REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 586/2019-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. iz K., , OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., , OIB: ..., zastupane po punomoćnicima B. P., S. P. i H. I., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/16-5 od 13. travnja 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/16-5 od 13. travnja 2018. pod točkom 2. izreke, u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. i prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.721,64 kn te sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.721,64 kn kao neosnovan.„

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/16-5 od 13. travnja 2018. pod točkom 2. izreke, u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. i presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. u dijelu pod točkom II. izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od ukupno 27.721,64 kn, a obračunatima na:

- iznos od 553,54 kuna od 01. travnja 2010.,

- iznos od 550,39 kuna od 01. svibnja 2010.,

- iznos od 556,54 kuna od 01. lipnja 2010.,

- iznos od 591,20 kuna od 01. srpnja 2010.,

- iznos od 583,31 kuna od 01. kolovoza 2010.,

- iznos od 612,90 kuna od 01. rujna 2010.,

- iznos od 597,29 kuna od 01. listopada 2010.,

- iznos od 585,56 kuna od 01. studenog 2010.,

- iznos od 621,25 kuna od 01. prosinca 2010.,

- iznos od 643,32 kuna od 01. siječnja 2011.,

- iznos od 627,32 kuna od 01. veljače 2011.,

- iznos od 629,67 kuna od 01. ožujka 2011.,

- iznos od 618,17 kuna od 01. travnja 2011.,

- iznos od 621,72 kuna od 01. svibnja 2011.,

- iznos od 660,80 kuna od 01. lipnja 2011.,

- iznos od 666,29 kuna od 01. srpnja 2011.,

- iznos od 628,92 kuna od 01. kolovoza 2011.,

- iznos od 615,00 kuna od 01. rujna 2011.,

- iznos od 593,31 kuna od 01. listopada 2011.,

- iznos od 592,75 kuna od 01. studenog 2011.,

- iznos od 590,38 kuna od 01. prosinca 2011.,

- iznos od 598,25 kuna od 01. siječnja 2012.,

- iznos od 606,92 kuna od 01. veljače 2012.,

- iznos od 607,18 kuna od 01. ožujka 2012.,

- iznos od 601,73 kuna od 01. travnja 2012.,

- iznos od 603,94 kuna od 01. svibnja 2012.,

- iznos od 607,19 kuna od 01. lipnja 2012.,

- iznos od 603,69 kuna od 01. srpnja 2012.,

- iznos od 603,99 kuna od 01. kolovoza 2012.,

- iznos od 600,76 kuna od 01. rujna 2012.,

- iznos od 594,78 kuna od 01. listopada 2012.,

- iznos od 602,07 kuna od 01. studenog 2012.,

- iznos od 604,72 kuna od 01. prosinca 2012.,

- iznos od 603,66 kuna od 01. siječnja 2013.,

- iznos od 593,01 kuna od 01. veljače 2013.,

- iznos od 600,39 kuna od 01. ožujka 2013.,

- iznos od 602,08 kuna od 01. travnja 2013.,

- iznos od 598,77 kuna od 01. svibnja 2013.,

- iznos od 588,95 kuna od 01. lipnja 2013.,

- iznos od 582,86 kuna od 01. srpnja 2013.,

- iznos od 588,26 kuna od 01. kolovoza 2013.,

- iznos od 591,98 kuna od 01. rujna 2013.,

- iznos od 601,48 kuna od 01. listopada 2013.,

- iznos od 596,25 kuna od 01. studenog 2013.,

- iznos od 598,59 kuna od 01. prosinca 2013.,

- iznos od 600,51 kuna od 01. siječnja 2014.,

i to za vrijeme od 01. travnja 2010. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a počevši od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Ukidaju se rješenja o troškovima postupka sadržana u točki 5. izreke presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/16-5 od 13. travnja 2018. i u točki IV. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

III. O troškovima nastalima u povodu revizije protiv presude odlučit će se konačnom odlukom.

IV. Odbacuje se dopuna revizije tuženice sadržana u podnesku od 21. studenoga 2018. kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. suđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 28. lipnja 2006., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d., te da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 01. listopada 2006. godine pa nadalje.

II Nalaže se tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od ukupno 38.458,39 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i koja kamata teče:

- na iznos od 179,00 kuna od 01. prosinca 2007. godine,

- na iznos od 179,19 kuna od 01. siječnja 2008. godine,

- na iznos od 182,20 kuna od 01. veljače 2008. godine,

- na iznos od 184,99 kuna od 01. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 354,95 kuna od 01. travnja 2008. godine,

- na iznos od 344,63 kuna od 01. svibnja 2008. godine,

- na iznos od 341,18 kuna od 01. lipnja 2008. godine,

- na iznos od 345,85 kuna od 01. srpnja 2008. godine,

- na iznos od 338,40 kuna od 01. kolovoza 2008. godine,

- na iznos od 339,50 kuna od 01. rujna 2008. godine,

- na iznos od 344,52 kuna od 01. listopada 2008. godine,

- na iznos od 374,18 kuna od 01. studenog 2008. godine,

- na iznos od 352,41 kuna od 01. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 376,58 kuna od 01. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 379,86 kuna od 01. veljače 2009. godine,

- na iznos od 381,51 kuna od 01. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 377,59 kuna od 01. travnja 2009. godine,

- na iznos od 377,02 kuna od 01. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 370,86 kuna od 01. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 365,45 kuna od 01. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 522,47 kuna od 01. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 528,19 kuna od 01. rujna 2009. godine,

- na iznos od 524,93 kuna od 01. listopada 2009. godine,

- na iznos od 521,75 kuna od 01. studenog 2009. godine,

- na iznos od 529,04 kuna od 01. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 535,95 kuna od 01. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 543,21 kuna od 01. veljače 2010. godine,

- na iznos od 541,30 kuna od 01. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 553,54 kuna od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 550,39 kuna od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 556,54 kuna od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 591,20 kuna od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 583,31 kuna od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 612,90 kuna od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 597,29 kuna od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 585,56 kuna od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 621,25 kuna od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 643,32 kuna od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 627,32 kuna od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 629,67 kuna od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 618,17 kuna od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 621,72 kuna od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 660,80 kuna od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 666,29 kuna od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 628,92 kuna od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 615,00 kuna od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 593,31 kuna od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 592,75 kuna od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 590,38 kuna od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 598,25 kuna od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 606,92 kuna od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 607,18 kuna od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 601,73 kuna od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 603,94 kuna od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 607,19 kuna od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 603,69 kuna od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 603,99 kuna od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 600,76 kuna od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 594,78 kuna od 01. listopada 2012. godine,

- na iznos od 602,07 kuna od 01. studenog 2012. godine,

- na iznos od 604,72 kuna od 01. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 603,66 kuna od 01. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 593,01 kuna od 01. veljače 2013. godine,

- na iznos od 600,39 kuna od 01. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 602,08 kuna od 01. travnja 2013. godine,

- na iznos od 598,77 kuna od 01. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 588,95 kuna od 01. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 582,86 kuna od 01. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 588,26 kuna od 01. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 591,98 kuna od 01. rujna 2013. godine,

- na iznos od 601,48 kuna od 01. listopada 2013. godine,

- na iznos od 596,25 kuna od 01. studenog 2013. godine,

- na iznos od 598,59 kuna od 01. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 600,51 kuna od 01. siječnja 2014. godine,

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 01. prosinca 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a počevši od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 28. lipnja 2006., u dijelu koji se ne odnosi na promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d.

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-931/16-5 od 13. travnja 2018., u povodu žalbi parničnih stranaka, suđeno je:

„1. Odbija se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. u dijelu kojim je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 28. lipnja 2006., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., odnosno sukladno Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d.

2. Odbija se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d. Z. i potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. Z. isplatiti-vratiti tužiteljici T. K., na ime nepripadno plaćenog iznosa promjenjivih kamatnih stopa, iznos od ukupno 27.721,64 kuna kao i zakonske zatezne kamate počevši od plaćanja od strane tužiteljice T. K. svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i koja kamata teče:

- na iznos od 553,54 kuna od 01. travnja 2010. godine,

- na iznos od 550,39 kuna od 01. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 556,54 kuna od 01. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 591,20 kuna od 01. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 583,31 kuna od 01. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 612,90 kuna od 01. rujna 2010. godine,

- na iznos od 597,29 kuna od 01. listopada 2010. godine,

- na iznos od 585,56 kuna od 01. studenog 2010. godine,

- na iznos od 621,25 kuna od 01. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 643,32 kuna od 01. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 627,32 kuna od 01. veljače 2011. godine,

- na iznos od 629,67 kuna od 01. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 618,17 kuna od 01. travnja 2011. godine,

- na iznos od 621,72 kuna od 01. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 660,80 kuna od 01. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 666,29 kuna od 01. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 628,92 kuna od 01. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 615,00 kuna od 01. rujna 2011. godine,

- na iznos od 593,31 kuna od 01. listopada 2011. godine,

- na iznos od 592,75 kuna od 01. studenog 2011. godine,

- na iznos od 590,38 kuna od 01. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 598,25 kuna od 01. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 606,92 kuna od 01. veljače 2012. godine,

- na iznos od 607,18 kuna od 01. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 601,73 kuna od 01. travnja 2012. godine,

- na iznos od 603,94 kuna od 01. svibnja 2012. godine,

- na iznos od 607,19 kuna od 01. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 603,69 kuna od 01. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 603,99 kuna od 01. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 600,76 kuna od 01. rujna 2012. godine,

- na iznos od 594,78 kuna od 01. listopada 2012. godine,

- na iznos od 602,07 kuna od 01. studenog 2012. godine,

- na iznos od 604,72 kuna od 01. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 603,66 kuna od 01. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 593,01 kuna od 01. veljače 2013. godine,

- na iznos od 600,39 kuna od 01. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 602,08 kuna od 01. travnja 2013. godine,

- na iznos od 598,77 kuna od 01. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 588,95 kuna od 01. lipnja 2013. godine,

- na iznos od 582,86 kuna od 01. srpnja 2013. godine,

- na iznos od 588,26 kuna od 01. kolovoza 2013. godine,

- na iznos od 591,98 kuna od 01. rujna 2013. godine,

- na iznos od 601,48 kuna od 01. listopada 2013. godine,

- na iznos od 596,25 kuna od 01. studenog 2013. godine,

- na iznos od 598,59 kuna od 01. prosinca 2013. godine,

- na iznos od 600,51 kuna od 01. siječnja 2014. godine,

- za vrijeme od 01. travnja 2010. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, a počevši od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Odbija se žalba tužiteljice T. K. kao neosnovana i potvrđuje točka III. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016.

4. Preinačuje se djelomično točka I. izreke presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-116/16 od 15. lipnja 2016. u dijelu kojim je utvrđeno da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 01. listopada 2006. pa nadalje, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice T. K. odbija kao neosnovan, kao i točka II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. Z. isplatiti-vratiti tužiteljici T. K., na ime nepripadno plaćenog iznosa promjenjivih kamatnih stopa, iznos preko 27.721,64 kuna pa do ukupno dosuđeno 38.458,39 kuna odnosno iznos od 10.736,75 kuna, kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos po iznosima, datumima i kamatnim stopama od 1. prosinca 2007., pa do 1. ožujka 2010., kako je to specificirano u točki II. izreke pobijane presude, u kom dijelu se tužbeni zahtjev tužiteljice T. K. odbija kao neosnovan.

5. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

3. Protiv citirane drugostupanjske presude, u dijelu pod točkama 2. i 5. izreke, tuženica je podnijela 8. lipnja 2018. reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 2. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) ističući da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, pri čemu revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju u kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Tuženica predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno, podredno, da u tom dijelu ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova revizije.

4. Podneskom zaprimljenim kod suda prvog stupnja 21. studenoga 2018. tuženica je izjavila dopunu revizije.

5. Tužiteljica na tuženičinu reviziju nije odgovorila.

6. Revizija je dopuštena i osnovana, dok dopuna revizije nije dopuštena.

7. U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu primjenom odredbe članka 392.a stavka 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8. Tuženica u reviziji postavlja materijalnopravno pitanje koje se odnosi na to ima li potrošač – korisnik kredita (ovdje tužiteljica) koji je s trgovcem - kreditorom (ovdje tuženicom) zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje u tekstu ZID ZPK/15), unatoč izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, pravo na povrat plaćenih iznosa na temelju ugovorne odredbe o promjeni redovne ugovorne kamatne stope iz kredita s valutnom klauzulom u CHF, koju je odredbu sud utvrdio ništetnom.

Dakle, postavljeno se pitanje u suštini svodi na pitanje pravnog učinka sklapanja dodatka ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/15 na pravo potrošača da mu kreditor vrati ono što je stečeno po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjeni redovne ugovorne kamatne stope iz kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koje pravo na povrat tužiteljica želi ostvariti podnesenom tužbom u ovom parničnom postupku.

9. U reviziji se ističe da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 382. stavka 2. točke 1. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu nepodudarnom stavovima izraženima u odlukama drugih drugostupanjskih sudova i to primjerice Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1657/2016, Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, poslovni broj Gž-477/2017, Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-239/17 i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-834/2016.

10. Prema ocjeni ovog suda, a imajući na umu sadržaj izraženih stavova u citiranim odlukama drugostupanjskih sudova, navedeno pitanje je, u smislu odredbe članka 382. stavka 2. točke 1. ZPP, važno pitanje i za odluku u konkretnom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da o tom pitanju sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena, a revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici.

11. Predmet ovog spora, u revizijskoj fazi postupka, jest isplata iznosa za koje tužiteljica drži da je preplatila tuženici prilikom otplate anuiteta iz Ugovora o namjenskom kreditu u CHF od 28. lipnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju odredbe tog ugovora kojom je ugovoreno da su stope redovne ugovorne kamate promjenjive, dok je način promjene jednostrano određivala isključivo tuženica, a koju je ugovornu odredbu sud proglasio djelomično ništetnom. Prijeporno je među strankama ostalo je li osnovan kondicijski zahtjev tužiteljice kraj činjenice da je s tuženicom zaključila Dodatak Ugovoru o kreditu usklađen s izričitim odredbama ZID ZPK/15.

12.1. Nižestupanjski su sudovi djelomično prihvatili tužbeni zahtjev (u dijelu za koji prigovor zastare nisu našli osnovanim) za isplatu utuženog iznosa od 27.721,64 kn sa zatraženim zateznim kamatama (u iznosima i s dospijećem pobliže određenima izrekom presude), zaključujući da je ugovorna odredba članka 2. Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile 28. lipnja 2006., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., odnosno prema Odluci o kamatnim stopama Z. b. d.d., ništetna, budući da je suprotna odredbama članaka 59., 84. i 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP) te članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, dalje u tekstu: ZOO). Kako je posljedično tome otpala osnova po kojoj je tužiteljica platila utužene iznose tuženici, primjenom odredbe članka 1111. stavka 1. i članka 1115. ZOO, naložen je povrat više plaćenih iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

12.2. Prigovor tuženice da nakon zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu i izvršene konverzije u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica nema pravnu osnovu potraživati povrat izvršenih uplata, nižestupanjski su sudovi otklonili obrazlažući da „postupanjem tuženice Z. b. d.d. po obavezi propisanoj odredbama ZPK, davanjem ponude za konverziju Ugovora prema članku 19.b ZPK, na način kako je to tuženica Z. b. d.d. učinila u konkretnom slučaju, ona nije ispravila nezakonitu odredbu članka 2. Ugovora, jer niti u ovom postupku konverzije o načinu promjene i dalje promjenjive kamatne stope nije pojedinačno pregovarano, niti je tužiteljica mogla mijenjati način promjene kamatne stope, kako za već protekli period starog Ugovora, tako niti za period važenja Ugovora nakon Dodatka Ugovoru“. Pri tom drugostupanjski sud ističe da je „izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, ali ne i na saniranje nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene odnosno zaključenjem i potpisivanjem Dodatka Ugovoru nisu sanirani razlozi koji su bili razlog ništetnosti ove odredbe, no treba reći da prema odredbi članka 326. stavka 1. ZOO ništetan ugovor, ili njegov dio, ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.“

13.1. Obrazlažući reviziju tuženica ističe da je neodrživ zaključak drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu svrhe i učinaka izvršene konverzije, posebno ukazujući na obrazloženje Prijedloga ZID ZPK/15, kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske prilikom ocjene ustavnosti ZID ZPK/15 broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017.

13.2. Nadalje, tuženica u reviziji ukazuje i na odredbe članka 19.c točaka 2. – 4. ZID ZPK/15, na temelju kojih je u izračun konverzije kreditor dužan uvrstiti sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od korisnika kredita pa tako i iznose plaćene na ime ugovorne kamate povrh početne kamatne stope. Da je u skladu s tim provedena i konkretna konverzija, prema tvrdnji revidentice, jasno proizlazi iz isprava koje prileže spisu. Stoga, budući da su uplate po promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci kreditora uključene u izračun konverzije kredita prema ZID ZPK/15, tuženica tvrdi da je izložena, prema pobijanoj presudi, ponovnoj naplati navedenih iznosa.

14. Ovaj je sud prilikom odlučivanja prije svega imao na umu presudu Suda Europske unije u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. donesenu u povodu zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, a u kojoj je taj Sud dao tumačenje o području primjene ratione temporis i ratione materiae Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima [odredbama] u potrošačkim ugovorima u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

15. Za odluku o postavljenom pitanju relevantni su sljedeći materijalnopravni propisi: a) Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) koji je bio na snazi na dan sklapanja izvornog Ugovora o kreditu

Pojam nepoštene ugovorne odredbe

Članak 81.

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

Posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe

Članak 87.

(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

b) Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP), važeći na dan stupanja na snagu ZID ZPK 2015 – Zakona o konverziji

Glava II.

NEPOŠTENE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA

Pojam nepoštene ugovorne odredbe

Članak 49.

1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. 4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. 5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

Posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe

Članak 55.

1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

Odnos prema drugim zakonima

Članak 4.

1) Ako su odredbe ovoga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovaca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih zakona.

2) Ako posebnim zakonima iz stavka 1. ovoga članka ili ovim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

c) Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u času zaključenja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu:

Ništetnost

Članak 322.

(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Posljedice ništetnosti

Članak 323.

(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

(2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Djelomična ništetnost

Članak 324.

(1) Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

(2) Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

Stjecanje bez osnove

Opće pravilo

Članak 1111.

(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Opseg vraćanja

Članak 1115.

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

d) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15) - ZID ZPK/15, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. na temelju kojega je zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu

Članak 1.

U Zakonu o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza članka 19. dodaje se glava IV.a naslovi iznad članaka i članci 19.a do 19.i te glava IV.b i članci 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

Članak 19.a

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Informiranje

Članak 19.d

(1) Za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik je dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ovoga Zakona, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja.

(2) Za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik je dužan potrošaču omogućiti pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(3) Prije objave kalkulatora iz stavka 1. ovoga članka na mrežnoj stranici vjerovnik je dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Konverzija kredita

Članak 19.e

(1) Vjerovnik je dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije kredita, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu s člankom 19.c ovoga Zakona, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu.

(2) Također, zajedno s izračunom konverzije vjerovnik je dužan dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015., preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije.

(3) Vjerovnik je dužan izračun konverzije iz stavka 1. ovoga članka zajedno s pregledom stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača, odnosno izvodom otvorenih stavaka u skladu sa stavkom 2. ovoga članka dostaviti preporučenom pošiljkom s povratnicom i osobama od kojih je zahtijevao ili ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz kredita u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

(4) Izračun konverzije iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19.c stavka 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen. (5) U slučaju prihvata konverzije kredita potrošač je o prihvatu izračuna konverzije dužan, preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno, obavijestiti vjerovnika u roku od 30 dana od dana primitka izračuna konverzije iz stavka 1. ovoga članka i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka iz stavka 2. ovoga članka.

(6) Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

(7) Ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. (8) Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

(9) Ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima bi se derogirala njegova druga prava.

(10) Svi popratni troškovi konverzije kredita ne smiju se zaračunati potrošaču.

16. U kontekstu normativnog odnosa navedenih zakona, a kada je u pitanju postavljeni kondikcijski zahtjev potrošača, nesumnjivo je da je ZID ZPK/15 u odnosu i na ZZP i na ZOO specijalan propis pa u primjeni na konkretan slučaj njegove odredbe imaju pravni primat pred odredbama ZZP i ZOO. Budući da je riječ o konkurirajućim propisima istog pravnog ranga, ako ZID ZPK/15 nije određeno drukčije, primjenjuju se odredbe ZZP i to posebice:

- citirana odredba članka 49. stavka 5. ZZP koja propisuje da se odredbe kojima se uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe i dr. ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode (što je upravo konkretan slučaj), odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku te

- odredba članka 4. ZZP koja uređuje odnos prema drugim zakonima, a koja u stavku 2. propisuje da ako posebnim zakonima iz stavka 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

17. Stoga, kada je riječ o mogućnosti ocjene poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu, primjenjuju se izričite odredbe ZZP-a, dok kada je riječ o materijalnopravnim posljedicama utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, odredbe ZOO, koje u tom pogledu nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP. Dakle, u pogledu tog pitanja nema konkurencije propisa, ali ima kumulacije. To iz razloga što prilikom tumačenja navedenih propisa valja imati na umu cilj koji ima odredba o posljedicama utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe potrošačkog Ugovora, a to je da se potrošaču vrati ono što je stečeno bez osnove i plate zatezne kamate.

18. Uz navedene materijalnopravne propise, za rješenje spornog pravnog odnosa od izravnog su utjecaja i odredbe ZPP kojima je uređen ogledni postupak, a posebice odredba članka 502. n ZPP koja propisuje da će nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem. Tako je u oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 4. ožujka 2020. dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

19.1. Također je važno naglasiti i da Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15) te ocijenio da su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske.

19.2. U navedenom je rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

20. Dakle, a imajući na umu da ZID ZPK/15, kao izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija) zakonodavca, predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovora. Stoga dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima.

21. Iz iznesenih razloga nemaju uporišta navodi drugostupanjskog suda da „postupanjem tuženice Z. b. d.d. po obavezi propisanoj odredbama ZPK, davanjem ponude za konverziju Ugovora prema članku 19.b ZPK, na način kako je to tuženica Z. b. d.d. učinila u konkretnom slučaju, nije ispravljena nezakonita odredba članka. 2. Ugovora, jer niti u ovom postupku konverzije o načinu promjene i dalje promjenjive kamatne stope nije pojedinačno pregovarano, niti je tužiteljica mogla mijenjati način promjene kamatne stope, kako za već protekli period starog Ugovora, tako niti za period važenja Ugovora nakon Dodatka Ugovoru.“ Naime, iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. To jasno proizlazi i iz citirane odredbe članka 49. stavka 5. ZZP na koju je ranije ukazano.

22. Nadalje, ne može se prihvatiti niti pravno shvaćanje iz pobijane presude da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute kredita, ali ne i na saniranje posljedica nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njene izmjene. To iz razloga što je očito da se sadržajno (u biti stvari) konverzija odnosila i na odredbu o promjeni kamatnih stopa, neovisno o proklamaciji iz članka 19.c. stavka 1. ZKP. Imajući na umu ciljeve ZID ZPK/15 i vrijeme kad je donesen (kad je u kolektivnom sporu ta odredba već bila pravomoćno utvrđena ništetnom i pred sudovima su bili u tijeku sporovi radi povrata nepripadno isplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate), ZID ZPK/15 treba tumačiti teleološki i u skladu s tom svrhom. Pri tom je za dodati da je točno da, kad je riječ o sadržaju konverzije (pod pretpostavkom da je provedena u cijelosti u skladu s glavom IV.a ZPK), ona izvan primjene odredbi Glave II. ZZP "Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima". To međutim ne znači da se sadržaj zakonskih odredbi o konverziji ne smije tumačiti u svrhu sudske ocjene pravnih učinaka konverzije. U tom je smislu za naglasiti da je potrošaču u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu (ništetnu) kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR, precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

23. Nadalje, točno je da je odredbom članka 55. stavka 1. ZZP određena materijalnopravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe, a to je ništetnost. Ništetnom odredbom potrošač ne smije biti vezan i ima pravo na povrat onoga što je po takvoj odredbi platio, primjenom pravila o vraćanju stečenog bez pravne osnove.

24. S tim u vezi, prije svega se ističe da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Pritom je u obračun konverzije uzeto sve plaćano na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (izuzev zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzev plaćenih naknada i troškova) pa tako i preplaćene razlike utvrđene i dosuđene pobijanom presudom, a sve na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom - ZID ZPK/15. Nadalje, obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor. Tužiteljica je prihvatila ponudu i Dodatak Ugovoru o kreditu je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te, suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova, izaziva pravne učinke.

25. U skladu s navedenim, primjena posebnog propisa (ZID ZPK/15) derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom Ugovora o kreditu u svemu na način kako je to određeno ZID ZPK/15. Pritom je ZID ZPK/15 propisao i način raspolaganja eventualno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

Na taj je način valjano prestala obveza tuženice (članak 160. stavak 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (članka 1111. stavka 1. ZOO) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženice, pa nije bilo temelja za prihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO. Pri tom se napominje da nije pravno odlučno u kakvom su položaju oni potrošači koji su prihvatili konverziju u odnosu na one koji nisu jer je to bio izbor kojeg je ZID ZPK/15 jasno definirao i u slučaju tog izbora potrošači koji su prihvatili konverziju više se ne nalaze u položaju dužnika iz kredita s valutnom klauzulom u CHF pa takve kategorije nisu pravno usporedive (vidi točku 24.). Odluka suda koja pokušava naknadno izjednačiti obje kategorije, dosuđujući u konkretnom slučaju tužiteljici ono što bi joj pripadalo da dodatak ugovoru o kreditu nije zaključen, anulira izbor tužiteljice koji je valjano učinjen i ide protiv zakona čija ustavnost nije dovedena u pitanje.

26. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

27. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice od 27.721,64 kn, nije osnovan, te je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Stoga je, na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

28. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne proglašava ništetnom niti jednu ugovornu odredbu ugovora o kreditu niti pravno uređuje restituciju potrošača zbog te ništetnosti. Iz sadržaja teksta ZID ZPK/15 proizlazi da se sklapanjem dodatka ugovoru mijenja nepoštena ugovorna odredba te da se ispunjenje učinjeno na temelju nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi uračunava u ispunjenje prema valjanim odredbama dodatka i postiže sporazum o eventualnoj preplati kad ona nije dostatna za zatvaranje cijelog kredita prema novom otplatnom planu ili potrošaču vraća preplata onda kad njezin iznos premašuje ukupan zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu.

29.1. ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naime, odredbama članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Također, kada ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

29.2. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO koje tužiteljica također potražuje tužbenim zahtjevom. Pri tom nije prijeporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju sukcesivno izvršila uplate pojedinačno navedenih iznosa.

30. Prema iznesenom pravnom shvaćanju ovog suda (točka 16. i 17.), prilikom tumačenja dosega ZID ZPK/15 valja imati na umu da između jednog dijela (ovdje specijalnih pravnih pravila ZID ZPK/15) i cjeline (propisa koji uređuju zaštitu potrošača i općih propisa obveznog prava) postoji povezanost te sadržaj i smisao ZID ZPK/15 proizlazi iz te njegove povezanosti s drugim pravnim pravilima (ovdje konkretno ZZP, ZOO) i iz njegove integralne pripadnosti cjelokupnom pravnom sustavu.

31. U skladu s rečenim, u situaciji kada specijalnim propisom o preostalom spornom pitanju ništa nije određeno, a ZZP upućuje na primjenu odredaba ZOO, primjenjuje se taj opći propis, dakle odredba članka 1115. ZOO. Podudarno pravno shvaćanje o primjeni općeg propisa (također ZOO) ako posebnim propisom nije što drugo izrijekom određeno, ovaj je sud zauzeo u nizu svojih odluka (primjerice Rev 1331/16- 2 od 23. siječnja 2018. i dr.) te izrazio i kroz pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-270/17-10 od 18. prosinca 2017.

32. Zaključno, na temelju svih iznesenih razloga, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 valja odgovoriti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO. 33. U tom smislu je i ovaj sud na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

34. Posljedično svemu navedenom, a kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženice po ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO, već su tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog utuženog iznosa kontinuirano do isplate.

35. Zbog navedenog, nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje pobijane presude u navedenom dijelu pa je, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu koji se odnosi na zatražene zatezne kamate na pojedinačno određene iznose, a kako je to pobliže određeno u točki I. izreke ovog rješenja.

36. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi (točka II. izreke).

37. Na osnovi odredbe članka 166. stavka 4. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci (točka III izreke).

38. Odredbom članka 382. stavka 4. ZPP propisano je da se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi dopuna revizije bila pravovremena i ta dopuna mora biti podnesena u roku za podnošenje revizije.

39. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je punomoćniku tuženice drugostupanjska presuda dostavljena 10. svibnja 2018., dok je dopunu revizije tuženica predala neposredno prvotupanjskom sudu 21. studenoga 2018. Prema tome, dopuna revizije je prvostupanjskom sudu dostavljena protekom prekluzivnog roka iz članka 382. stavka 4. ZPP jer je zadnji dan roka za podnošenje revizije i dopune revizije tuženice bio 9. lipnja 2018. (subota) odnosno prvi radni dan nakon toga 11. lipnja 2018. (ponedjeljak) u skladu s odredbom članka 112. stavka 4. ZPP.

40. Budući da je tuženica dopunu revizije prvostupanjskom sudu podnijela protekom prekluzivnog roka određenog člankom 382. stavkom 4. ZPP dopuna revizije je nepravovremena u smislu članka 389. stavka 1. ZPP pa je, na temelju odredbe članka 392.b stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom IV. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud