1            Poslovni broj: 100. Povrv-134/2023-11

 

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

 

              PRESUDA

             

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa opunomoćenik V. B., odvjetnik u O., protiv tuženika I-D. d.o.o., O., OIB: ..., radi isplate, 25. ožujka 2024.

 

presudio je

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O., broj Ovrv-19772/2022 od 13. veljače 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku I-D. d.o.o., O., OIB: ..., isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o., Z., OIB: ..., iznos od 723,27 eura (sedamsto dvadeset tri eura i dvadeset sedam centi) uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 67,24 eura od 24. veljače 2021.

- na iznos od 59,17 eura od 24. ožujka 2021.

- na iznos od 58,66 eura od 24. travnja 2021.

- na iznos od 49,76 eura od 22. svibnja 2021.

- na iznos od 25,38 eura od 24. lipnja 2021.

- na iznos od 14,84 eura od 23. srpnja 2021.

- na iznos od 14,84 eura od 19. kolovoza 2021.

- na iznos od 14,84 eura od 23. listopada 2021.

- na iznos od 57,83 eura od 22. prosinca 2021.

- na iznos od 71,51 eura od 26. siječnja 2022.

- na iznos od 73,78 eura od 24. veljače 2022.

- na iznos od 58,50 eura od 24. ožujka 2022.

- na iznos od 60,25 eura od 23. travnja 2022.

- na iznos od 39,91 eura od 24. svibnja 2022.

- na iznos od 16,53 eura od 24. lipnja 2022.

- na iznos od 13,41 eura od 23. srpnja 2022.

- na iznos od 13,41 eura od 19. kolovoza 2022.

- na iznos od 13,41 eura od 22. rujna 2022.

do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime troškova ovršnog postupka iznos od 169,22 eura (sto šezdeset devet eura i dvadeset dva centa), u roku 8 dana.

 

2. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. D. iz O., broj Ovrv-19772/2022 od 13. veljače 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 0,02 eura.

 

3. Nalaže se tuženiku I-D. d.o.o., O., OIB: ..., isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o., Zagreb, OIB: ..., na ime troškova parničnog postupka iznos od 213,18 eura (dvjesto trinaest eura i osamnaest centi), u roku 15 dana.

 

4. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26,55 eura, kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, 6. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) radi naplate iznosa od 723,29 eura zajedno s zateznim kamatama. U prijedlogu za ovrhu tužitelj potražuje troškove u iznosu od 169,22 eura. Na temelju navedenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik D. D. iz O. donijela je 13. veljače 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-19772/2022.
2. Ovršenik, sada tuženik, je izjavio pravodoban prigovor protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi kojim je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. U prigovoru tuženik ističe prigovor zastare navodeći kako je protekao rok po kojem se po osnovi zakona može tražiti ovrha. Smatra kako potraživanja za toplinsku energiju zastarijevaju u roku godine dana, te da je za potraživanje tužitelja nastupila zastara.
3. Povodom prigovora tuženika, sud je stavio izvan snage prethodno navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Očitujući se na prigovor tuženika tužitelj predlaže sudu odbaciti prigovor kao nedopušten budući da nije naznačen poslovni broj spisa na koji se isti odnosi. Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o poslovnom prostoru za koji vrijedi trogodišnji zastarni rok. Dodaje kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz utuženih računa, Ugovora o potrošnji toplinske energije i Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a koje dostavlja u prilogu. Stoga tužitelj predlaže sudu održati na snazi platni nalog  iz rješenja o ovrsi, te obvezati tuženika na naknadu prouzročenih troškova tužitelju.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 723,29 eura zajedno s zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za toplinsku energiju.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.
8. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 300344201904 od 25. ožujka 2019. (stranice 52-59 spisa) proizlazi kao je isti sklopljen između tužitelja i G. O., kao vlasnika samostalne uporabne cjeline nekretnine na adresi u O.
9. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora (stranice 62-66 spisa) proizlazi kako je isti sklopljen između tuženika i G. O. kao vlasnika poslovnog prostora na adresi u O., te da je sukladno članku 2. stavku 4. istog ugovora tuženik, kao zakupnik, dužan po dospijeću plaćati režijske troškove grijanja.
10. Sukladno članku 232. stavku 1. točki 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje - ZOO) zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za isporučenu toplinsku energiju, kada je isporuka obavljena za potrebe kućanstva, dok u skladu s člankom 228. stavkom 1. ZOO-a međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.
11. Člankom 14. stavkom 2. ZOO-a propisano je kako su trgovački ugovori ugovori koji sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.
12. Kako su i tužitelj i tuženik društva s ograničenom odgovornošću, dakle trgovci, a potraživanje tužitelja se odnosi na isporuku plina kao djelatnost kojom se bavi tužitelj, radi se o trgovačkom ugovoru te tražbina naknade za isporučeni plin zastarijeva za tri godine.
13. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na račun za siječanj 2021. s dospijećem plaćanja 23. veljače 2021., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 6. prosinca 2022., stoga za potraživanje tužitelja nije nastupila zastara.
14. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u priložene račune za utuženo razdoblje (stranice 67-86 spisa), a tuženik nije posebno osporavao njihovu visinu. Zbrajanjem iznosa računa za utuženo razdoblje dobije se iznos od 723,27 eura.
15. Iako tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije naveo protiv kojeg rješenja o ovrsi je prigovor izjavljen, sud isti nije odbacio budući da je iz podataka o strankama, te sadržaja prigovora vidljivo da se odnosi na rješenje o ovrsi u povodu prigovora protiv kojeg je ovaj postupak nastavljen kao parnični postupak.
16. U odnosu na zatraženi iznos od 0,02 eura tužitelj nije ni naveo na čega se navedeni iznos odnosi, a kamoli dokazao njegovu osnovanost. Stoga je pod točkom II. izreke presude u skladu s čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  70/19., 80/22. , 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, odnosno ukinut platni nalog.
17. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U odnosu na troškove ovršnog postupka tužitelj potražuje trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 149,31 eura, te ukupno 19,91 eura na ime predujma i ostatka naknade javnog bilježnika. Kao troškove parničnog postupka tužitelj potražuje iznos od 149,31 eura na ime paušalne odvjetničke nagrade uvećano za PDV koji iznosi 37,33 eura, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.
18. Sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., - dalje u tekstu: Tarifa) kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Pa bi tako tužitelju sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife za sastav prijedloga za ovrhu pripadalo pravo na 75 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda u skladu s Tbr. 54. Tarife od 2,00 eura iznosi 150,00 eura. Međutim, kako tužitelj potražuje 149,31 eura sukladno tarifi koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga i vrijednosti boda izraženoj u kunama, za sastav prijedloga za ovrhu dosuđen mu je zatraženi iznos. Tužitelju također pripada pravo i na plaćeni trošak predujma i ostatka nagrade javnom bilježniku u zatraženom iznosu od 19,91 eura.
19. Stoga je pod točkom I. izreke presude održan na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 723,27 eura zajedno s zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. ZOO-a koja vrijedi za ostale odnose, kako je tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 169,22 eura.
20. U odnosu na trošak parničnog postupka tužitelju bi sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife pripadalo pravo na trošak sastava obrazloženog podneska od 13. lipnja 2023. u iznosu od 75 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife) iznosi 187,50 eura. Ali kako tužitelj potražuje 186,64 eura, taj iznos mu je i dosuđen. Osim toga, tužitelju sukladno Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.), s obzirom da je vrijednost predmeta spora 723,29 eura, pripada pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura. Stoga je pod točkom III. izreke presude naloženo tuženiku na ime troškova parničnog postupka platiti tužitelju iznos od 213,18 eura. Tužitelju ne pripada pravo na trošak sudske pristojbe poviše dosuđenog iznosa, te je pod točkom IV. izreke presude odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 26,55 eura.
21. S obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sud je sukladno čl. 461.a st.  3. i. 4. ZPP-a presudu donio bez održavanja ročišta jer nije bilo potrebe za provođenjem dokaznog postupka, niti je bilo koja od stranaka to predložila. Na mogućnost donošenja presude bez održavanja ročišta stranke su bile uredno upozorene u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha.
22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 25. ožujka 2024.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave

pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

DOSTAVITI:             

1. tužitelju po opunomoćeniku

     2. tuženiku putem e-Oglasne ploče