara predmetna nekretnina da je u cijelosti pripala na korištenje/posjed i vlasništvo tužiteljici. Na južnoj polovici predmetne nekretnine tužiteljica da je pred cca 5 do 6 godina zasadila masline, a prije toga na tom dijelu nekretnine da je obitelj tužiteljice imala zasađene breskve. Breskve da su zasadili otac tužiteljice i njegov brat A. C. početkom 80-tih godina dok su na sjevernoj polovici predmetne nekretnine zasađene masline pred cca 25 do 30 godina, a masline da je zasadio tužiteljičin otac i njegov brat A. koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Dalje navodi da se tuženik obratio sestri tužiteljice dopisom, te ju pozvao na reguliranje odnosa vezano za predmetnu nekretninu. A otprilike mjesec dana ranije tuženik da se i direktno obratio sestri tužiteljice, te joj rekao da je predmetna nekretnina navodno njihovo vlasništvo. Tužiteljica i njezina sestra da nemaju nikakvih saznanja da bi tuženik imao bilo kakva vlasnička ovlaštenja na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica, a prije nje i njezina obitelj oduvijek da je navedenu nekretninu držala kao svoju, te je glede nje izvršavala sve ovlasti koje svakom vlasniku pripadaju bez da je tuženik isticao ili tražio bilo kakva prava sve do upućenog dopisa. A i stanovnici mjesta, kao i susjedi okolnih parcela, oduvijek da su držali obitelj tužiteljice kao vlasnicom predmetne nekretnine, prije tužiteljice da su to bili M. i A. C., a prije njih i njihovi roditelji B. i M. C..

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ne osporava da je predmetna nekretnina upisana kao crkveno dobro temeljem oporuke pok. M. B. od G. iz 1893. godine kojom je isti tuženiku ostavio sve što posjeduje na području k.o. F. i k.o. N. V., a među ostalim i predmetnu nekretninu, za koju da je tuženik platio porez na promet nekretnina. Tuženik osporava tvrdnje tužiteljice da je njezina obitelj za svoje potrebe "oduvijek" posjedovala i držala kao svoju odnosno da su se nalazili odnosno nalazi u poštenom posjedu više od 50 godina. Tvrdnja tužiteljice da do trenutka primitka dopisa tuženika od 01. ožujka 2022. godine nije imala nikakva saznanja da bi tuženik imao vlasnička ovlaštenja, da nije ni životna, ni logična, jer da je predmetna nekretnina stvarno bila vlasništvo obitelji tužiteljice tada da bi bila uključena u ostavinsku imovinu njezinih pravnih prednika. Rješenjem o nasljeđivanju od 30. svibnja 2008. godine uknjižuje se pravo vlasništva k.č. 760/1 k.o. F., u dotadašnjem vlasništvu pok. C. A. na nasljednika C.

M., oca tužiteljice, kao vlasnici da se upisuju C. R. i C. M.,

tužiteljica. A k.č. 760/1 k.o. F. da se fizički nalazi uz predmetnu nekretninu pa stoga da nije životno, niti logično da bi se tužiteljica smatrala vlasnikom nekretnine koja nije bila uključena u ostavinsku imovinu po smrti njezinog oca. Također smatra da nije životno, niti logično da bi tužiteljice i njezina sestra prilikom dogovora oko podjele predmetne nekretnine propustile izvršiti uvid u zemljišnoknjižno stanje, a što ukazuje na nepoštenje dosjedanja tužiteljice. Zaključuje da se navodni posjed tužiteljice nikako ne može smatrati zakonitim, istinitim i poštenim posjedom i zato da nije ispunjen uvjet poštenja iz odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a), pa tako da tužiteljica ne može steći vlasništvo ni institutom izvanredne dosjelosti.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: dopis (6), oporuku (13-14 i 25-27), izvod iz katastarskog plana (15), Rješenje (16-17), povijest promjena na katastarskim česticama (22-23), izvadak iz zemljišne knjige i povijesni prikaz (31- 34), izvadak iz zemljišne knjige (36-37), Rješenje broj 283/57 (38 i 40), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, te su na licu mjesta saslušani svjedoci L. L., M. B., M. P., R.

C., te tužiteljica kao parnična stranka i župnik Župe Sv. R. P.,

tuženika. Izvršen je uvid u ortofoto snimku i prijepis posjedovnog lista koje je mjernički vještak prilikom očevida priložio u spis (50-52). Izvršen je uvid u ostavinski spis O-127/08 (Rješenje o nasljeđivanju provedeno u predmetu Z-2953/08) i O-1/13 (Rješenje o nasljeđivanju provedeno u predmetu Z-1206/13).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Uvidom u dopis (6) utvrđeno je da se tuženik, putem punomoćnika, dana 01. ožujka 2022. godine obratio R. C. (sestri tužiteljice) obavijestivši je da ona i njezina sestra koriste predmetnu nekretninu tj. k.č. 760/2 k.o. F., a koja da je u naravi Crkveno dobro, te da joj je ponuđeno sklapanje ugovora o zakupu predmetne nekretnine, a što da je ona odbila jer smatra da ju je stekla putem dosjelosti. Budući da to nije potkrijepila pravno relevantnim dokazom da joj se dodjeljuje rok od 30 dana da to učini, u protivnom da preda posjed tuženiku.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (31) utvrđeno je da k.č. 760/2 k.o. F. dolazi upisana u z.k.ul. 24 k.o. F. kao Crkveno dobro, N. V. 15.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (32-34) utvrđeno je da je k.č. 760/2 na osnovu Rješenja broj 283/57 raspravnog zapisnika od 24. listopada 1957. godine u postupku osnivanja zemljišnih knjiga upisana kao vlasništvo Crkveno dobro iz N. V. broj 15. Nadalje, je upisano 16. travnja 1962. godine, broj Z-172/62 da se nekretnine tj. i predmetna nekretnina zabilježuje upućivanje komasacijonog postupka.

8. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama izdanim od strane Odjela za katastar nekretnina Poreč-Parenzo 11. srpnja 2022. godine utvrđeno je da je za k.č. 760/2 k.o. F. 1956. godine izvršeno izlaganje katastarskih podataka za k.o. F., kada se na temelju zapisnika o izlaganju katastarskih podataka na javni uvid predmetna nekretnina (oranica 4000 m2 i voćnjak 2093 m2) nalazi upisano na S.R.Z.. A 1962. godine da je izvršena komasacija zemljišta, te da je izvršeno obnavljanje operata za k.o. F. kada se predmetna k.č. 760/2 oranica treće klase - 4000 m2 i voćnjak treće klase 2093 m2 upisuje u posjedovni list 275 kao opće narodna imovina pod upravom, Općinom Poreč. A takvo stanje da se vodi i na dan 11. srpnja 2022. godine.

9. Uvidom u Oporuku (25-27) utvrđeno je da je na talijanskom jeziku (list 26) napravljena transkripcija izvornika u rukopisu (Oporuke na listu 13 i 14), te da je sudski tumač predao transkripciju izvornika u rukopisu (25), te da sadržaj transkripcije izvornika u rukopisu glasi: "Sačinjeno 1.3.1893. u ime Boga Oporuka M. B., ime oca: G., rođen u K., nastanjen u N. V. kraj

P., ova je oporuka sačinjena mojim vlastitim rukama M. B., početkom

ožujka 1893. Nakon svoje smrti ostavljam sve svoje posjede kod F. i N. V.,

pod uvjetom da u slučaju zbog potrebe zbog bolesti zaduži i proda za svoje vlastito uzdržavanje od bolesti nakon njene smrti mora pustiti sve ono što preostaje Crkvi u N. V. za vječnu dobrobit naše duše moja žena C. ne smije prodati ako joj to nije potrebno zbog bolesti, kasnije mora pustiti Crkvi moja žena C. mora naručiti u moju korist 20 svetih misa za moju dušu i 20 svetih misa za dušu mog Oca i Majku da budu da njegovu (ili njenu) te svete mise mora naručiti u periodu od 6 godina i moraju biti pjevane. Ova Oporuka mora biti valjana jer je sačinjena vlastitom rukom, a ti mi, Bože, oprosti grijehe jer sam te često uvrijedio, ali, Bože, moli za mene, amen. N. V., 1.3.1893. v.r. B. M. (od pok. G.). Ovu je oporuku na današnji dan objavio c.k. Okružni sud. Poreč, 21. prosinca 1895. Sudac H. v.r."

10. Iz navedene Oporuke nije vidljivo o kojim se nekretninama radi tj. koje je posjede B. M. imao u vrijeme pisanja Oporuke. A iz niti jednog drugog materijalnog dokaza u spisu ne proizlazi dakle nije utvrđeno što je sve B. M. imao u posjedu i vlasništvu kod F. i N. V..

11. Uvidom u Rješenje Općinske uprave društvenih prihoda (16-17), (a koje bi danas bilo Rješenje Porezne uprave), utvrđeno je da je 15. kolovoza 1992. godine, izdano Rješenje obvezniku Crkveno dobro N. V. kojim mu se utvrđuje osnovica poreza na prihod od poljoprivredne djelatnosti i razrezuju se porezi, doprinosi i druge obveze za 1992. godinu u odnosu na površinu od 11199 m2. Iz navedenog Rješenja nije vidljivo na koje nekretnine se odnosi predmetno Rješenje tj. za koje se nekretnine utvrđuje osnovica poreza.

12. Iz Rješenja (Z) 283/57 (40) nije moguće utvrditi koje nekretnine se imaju uknjižiti na ime Crkveno dobro iz N. V., a iz drugih materijalnih dokaza nije utvrđeno koje bi to katastarske čestice bile u posjedovnom listu 57 ili nekom drugom broju posjedovnog lista kako bi se moglo utvrditi o kojim se nekretninama radi, dakle koje je to sve nekretnine imao u posjedu ili vlasništvu M. B. od

G. 1893. godine kada je sastavljao oporuku.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (37) utvrđeno je da k.č. 760/1 k.o. F. (koja graniči sa predmetnom k.č. 760/2 k.o. F.) dolazi upisana u vlasništvo tužiteljice i njezine sestre R. C., na jednake dijelove.

14. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka utvrđeno je da je predmetna nekretnina k.č. 760/2 k.o. F. s površinom prema službenom katastarskom stanju od 6093 m2, u naravi maslinik i to stariji maslinik sa sjeverne strane, a mlađi maslinik sa južne strane. Predmetna nekretnina je trokutastog oblika, s jednim kutem okrenuta prema jugu. Sa zapadne strane omeđena je zaraštenim poljskim putem k.č. 897/2 k.o. F.. Sa istočne strane graniči sa susjednim maslinikom, a sa sjeverne strane graniči sa vinogradom i maslinikom. K.č. 760/1 k.o. F. je sjeverno od k.č. 760/2 odnosno između k.č. 760/1 na kojoj se nalazi vinograd i maslinik i južno k.č. 760/2 na kojem se nalazi maslinik gdje razgraničuje ih poljski put.

15. Uvidom u kopiju katastarskog plana (koju je tuženik priložio u spis, str. 15) i u orto foto snimku (50) koju je u spis priložio mjernički vještak prilikom očevida lica mjesta, ali i neposrednim opažanjem i od strane suca na licu mjesta, nesporno je utvrđeno da k.č. 760/1 i k.č. 760/2 predstavljaju u naravi obradivu površinu, lijepo uređenu površinu, te da se istima gospodari pažnjom dobrog gospodara.

16. Svjedok L. L., rođen 1938. u M., N. V., iskazao je da

je daljnji rođak tužiteljici, da su dvije sestre blizanke, jedna da živi u M., a druga u B.. M. živi u B. od kad se vjenčala, a ne zna koje godine je to

bilo, samo zna da je bilo prije više godina. Tužiteljica dolazi ovdje otprilike svaka dva do tri mjeseca. Svjedok je bio u rodu sa njezinim ocem i dok je njezin otac kojeg su zvali M.-M. obrađivao predmetnu parcelu svjedok im je pomagao brati masline. Na predmetnoj parceli su prije otprilike 20 do 30 godina posađene masline, a prije toga bila je oranica i na njoj su bile breskve i trešnje i njih im je pomagao brati. Predmetni maslinik sada obrađuje muž od tužiteljice. Svjedok nije bio na parceli 20-tak godina jer je obolio, pa više ne dolazi. Na predmetnoj nekretnini u jednom dijelu je bila ostala oranica i kada je zadnji puta bio na parceli nije na cijeloj parceli bio posađen maslinik. Dok je bio živ otac tužiteljice, on je zajedno sa svojim bratom N.- A. koristio predmetnu nekretninu. N.

A. C. nije bio oženjen i nije imao djece. Njihovi roditelji zvali su se B. i

M., umrli su prije puno godina, ali ne sjeća se točno kada. Svjedok nije nikada čuo da bi predmetna parcela bila crkvena. Isto tako nikada nije čuo da bi itko tužiteljici, a prije nje njezinim roditeljima, branio da koriste tu parcelu ili da bi im osporavao vlasništvo. Nikog drugog osim tužiteljice i njezinih roditelja nije vidio da koriste predmetnu parcelu. A i B. i M., baka i djed tužiteljice, da su obrađivali predmetnu nekretninu.

17. Svjedok M. B. iskazao je da je na predmetnoj nekretnini bio prije otprilike 10 dana, a dolazi često šetati, jer zbog zdravlja mora puno šetati. Predmetnu nekretninu da koristi tužiteljica, a prije nje su koristili njezini roditelji odnosno otac M. i njegov brat N.-A.. A koristili su je i njezini nono i nona.

Nikada nije čuo da bi itko prigovarao tužiteljici i njezinim pravnim prednicima na korištenju predmetne nekretnine. On je oduvijek mislio da je to njihova parcela. Nikada nije čuo da bi ta parcela bila crkvena. Starije masline da su posađene prije puno godina, a posadili su ih otac tužiteljice M. i njegov brat N.. Prije maslina tu su bile breskve. I breskve su oba dvojica braće obrađivali. Svjedok u blizini predmetne nekretnine je obrađivao nekretnine koje je imao u zakupu i zato je vidio da predmetnu nekretninu koristi tužiteljica, a prije nje njezini pravni prednici. Masline koje su na predmetnoj nekretnini i koje su mlađe zasadila je tužiteljica i njezina obitelj, a zasadili su ga kada je otac tužiteljice već bio umro.

18. Svjedok M. P. iskazao je da je do 2000. godine u blizini predmetne nekretnine imao zemljište koje je obrađivao i do tada je imao neposredna saznanja glede korištenja predmetne parcele. Tako mu je osobno poznato da je predmetnu parcelu koristio otac tužiteljice M. i njegov brat N.. Ove starije masline su posađene prije otprilike 30 do 35 godina i njih su posadili braća M. i N.. A ove mlađe masline su posađene možda prije otprilike 10-tak godina. Nikada nije čuo da bi itko tužiteljici ili njezinim pravnim prednicima osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Nikada nikog drugog nije vidio u posjedu predmetne nekretnine, osim njih, a oni su jedino imali pomagače ranije da im pomognu brati breskve koje su bile ranije, a kasnije su masline. Nikada nije čuo da bi predmetna nekretnina bila crkvena. Predmetna nekretnina uvijek ima ovako ravan oblik kao što je i sada.

19. Svjedokinja R. C., rođena 1984. godine, sestra tužiteljice,

iskazala je da se sjeća dok je bila jako mala da su na predmetnoj nekretnini bile zasađene masline, a sasvim gore na jednom dijelu nekretnine bile su breskve. Od kad pamti zna da su predmetnu nekretninu koristili njezin otac i njezin barba. Otac se zvao M., a barba A.. Još kao dijete sjeća se da su uvijek dolazili i koristili predmetnu parcelu i nikada nije od svojih starijih čula, niti su oni o tome govorili, da parcela ne bi bila njihova, odnosno da bi parcela bila crkvena ili od bilo koga drugoga. Ona je bila uvjerena da je to njihovo, od njezine obitelji. Sestra i ona su poslije očeve smrti se usmeno dogovorile koja će što raditi, usmeno su se podijelile i u toj podjeli je predmetna parcela pripala sestri M.. Svjedokinja nije poznavala djeda i baku jer su umrli prije njezinog rođenja. Ona misli da su njezini roditelji nekretninu stekli nasljeđivanjem. Kada je umro stric sve njegovo da je naslijedio njihov otac jer stric nije bio u braku i nije imao djece. Stric je umro prije 12 do 13 godina, a otac prije 10-tak godina. Kada su se ona i sestra podijelile, podijelile su se usmeno na terenu, a nikada kroz zemljišne knjige, jer to nisu smatrale potrebnim. Tužiteljica i ona su sestre blizanke. Nekretnina koja graniči sa predmetnom parcelom i koju pokazuje (k.č. 760/1 k.o. F.) je također njihova i nju obrađuje ona. Na predmetnoj nekretnini, na dijelu gdje su prije bile breskve, tužiteljica da je prije otprilike 7 do 10 godina zasadila masline. Područje gdje je predmetna nekretnina zovu Lokvina, a nije joj poznato ništa od zemljišta pod nazivom Brda.

20. Tužiteljica rođena 1984. godine iskazala je da prva saznanja da predmetna nekretnina ne bi bila njihovo vlasništvo da ima od kada je od Crkve dobila dopis u kojem je pisalo da je Crkva vlasnik predmetne nekretnine. Ne zna tko je potpisao taj dopis, ali nakon što joj je pokazan dopis sa lista 6 iskazala je da je to taj dopis o kojem govori. Nakon primitka tog dopisa otišla je kod odvjetnika da to provjeri jer sestra i ona nikada nisu provjeravale vlasništvo njihovih nekretnina. Tužiteljica je potvrdila iskaze svih saslušanih svjedoka vezano za korištenje predmetne nekretnine, te postojanja maslina i sadnje i korištenja. Svjedok L. L. uvijek da miješa nju i sestru jer su blizanke, ali zna da jedna živi u B., a jedna u M. kraj N. V.. Ona i sestra da su se usmeno podijelile kako je iskazivala i sestra R.. Dalje je iskazala da je znala da predmetna nekretnina nije bilo vlasništvo njihovih starijih, tada da ne bila pristala da joj u toj usmenoj podjeli pripadne predmetna parcela jer bi tada bila u gubitku. Na upit punomoćnice tuženika kako to da u ostavinskom postupku iza pok oca nije upisano da je i ta parcela pripala sestrama na jednake dijelove kao što je pripala sva ostala imovina, tužiteljica je iskazala da ona i sestra nisu službeno zemljišnoknjižno ništa podijelile i tako da je sve ostalo isto nakon očeve smrti tako da je sve podijeljeno na jednake dijelove. Kad su sestra i ona bile male stalno su dolazile na predmetnu nekretninu, a i druge susjedne njihove parcele i pomagale su brati breskve i prodavali su breskve jer im je majka imala štand. I sada ona stalno dolazi, a mlađe masline na predmetnoj nekretnini posadili su ona i njezin suprug prije 7 do 10 godina.

21. I. P. rođen 1951. godine, svećenik i župnik župe Sv. R. P., iskazao je da sudu i svima prisutnima pokazuje izvadak iz zemljišne knjige u kojem piše da je Crkva Sv. R. vlasnik te parcele 1/1. Kada je došao u župu 2014. godine i kada je preuzeo župu saznao je da ima zemljište ovdje, a to je saznao iz crkvenih knjiga. Prije otprilike 5 godina je zvao gospođu koja radi predmetnu nekretninu, gospođu R., ali da i on miješa R. i njezinu sestru

jer su blizankinje i jako ih malo vidi. R. je, nakon što ju je pozvao, došla kod njega u ured i on joj je dao do znanja da je predmetna nekretnina vlasništvo župe. Ona mu je tada odgovorila da će izvidjeti. Međutim, da je prošlo puno vremena od tada i ona mu nije ništa odgovorila. Čak da je promijenila telefon, pa je nije mogao više ni zvati. I Biskupija da je tražila da se izjasni. Kada R. nije mogao dobiti više ni na telefon otišao je u njezinu kuću gdje živi. Nije ni uspio ući u kuću jer je ona bila vani, pa su razgovarali na ulici. Predao joj je ugovor o najmu, ali ona taj ugovor nije htjela potpisati. Gospodin M. B. je oporučno ostavio Crkvi N. V. svu imovinu nepokretnu i pokretnu nakon smrti. To je bilo 1893. godine. On je ubrzo nakon toga umro, ali je bilo u Oporuci upisano da nakon njegove smrti on ostavlja ženi odnosno da žena poslije ostavi kako je on oporučno odredio. Sve uz obavezu da se za tu zemlju koju je ostavio Crkvi da se služe svete mise, pjevane. Međutim, nekretnine su uzete u zadrugu Tito i to u Bašarinki. I to neki I. B., a ne kako to tvrdi tužiteljica, M. C.. To je bilo u vrijeme komunizma i to je tada bilo tako. K.č. 760/1 se otuđila agrarnom reformom koja je tada bila model za otuđivanje vlasništva i posjeda, pa da bi trebalo i k.č. 760/1 vratiti Crkvi. U svezi predmeta spora da može iskazivati samo ono što ima na papirima i to iskazuje i čita iz papira. U vrijeme agrarne reforme nakon

2. Svjetskog rata Crkva

da je progonjena od Udbaša i komunista. Tadašnji župnik iz K., M. S.,

da je bio prestrašen od komunista i udbaša, da je imao psihičkih smetnji i da se nije mogao baviti crkvenim zemljištem. Blagajnički dnevnik župne crkve da bilježi dokaz da je 1945. godine zabilježena svota da se služe svete mise za predmetnu parcelu. I župnik Ivan Pavić se u Kronici župe spominje financiranjem jedne svete mise. A prema oporuci je trebalo odraditi 3 pjevane mise i 8 sa ezekvijem. Svjedoci M. P., M. B., L. L., niti M. C. nisu nikad plaćali

zvonarinu niti davali za popravak Crkve, osim što je L. L. jedne godine dao 500,00 kn. U župu N. V. da je došao 2014. godine.

22. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužiteljice jer su iskazivali uvjerljivo, sigurno, logično i sukladno.

23. Sud je poklonio vjeru iskazu župnika župe tuženika kada je iskazivao o upisanom vlasništvu u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu i kada je iskazivao da je 2014. godine došao u župu, te utvrdio da predmetna nekretnina dolazi upisana kao crveno dobro, kao i o korespodenciji između njega i sestre tužiteljice. Iz njegovog iskaza, kao ni iz sadržaja Oporuke sud nije utvrdio da bi predmet Oporuke bile upravo predmetne nekretnine.

24. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

25. Uvidom u ostavinske spise O-127/08 i O-1/2013 utvrđeno je da je na temelju istih u zemljišnim knjigama i provedena uknjižba Rješenja o nasljeđivanju kroz predmete Z-2953/08 i Z-1206/13. Tako je utvrđeno da je stric tužiteljice bio A. C., da je umro 02. travnja 2008. godine, da nije bio oženjen i nije imao djecu, imao je brata M. koji je na temelju Rješenja o nasljeđivanju O-127/08-8 naslijedio svu ostavinsku imovinu iza svog brata u cijelosti. Predmet ostavinske imovine nije bila predmetna nekretnina, ali se u Rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina navodi k.č. 760/1 k.o. F. u cijelosti, a koja nekretnina je očevidom na licu mjesta utvrđeno da predstavlja cijelinu sa predmetnom nekretninom. I iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. C., oca tužiteljice O-

1/2013 utvrđeno je da je isti umro 12. prosinca 2012. godine i da se u sastavu ostavinske imovine ne navodi predmetna nekretnina, ali se navodi k.č. 760/1 k.o. F. u cijelosti, a kako je već naprijed navedeno očevidom lica mjesta je utvrđeno da k.č. 760/1 k.o. F. i k.č. 760/2 k.o. F. predstavljaju jednu cijelinu.

26. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka, niti tužiteljica, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirao iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige i povijesnog zemljišnoknjižnog stanja), te isprave se odnose na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz ne demantira iskaz svjedoka i tužiteljice glede posjeda i to poštenog i samostalnog posjeda predmetne nekretnine od strane obitelji tužiteljice i njezinih pravnih prednika. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice iz kojih se zaključuje da je predmetna nekretnina bila u mirnom i poštenom posjedu tužiteljice, njezinog oca i strica, a prije njih i njezinih djeda i bake B. i M., a koji su umrli još prije rođenja tužiteljice i njezine sestre blizanke.

27. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.

28. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužiteljici, njezinim pravnim prednicima (ocu, stricu, djedu) i da su tužiteljica i njezini pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine najmanje 60 godina.

29. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost). Prema st. 4. istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH, Županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu Crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed koji je trajao neprekidno dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. ovog članka.

30. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

31. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužiteljica znala (ni prije smrti oca i strica, a niti poslije njihove smrti), a niti je to morala znati da predmetna nekretnina koju koristi nakon smrti svog oca, a koju su koristili i njezini pravni prednici, otac i djed, ne bi bila njihovo vlasništvo.

32. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

33. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

34. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženiku je bio teret dokaza da posjed tužiteljice nije pošten, međutim tuženik to nije dokazao, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužiteljice.

35. Prema čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ili u vlasništvu Crkve ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

36. Izvorni tekst odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Međutim, Ustavni sud RH je 17. studenog 1999. stavio izvan snage tu odredbu st. 4 čl. 388. ZV-a, kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni ZV-a (NN 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., tako da novi tekst st. 4. čl. 388. propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

37. Članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP), potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, te njezine odredbe postaju izravno primjenjivane za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Zato vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1 Protokola br. 1, uz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12.

38. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12, prema mišljenju ovog suda, u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., s time da se u taj rok ima računati vrijeme zaključno do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud RH ukinuo izvornu odredbu čl. 388 st. 4 ZV-a.

39. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO-a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

40. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužiteljičini otac i stric, i djed i baka znali, odnosno, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ). Činjenica da u ostavinskom postupku iza pok. oca i strica tužiteljice predmetna nekretnina nije bila predmet postupka, ne znači da je tužiteljica to znala odnosno imala dovoljno razloga za sumnju.

41. Tužiteljica, ni njezini pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Pravni prednici tužiteljice su predmetnu nekretninu stekli još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

42. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužiteljice, otac, stric, djed i baka, bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužiteljica, kao nasljednica, sukladno usmenom sporazumu – podjeli sa svojom sestrom, temeljem Zakona o nasljeđivanju je nasljeđivanjem i dosjelošću stekla predmetnu nekretninu.

43. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužiteljica, pa taj raskorak valja uskladiti sa pravnim stanjem.

44. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

45. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke.

46. I tužiteljica i tuženik su zatražili naknadu parničnih troškova. Odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 27. listopada 2022. godine, za zastupanje na ročištima 15. lipnja 2022. i 08. studenog 2022. godine za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV koji iznosi 1.000,00 kn, te sudska pristojba na tužbu 200,00 kn i presudu 200,00 kn, te trošak očevida lica mjesta u iznosu od 1.416,80 kn, a što ukupno iznosi 6.816,80 kn. Zato je odlučeno kao u točki II ove Presude. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na odredbi čl. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015) i tarifnom broju 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/1995, 57/1996, 137/2002, 125/2011, 112/2012, 157/2013, 110/2015).

47. Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

48. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 21. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.