REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 10. P-79/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB .. M., zastupan po opunomoćeniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupan po opunomoćenicima iz OD K. i p. j.t.d., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 29.684,47 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene 21. studenog 2022. u nazočnosti tužitelja Z. B., opunomoćenika tužitelja I. D., odvjetnika u P., zamjenika opunomoćenika tuženika odvjetničkog vježbenika I. Č. iz O. K. I p., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. i članka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj …, koji je tužitelj Z. B., OIB …,sklopio sa pravnim prednikom tuženika S. b. d.d. O., dana 31. kolovoza 2007., a koji je potvrđen od javnog bilježnika Z. P. M., O., pod brojem OU- 18.188/07, dana 05. rujna 2007., u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF).

II Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z.,OIB …, da tužitelju Z. B., OIB …, zbog primjene naprijed navedenih ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i ugovorna kamata švicarski franak, isplati iznos od 29.684,47 kn / 3.939,81 eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena počevši od 11. kolovoza 2008. pa do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja teče na iznos od:

- 11,77 kn / 1,56 € počevši od 22. listopada 2008. pa do isplate,

- 9,43 kn / 1,25 € počevši od 22. studenog 2008. pa do isplate,

- 22,23 kn / 2,95 € počevši od 23. prosinca 2008. pa do isplate

- 681,33 kn / 90,43 € počevši od 22. siječnja 2009. pa do isplate,

- 131,94 kn / 17,51 € počevši od 24. veljače 2009. pa do isplate,

- 77,97 kn / 10,35 € počevši od 24. ožujka 2009. pa do isplate,

- 54,90 kn / 7,29 € počevši od 22. travnja 2009. pa do isplate,

- 77,63 kn / 10,30 € počevši od 21. svibnja 2009. pa do isplate,

- 66,70 kn / 8,85 € počevši od 24. lipnja 2009. pa do isplate,

- 67,04 kn / 8,90 € počevši od 21. srpnja 2009. pa do isplate,

- 63,41 kn / 8,42 € počevši od 21. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 69,93 kn / 9,28 € počevši od 22. rujna 2009. pa do isplate,

- 58,61 kn / 7,78 € počevši od 21. listopada 2009. pa do isplate,

- 78,86 kn / 10,47 € počevši od 21. studenog 2009. pa do isplate,

- 84,81 kn / 11,26 € počevši od 22. prosinca 2009. pa do isplate,

- 109,32 kn / 14,51 € počevši od 21. siječnja 2010. pa do isplate,

- 133,34 kn / 17,70 € počevši od 23. veljače 2010. pa do isplate,

- 150,53 kn / 19,98 € počevši od 23. ožujka 2010. pa do isplate,

- 154,35 kn / 20,49 € počevši od 21. travnja 2010. pa do isplate,

- 188,74 kn / 25,05 € počevši od 21. svibnja 2010. pa do isplate,

- 214,23 kn / 28,43 € počevši od 22. lipnja 2010. pa do isplate,

- 227,55 kn / 30,20 € počevši od 21. srpnja 2010. pa do isplate,

- 273,28 kn / 36,27 € počevši od 21. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 282,94 kn / 37,55 € počevši od 21. rujna 2010. pa do isplate,

- 292,15 kn / 38,77 € počevši od 22. listopada 2010. pa do isplate,

- 283,96 kn / 37,69 € počevši od 23. studenog 2010. pa do isplate,

- 388,47 kn / 51,56 € počevši od 22. prosinca 2010. pa do isplate,

- 371,97 kn / 49,37 € počevši od 22. siječnja 2011. pa do isplate,

- 372,52 kn / 49,44 € počevši od 23. veljače 2011. pa do isplate,

- 380,63 kn / 50,52 € počevši od 23. ožujka 2011. pa do isplate,

- 422,78 kn / 56,11 € počevši od 24. svibnja 2011. pa do isplate,

- 439,13 kn / 58,28 € počevši od 18. lipnja 2011. pa do isplate,

- 573,71 kn / 76,14 € počevši od 22. srpnja 2011. pa do isplate,

- 569,82 kn / 75,63 € počevši od 20. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 474,96 kn / 63,04 € počevši od 22. listopada 2011. pa do isplate,

- 713,81 kn / 94,74 € počevši od 03. studenog 2011. pa do isplate,

- 713,02 kn / 94,63 € počevši od 03. studenog 2011. pa do isplate,

- 503,76 kn / 66,86 € počevši od 02. prosinca 2011. pa do isplate,

- 519,20 kn / 68,91 € počevši od 22. prosinca 2011. pa do isplate,

- 554,38 kn / 73,58 € počevši od 01. veljače 2012. pa do isplate,

- 561,84 kn / 74,57 € počevši od 24. veljače 2012. pa do isplate,

- 538,70 kn / 71,50 € počevši od 25. travnja 2012. pa do isplate,

- 567,92 kn / 75,38 € počevši od 22. svibnja 2012. pa do isplate,

- 577,25 kn / 76,61 € počevši od 22. lipnja 2012. pa do isplate,

- 567,05 kn / 75,26 € počevši od 21. srpnja 2012. pa do isplate,

- 573,70 kn / 76,14 € počevši od 22. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 557,86 kn / 74,04 € počevši od 22. rujna 2012. pa do isplate,

- 549,71 kn / 72,96 € počevši od 20. listopada 2012. pa do isplate,

- 568,89 kn / 75,50 € počevši od 22. studenog 2012. pa do isplate,

- 573,76 kn / 76,15 € počevši od 21. prosinca 2012. pa do isplate,

- 586,16 kn / 77,80 € počevši od 22. siječnja 2013. pa do isplate,

- 549,16 kn / 72,89 € počevši od 21. veljače 2013. pa do isplate,

- 577,32 kn / 76,62 € počevši od 27. ožujka 2013. pa do isplate,

- 584,31 kn / 77,55 € počevši od 21. svibnja 2013. pa do isplate,

- 794,21 kn / 105,41 € počevši od 21. lipnja 2013. pa do isplate,

- 530,06 kn / 70,35 € počevši od 20. srpnja 2013. pa do isplate,

- 366,62 kn / 48,66 € počevši od 30. srpnja 2013. pa do isplate,

- 561,64 kn / 74,54 € počevši od 21. rujna 2013. pa do isplate,

- 565,91 kn / 75,11 € počevši od 01. listopada 2013. pa do isplate,

- 611,34 kn / 81,14 € počevši od 19. listopada 2013. pa do isplate,

- 578,63 kn / 76,80 € počevši od 21. studenog 2013. pa do isplate,

- 588,85 kn / 78,15 € počevši od 24. prosinca 2013. pa do isplate,

- 601,43 kn / 79,82 € počevši od 21. siječnja 2014. pa do isplate,

- 609,88 kn / 80,94 € počevši od 22. veljače 2014. pa do isplate,

- 614,11 kn / 81,51 € počevši od 25. ožujka 2014. pa do isplate,

- 638,82 kn / 84,79 € počevši od 18. travnja 2014. pa do isplate,

- 611,84 kn / 81,21 € počevši od 28. svibnja 2014. pa do isplate,

- 613,89 kn / 81,48 € počevši od 21. lipnja 2014. pa do isplate,

- 626,78 kn / 83,19 € počevši od 21. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 659,05 kn / 87,47 € počevši od 02. rujna 2014. pa do isplate,

- 639,52 kn / 84,88 € počevši od 03. listopada 2014. pa do isplate,

- 673,19 kn / 89,35 € počevši od 21. listopada 2014. pa do isplate

te da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 13.490,00 kn / 1.790,43 eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja teče od 21. prosinca 2022. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Z. B., OIB …, M. u tužbi koju je podnio protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, 8. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) ističe kako je s tuženikom 31. kolovoza 2007. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj … koji je potvrđen kod javnog bilježnika Z. P.-M. u O. pod brojem OU-18.188/07 od 5. rujna 2007., a na temelju ovog ugovora tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 19.950,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, s rokom vraćanja od 7 godina te s kamatom od 5,25% godišnje.

2. Tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika jer ocjenjuje da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – CHF, a radi čega tužitelj smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu.

3. Tužitelj u tužbi od tuženika potražuje razliku više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu, umanjeno za stvarno plaćenu redovnu kamatu, u ukupnom iznosu od 24.251,00 kn, a u iznosima u kojima je sadržan utjecaj promjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja kredita, u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita. Tužitelj je podsjetio tuženika da je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate razlike više plaćene redovne kamate u odnosu na početnu ugovorenu kamatu, da se postupak vodio kod ovog suda u parničnom predmetu poslovni broj P-311/2019 i da je taj parnični predmet okončan donošenjem presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1140/2021-2 od 25. listopada 2021.

4. Tužitelj se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom su odbijene žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V, VI i VII izreke koja glasi: utvrđuje se da su Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., PBZ d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., Erste & Steiermärkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. i tuženik Addiko Bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. te i druge banke povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a što znači da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te i suprotno Zakonu o obveznim odnosima.

5. Tužitelj je istakao da se poziva i na presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je odbijena revizija tuženika, tj. navedenih banaka i potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 43 Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu izreke kojom je utvrđeno da su banke u određenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača.

6. Tužitelj je istakao kako tužbu podnosi na temelju odredbe članka 59. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a jer se radi o sporu protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta.

7. Tužitelj je predložio da sud utvrdi da su ništetne odredbe članka 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj …,

koji je tužitelj Z. B., OIB …, sklopio sa pravnim

prednikom tuženika S. b. d.d. O., dana 31. kolovoza 2007., a koji je potvrđen od javnog bilježnika Z. P. M., O., pod brojem OU-

18.188/07, dana 05. rujna 2007., u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF), a slijedom čega da od tuženika zahtijeva da mu isplati ukupno 24.251,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja je do 31. prosinca 2007. iznosila 15%, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. je utvrđivana u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i to tako da je zahtijevao zakonsku zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od prvog dana poslije uplata navedenih iznosa pa sve do isplate, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je zahtijevao da mu sud prizna z. z. kamatu od dana donošenja presude pa sve do isplate.

8. Nakon što je sud izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, podneskom od 4. listopada 2022. (stranica 517 do 519 spisa) tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako kako je sud isti prihvatio u izreci ove presude.

9. U odgovoru na tužbu tuženik je isticao prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, isticao je kako tužitelj nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora, da je valutna klauzula dozvoljena, da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije sklapanja ugovora i da mu je u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovornih odredbi, posebno kojom se glavnica veže uz valutu CHF i da bi sud, ako prihvati prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem trebao vještačenje provesti primjenom prosječne kamatne stope banaka na kunske kredite. Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

10. Tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika u podnesku od 17. svibnja 2021. te isticao kako je tuženikov prigovor zastare neosnovan, da tužitelj ima pravni interes zahtijevati od suda utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora koje ne proizvode nikakve pravne učinke, posebno je isticao da je pitanje promjenjive kamatne stope redovne kamate ranije riješeno u parničnom predmetu poslovni broj P-311/2019 i da je upravo Vrhovni sud RH u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u odbijajućoj reviziji tuženika istakao da valutna klauzula nije dozvoljena, a jer su, kako je utvrđeno, u presudi Visokog trgovačkog suda RH tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i to članka 81., 82. i 90. ZZP/03 i to u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno članku 96. i 97. ZZP/03. Tužitelj se protivio i preostalim navodima tuženika da su djelatnici tuženika korisnicima kredita pojašnjavali odredbe ugovora o kreditu, a obrazložio je da je sadržaj unaprijed pripremio tuženik i takav način postupanja tuženika da se ne može smatrati pojedinačnim pregovaranjem s korisnicima kredita. Tužitelj je ponovio da ne prihvaća stav tuženika da se financijsko vještačenje provede primjenom prosječne kamatne stope banaka na kunske kredite zato što u ovom postupku on zahtijeva, tj. potražuje više plaćene iznose zbog povećanja tečaja CHF u pojedinim anuitetima u odnosu na početni tečaj CHF iz predmetnog ugovora o kreditu, a ne da se provede vještačenje primjenom prosječne kamatne stope na kunske kredite, jer se njegova tražbina ne odnosi na tražbinu po osnovi više plaćenog iznosa zbog neosnovanog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika.

11. Prethodni postupak je sud zaključio na pripremnom ročištu od 7. prosinca 2021. i to tako da je odlučio vršiti uvid u citirani Ugovor o namjenskom kreditu od 31. kolovoza 2007. i provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti razlike više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu, umanjenu za stvarno plaćenu redovnu kamatu, a u iznosima u kojima je sadržan utjecaj promjene tečaja CHF za kunu na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita, a vezano za identificirani kredit.

12. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika saslušanjem javnog bilježnika Z.

P.-M. i svjedoka S. G..

13. Međutim, nakon što je Ustavni sud RH u svojoj odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. ukinuo presudu Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1153/2020-4 od 25. siječnja 2021. i presudu Općinskog suda u Požegi broj P-125/2019-20 od 31. srpnja 2020. i predmet vratio Općinskom sudu u Požegi na ponovni postupak, a s obrazloženjem da kada na temelju međusobno proturječnih iskaza potrošača i zaposlenika banke nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane, i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", da su tada sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama.

14. Kako je glavna rasprava u ovom parničnom predmetu zakazana nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a sud nije vezan za svoje raspravno rješenje u kojem je odlučio da neće saslušati predloženog svjedoka S. G., svjedok S. G. je na opetovano predlaganje radi saslušanja pozvana na raspravu na dan 18. listopada 2022., a toj raspravi nije nazočila jer je tuženik u podnesku od 10. listopada 2022. (stranica 520 spisa) javio sudu da neće pristupiti svjedok S. G., a tuženik je u podnesku od 10. studenog 2022.

konačno odustao od saslušanja svjedoka S. G..

15. Dakle, u dokaznom postupku je valjalo provesti dokaze predložene po tužitelju i to izvršiti uvid u rečeni Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, ranije identificiran (stranice 6 do 14 spisa), pročitati pisani nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka kojemu je naloženo Rješenjem poslovni broj 10. P- 79/2021-7 od 17. svibnja 2022. da nakon izvršenog uvida u pisanu dokumentaciju u spisu utvrdi razlike eventualno više plaćenih anuiteta, između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu, umanjenu za stvarno plaćenu redovnu kamatnu stopu, a u iznosima u kojima je sadržan utjecaj promjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja kredita, u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita.

16. Vezano za druge prigovore i to da banka s kojom je tužitelj sklopio sporni ugovor o kreditu nije i banka na koju se odnosi presuda donesena u općepoznatom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Franak treba istaći da takav prigovor tuženika nije osnovan jer je banka kako je označena sudsko- registarskim podacima u tužbenom zahtjevu istovjetan subjekt banci kako je označena u ugovoru o kreditu, a to temeljem sveopćeg pravnog sljedništva pripajanjem te promjenom tvrtke i to sve temeljem rješenja koje je spomenuo tužitelj u svom podnesku od 24. svibnja 2022. i priložio ih uz podnesak. Sud zaključuje da argument tuženika da bi S. b. d.d. u vrijeme sklapanja Ugovora bila samostalan pravni subjekt ne stoji, a jer se radi o sveopćem pravnom predniku tuženika.

17. Na temelju izvedenih dokaza i to prvenstveno pribavom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije te bankarstvo, S. M. (stranice 505 do 515 spisa), neposrednog saslušanja vještaka na raspravi od 21. studenog 2022. te i tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja sud je utvrdio, a prethodno cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i rezultat čitavog dokaznog postupka, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18. Naime, sud u cijelosti prihvaća sve pravne stavove tužitelja, tako kako se očitovao o isticanim prigovorima tuženika u svom podnesku od 17. svibnja 2021., a što znači da je sud zaključio da tužitelj ima pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora koje ne proizvode nikakve pravne učinke i temeljem kojih ne postoji obvezno-pravni odnos između stranaka, jer je odredbom članka 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/05) propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi i tužitelj ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti odredbi rečenog ugovora zbog ništetnosti tih odredbi, a u vezi s kojima potražuje isplatu od tuženika.

19. Neosnovan je prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja jer je pitanje zastare meritorno riješeno presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., a što znači da, računajući opći zastarni rok od 5 godina, zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike počinje teći od 14. lipnja 2018. i ističe 14. lipnja 2023., a što znači da tužitelj koji je tužbu podnio 20. ožujka 2021. ima pravo zahtijevati sve novčane iznose koje je u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdila imenovani financijsko-knjigovodstveni vještak.

20. Dakle, prihvaćajući sve navode tužitelja o utvrđenjima presuda Visokog trgovačkog suda RH i presude Vrhovnog suda RH sud zaključuje da tužitelj ima pravo potraživati tužbom razliku više plaćenih anuiteta između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta utvrđenih početnim planom otplate uz početnu kamatnu stopu, umanjenu za stvarno plaćenu redovnu kamatu, a u iznosima u kojima je sadržaj utjecaj promjene tečaja CHF za kune na dan plaćanja kredita, u odnosu na tečaj CHF za kune na dan isplate kredita.

21. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještaka S. M., a koji sud prihvaća u cijelosti kao stručan i objektivno iznesen sud je utvrdio da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio tuženiku iznos od 29.684,47 kn po glavnici i po kamati, a to je vještak prikazala u tablici broj 2 (stranice 513 do 515 spisa). Dakle, u priloženoj tablici postoji pregled više uplaćenih kamata i tečajnih razlika i u koloni broj 12 je utvrđena tečajna razlika po glavnici i kamati, vezano za zaključeni kredit, u ukupnom iznosu od 29.684,47 kn ili pojedinačno tako kako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev, a pojedinačni novčani iznosi iz tužbenog zahtjeva (stranice 517 do 519 spisa) daju upravo ukupan iznos od 29.684,47 kn.

22. Ovaj pisani nalaz i mišljenje podvrgnut je kritičkoj ocjeni stranaka i tužitelj na isti nije imao primjedbi, a vezano za primjedbe tuženika tužitelj je ponovio kako primjedbe tuženika ne stoje jer se u ovom parničnom predmetu ne radi o zahtjevu po osnovi više plaćenog iznosa zbog nezakonitog povećavanja stope ugovorne kamate već se radi o isplati razlike samo više plaćenog po osnovi nezakonitog povećanja tečaja CHF, a što po nalazu vještaka proizlazi i to u točno navedenom zahtijevanom iznosu.

23. Na raspravi održanoj 21. studenog 2022. neposredno je saslušana vještak S. M. i tada je određeno istakla da je obrazložila sve što se od nje zahtijevalo, da je u navedenim tablicama utvrdila sve bitne novčane iznose i to u tablici broj 1 sve rate kredita, i više i manje plaćene u odnosu na ugovorenu ratu kredita, u tablici 2 samo više plaćene kamate i tečajne razlike u rati kredita, a u tablici 3 samo manje plaćene kamate i tečajne razlike u rati kredita. Određeno je istakla kako je tečajna razlika po glavnici i kamati za listopad 2008. utvrđena iznosom od 11,77 kn, zatim je tečajna razlika po glavnici i kamati za studeni 2008. utvrđena iznosom od 9,43 kn, kako se to može utvrditi u tablici broj 2 u određenim točno navedenim iznosima, a koje je tužitelj i točno od tuženika zahtijevao sa z. z. kamatom od prvog dana poslije uplate svakog ovog iznosa pa sve do isplate. Kako je vještak određeno istakla da je u navedenom razdoblju, zaključno s 1. listopada 2014. tužitelj s navedenog osnova tuženiku više uplatio 29.684,47 kn valjalo je kao stručan i argumentiran nalaz vještaka prihvatiti i zasnovati na istom sudsku odluku u pogledu sporne visine tužbenog zahtjeva.

24. Valja istaći da je sud na raspravi od 21. studenog 2022. dozvolio tužitelju preinaku tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 191. stavak 2. ZPP-a, a u vezi s člankom 190. ZPP-a te i u vezi s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda RH da je nakon izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem tužitelju dozvoljeno preinačiti tužbeni zahtjev, tj. povećati ga.

25. Također treba istaći da je sud nakon saslušanja tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja mogao zaključiti da je tuženik prilikom potpisivanja predmetnog ugovora doista postupao tako da je koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica, a kako je odustao od saslušanja predloženog svjedoka S. G. tada treba zaključiti da nije dokazao da je tužitelj prilikom zaključenja navedenog ugovora u cijelosti bio informiran o svim bitnim pitanjima vezanim za ugovor.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva i visinom tužbenog zahtjeva, a što znači da je valjalo utvrditi u smislu odredbe članka 151. ZPP-a da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te da troškove čine i nagrada za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

27. Imajući u vidu da je tužitelja zastupao opunomoćenik-odvjetnik, valjalo je u konkretnom slučaju primijeniti pravilno odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa), uz napomenu da je u Narodnim novinama broj 126/22 izmijenjen članak 50 Tarife i da je vrijednost boda umjesto 10 kuna povećana na 15 kuna. Tužitelj je obveznik plaćanja sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19 i 92/21), a kako je platio i trošak po osnovi vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn tada je sud utvrdio da je tužitelj putem opunomoćenika pravilno zahtijevao za sastav tužbe 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima od 7. prosinca 2021. i 18. listopada 2022. iznose od po 1.000,00 kn, a za ročište od 21. studenog 2022. 1.500,00 kn te i za nazočnost ročištu za objavu presude 750,00 kn. Za 4 obrazložena podneska i to od 17. svibnja 2021., 24. svibnja 2022., 4. listopada 2022. i 5. studenog 2022. osnovano je tužitelj zahtijevao 4.000,00 kn. Po osnovi troškova vještačenja osnovano je zahtijevao 3.000,00 kn, a po osnovi sudskih pristojbi za tužbu koja je plaćena u iznosu od 593,00 kn i za sudsku pristojbu za donesenu presudu u iznosu od 647,00 kn osnovano je tužitelj zahtijevao 1.240,00 kn tako da su njegovi ukupni izdaci pravilno utvrđeni iznosima od 13.490,00 kn / 1.790,43 eura jer je tužitelj putem opunomoćenika pravilno zahtijevao navedene iznose sukladno Tbr.

7. točka 1., Tbr. 8. točka 1., Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 9. točka 3. rečene Tarife, kao i što je pravilno zahtijevao izdatke za plaćeno vještačenje i za plaćenu pristojbu za tužbu te i onu na koju je obvezan sukladno Tbr. 2. rečene Tarife o sudskim pristojbama.

28. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Požega, 21. prosinca 2022.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik I. D., P.

2. OD K. i p. j.t.d., Z.