Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-1963/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Roberta Jambora predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u P., protiv tuženika S. T. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. P. R. R. u Z., radi utvrđenja postojanja stvarne služnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1997/19-67 od 5. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1997/19-67 od 5. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1997/19-67 od 5. svibnja 2022., u pobijanom dijelu u kojem je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko iznosa od 4.550,00 kn/603,89 eura[1] s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaska pješice u širini od 3 metra na parceli k.č. br. 57 zgr. k.o. R. naznačenoj dvjema isprekidanim crvenim crtama u preglednoj skici približnog mjerila 1:500 br. elaborata 41/15 od 21.3.2016. godine sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka K. H., koji je sastavni dio ove presude, u korist nekretnine k.č.br. 1198 k.o. R. te je vlasnik poslužne nekretnine k.č.br. 57 zgr. k.o. R. dužan trpjeti uknjižbu prava služnosti provoza i prolaska pješice u širini od 3 metra na parceli k.č.br. 57 zgr. k.o. R. naznačenoj dvjema isprekidanim crvenim crtama u preglednoj skici približnog mjerila 1:500 br. elaborata 41/15 od 21.03.2016. godine sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka K. H. koji je sastavni dio ove presude, u korist nekretnine k.č.br. 1198 k.o. R. po ovoj presudi provedbom iste u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli- Pola.“ (točka I. izreke). Odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju N. J. iz B., OIB: …, da nadoknadi tuženiku S. T. iz K., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kuna u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan, i naložiti tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu, i vratiti predmet na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Tuženik žalbom pobija presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, i donese odluku kojom će se tuženiku dosuditi troškovi postupka u daljnjem iznosu od 2.500,00 kn.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu u cijelosti, i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti provoza i prolaska pješice u širini od 3 metra na parceli k.č. br. 57 zgr. k.o. R. naznačenoj dvjema isprekidanim crvenim crtama u preglednoj skici približnog mjerila 1:500 br. elaborata 41/15 od 21.3.2016. stalnog sudskog vještaka K. H., u korist nekretnine k.č.br. 1198 k.o. R. i trpljenja uknjižbe prava stvarne služnosti.

7. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik kč.br. 1198 k.o. R., a tuženik kč.br. 57/zgr. k.o. R., dok je bilo sporno je li tužitelj putem svojih pravnim prednika dosjelošću stekao pravo služnosti puta preko nekretnine u vlasništvu tuženika te je li služnost - ako se utvrdi da je stečena, prestala neizvršavanjem, kao i činjenica tko je i kada zatvorio otvor u suhozidu prema nekretnini tužitelja, i na taj način onemogućio prolaz.

8. Provedenim uviđajem na licu mjesta i mjerničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku K. H., koji je izradio nalaz i mišljenje od 9. listopada 2015. (list 29- 38 spisa predmeta), sud prvog stupnja je utvrdio da k.č.br. 57/zgr. k.o. R. u naravi predstavlja dio kuće tuženika s adresom …, pomoćnu zgradu (krušna peć), dio betoniranog dvorišta i dio travnatog dvorišta, da su u preglednoj skici vještaka (list 31 spisa) dio kuće i pomoćna zgrada (krušna peć) prikazane žutom bojom, dok je dvorište prikazano zelenom bojom te je utvrdio da k.č.br. 1198 u naravi predstavlja zapuštenu oranicu u posjedu tužitelja i dio uređene travnate površine u posjedu tuženika, a u preglednoj skici vještaka (list 31 spisa) prikazana je ljubičastom bojom, te je identificirana i k.č.br. 1195 k.o. R. (op.a. čini jednu posjedovnu cjelinu s dvorištem na k.č.br. 57/zgr k.o. R. te je u vlasništvu i posjedu tuženika) koja u naravi predstavlja travnato dvorište te je u preglednoj skici prikazana zelenom bojom. Sud je utvrdio da predmet stvarne služnosti prolaza i provoza prema kazivanju tužitelja predstavlja pristupni put približne širine 3 metra koji se proteže od postojeće krušne peći uz postojeći suhozid te nastavno prema otvoru (prolazu) u suhozidu (op.a. otvor u suhozidu se nalazi na k.č.br. 1198 k.o. R.) gdje su bile prema navodima tužitelja dvije kamene kolone, da na samom uviđaju put u takvom obliku nije bio vidljiv niti su na otvoru u suhozidu koji je približne širine 4 metra zatečene kamene kolone, već da su zatečena naslagana drva, da da suhozid u kojem se nalazi otvor ne predstavlja granicu prema kopiji katastarskog plana između k.č.br. 57/zgr. i k.č.br. 1198 obje k.o. R., već da predstavlja posjedovnu granicu, da se predmetni put koji je pokazao tužitelj proteže preko k.č.br. 57/zgr., k.č.br. 1195 i k.č.br. 1198 sve k.o. R., čije međusobne granice u naravi nisu vidljive, da je pravac služnosti prolaza i provoza prema kazivanju tužitelja u skici vještaka (list 31 spisa) označen crvenom isprekidanom linijom.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja te ocjenom izvedenih personalnih dokaza (iskaza stranaka i svjedoka), sud prvog stupnja u bitnom je ocijenio kako svjedoci B. J., B. V. i M. B.1 suglasno navode da je prema kč.br. 1198 postojao otvor u suhozidu da su tu bile dvije kamene glave (koje u trenutku očevida nisu bile vidljive), što bi moglo upućivati da se davno ranije tuda ulazilo na predmetnu nekretninu, ali moguće iz pravca kč.br. 1195 koja je također bila u vlasništvu obitelji tužitelja, da svjedokinja za koju tužitelj tvrdi da je uz tužiteljevo dopuštenje na predmetnoj parceli sjekla drva i na nju pristupala spornim putem to negira i životno opisuje na koji način su ona i suprug dolazili do drva, odnosno da spornim prolazom nikada nisu prolazili te da svjedoci suglasno navode da je G. P. za života imao krave, i da ih je uz dopuštenje tužitelja čuvao na kč.br. 1198, a da je kravama dolazio upravo spornim prolazom, no da isto tako proizlazi da je G. P. preminuo 2008. a da prije toga 20 ili 25 godina krave nije imao, što znači da ako je spornim prolazom i prolazio da je to bilo do 1988. ili 1983. te da sam tuženik u ponovljenom postupku navodi da je na predmetni prolaz stavio drva i ceradu 1990., i da mu to nitko nije branio, tome se protivio i sl. iz razloga što nitko tim prolazom nije prolazio. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je polazeći od odredbe čl. 241. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 20/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV), zaključio da ako je ranije i postojala služnost prolaza i provoza koja nije upisana u zemljišne knjige, da se ta služnost najmanje od 1990. ne izvršava, što znači da je prestala prije podnošenja predmetne tužbe, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan.

10. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

11. Jednako tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu sadržajno upire žalitelj u žalbi kojom u suštini ocjenjuje izvedene dokaze. Na žalbene navode žalitelja stoga valja odgovoriti kako sud može iskaze stranaka i svjedoka, ocijeniti manje ili više uvjerljivim ili logičnim, gledajući pojedinačno i u cjelini s ostalim dokazima te ima ovlast ocjenjivati izvedene dokaze, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlozima obrazloži svoje, a za odluku u predmetu, bitno činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja u ovom slučaju i postupio. Naime, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio iskaze svjedoka N. R., B. R., A. R.1 , G. R., A. R. koji su svi nesrodni s parničnim strankama, i kao susjedi imaju neposrednih saznanja o predmetu spora (svjedok N. R. u K. stanuje 39 godina, A. R.1 51 godinu, a G. R. od 1975.) i u tom dugom vremenskom razdoblju nikada nisu vidjeli da bi tužitelj ili njegovi prednici kao prolaz do kč.br. 1198 k.o. R. koristili put kojega ovom tužbom kroz institut služnosti tužbom zahtijeva tužitelj, i za svoju je ocjenu dao valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje. Također je pravilno ocijenio iskaze svjedoka B. J., V. B. i M. B.1 kao i svjedoka J. V., a u međusobnoj povezanosti s iskazima svjedoka R. T., A. R.2 i M. B. . Stoga je sud pravilno zaključio kako da - ako je ranije i postojala služnost prolaza i provoza koja nije upisana u zemljišne knjige - da se ta služnost najmanje od 1990. ne izvršava, što znači da je prestala prije podnošenja predmetne tužbe (2014.).

12. Slijedom iznesenih razloga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

13. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

14. Naime, sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđene činjenice, pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 241. ZV, kada je odbio tužbeni zahtjev jer je pravilno ocijenio osnovanim prigovor tuženika da je predmetna služnost prolaza i provoza predmetnim putem, ako je i nekada ranije postojala (neupisana u zemljišnim knjigama) prestala neizvršavanjem kroz vremensko razdoblje od preko 20 godina, u smislu odredbe čl. 241. ZV, na što žalitelj u žalbi određeno niti ne osporava. Stoga je žalba tužitelja neosnovana u cijelosti.

15. Suprotno žalbenim navodima odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

16. Sud prvog stupnja pravilno je tuženiku dosudio troškove postupka u jednokratnom iznosu od 2.500,00 kn (s PDV-om) u smislu Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) za cjelokupni postupak, uz nadoknadu troškova žalbe i sudskih pristojbi, ukupno 4.550,00 kn i utoliko je žalba tuženika, u pobijanom dijelu u kojem je njegov zahtjev za nadoknadu troškova postupka odbijen preko dosuđenog iznosa, neosnovana (u tom smislu i ovaj sud u odluci GŽ R-386/21 od 15. studenoga 2022).

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 21. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.