REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2972/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Vego, odvjetnik u Zagrebu, Stonska 7, protiv tuženice AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dafinka Večerina, odvjetnica u Zagrebu, Vramčeva 23, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-7324/14-2 od 19. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1743/12-20 od 16. srpnja 2014., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja GŠ.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 300.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2008. do isplate kao i zahtjev za naknadom parničnog troška (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja i prvostupanjska presuda potvrđena.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovome revizijskom sudu da se nižestupanjske presude ukinu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 300.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koji tužitelj potražuje od tuženice i koji je, prema tužbenim navodima, predao tuženici 2. prosinca 2008. (kako bi izbjegao prisilu od strane tuženice), radi naplate uzdržavanja za dijete (presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P2-532/00 od 19. listopada 2007. utvrđeno je da je maloljetna ZŠ, koju je rodila tuženica iz ovoga postupka, kćerka tužitelja i tom presudom je odlučeno o uzdržavanju maloljetne ZŠ). Ovu isplatu tužitelj potražuje od tuženice navodeći kao pravnu osnovu, stjecanje bez osnove.

8. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev, nakon utvrđenja da tužitelj nije dokazao kako bi utuženi novčani iznos predao tuženici.

9. Tužitelj u reviziji ističe prigovor apsolutno bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji se svodi na prigovor da nižestupanjske odluke nisu valjano obrazložene.

10. Ispitujući ovaj revizijski razlog, u granicama njegova obrazloženja (u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, čl. 392.a st. 1. ZPP), ne uzimajući u obzir razloge koji nisu obrazloženi (čl. 386. ZPP), zaključuje se da tužitelj dovodi u pitanje valjanost razloga nižestupanjskih odluka u odnosu na utvrđenje da tužitelj nije dokazao kako bi tuženici predao novčani iznos od 300.000,00 kn, 2. prosinca 2008.

11. Prema ocjeni ovoga suda, pobijane nižestupanjske presude sadrže dostatno obrazloženje s razlozima kako i zašto su sudovi tu odlučnu činjenicu utvrdili.

12. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude, proizlazi da drugostupanjski sud nije posebno obrazlagao presudu jer je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava (što mu je dopušteno u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP). S obzirom na to da pobijana prvostupanjska presuda sadrži razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, to u drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude, sud navodi razloge zbog kojih nije prihvatio iskaz tužitelja i dva svjedoka (TŠ i supruge tužitelja HŠ) o navodnoj predaji utuženog novčanog iznosa u jednoj omotnici tuženici 2. prosinca 2008. (bitno različito iskazivanje o vremenu navodne predaje novca, različitosti u iskaziva tužitelja i svjedoka TŠ o okolnostima navodne prijetnje tužitelju od strane nepoznate muške osobe, te različitosti iskaza tužitelja i svjedokinje HŠ o ranijim "sačekušama" i napadima na tužitelja tijekom 2004. ili 2005.).

13.1. Prvostupanjski sud navodi prilikom ocjene dokaza i da treba imati u vidu da je uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Ko-994/11 od 10. lipnja 2011. utvrđeno da je tužitelj kao oštećeni preuzeo kazneni postupak protiv tuženice iz ovoga postupka, jer je nadležni ODO odustao od optužbe kao i da je u tom postupku tuženica oslobođena od optužbe da bi radi naplate duga ozbiljno prijetila drugom da što učini na štetu svoje imovine.

14. Za svoje uvjerenje prvostupanjski sud je dao obrazloženje koje je prihvatio drugostupanjski sud, a koje po ocjeni ovoga suda nije u protivnosti s ostalim razlozima obrazloženja.

15. U preostalom dijelu revizijski prigovori predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, koji prigovor nije moguće isticati u reviziji protiv drugostupanjske presude (čl. 385. st. 1. ZPP).

16. U smislu izloženog nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se u reviziji ukazuje, pa je valjalo odbiti reviziju tužitelja (čl. 393. ZPP).

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud