Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1542/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ines Margetić, odvjetnica u Zagrebu, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-361/2017-15 od 11. travnja 2019., na sjednici vijeća 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-361/2017-15 od 11. travnja 2019., te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da garažu na adresi [adresa], a koja garaža je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestica br. [katastarska čestica], površine 17 m2, slobodnu od osoba i stvari, preda u posjed tužitelju Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužitelju Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, trošak parničnog postupka u iznosu od 13.938,75 kn/ 1.849,99 EUR[1] zajedno sa zateznom kamatom od 11. travnja 2019. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 EUR.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn/518,45 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu preda u posjed slobodnu od osoba i stvari garažu na adresi [adresa], a koja garaža je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestica br. [katastarska čestica], površine 17 m2. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv citirane presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima tužitelja presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari garažu na adresi [adresa], a koja garaža je upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestica br. [katastarska čestica], površine 17 m2.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da se u odnosu na predmetnu garažu vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva sukladno čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19-dalje: Zakon o naknadi) koji nije pravomoćno okončan te da je zbog toga sukladno odredbi čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ br. 125/11, 64/15-dalje: ZZKPP) ovlašten raspolagati predmetnom garažom, s obzirom da se sukladno čl. 2. istog Zakona smatra da je garaža poslovni prostor.

8. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je u zemljišnoknjižnom izvatku, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 17/A (142 m2), garaža (39 m2), garaža (17 m2) i dvorište (1290 m2) te da je tuženik upisan kao suvlasnik navedene nekretnine i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlaništvo (E-1) - stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 95,33 m2 koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-53544/11 od 31. srpnja 2014. izvršen ispravak kulture, izgrađenosti i površine k. č. br. [katastarska čestica] najamna stambena zgrada i dvorište u Jandrićevoj br. 17/A površine 410,3 čhv, odnosno 1476 čm, na sada ''zkčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 17/A površine 142 čm, garaža površine 39 čm, garaža površine 17 čm i dvorište površine 1290 čm, sveukupno 1488 čm''.,

- da je tim rješenjem istovremeno izvršeno brisanje društvenog vlasništva na navedenoj čestici te prijenos posebnih dijelova nekretnine iz knjige položenih ugovora u zemljišnu knjigu uz upis prava vlasništva i to (između ostalog): 1. etaža: stan u prizemlju, površine 95,33 čm, upisan u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], za korist KH,

-da iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je navedeno rješenje provedeno u zemljišnoj knjizi, odnosno da je ispravljena kultura, izgrađenost i površina nekretnine te su upisani posebni dijelovi nekretnine, kako je to naznačeno u rješenju, te da je tuženik suvlasništvo predmetne nekretnine povezano s vlasništvom posebnog dijela (već opisanog stana u prizemlju) stekao upisom u zemljišnu knjigu, a na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2015., te da u tom izvatku nema zabilježbe da je izjavljen pravni lijek.

9. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik upisan kao suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 17/A (142 m2), garaža (39 m2), garaža (17 m2) i dvorište (1290 m2), a koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana u prizemlju koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija površine 95,33 m2, a sve u smislu odredbe čl. 66. st. 1. i čl. 69. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV). Nadalje, prvostupanjski sud cijeni da sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, te se sukladno stavku 2. istog članka smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje zemljišta. Stoga zaključuje da je tuženik kao upisani suvlasnik cijele k. č. br. [katastarska čestica], suvlasnik i sporne garaže od 17 m2. Pri tome utvrđuje da tužitelj u postupku tvrdi da je predmnijevani vlasnik sporne garaže te da temeljem odredbe čl. 166. ZV-a traži predaju iste u posjed od tuženika te ocjenjuje da tužitelj svoj zahtjev koji temelji na navedenoj odredbi ne može suprotstaviti pravu vlasništva, kao jačem pravu s obzirom na utvrđenje da je tuženik suvlasnik sporne garaže, te je stoga shvaćanja da nisu od utjecaja tvrdnje tužitelja da bi bio ovlašten raspolagati predmetnom garažom u smislu odredbe čl. 41. ZZKPP u vezi s čl. 77. Zakona o naknadi.

10. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije prihvatljivo ovom sudu.

11. Protivno stajalištu suda prvog stupnja, okolnost da je u zemljišnoj knjizi temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-53544/11 od 31. srpnja 2014. u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršen ispravak kulture, izgrađenosti i površine na način da je njom obuhvaćena i predmetna garaža površine 17 m2, kao i okolnost da je u tom postupku brisano društveno vlasništvo, nije zapreka da tužitelj dokazuje svoje ovlaštenje za raspolaganje predmetnom garažom u smislu odredbe čl. 41. ZZKPP, kako to osnovano ističe u žalbi. Pri tome, tužitelj osnovano ukazuje da je upis prava vlasništva prednika tuženika na posebnom dijelu nekretnine (stanu) izvršen u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora na način da se kod svakog od posebnih dijelova prenesenih iz knjige položenih ugovora ima prenijeti doslovce i identično upis posebnog dijela kako glasi uz to da se kod ovih posebnih dijelova prenesenih iz knjige položenih ugovora dodaje upis „koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi“, što je i naznačeno u toč. III. izreke tog rješenja (list 10 spisa), a kako to nalaže i Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva), „Narodne novine“ br. 121/13. Nadalje, iz isprava u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, prije svega prema podacima u zemljišnoj knjizi u listu A vidljivo je da predmetna garaža (17 m2) predstavlja samostalni objekt, što je potvrđeno sadržajem zapisnika tužiteljevih službi o kontroli korištenja garaže na adresi u [adresa] i uviđaju na licu mjesta od 18. svibnja 2015. (list 23 spisa) u kojem je navedeno da se u dvorišnom dijelu kuće na adresi [adresa] nalaze derutni samostojeći objekti, u naravi dvije garaže, što znači da bi na istoj bilo moguće uspostaviti vlasništvo posebnog dijela u smislu odredbe čl. 71. u vezi s čl. 67. st. 1. i 2. ZV-a. Da je predmetna garaža tretirana kao poseban dio proizlazi i iz dopune prijedloga za upis u zemljišnu knjigu Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. od 12. prosinca 2013. (list 12 spisa).

12. S obzirom na izloženo, žalitelj osnovano prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da za razrješenje ovog spora nije od utjecaja okolnost da se u odnosu na spornu garažu vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske temeljem čl. 77. Zakona o naknadi, kako to proizlazi iz prijedloga Republike Hrvatske podnesenom nadležnom gradskom uredu od 20. veljače 2018. i priloženih rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NOO Medvešćak od 16. rujna 1960. i rješenja Kotarskog suda U Zagrebu broj Z-10623/61 od 27. rujna 1962. (list 51-54 spisa), u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pri čemu u postupku nije bilo sporno da taj upravni postupak nije okončan. U tim okolnostima, prema odredbi čl. 41. ZZKPP jedinica lokalne samouprave, pa tako i tužitelj, ovlašten je davati u zakup i poduzimati druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tužitelja, koje tužitelj ima u skladu s odredbama čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 30/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" broj 90/92, 76/93, 69/95, 47/97 i 36/98), sve do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi na temelju Zakona o naknadi ( u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1033/2021-2 od 28. rujna 2021., Rev 1756/17 od 11. svibnja 2022.). Kako je tuženik potvrdio da predmetni prostor drži u posjedu dopisom tužitelju od 29. siječnja 2016 (list 22 spisa), a sukladno prednje iznesenom za to nema pravne osnove, proizlazi da tužitelj u okviru ovlasti da upravlja tim prostorom ima pravo zahtijevati od tuženika da mu preda u posjed taj poslovni prostor, sve do pravomoćnosti odluke u postupku po Zakonu o naknadi.

13. Iz tih razloga, temeljem odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP-a, presudu suda prvog stupnja valjalo je preinačiti i prihvatiti zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Preinačenjem presude suda prvog stupnja tužitelj je uspio u sporu pa mu je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a valjalo odmjeriti troškove postupka. Tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14,107/15-dalje:Tarifa) pripada nagrada za sastavljanje tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 11. svibnja 2018. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. toč. 2.l Tarife), za sastavljanje podneska od 7. ožujka 2019. iznos od 625,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu 7. ožujka 2019. iznos od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za ročište za objavu presude iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), sve uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 4.720,00 kn, što ukupno daje iznos od 13.938,75 kn/ 1.849,99 EUR. Tužitelju je primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife odmjeren trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 3.125,00 kn uvećano za PDV, što ukupno daje iznos od 3.906,25 kn/518,45 EUR. U Rijeci 21. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović