Poslovni broj: 19 UsI-25/22-33

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ani Jurišić, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S. G., zastupanog po opunomoćeniku P.

T., odvjetniku u M., J. . . protiv tuženika I. povjerenstva za

žalbe, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi produženja privremenog boravka, nakon javne rasprave zaključene 20. prosinca 2022. godine u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 21. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika klasa UP/II-217-02/18-06/169, urbroj: 317-18-2 od 22. veljače 2019., te zahtjev da sud sam riješi ovu upravnu stvar na način da udovoljava zahtjevu tužitelja S. G. za produljene privremenog boravka temeljem spajanja obitelji.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika I. Povjerenstva za žalbe klasa UP/II-217-2/18- 06/169, UR:BR: 317-18-2 od 22. veljače 2019. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaja Makarska. Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za produženje privremenog boravka temeljem spajanja obitelji; točkom 2. navedeno je da se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske; točkom 3. određeno je da mu se zabranjuje ulazak i boravak u RH na vrijeme od tri godine, računajući od izvršnosti odluke. Pod točkom 4. izreke određuje se rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno RH u trajanju od 7 dana, računajući od dana izvršnosti navedene odluke; točkom 5 određeno je da je tužitelj dužan prilikom napuštanja RH, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu i predati mu rješenje; točkom 6. određeno je da će se tužitelj prisilno udaljiti iz EGP, odnosno RH ukoliko ne napusti teritorij RH u roku koji mu je određen ovim rješenjem.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako se osporenim rješenjem tuženika uopće nisu raspravili žalbeni navodi koji su od meritorne važnosti za odlučivanje u predmetnoj stvari. Ističe kako su navedenim rješenjem povrijeđene odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim protokolima a koja se u RH primjenjuje od 5. studenog 1997. godine, te predstavlja propis višeg pravnog ranga. Postupanjem upravnih tijela povrijeđeno je pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. st. 1. i 2. Konvencije; pravo iz članka 2.st.2. Protokola broj 4. – sloboda kretanja; pravo iz čl. 6.st.2. Konvencije- pravo na pošteno suđenje. Obzirom na navedeno traži od suda donošenje presude sadržaja kao u izreci.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu. Ističe kako je odluku donijelo na temelju odluke drugog tijela te nije vlasnik klasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti, niti raspolaže podrobnijim spoznajama o istima, pa ih niti ne može priopćiti strankama u postupku.

4. U predmetnom sporu sud je donio presudu poslovni broj: 19 UsI-145/19-6 od 5. srpnja 2019. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj: Usž- … od 1. srpnja 2020. istu odbio kao neosnovanu i time potvrdio naznačenu prvostupanjsku presudu. Međutim, protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- … od 1. s rpnja 2020. tužitelj je podnio ustavnu tužbu, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom poslovni broj: U-III-… od 22. prosinca 2021. godine, točkom I. istu usvojio, točkom II. ukinuo je citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, te je točkom III. predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, nakon čega je spis dobio novi poslovni broj UsI-25/2022.

5. U sporu su održana su ročišta glavne rasprave dana 15. studenog 2022. i 20. prosinca 2022., a na koja nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa su ista održana u njihovoj odsutnosti pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a.

6. Kako je već rečeno, ova presuda donesena je u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U -III-.. od 22. prosinca 2021. kojom su ukinute naprijed citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu. Ustavni sud je u svojoj odluci naveo kako, bez obzira na to što negativno mišljenje Sigurnosno obavještajne agencije nije bio jedini i odlučni razlog za protjerivanje tužitelja, već su upravna tijela navela i razloge zbog kojih tužitelj predstavlja prijetnju za javni poredak, ipak podaci u klasificiranom spisu navedene agencije predstavljaju značajan aspekt predmeta. Stoga Ustavni sud ističe kako iako članak 18. st.2. Zakona o tajnosti podataka propisuje postupovne mehanizme korištenjem kojih nadležno upravno tijelo može zatražiti i dobiti certifikate za državne službenike u čiji djelokrug ulazi odlučivanje u smislu članka 106. i članka 180. Zakona o strancima i tako se upoznati s razlozima zbog kojih je SOA dala negativno mišljenje i te razloge u mjeri u kojoj dopušta zahtjev zaštite javnog interesa iznijeti i obrazložiti radi zaštite prava podnositelja, što upravno tijelo nije učinilo nego je donijelo upravno rješenje bez da je u postupku, koji je donošenju tog rješenja prethodio, pribavilo i izvršilo uvid u spis predmeta SOA-e. Budući da je upravno tijelo donijelo rješenje bez da je iskoristilo navedene postupovne mehanizme, to je Ustavni sud ocijenio da u upravnom postupku tužitelju nije omogućena efikasna zaštita njegovih prava u odnosu na razlog opasnosti podnositelja za nacionalnu sigurnost. Nadalje, budući da niti sud u upravnom sporu koji je slijedio nakon donošenja rješenja upravnih tijela nije ispitao osnovanost razloga zbog kojih je SOA dala negativno mišljenje, niti su u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude nisu barem sumarno ili općenito iznesene okolnosti koje upućuju na opasnost podnositelja za nacionalnu sigurnost na temelju uvida u spis SOA-a, to Ustavni sud utvrđuje da je osporenim odlukama podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. Ustavni sud je utvrdio kako je tužitelju u postupovnom aspektu povrijeđeno jamstvo štovanja i pravne zaštite obiteljskog života budući da prvostupanjska tijela nisu utvrđivala obiteljske prilike tužitelja, niti su se kod donošenja odluke rukovodili posljedicama koje odluka o protjerivanju može izazvati za brak tužitelja i živote njegove djece.

7. Obzirom na navedeno pravno stajalište Ustavnog suda, a kojim je vezan ovaj sud, tijekom spora, izvršen je, izvanraspravno uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije. Nadalje, tijekom ovoga spora, uređujuća sutkinja (koja je upoznata s načinom postupanja s klasificiranim podacima) je po prijedlogu tužitelja izvršila uvid u klasificirane podatke SOA-e o čemu je sastavljena i službena bilješka (list 82. spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Klasificirani podaci Sigurnosno-obavještajne agencije pod oznakom tajnosti „Povjerljivo“, koji su pregledani od strane uređujuće sutkinje, tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što stoga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

8. Tijekom upravnog postupka, odnosno upravnog spora, među strankama nije bilo sporno da je tužitelj dana 20. kolovoza 2018. godine podnio zahtjev za produženje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.

9. Isto tako, nije sporno da je rješenjem Policijske uprave splitsko- dalmatinske broj: 511-12-29-05-UP/I-1/76-2018 od 21. studenog 2018. godine odbijen predmetni zahtjev za produženjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji, kao i da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 21. studenog 2018. godine izjavio žalbu, koja žalba je odbijena pobijanim rješenjem tuženika UP/II-217-2/18-06/169, UR:BR: 317-18-2 od 22. veljače 2019.

10. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine 130/18, 74/2013, 69/2017, 46/2018) propisano je da se privremeni boravak odobrava strancu koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, znanstvenog istraživanja, humanitarnog razloga, rada i rada raspoređenog radnika.

11. Člankom 54. Zakona o strancima propisano je da će se strancu odobriti privremeni boravak ako: dokaže svrhu privremenog boravka, ima valjanu putnu ispravu, ima sredstva za uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

12. Odredbom članka 55. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima propisano je da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti strancu koji ispunjava uvjete iz članka 54. tog Zakona i koji je član uže obitelji stranca koji ima odobren stalni boravak.

13. Člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da su članovi uže obitelji u smislu toga Zakona: 1. bračni drugovi, 2. osobe koje su u izvanbračnoj zajednici, 3. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, njihova maloljetna posvojena djeca te maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj i 4. roditelji i posvojitelji maloljetne djece. Člankom 111. st.1. Zakona o strancima popisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u RH ili da mu prestaje zakoniti boravak u RH, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP.

14. Člankom 105. stavkom 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje Ministarstva kojim mu prestaje zakoniti boravak, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, a o dragovoljnom odlasku iz članka 103. st.2. Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

15. Člankom 103. st. 1. Zakona o strancima propisano je da će državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

16. Člankom 103. st.2. Zakona propisano je da će se rješenjem iz stavka 1 tog članka utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u RH ili da mu prestaje zakoniti boravak u RH, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP, zaprijetiti prisilnim udaljenjem ukoliko ne napusti EGP, te je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja RH. Stavkom 3. tog članka propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz čl. 101. Zakona uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti a koje ne može biti kraće od 7 niti dulje od 30 dana.

17. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija žalbu tužitelja, pri tom se pozvao na pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano i uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

18. Osporena odluka donesena je pozivom na odredbu čl. 54. st.1. točke 6. Zakona o strancima s obrazloženjem da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu- potvrđena optužnica Kov-…, a radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 236. st.1. kaznenog zakona (kazneno djelo prijevare), te kazneni postupka K-.. radi počinjenja djela iz čl. 326.st.1 Kaznenog zakona (protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma). Nadalje u obrazloženju se navodi da je Sigurnosno obavještajna agencija dostavila klasificiran dokument od 24. rujna 2018. godine iz kojeg proizlazi da postoje zapreke za odobrenje privremenog boravka.

19. U odnosu na navedeni klasificirani dokument Sigurnosno obavještajne službe, valja reći kako je ovaj sud izvanraspravno izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije, budući da su upravna tijela donijela svoja rješenja bez da su iskoristila postupovne mehanizme kojima bi se upoznalo sa razlozima negativnog mišljenja od strane SOA-e. O izvršenom uvidu u klasificirane podatke SOA-e sastavljena je i službena bilješka (list 89. spisa), kojom prilikom je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Klasificirani podaci Sigurnosno- obavještajne agencije pod oznakom tajnosti „Povjerljivo“, koji su pregledani od strane uređujuće sutkinje, tužitelju se nisu mogli dati na uvid, niti su isti mogli biti sadržajno navedeni u obrazloženju odluke. Ovo stoga što stoga što uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

20. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje te prethodno citirane zakonske odredbe, upravna tijela su, po ocjeni ovog suda, osnovano utvrdila postojanje sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju. Naime, nedvojbeno je da je SOA svojim mišljenjem od 18. rujna 2018. dala negativno mišljenje, odnosno utvrdila postojanje sigurnosnih zapreka na strani tužitelja, a da je tijekom ovog spora raspravna sutkinja izvršila uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije (na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje) te je utvrđeno kako u istima postoje opravdani razlozi za zaključak da bi tužitelj predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak.

21. No, neovisno o ovom razlogu za odbijanje produžavanja privremenog boravka, te za protjerivanje tužitelja valja reći kako se tuženik, kao i prvostupanjsko tijelo u svojim rješenjima, uz okolnost postojanja sigurnosne zapreke, pozivaju i na činjenicu da su protiv tužitelja pokrenuti kazneni postupci, odnosno da je potvrđena optužnica za djela iz čl. 236. i 326. Kaznenog zakona.

22. Obzirom na tu okolnost, posebice obzirom na prirodu djela koje se tužitelju stavlja na teret (čl. 326.st.1. Kaznenog zakona), to i ovaj sud drži kako je prvostupanjsko tijelo pravilno pozivom na odredbu čl. 56. st.1. toč. 6. odbilo zahtjev tužitelja za produženjem privremenog boravka, odnosno da je pravilno postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja.

23. Što se pak tiče povrede jamstva štovanja obiteljskog života valja reći da iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj oženjen za hrvatsku državljanku te da ima dvoje malodobne djece koja su također hrvatski državljani i koja žive u M.. Svakako da protjerivanje tužitelja utječe i na interese i dobrobit njegove djece. Međutim, svaka država je ovlaštena, u smislu međunarodnog prava i njezinih ugovornih obveza, kontrolirati ulazak i boravak stranaca na njezinom teritoriju, a koje stajalište je potvrđeno i u praksi Europskog suda za ljudska prava (između ostalog i u predmetu Unuane protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 80343/17, od 24. studenoga 2020., vezano za poštivanje prava na o b i t e ljs k i ž i v o t iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). Naime, ne postoji apsolutno pravo bilo koje kategorije stranaca na to da ne budu protjerani, a države uživaju određenu slobodu procjene u pogledu postojanja nužnosti u demokratskom društvu i razmjernosti takvih mjera legitimnom cilju. Pri tome se moraju ispitati sve činjenice, primijeniti relevantni standardi ljudskih prava i uravnotežiti osobni interesi pojedinca i opći javni interes. Odluke država, ako predstavljaju miješanje u prava iz čl. 8. st. 1. Konvencije, moraju biti u skladu sa zakonom i nužne u demokratskom društvu, tj. opravdane postojanjem prevladavajuće društvene potrebe i, naročito, razmjerne legitimnom cilju koji se nastoji ostvariti.

24. Imajući na umu sve navedeno, a kada se uzme u obzir sadržaj klasificiranih podataka SOA-e u koju je sud izvršio uvid, ali i činjenicu pokrenutih kaznenih postupaka za djela iz čl. 236 i 326. kaznenog zakona, sud ocjenjuje da na strani tužitelja postoji stvarna, trenutačna i dovoljno ozbiljna prijetnja za javni poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, dakle prijetnja temeljnom interesu društva RH, a ta činjenica opravdava ograničenje prava tužitelja u smislu štovanja obiteljskog života. Stoga, po ocjeni ovog suda, rješenje tuženika kao ni prvostupanjsko rješenje nije nerazmjerno, jer se osnovano može smatrati prikladnim i nužnim u demokratskom društvu radi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti.

25. Obzirom na navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučeno kao u točki I. izreke.

26. O troškovima ovog spora, sud će odlučiti posebnim rješenjem.

U Splitu 21. prosinca 2022.

S u t k i nj a

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude, u 4 primjerka. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja P. T., odvjetniku u M., J. …

2. tuženiku I. povjerenstvo za žalbe, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. u spis.