Poslovni broj: Gž-391/2024-2

1

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-391/2024-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja … d.o.o., P. Č., sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva H. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženika S. P. iz O.,  OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. D., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: … od 22. prosinca 2023., 22. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: … od 22. prosinca 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj … od 9. studenog 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku S. P., OIB: …, isplatiti tužitelju …d.o.o.-P. Č., Z., OIB: … iznos od … eur1/… kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od …eur/… kuna od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. ožujka 2017. do isplate,

do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj … od 9. studenog 2017., u dijelu kojim je naloženo tuženiku S. P., OIB: …, isplatiti tužitelju … d.o.o.- P. Č., Z., OIB: … iznos od … eur1/… kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od … eur/… kuna od 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. rujna 2016.,

- na iznos od … eur/… kuna od 16. listopada 2016.,

do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku S. P. naknaditi tužitelju …. d.o.o.-P. Č. trošak postupka u iznosu od … eur/… kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog pod točkom III navedene presude, žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu, ali sadržajno proizlazi da to čini zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da u obrazloženju pobijanog rješenje o trošku (pod točkom 34. i 35. presude) sud prvog stupnja obrazlaže kako je tuženik u pobijanju osnova uspio sa 0 %, dok je u pobijanju visine tražbine uspio sa 41,88 %, odnosno da je ukupno uspio sa 20,94 %, na koji način se nakon „prebijanja” utvrđuje uspjeh tužitelja u sporu od 58,12 %; da je takav zaključak prvostupanjskog suda kako je tuženik u osporavanju osnova tražbine uspio sa 0 % pogrešan, budući je izrekom presude (djelomično) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te ista izreka prvostupanjske presude se sukladno Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) odnosi kako na osnovu tako i na visinu tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj postavio u tužbi; da je, posljedično tomu, sud prvog stupnja prigodom određivanja troškova postupka trebao utvrditi da je tuženik uspio osporiti i samu pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u iznosu od 22,35 eura, a kako je to navedeno iz razloga odbijanja tog dijela tužbenog zahtjeva od strane prvostupanjskog suda pod točkom II izreke prvostupanjske presude; da je stoga omjer uspjeha stranaka u sporu trebalo utvrditi stavljanjem u razmjer prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja od 31,02 eura (pod točkom I izreke presude) i uspjeha tuženika u sporu odbijanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 22,35 eura (pod točkom II izreke presude) na koji način je uspjeh tužitelja u sporu od 58,12 % trebalo umanjiti za tuženikov uspjeh u sporu od 41,88 %, a što „daje“ omjer uspjeha tužitelja u sporu od 16,24 %, a na koji način bi pravilno utvrđeni trošak tužitelja iznosio 23,98 eura.

 

2.1. Žalbeni je prijedlog da se rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III izreke presude preinači u smislu žalbenih navoda odnosno, podredno, da se ukine.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. U ovomu postupku, obzirom na žalbu tuženika, sporna je odluka o troškovima postupka i to samo u dijelu u kojemu je sud prvog stupnja, ocjenjujući omjer uspjeha stranaka u postupku prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, zaključio da tuženik (samo osnovom činjenice što je djelomično prihvaćen po njemu istaknut prigovora zastare „utužene“ tražbine tužitelja) nije uspio u sporu i u pogledu osporavanja osnove tužbenog zahtjeva.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom III navedene presude u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

 

7. Prije svega, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. ZPP, radi čega nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

9. Na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

10. Stoga je sud prvog stupnja, uzimljući u obzir da je tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi naveo da prigovora osnovi i visini tužbenog zahtjeva ističući, u bitnomu, da nikad nije koristio usluge tužitelja niti je bio prijavljen sa stanom na navedenoj adresi, a koje je prigovore prvostupanjski sud u cijelosti odbio kao neosnovane zaključujući da je tužitelj u konkretnomu slučaju tuženiku pružio „utuženu“ uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, a koju tuženik nije podmirio, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključio i da je isključivo tužitelj u cijelosti uspio u dokazivanju u pogledu osnove svoga zahtjeva.

 

10.1. Naime, činjenica što je djelomično prihvaćen po tuženiku istaknuti prigovor zastare „utužene“ tražbine, suprotno žalbenim navodima žalitelja, istoga ne dovodi u povoljniji pravni položaj u pogledu ocjene njegova uspjeha dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, obzirom da je istaknutim prigovorom zastare, a koji je sud prvoga stupnja djelomično prihvatio, tuženik uspio „samo“ u pogledu osporavanja visine „utužene“ tražbine i to u dijelu u kojemu je djelomično prihvaćen po njemu istaknuti prigovor zastare „utužene“ tražbine.

 

10.2. Povratno, tuženik u ovomu postupku ni u jednomu dijelu nije uspio u postupku u pogledu dokazivanja neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja već je samo djelomično uspio u sporu u pogledu osporavanja visine „utužene“ tražbine tužitelja osnovom istaknutog prigovora zastare tako da, posljedično tomu, činjenica da je on uspio djelomično osporiti visinu tužbenog zahtjeva, sama po sebi, ne znači i da je on time uspio i u pogledu dokazivanja neosnovanosti osnove tužbenog zahtjeva, jer bi u takvomu slučaju – da je tuženik u postupku uspio dokazati neosnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužitelja, tužbeni zahtjev u cijelosti bio odbijen, a tako što ovdje nije bio slučaj pa je žalba tuženika u cijelosti neosnovana.

 

11. Stoga je žalbu tuženika valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Puli – Pola 22. ožujka 2024.

 

 

Sudac

 

Miroslav Ružić