REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 586/2019-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima AG, Sanji Porobiji i Hrvoju Iviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-927/18-2 od 31. listopada 2018. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 9. srpnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-927/18-2 od 31. listopada 2018. i rješava:
„1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 9. srpnja 2018.
2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.“
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove nastale u povodu revizije u iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 € , u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 9. srpnja 2018., u povodu prijedloga tužiteljice, riješeno je:
"I s p r a v lj a s e presuda ovog suda poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016., u uvodu, tako da umjesto OIB-a tužiteljice: „4596984727"
treba pisati:„ 45964984727“."
2. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-927/18-2 od 31. listopada 2018., u povodu žalbe tuženice, riješeno je:
"Uvažava se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, broj P-116/16 od 9. srpnja 2018.. tako da se rješava:
1. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice SG za ispravljanje presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016.
2. Dužna je tužiteljica SG nadoknaditi tuženici Zagrebačka banka d.d. Zagreb trošak postupka u iznosu od 625,00 kuna, u roku od 15 dana."
3. Protiv citiranog rješenja suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe članka 400. stavka 1. u vezi s odredbom članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP) ističući da odluka ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a praksa drugostupanjskih sudova o tom je pitanju različita. Tužiteljica predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati te preinači pobijanu drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu odnosno, podredno, da u tom dijelu ukine obje ili ga ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži i naknadu troškova revizije.
4. Tuženica na reviziju nije odgovorila.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. U povodu revizije iz članka 400. u vezi s člankom 382. stavom 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu primjenom odredbe članka 392.a stavka 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
7. Tužiteljica je u reviziji istaknula slijedeće postupovnopravno pitanje:
„Može li sukladno odredbi članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku sud ispravljati omaške koje je počinila stranka u postupku ili samo i isključivo ako je omašku počinio sud, a radi se o očitoj omašci?“
8. U reviziji se ističe da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi članka 382. stavka 2. točka 1. ZPP, jer je drugostupanjsko rješenje zasnovano na stavu nepodudarnom stavovima izraženima u odlukama drugih drugostupanjskih sudova i to primjerice Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5944/2016-3 od 6. ožujka 2017. i Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-1301/2016 od 13. travnja 2017.
9. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu sadržaj izraženih stavova u citiranim odlukama drugostupanjskih sudova, navedeno pitanje je, u smislu odredbe članka 382. stavka 2. točke 1. ZPP, važno pitanje i za odluku u konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom da o tom pitanju sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.
10. Pobijano rješenje suda drugog stupnja zasnovano je na pravnom shvaćanju da nema mjesta primjeni odredbe članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku u situaciji kada je tužiteljica u tužbi pogrešno navela svoj OIB, te ga nije ispravila do stavljanja prijedloga za ispravak presude, pa stoga se ne može raditi o pogrešci suda prilikom pisanja otpravka presude jer je OIB tužiteljice u uvodu presude naznačen upravo brojem kako je to i označeno u tužbi. Drugostupanjski sud smatra da sud može ispraviti presudu na temelju citirane odredbe članka 342. stavka 1. ZPP samo u slučaju postojanja pogreške koju je počinio sud kod pisanja otpravka presude, a što u konkretnom slučaju nije tako, odnosno pogreške stranaka sud nije ovlašten otklanjati, jer se radi o dispoziciji stranaka. Stoga je drugostupanjski sud preinačio rješenje prvostupanjskog suda i odbio prijedlog tužiteljice za ispravljanje presude.
11. Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti.
12. Sustav procesnih pravila sadržan u ZPP nije sam sebi svrha. On ima cilj omogućiti strankama da pred zakonom ustanovljenim sudom štite svoje pravne interese (legitimna očekivanja), a sudovi su im - primjenjujući navedena pravila - dužni to osigurati - brinući se poštenim (pravičnim) postupanjem (između ostalog) za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. Postupovna pravičnost znači kontradiktoran postupak u kojem se stranke mogu očitovati i imaju jednaki položaj pred sudom. Pravičnost postupka uvijek se procjenjuje ispitujući postupak u njegovoj cjelini, tako da neka izolirana nepravilnost ne može biti dovoljna da cijeli postupak bude nepravičan (što odgovara definiciji bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, prema kojoj pogrešna ili nepravilna primjena koje odredbe ZPP ima značenje bitne povrede samo ako je bila ili je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude).
13. Odredbom članka 342. stavka 1. ZPP propisano je da pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća u svako doba.
14. Pri tom treba naglasiti da pogreške koje sud ima ovlaštenje otkloniti u smislu odredbe čl. 342. st. 1. ZPP (dopušteno je otkloniti pogrešku u pisanju brojeva, u ovom slučaju osobnog identifikacijskog broja) ne smiju se odnositi na pogrešno formiranu volju suda u trenutku donošenja presude, odnosno na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Imajući navedeno na umu, kad je sud u konkretnom slučaju ispravio svoju presudu, on je presudu zapravo uskladio sa svojom voljom - odlukom o tužbenom zahtjevu u odnosu na osobu koja je u postupku stvarno sudjelovala - konkretno tužiteljicu SG, čiji identitet tijekom postupka nije doveden u pitanje. Drugačije postupanje suda predstavlja pretjerani formalizam koji omogućava tuženici da ostvari u svoju korist neravnopravan položaj u ovoj parnici te da ostvari nelegitiman cilj (onemogućiti tužiteljicu da nakon provedenog postupka u ovoj parnici, u slučaju uspjeha u sporu, stekne valjanu ovršnu ispravu).
15. Pri tom se napominje da je osobni identifikacijski broj stalna identifikacijska oznaka obveznika osobnoga identifikacijskog broja koju korisnici osobnoga identifikacijskog broja obvezno koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka. Osobni identifikacijski broj, po službenoj dužnosti, određuje i dodjeljuje Ministarstvo financija – Porezna uprava na temelju podataka o kojima nadležna tijela vode službene evidencije, a sve kako je to pobliže propisano odredbama Zakona o osobnom identifikacijskom broju („Narodne novine“, broj 60/08) pa stoga isti ni na koji način ne ovisi o dispoziciji tužiteljice.
16. U skladu s navedenim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2018,. zauzeto je pravno shvaćanje koja suštinski odgovara na postavljeno revizijsko pitanje i koje glasi:
"Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP-a samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP-a, ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke".
17. S obzirom na sve navedeno, zahtjev tužiteljice za ispravkom oznake osobnog identifikacijskog broja u uvodu presude je osnovan, te je odbijanjem tog prijedloga drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku što je dovelo do nezakonitosti pobijanog rješenja. Stoga je, na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. stavkom 1.
18. Kako žalba tuženice nije osnovana, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima žalbe i na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, odbiti zatražene troškove žalbe (točka I. stavak 2. izreke ovog rješenja).
19. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela s revizijom protiv rješenja, valjalo je primjenom odredaba članka 166. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP dosuditi tužiteljici naknadu troškova revizije protiv rješenja odmjerenih prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). Tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova za sastav revizije 150 bodova (Tbr. 10/6 Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife), što prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) ukupno iznosi 1.875,00 kn odnosno 248,86 €. Na temelju izloženog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
