REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 143/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. listopada 2021. broj K-104/18-76 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2022. broj Kž-121/2022-4, u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude os. M. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik, putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, citirajući u obrazloženju zahtjeva (str. 5., 2. odlomak) odredbe čl. 515. u vezi čl. 469. i čl. 468. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), s prijedlogom da ovaj sud utvrdi da je osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i „[u] cijelosti se ukine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj 25 K-104/18 od
III Kr 143/2022-3
dana 01. listopada 2021. godine te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje“.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08, prvostupanjski je sud primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik neosnovano u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ustrajava na očito neosnovanom prigovoru o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 kojega je iznosio i u žalbi koju je izjavio protiv prvostupanjske presude. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, jednako kao i drugostupanjski sud, ne nalazi osnovanim prigovor osuđenika da je sud prvog stupnja intervencijom u činjenični i pravni opis optuženice prekoračio optužbu i da je na taj način počinio citiranu postupovnu povredu. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude (toč. 8.3.) na potpuno pravilan način izložio razloge zašto nije našao dokazanim dio činjeničnih tvrdnji iz optužnice u vezi prodaje droge MDMA I. S. za 30 kuna po tableti, koje je stoga izostavio iz činjeničnog opisa izreke presude, a slijedom toga je i iz pravnog opisa izostavio tvrdnju optužbe da je osuđenik predmetno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 osim nabavljanjem droge počinio i prodajom. Na isti je način sud prvog stupnja jasno obrazložio zašto je skratio vremenski okvir inkriminacije na period od kolovoza 2015. do 10. studenog 2015. Osuđeniku je na ovaj žalbeni prigovor o prekoračenju optužbe drugostupanjski sud odgovorio (toč. 6.) ukazujući da se intervencija suda ne predstavlja prekoračenje optužbe, već da se ispuštanjem dijela nedokazanih tvrdnji iz činjeničnog opisa optužnice zapravo radi o smanjenju kriminalne količine koja se osuđeniku stavljala na teret.
6.1. Prema tome, kako se presuda kojom je osuđenik proglašen krivim ne odnosi na drugo kazneno djelo u odnosu na ono iz optužnice, a navedene izmjene koje je izvršio prvostupanjski sud za osuđenika nisu teže, već su povoljnije, nema govora da bi optužba u smislu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 9. u vezi čl. 449. st. 1. ZKP/08 bila prekoračena.
7. Osuđenik u zahtjevu također neosnovano ponavlja prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 kojeg je isticao i u žalbi, a vezano za temeljenje presude na nekonfrontiranom iskazu svjedoka I. S. od 28. listopada 2017. Naime, sud prvog stupnja je i u pogledu ove sporne okolnosti u obrazloženju (toč. 7.7.) iznio valjane razloge, te se i drugostupanjski sud na identičan žalbeni prigovor osuđenika u obrazloženju presude (toč. 8.) očitovao ukazujući zbog čega nije osnovan njegov prigovor da se ne radi o nepravičnom postupku. Sve te razloge suda prvog i drugog stupnja kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske jer se pobijana presuda, protivno navodima osuđenika ne temelji, u smislu čl. 431. st. 2. ZKP/08 isključivo, niti u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu svjedoka I. S.
III Kr 143/2022-3
od 28. listopada 2017. Naime, sud prvog stupnja je ovaj dokaz doveo u vezu s čitavim nizom ostalih dokaza koji terete os. M. S., a radi se prvenstveno o nalazu i mišljenju vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija na temelju kojeg je utvrđeno da se na vrećicama s drogom (tragovi 2.2., 2.3., 2.4. i 2.5.) nalaze tragovi papilarnih linija osuđenika, a koji dokaz korespondira s dijelovima iskaza I. Š. i I. S., transkriptima koji se odnose na telefonsku i SMS komunikaciju osuđenika s navedenim svjedocima, zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnicima o pretragama stana I. S. i I. Š., nalazom i mišljenjem vještaka za biološka te kemijsko-fizikalno i toksikološko vještačenje, kao i s fotografskim elaboratom. Dakle, osuđujuća se presuda ne temelji samo, niti u pretežitom dijelu, na nekonfrontiranom iskazu svjedoka I. S., već na nizu materijalnih i personalnih dokaza koji u međusobnoj povezanosti isključuju bilo kakvu dvojbu da je osuđenik počinitelj predmetnog kaznenog djela, tako da nema govora o tome da bi u ovom kaznenom postupku osuđeniku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 3. toč. d. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99 – ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 3/17) i čl. 29. st. 2. toč. 6. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10, 85/10 i 5/14), kako se to u zahtjevu sugerira.
8. Kroz sve ostale prigovore koje u zahtjevu osuđenik iznosi kojima nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost DKT vještačenja, u kojima se poziva na iskaze svjedoka S. i Š. koje su iznosili na raspravi i kojima ga ne terete, prigovore u kojima polemizira s ocjenom suda o sadržaju transkripata o telefonskoj i SMS komunikaciji, on u biti pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se suštinski radi o činjeničnim prigovorima. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz taksativnih osnova propisanih odredbama čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, koje ne obuhvaćaju i osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to zahtjev osuđenika niti u navedenom kontekstu nije osnovan. Isto se odnosi i na dio zahtjeva u kojem osuđenik problematizira i pitanje pravilnosti odluke o kazni jer se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi niti iz te osnove, osim ukoliko se u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 5. ZKP/08 ne radi o prekoračenju ovlasti kod izricanja kazni, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
9. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
