REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1262/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nemarić, odvjetnik u Zadru, radi isplate odnosno utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-224/16-3 od 11. prosinca 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1944/15 od 8. veljače 2016., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
I Revizija tužiteljice ZĆ odbija se kao neosnovana.
II Zahtjev tuženika DĆ za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice ZĆ u odnosu na glavni zahtjev, kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tuženik DĆ plati kunsku protuvrijednost iznosa od 42.500,00 Eur, a tuženica RĆ rođ. Z kunsku protuvrijednost iznosa od 9.865,62 Eur, sve s pripadajućim zateznim kamatama od 26. listopada 2010. do isplate (stavak I. izreke), a odbačena je i tužba tužiteljice ZĆ u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica u odnosu na tuženika DĆ stekla valjani pravni osnov za uknjižbu prava suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 622 m2, u suvlasničkom omjeru od 42500/155000 (17/62) dijela, što je tuženik DĆ dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u navedenom omjeru upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnica (stavak II. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku DĆ parnične troškove u iznosu od 10.000,00 kn (stavak III. izreke).
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (stavak I. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika DĆ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud reviziju prihvati i pobijano rješenje preinači, a podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti je kao neosnovanu te obvezati tužiteljicu da mu naknadi trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je, u smislu odredbe članka 400. stavak 1. u vezi članka 382. stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), dopuštena, ali neosnovana.
6. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužiteljica, jer obrazloženje pobijane odluke sadrži ocjenu svih onih žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja.
7. Polazeći od toga da postoji subjektivni i objektivni identitet ovog spora sa sporom koji je između tužiteljice i tuženika vođen u parnici istog suda broj P-323/12, pri čemu su tužbeni zahtjevi u obje parnice (kako glavni, tako i eventualno kumulirani) utemeljeni na identičnoj činjeničnoj osnovi, nižestupanjski su sudovi, primjenom odredbe članka 288. stavak 2. u vezi s odredbom članka 333. stavak 2. ZPP, tužbu tužiteljice u odnosu na tuženika DĆ odbacili.
8. U ovom stupnju postupka i dalje je sporno postoji li objektivni identitet ovog spora sa sporom koji je između istih stranaka vođen u parnici Općinskog suda u Zadru broj
9. Tužiteljica smatra da ne postoji istovjetnost zahtjeva iz ove parnice u odnosu na pravomoćno okončanu parnicu broj P-323/12, s obzirom na to da o da o osnovi na kojoj je utemeljen ovaj zahtjev (…“očekivanja koja je tužiteljica, imajući na umu da je nesporno participirala u kupnji sporne nekretnine, imala, a koja se nisu ostvarila…“) u prethodnoj parnici nije raspravljano. Tužiteljica je, nakon što je pravomoćno izgubila prethodni spor, pokrenula ovaj postupak tužbom čiji je cilj bio obrazložiti osnovu tužbenih zahtjeva u ovom sporu, a koja nije bila predmet raspravljanja u prethodnom postupku – usmeni ugovor o ortaštvu na temelju kojeg je tužiteljica uložila svoju imovinu radi ostvarenja zajedničkog cilja (kupnje nekretnine). Ujedno ukazuje da je razlog odbijanja tužbenog zahtjeva u ranijoj parnici bio i taj što tužbom u tom predmetu nije bila obuhvaćena i tuženica RĆ, bez čijeg sudjelovanja nije bilo moguće odrediti suvlasničke udjele u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev.
10. Kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Pritom se pod osnovom podrazumijeva onaj skup činjenica ili onaj pravni posao iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev.
11. Imajući na umu da je u ranijoj parnici, radi ocjene osnovanosti tužbenih zahtjeva, raspravljeno činjenično stanje koje se odnosi na ulog novčanih sredstava tužiteljice u kupnju nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je kupljena na ime tuženika DĆ (sina tužiteljice) i RĆ rođ. Z (snahe tužiteljice), te da je u tom postupku odbijen i glavni zahtjev za isplatu i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine, uz obrazloženje da prije sklapanja kupoprodajnog ugovora između stranaka nije postignut bilo kakav dogovor da će tužiteljica participirati u stvarnopravnom odnosu na način da će joj pripasti određeni suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, onda postoji činjenični i pravni identitet spora (tužbenih zahtjeva), jer nepostojanje bilo kakvog jasnog dogovora isključuje i postojanje ugovora o ortaštvu.
12. Neodlučno je za ocjenu istovjetnosti tužbenih zahtjeva pozivanje tužiteljice na dodatne razloge odbijanja tužbenog zahtjeva u ranijoj parnici, jer je sud u presudi Gž- 528/13 od 17. ožujka 2015., odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske presude broj P-323/12 od 24. prosinca 2012., samo kao dodatnu argumentaciju izostanka bilo kakvog dogovora između tužiteljice i tuženika DĆ u pogledu stjecanja prava na predmetnoj nekretnini istaknuo činjenicu da je, prema navodima tužiteljice, i s RĆ postignut identičan dogovor (kao s tuženikom DĆ), pa da je onda nejasno zašto tužiteljica ne navodi što je s udjelom druge suvlasnice i zašto na njezinom suvlasničkom dijelu nema nikakvih potraživanja.
13. S obzirom na to da je u parnici broj P-323/12 tužiteljica u odnosu na tuženika DĆ postavila tužbene zahtjeve istovjetnog sadržaja te da postoji činjenični i pravni identitet tih zahtjeva, pravomoćno odbijanje tužbenog zahtjeva da se tužiteljici vrati ono što je dala na ime kupnje sporne nekretnine odnosno da joj se razmjerno njezinom ulogu priznaju određena stvarna prava na toj nekretnini, zapreka je da se s istim zahtjevima pokrene nova parnica, jer je riječ o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 333. stavak 2. ZPP.
14. Kako, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 3. ZPP u vezi s odredbom članka 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti i odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
15. S obzirom na to da odgovor tuženika na reviziju tužiteljice nije bila radnja potrebna za donošenje odluke o reviziji (članak 155. stavak 1. ZPP), na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP riješeno je kao pod stavkom II. izreke.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
