REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1244/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, iznosa od 9.659,70 kuna, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1698/2019-5 od 1. srpnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6585/2011 od 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1698/2019-5 od 1. srpnja 2020. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje:
1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6585/2011 od 29. listopada 2018. i sudi:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju iznos od 9.659,70 kn sa zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:
- na iznos od 218,34 kn od 13. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 4.872,96 kn od 31. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 4.568,40 kn od 31. prosinca 2009. do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.234,35 kn (osamtisućadvjestotridesetčetiri kune i tridesetpet lipa) sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2020. do isplate po stopi od 5,89 % godišnje, u roku od osam dana.‟.
2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 4267/2021-2 od 19. siječnja 2022. podnosi tužitelj zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu javna isprava sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku?‟.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. U ovoj parnici predmet spora je plaćanje iznosa od 9.659,70 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od čega se iznos od 218,34 kune odnosi na troškove liječenja osiguranika tužitelja, dok se preostali iznos odnosi na naknadu plaće za vrijeme bolovanja.
6. Sud drugog stupnja u parnici zauzima pravno shvaćanje da računi s potvrdama o plaćanju ne predstavljaju javnu ispravu i da slijedom toga nemaju dokaznu snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, već da predstavljaju podatke o plaćanjima koje tužitelj evidentira za svoje interne potrebe pa da slijedom toga nije dokazao da su plaćanja izvršena.
7. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev 977/2016 od 19. studenog 2019. glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
„Račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.“.
8. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a, te se time i odgovora na procesnopravno pitanje koje je postavljeno u reviziji i zbog kojeg je revizija dopuštena, ali je dokaz kao i svaki drugi.
9. No, prema ocjeni ovog suda, sud drugog stupnja ipak zauzima krut i formalistički stav glede ocjene vjerodostojnosti isprava kojima tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Naime, iz odredbe čl. 97. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) slijedi da poslove provedbe prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđena ovim Zakonom obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.
Nadalje tom odredbom propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije utvrđeno te Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom.
Stavkom 4. istog članka propisano je da rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti.
10. Prema odredbi čl. 98. Zakona u provedbi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod obavlja osobito sljedeće poslove:
1. provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,
2. obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba, brine se o zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,
3. planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja te plaća usluge ugovornim subjektima Zavoda na temelju ispostavljenih računa i povijesti bolesti, otpusnih pisama, odnosno druge odgovarajuće dokumentacije,
4. predlaže ministru nadležnom za zdravlje opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz članaka 19., 20., 22. i 23. ovoga Zakona,
5. daje prijedlog ministru nadležnom za zdravlje za izradu plana i programa mjera zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te plana i programa mjera specifične zdravstvene zaštite,
6. daje mišljenje osnivaču zdravstvene ustanove o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe te daje mišljenje zdravstvenom radniku o opravdanosti osnivanja privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe,
7. obavlja poslove ugovaranja s provoditeljima zdravstvene zaštite,
8. utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost pojedine zdravstvene usluge iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje,
9. osigurava provedbu propisa Europske unije i međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje,
10. obavlja nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata Zavoda sukladno ovome Zakonu, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, općim aktima Zavoda i sklopljenom ugovoru,
11. provodi istraživanja, statističke obrade i izrađuje izvješća u vezi ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,
12. uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
11. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje sudovi su u ovom postupku propustili ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i ovaj sud u Rev-111/2022 od 19. travnja 2022.).
12. Osim toga ovdje valja naglasiti da je sukladno čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) račun vjerodostojna isprava s istom snagom kao i javna isprava pa i zbog tog razloga pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja da ispravu (račun) koji je izdao tužitelj nemaju nikakvu dokaznu snagu nije pravilan uzimajući u obzir i razloge iznesene u točki 11. ovog obrazloženja.
13. Slijedom navedenog zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je presudu suda drugog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, sukladno odredbi čl. 394. ZPP-a.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
