REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1809/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz K., OIB:..., koju zastupa punomoćnica T. F. G., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. G., T. F. G., H. M. u B., protiv tuženika K. R. iz V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. M. P., odvjetnica u Z., radi razvoda braka, uz sudjelovanje maloljetne K. R. iz V., OIB:..., koju zastupa posebna skrbnica M. M., dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., te Centra za socijalnu skrb V., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-533/2021-2 od 1. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P Ob-87/2019-81 od 17. rujna 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-533/2021-2 od 1. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini broj P Ob-87/2019-81 od 17. rujna 2021.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je osporila navode tuženika iznesene u prijedlogu i predložila prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i st. 3. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Prvo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije pod III. (a) (1), koje se odnosi na retoriku drugostupanjskog suda u obrazloženju presude, nije pravno pitanje, već je iznošenje tuženikovih dojmova o postupanju i navodnoj pristranosti drugostupanjskog suda, koje je zapravo uzrokovano osobnim nezadovoljstvom tuženika zbog odbijanja njegove žalbe kao neosnovane, pri čemu se samo općenito poziva na pravo na pristup sudu i načelo jednakosti pred sudom.
6. Nadalje, pitanja koja su postavljena pod III. (a) (2) i (3), u bitnome se svode na pitanje obveze suda utvrditi mišljenje djeteta, pitanje je li sud mišljenje djeteta dužan utvrditi ispitivanjem djeteta na sudu ili isto može učiniti pomoću sudskih vještaka, te je li sud kad utvrdi volju djeteta dužan njegovu volju prihvatiti na način kako ona glasi odnosno je li odluka suda kojom nije odlučeno u skladu s djetetovom voljom predstavlja kršenje djetetovih prava.
6.1. Navedena pitanja nisu pravna pitanja, jer su obveze suda glede utvrđivanja i uvažavanja mišljenja djeteta u postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, sadržane u nizu akata, primjerice Konvenciji o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 12/93 i 20/97), Europskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine - Međunarodni ugovor", broj: 1/10 i 3/10), Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci od 17. studenog 2010. kao i u odredbama Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 – dalje: ObZ/15) i to posebno u odredbi čl. 86. ObZ/15 i odredbi čl. 360. ObZ/15 i Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine", broj 123/15), u kojima je postupak utvrđivanja mišljenja djeteta detaljno propisan. 6.2. Postavljajući pitanja pod III. (a) (2) i (3), podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije polazi od potpuno pogrešnog stava da je sud kad utvrđuje mišljenje djeteta, uvijek i u svakom slučaju, dužan dijete ispitati neposredno, na sudu, te odluku donijeti sukladno iskazanoj volji djeteta, kao i da donošenje odluke koja nije u skladu s iskazanom voljom djeteta, predstavlja kršenje djetetovih prava. Prema shvaćanju ovog suda u postupku u kojem se odlučuje o pravima djeteta, sud dijete ne ispituje, već je dužan omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. Pritom nije nužno da dijete svoje mišljenje iskazuje na samom sudu, već je obveza suda postupiti u skladu odredbom čl. 360. st. 2. ObZ/15, pa ovisno o okolnostima konkretnog slučaja te specifičnim potrebama svakog djeteta, omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno. Prema čl. 360. st. 3. ObZ/15, iznimno od stavka 2. tog članka, djetetu mlađem od četrnaest godina sud će omogućiti da izrazi mišljenje putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe. Osim toga treba navesti da tuženik tijekom postupka nije niti predlagao da sud provede dokaz saslušanjem djeteta neposredno na sudu, pa navedeni prigovor ne može s uspjehom isticati tek u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga pitanja koja podnositelj prijedloga postavlja pod III. (a) (2) i (3) nisu važna u smislu odredbe čl. 382.a ZPP.
7. Pravna pitanja postavljena pod III. (a) (4), nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su postavljena u odnosu na ovaj konkretan slučaj te su vođena činjeničnim utvrđenjima iz ovog postupka, pa stoga odgovori na tako postavljena pitanja ovise o okolnostima ovog konkretnog slučaja.
8. Odluke na koje se podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije poziva u prijedlogu nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pitanja jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovom predmetu.
9. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 6. ZPP, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
