REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2944/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Davorin Cmrečki, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2565/16-2 od 28. rujna 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-423/15-14 od 26. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika VU.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2012. do isplate (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 12.000,00 kn tekuće od 28. srpnja 2012. do 05. listopada 2015. (toč. II. izreke), te je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 12.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2012. do isplate (toč. III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.357,25 kn (toč. IV. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom prvostupanjska presuda potvrđena u toč. I. i II. izreke i preinačena u toč. III. i IV. izreke, na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 12.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2012., naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.003,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2015. i naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.882,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2017.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači a podredno ukine. Tuženik navodi da ukoliko ne postoje pretpostavke za odlučivanje o podnesenoj reviziji kao redovnoj reviziji (u smislu navedene odredbe čl. 382. st 1. toč. 3. ZPP) da podnosi i izvanrednu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP u povodu revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 27.000,00 kn, kojega je pozajmio tuženiku temeljem potvrde od 27. ožujka 2012. (u iznosu od 15.000,00 kn s rokom povrata do 27. srpnja 2012.) i potvrde od 15. svibnja 2012. (u iznosu od 12.000,00 kn s rokom povrata do 15. kolovoza 2012.). Tijekom postupka je tužbeni zahtjev snižen za iznos od 12.000,00 kn, koji je iznos tuženik isplatio na ročištu za glavnu raspravu 05. listopada 2015.

8. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 1. ZPP iz čega bi proizlazilo da drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a da je odluka utemeljena isključivo na tim dokazima.

9. Međutim, u reviziji se osnovano ukazuje na to da je drugostupanjska odluka donesena temeljem odredbe čl. 373.a ZPP.

10. U provedenom je postupku prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 15.000,00 kn prema potvrdi od 27. ožujka 2012. koji se iznos obvezao vratiti tužitelju do 27. srpnja 2012;

- da je tijekom postupka, na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. listopada 2015. tuženik isplatio tužitelju iznos od 12.000,00 kn;

- da preostali iznos od 3.000,00 kn pozajmljen prema potvrdi od 27. ožujka 2012. tuženik nije vratio tužitelju;

- da je tuženik „vrlo vjerojatno“ potpisao i potvrdu od 15 svibnja 2012. ali da nije dokazano da je pozajmio iznos od 12.000,00 kn, naveden u toj potvrdi, a niti iznos od 9.000,00 kn (utvrđena je mogućnost da je ispod iznosa od 12.000,00 kn, napisan je iznos od 9.000,00 kn, ali temeljem rezultata provedenog grafološkog vještačenja to nije utvrđeno).

10.1. Primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 12.000,00 kn (pozajmljenog prema potvrdi od 15. svibnja 2012.), a pozivom na odredbu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2012., te zakonske zatezne kamate na iznos od 12.000,00 kn za vremenski period od 28. srpnja 2012. do 5. listopada 2015.

11. Međutim, drugostupanjski sud utvrđuje bitnu činjenicu da je tuženik, prema potvrdi od 15. svibnja 2012. pozajmio od tužitelja i daljnji iznos od 12.000,00 kn, što je i potvrdio svojim potpisom na toj potvrdi.

11.1. Stoga, drugostupanjski sud preinačuje djelomično prvostupanjsku presudu i dosuđuje tužitelju daljnji iznos od 12.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2012.

12. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi, da je zakonska osnova donošenja drugostupanjske presude odredba čl. 373.a ZPP, jer je drugostupanjski sud utvrdio bitne činjenice suprotno od utvrđenja prvostupanjskog suda, a na njima je, između ostalih, utemeljio pobijanu presudu. Stoga je u konkretnom slučaju dopuštena redovna revizija (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-x- 837/12 od 30. ožujka 2016.).

13. Neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze, u odnosu na zajam prema potvrdi od 27. ožujka 2012., ocijenio upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP koju ocjenu je kao takvu pravilno prihvatio i drugostupanjski sud, dok je sam drugostupanjski sud pravilno ocijenio izvedene dokaze u odnosu na zajam prema potvrdi od 15. svibnja 2012.

14. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje, jer to prema odredbi čl. 386. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

14.1. Ujedno se navodi i to da se isticanjem bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250. ZPP, u suštini također osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te ovaj prigovor nije razmatran. 15. Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, tuženik navodi da nižestupanjski sudovi pri primjeni odredbe čl. 499. ZOO nisu „…uzeli u obzir i odredbu čl. 500 st. 1 ZOO-a…“. Naime, tuženik tvrdi da nije preuzeo obvezu isplate kamata, pa da sukladno toj zakonskoj odredbi niti ne postoji njegova obveza isplate kamata na pozajmljeni iznos novca.

15.1. Odredbom čl. 500. st. 1. ZOO je propisano da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

15.2. Ispravno tuženik ukazuje na to da, s obzirom da se nije obvezao na isplatu kamata, ne postoji niti njegova obveza isplate (ugovornih) kamata. Obveza plaćanja ugovornih kamata nastaje samo ako dužnik takvu obvezu prihvati pravnim poslom i u slučaju kada dužnik nije u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze. Pobijanom odlukom nisu niti suđene takve (ugovorne) kamate.

15.3. Međutim, tuženik je došao u zakašnjenje sa povratom pozajmljenih iznosa (prema potvrdi od 27. ožujka 2012. došao je u zakašnjenje sa povratom zajma 27. srpnja 2012, a prema potvrdi od 15. svibnja 2012. došao je u zakašnjenje sa povratom zajma 15. kolovoza 2012.). Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je tuženik, s obzirom da je došao u zakašnjenje, bez obzira što nije tako ugovoreno, u obvezi platiti zatezne kamate.

15.4. Pravilno je stoga primjenjeno materijalno pravo, kada je naloženo tuženiku platiti i zakonske zatezne kamate na pozajmljene iznose od dana dospijeća tih iznosa do isplate.

16. Slijedom navedenoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud