Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Pr-214/2019-69

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB:..., iz T. B., zastupan po punomoćnicama, odvjetnicima u ZOU D. G. i J. P., iz V., protiv tuženika H.-E.-P. d.o.o., iz H., OIB:..., zastupanog po I. K., dipl. iur, zaposleniku tuženika, radi naknade štete zbog ozljede na radu, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. prosinca 2022. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku H.-E.-P. d.o.o., iz H., OIB ..., da tužitelju A. M. iz T. B., OIB ... - s naslova naknade neimovinske štete isplati iznos od 220.000,00 kn[1] /29.199,0 2 EUR, (slovima: dvjesto dvadeset tisuća kuna/dvadeset devet tisuća sto devedeset devet EUR i dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, računajući od 8.8.2018. do isplate, sve u roku od 8 dana.

- s naslova naknade imovinske štete, troškova tuđe pomoći i njege, isplati iznos od 5.000,00 kn[2] /663,61 EUR (slovima: pet tisuća kuna/šesto šezdeset tri EUR i šezdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, koje teku od dana donošenja ove presude, 21. prosinca 2022. pa do isplate, u roku od 8 dana.

- s naslova naknade imovinske štete, troškova prijevoza iznos od 1.378,00 kn[3] /1 82,89 EUR (slovima: sto osamdeset dva EUR i osamdeset devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, na iznos

od 16,00 kn, od 04.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 05.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 06.09.2018.,do isplate,

od 13,00 kn, od 06.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 07.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 10.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 11.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 12.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 13.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 14.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 17.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 18.09.2018.,do isplate,

od16,00 kn, od 21.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 21.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 24.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 25.09.2018.,do isplate,

od 16,00 kn, od 26.09.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 27.09.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 28.09.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 01.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 02.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 03.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 04.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 05.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 09.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 10.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 11.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 12.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 15.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 16.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 17.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 18.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 19.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 22.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 23.10.2018.,do isplate,

od 13,00 kn, od 29.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 30.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 31.10.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 02.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 05.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 06.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 07.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 08.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 09.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 12.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 13.11.2018.,do isplate,

od 17,00 kn, od 16.11.2018.,do isplate,

sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku H.-E.-P. d.o.o., iz H. , OIB..., da tužitelju A. M., iz T. B., OIB ..., naknadi parnične troškove u iznosu od 35.025,00 kn /4.648,62 EUR (slovima: trideset pet tisuća dvadeset pet kuna /četiri tisuće šesto četrdeset osam EUR i šezdeset dva centa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 21. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 5.625,00 kn[5] /746,57 EUR odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da je zaposlen kao tuženika kao radnik na strojevima za preradu drva, temeljem Ugovora o radu od 14.10.2011. Na radnom mjestu u, u sjedištu poslodavca, pretrpio je ozljedu na radu 2.7.2018. tako što je pri radu sa reznim alatom blanjalica, Weinig tip P-23 E, došao u direktan kontakt sa oštricom stroja, prilikom čega je došlo do gubitka dvaju prsta lijeve ruke i to IV i V prsta, multifragmentarnog prijeloma III. prsta i otvorene rane ručnog zgloba i šake, čime je zadobio teške tjelesne povrede, sve na način kako je utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, od 8.1.2019., poslovni broj K-428/18-2, kojom je odgovorna osoba tuženika D. M. iz V., proglašen krivim jer je postupao protivno propisima o zaštiti na radu i tako dozvolio da dođe do ozljede na radu tužitelja. Tuženik je prijavio ozljedu na 5.7.2018. te je proveden je upravni postupak inspekcijskog nadzora po Inspektoratu rada, PU Varaždin, Službi za nadzor zaštite u kojem su sastavljeni Zapisnici Klasa: UP/I-116-02/18-41/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5-18-1 od 2.7.2018. i Klasa: UP/I-11602/18-41/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5-18-2 od 3.7.2018, koji je proveo inspektor rada J. K.. Pravomoćnom presudom D. M. kao rukovoditelj smjene finalne obrade i ovlaštenik poslodavca, ovdje tuženika, iz područja zaštite na radu i odgovorna osoba za provedbu mjera zaštite na radu, proglašen je krivim zato što je radnika A. M., ovdje tužitelju, rasporedio na samostalno obavljanje poslova prvog radnika iako nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada te nije osigurao da sredstva rada, linija za glodanje i blanjanje, proizvođača Weinig, tip: P-23 E, u uporabi bude u svakom trenutku u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike. Također se navodi da predmetni stroj nije bio u ispravnom stanju jer mikroprekidač na zaštitnoj kabini glodala koji je osiguravao automatsko zaustavljanje linije u trenutku podizanja vratiju zaštitne kabine nije bio ispravan, jer su vrata na zaštitnoj kabini, u trenutku ozljeđivanja, bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, a stroj se nije zaustavio, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužitelja kada je pokušao ukloniti blanjevinu, koja se nakupila na početku odsisne ventilacije pomoću kraćeg drvenog elementa. Gornja utvrđenja suda proizašla su iz inspekcijskog nalaza Inspektorata rada i drugih provedenih dokaza. Inspektor rada utvrdio je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I116-02/18-41/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5-18-1, od 02.07.2018., da za tužitelja, poslodavac nije mogao predočiti dokaze jer ih ne posjeduje i to one o stručnoj osposobljenosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, budući da za radnika nije provedeno stručno osposobljavanje za obavljanje navedenih poslova s posebnim uvjetima rada, a da su poslovi na strojevima za obradu drva, koje je radio tužitelj u vrijeme ozljeđivanja, poslovi s posebnim uvjetima rada i to prema čl. 3. st. 1. i 18. (19,24) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), bilo da se radi o poslovima koje obavlja kao radnik, bilo kao pomoćni radnik. Sukladno nalazima inspektora rada, tuženik je morao postupiti po nalogu inspektora i izuzeti iz uporabe sredstva rada – liniju za glodanje i blanjanje koja u vrijeme rada i ozljeđivanja tužitelja nije bila u ispravnom stanju, te se nije koristila u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača te je tužitelja morao udaljiti s obavljanja predmetnih poslova s posebnim uvjetima rada, budući da za isto nije bio osposobljen. Inspektor rada J. K. izjavio je na Zapisnik o ispitivanju svjedoka, pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu, u predmetu broj K-DO-434/18-5, dana 19.11.2018., da predmetna linija za glodanje nije bila u ispravnom stanju jer se na zaštitnoj kabini linije za glodanje i blanjanje nalazi mikroprekidač, koji predmetne zgode nije radio, a da je funkcija tog prekidača da automatski isključi iz rada cijelu liniju, odmah čim dolazi do podizanja vratiju od zaštitne kabine. Inspektor navodi da bi da je taj mikroprekidač radio otvaranjem vratiju zaštitne kabine došlo do automatskog isljučivanja linije i da bi tužitelj bez opasnosti mogao ukloniti blanjevinu iz ventilacijskog otvora. Nadalje ističe da tužitelj nije bio stručno osposobljen za obavljanje navedenih poslova s posebnim uvjetima rada – radnik na strojevima za obradu drva. Tužitelj je radio na način kako se svakodnevno i uobičajeno radilo svaki radni dan, u istom radnom procesu na blanjalici. Tužitelj je dugo godina radio kao pomoćni radnik i nije nikada radio poslove glavnog radnika na strojevima za obradu drva, jer je ima završenu samo osnovnu školu. No, u zadnje vrijeme, prije ozljeđivanja, došlo je do manjka broja radnika, pa je tužitelj bio raspoređen na poslove za koje nije osposobljen i kvalificiran. Isticao je voditeljima, na dan ozljeđivanja posebno se obratio poslovođi D. M., koji ga je rasporedio na poslove taj dan da ima samo osnovnu školu i da ne zna raditi s blanjalicom, ali rečeno mu je da samo radi jer nema tko drugi, a da je on stariji radnik s iskustvom. Iz iskaza V. P., radnika koji je radio kao pomoćni radnik na dan ozljeđivanja, s tužiteljem na liniji blanjalice, a koji je iskaz dao na ODO Varaždin 10.12.2018., u predmetu broj K-DO-434/18-13, Ir-DO341/18, vidljivo je da je blanjalica uobičajeno radila i prije ozljeđivanja tako što bi zaštitna vrata na kabini glodala bila podignuta (a što je trebalo dovesti do automatskog isključivanja stroja da je bio ispravan), budući je radnik P. V. izjavio da su zaštitna vrata na kabini bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, tako da su stajala u zraku i da on pretpostavlja da su ta vrata dignuli već prije drugi radnici jer je činjenica da su vrata bila uvijek podignuta kada bi on prolazio po pogonu i slučajno pogledao. Također je rekao da nije točno vidio kako se tužitelj ozljedio, ali da se odsisna cijev ventilacije čisti kroz otvor kabine i potrebno je podići zaštitna vrata na kabini, a koja su već bila podignuta. Tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu amputacije IV. I V. prsta lijeve ruke, frakturu (multifragmentarnu) III. prsta lijeve ruke, te otvorenu ranu ručnog zgloba i šake. To je dovelo do trajnog zaostajanja u fleksiji lijeve šake tako da šaku ne može zatvoriti, a pokretljivost II. I III. prsta lijeve šaku je isto ograničena. Obavio je sve vidove preporučnog liječenja (hidroterapiju, kineziterapiju, termoterapiju), no to nije dovelo do povrata u zdravstveno stanje u kojem je tužitelj bio prije ozljeđivanja. Trpi duševne bolove zbog naruženja koje je vidljivo trećima, uvijek i svakodnevno, prati ga osjećaj srama i manje vrijednosti. Fizički bolovi i danas su prisutni, ali najteže se nosi sa psihičkim posljedicama ozljede, trajnim poljedicama na kvalitetu života i zdravlja i smanjenim životnim sposobnostima. Depresivan je, tjeskoban, pati od nesanice, povukao se od ljudi i izbjegava razgovore i susrete, dosta se udebljao od lijekova koje uzima, stalno u glavi proživljava nezgodu, a to je potaknulo i stare strahove kada je bio zatočen u Manjači u BIH, te prema nalazu i mišljenju psihijatra pati od kroničnih psihičkih smetnji koje su dovele do trajne promjene osobnosti. Nakon nesreće pomagali su mu članovi obitelji oko obavljanja osnovnih životnih potreba kao što su higijena, kuhanje, nabavka namirnica, odlazak liječniku i sl. Zbog zadobivenih ozljeda trpio je i trpi fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti od najmanje 30% i zbog naruženosti stalno vidljive trećima, strah za život, zdravlja i oporavak te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme oporavka, pa na ime tih vidova štete traži pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 90.000,00 kn. Od toga potražuje na ime tuđe pomoći i njege da mu se plati za cca 300 sati tuđe pomoći i njege neprofesionalne osobe, iznos od 5.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a na preostali iznos nematerijalne štete traži da mu se isplati iznos od 85.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika, a što je bilo 8.8.2018. prema povratnici HP d.d., AR P F 1 0 592 584 0 HR i Zahtjevu od 6.8.2018.Tužitelj je imao i troškove autobusnih karata za odlazak na fizikalnu terapiju, što je razvidno iz priložnih autobusnih karti. Za štetu radniku nastalu ozljedom na radu poslodavac deliktno odgovara radniku bez obzira na krivnju, po načelu kauzaliteta, po općim pravilima obveznog prava i sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, pa slijedom toga tužitelj od tuženika kao svojeg poslodavca u vrijeme nastanka ozljede na radu potražuje naknadu štete. Stoga podnosi ovu tužbu i predlaže da ju sud usvoji.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj obavljao poslove na četverostranoj blanjalici više od desetak godina, pa ga je tuženik zbog obavljanja tako dugotrajnog rada i stečenog radnog iskustva uputio na dodatno osposobljavanje i zaštite na radu na osposobljavanje za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu koje se provodilo kod ovlaštenog društva E. d.o.o. i to za područje rada na četverostranoj blanjalici. Osposobljavanje je uključivalo teoretski i praktični dio programa koji je tužitelj uspješno savladao i položio te mu je izdano uvjerenje ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu. Poslovi ovlaštenika između ostalih a sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o zaštiti na radu su i isključiti iz uporabe opremu koja nije ispravna te nadzirati da radnici rade u skladu s uputama poslodavca. Tužitelj je u vrijeme nastanka ozljede pokušao odčepiti ventilaciju – odsis na prvoj glavi alata tako što je uzeo kraći drveni element te je s njim pokušao odmaknuti nakupljenu blanjevinu s odvoda odsisa ventilacije, a da prethodno nije stroj isključio iz pogona. Kao ovlaštenik poslodavca zaštite na radu te prema opisu poslova i tehničkim uputama koje su izvješene uz stroj tužitelj bi morao znati da u izvanrednim situacijama kao što je začepljenje ventilacije treba prvo isključiti stroj iz pogona, a nakon toga vidjeti na koji način se može nastala situacija otkloniti. Tužitelj nije tako postupao već je samovoljno, na svoju ruku i odgovornost pristupio poduzimanju radnji koje po svom načinu izvršenja uopće ne spadaju u opis poslova glavnog radnika niti pomoćnog radnika na četverostranoj blanjalici koje je on inače obavljao. U situaciji kad dođe do začepljenja ventilacije ugase se strojevi bez obzira o kojem se radi, upoznaje se neposredni rukovoditelj o tome ili radnik na održavanju, koji dalje poduzimaju radnje na otklanjanju nastalog problema. To je praksa u radu na strojevima kod tuženika. Dakle tužitelj prilikom ozljeđivanja nije obavljao ugovorene poslove niti poslove na koje ga je rasporedio poslovođa, odnosno nije obavljao poslove prema uputama poslodavca pa je ozljeda nastala isključivo nepažnjom tužitelja. Prema čl. 68. Zakona o zaštiti na radu radnik mora sukladno saznanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način pravilno koristiti sredstva rada, odmah obavijestiti poslodavca, njegovog ovleštenika o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za poslove radnika kod strojne obrade drva, dakle i za rad na četverostranoj blanjalici, ali se njegovo postupanje ne može protumačiti da je djelovao s dužnom pažnjom. U kaznenom postupku koji se vodio pod brojem K-428/2018 kažnjen je okrivljenik D. M. radi počinjenja kaznenog djela opisanog u pol. 222. st. 3 u vezi s kaznenim djelom iz čl. 215. st. 2. i 3. kaznenog zakona. Pema opisu kaznenog djela iz čl. 215. st. 2 Kaznenog zakona kažnjen je zbog toga što nije postavio propisane naprave za zaštitu na radu ili te naprave nije održavao u ispravnom stanju. Sve ostalo u opisu kaznenog djela nema nikakvog utjecaja na kaznenu odgovornost i na visinu kazne. U parničnom predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-980/14 protiv tuženika radi naknade štete zbog ozljede na radu u kojoj je radnik nastradao daleko težim posljedicama i koji nije bio osposobljen za rad na siguran način pravomoćno je presuđen ukupni iznos štete od 77.000,00 kn. Rješenjem HZMO od 9. srpnja 2019. tužitelju nije priznato nikakvo pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, a isti nalaz i mišljenje je donio i Sektor za vještačenje, Središnji ured u Zagrebu 20. rujna 2019. Presudom VSRH br. Revr-407/11 od 11. travnja 2012. presuđen je doprinos tužitelja o nastanku štete u visini od 70%. Naime iako radnik nije bio osposobljen za rad na siguran način (što u ovom predmetu nije slučaj) trebao je prije nego što je ušao u predprostor preše i nogama gazeći po kartonu isključiti prešu, jer tada ne bi došlo do ozljeđivanja. Koliko je predmetna ozljeda neobična u odnosu na poslove koji se na četverostranoj blanjalici izvršavaju i da nije nastala prilikom izvršavanja ugovorenih poslova niti poslova koje je tužitelju naložio poslovođa od poslodavca govori u prilog i činjenica da je procjenom rizika ozljede na predmetnom stroju utvrđena vrlo mala vjerojatnost od bilo kakvog ozljeđivanja ako se poslovi obavljaju sukladno opisu poslova. Drugim riječima da je tužitelj obavljao poslove i radne zadatke prema utvrđenom opisu i uputama poslodavca nikada se ne bi ozlijedio. Iz navedenog proizlazi da je ozljeda posljedica krajnje nepažnje tužitelja pa tužitelj stoga nije dogovoran za štetu koju tužitelj tužbom zahtijeva. Nadalje tužbeni zahtjev je u odnosu na orijentacijske kriterije kao i priloženu sudsku praksu previsok. Tuženik s obzirom na opsianu situaciju pod kojom se ozljeda tužitelja dogodila, dakle s njegovim velikim doprinosom u ozljeđivanju može eventualno prihvatiti suodgovornost u visini od 20%.

3. Tužitelj u svom podnesku od 28. siječnja 2020. kojim se očituje na odgovor na tužbu navodi da se protivi podnošenju nadopune odgovora na tužbu zbog nastupa prekluzije te ukazuje na obvezu tuženika da u odgovoru na tužbu treba navesti sve činjenice koje se odnose na tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik izbjegava istaknuti da je tužitelj osoba sa osnovnom školom, koja je obavljala poslove pomoćnog radnika. Tako je i kao pomoćni radnik do štetnog događaja radio na blanjalici, dok je na dan ozljede radio poslove glavnog radnika na strojevima za obradu drva po nalogu poslovođe D. M. iako mu je tužitelj na dan ozljeđivanja napomenuo da ima samo osnovnu školu i da ne zna raditi s blanjalicom, pa mu je rečeno da nema tko drugi i da je on stariji radnik s iskustvom. To znači da je prilikom ozljede na radu, tužitelju naloženo da samostalno odradi poslove koji nisu u njegovom opisu posla i koje nikada ranije nije samostalno radio. Sam proces ozljeđivanja tužitelj je u tužbi detaljno opisao, a posebno naglasio kako su vrata blanjalice bila već neko vrijeme podignuta( tek je inspekcijskim pregledom utvrđeno da se radi o neispravnom stroju) te da je na uobičajen način pokušao očistiti piljevinu, kao što su to radili i drugi radnici prije njega. To dokazuje Službena zabilješka sačinjenu na MUP PU Varaždinska od 2.10.2018. br. 511-14-05/1-5067/2018. koja sadrži iskaz voditelja tuženika u Poslovnoj jedinici Varaždin, D. Đ. u kojem isti iskazuje da je A. M. pomoćni radnik u proizvodnji, sa završenom samo osnovnom školom i da takav ne može raditi na strojevima, već može biti samo pomoćni radnik. Nadalje navodi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na stroju Weining tip P 23 E na kojem stroju je zadobio predmetnu ozljedu na radu, jer je prije predmetnog događaja na tom i na drugim strojevima radio isključivo kao pomoćni radnik, a ne kao glavni radnik. Također je potvrdio da je tužitelja predmetnog dana na rad na stroju na kojem se ozlijedio rasporedio njegov poslovođa proizvodnog pogona D. M. prilikom dolaska na posao ujutro u 6,00 sati te da ne zna iz kojeg razloga ga je rasporedio da radi posao za koji nije stručno osposobljen, ali zna da u to vrijeme zbog bolovanja nije bilo dovoljno stručnih ljudi u pogonu. Isto je tako potvrdio neispravnost stroja. Tužitelj tvrdi da nije upoznat s činjenicom da bi on bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, a koja činjenica nije utvrđena ni tijekom inspekcijskog postupka, niti tijekom kaznenog postupka u kojima nisu predočeni niti Uvjerenje da bi tužitelj bio ovlaštenik poslodavca na zaštitu na radu, niti Zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu. Isto tako tužitelj tvrdi da nije bio osposobljen za obavljanje poslova samostalnog rada na blanjalici, jer je sve poslove do tada radio samo kao pomoćni radnik, što znači uz drugu osobu kojoj je samo pomagao, jer za stručno osposobljavanje nije ni imao uvjete zbog stručne spreme. U kaznenom i inspekcijskom postupku priložena je evidencija osposobljenih ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu po kojoj je utvrđeno da je radnik D. M. bio osposobljen za ovlaštenika poslodavca, a ne tužitelj. Nadalje inspektor rada navodi da je za tužitelja predočeno, sve vezano uz osposobljavanje za rad na siguran način, od dana 30.12.2014. i to : Evidencijski kartom EK-1 i Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način te Uvjerenje o zdravstvenoj spospobnosti tužitelja od 4.1.2017., dok se priloženi dokumenti uz odgovor na tužbu nisu predočili inspektoru rada. Postavlja se pitanje njihove valjanosti i zakonitosti, obzirom su predani uz odgovor na tužbu, za potrebe ovog postupka i datirani su sa 31.3.2017., a nisu predočeni u inspekcijskom i kaznenom postupku koji su prethodili. Neobična bi bila odluka poslodavca sa više od 20 zaposlenih da upravo tužitelja koji ima završenu samo osnovnu školu ovlasti na takvu odgovornost. Sukladno navedenom tužitelj opravdano sumnja da su dokumenti Zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu te Uvjerenje da je tužitelj ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu nastali nakon štetnog događaja, te je upitna njihova vjerodostojnost. Zakonom o zaštiti na radu, čl.23. propisano je da poslodavaca može provođenja zaštite na radu prenjeti na svog zaposlenika u pisanom obliku u okviru njegova djelokruga rada. Tužitelj nije ovlaštenja zaštite na radu nikada dobio ni u usmenom, a kamo li u pisanom obliku. Za to tužitelj nije bio niti plaćen. Tužitelj nije bio osposobljen raditi na blanjalici te je nakupljenu blanjevinu pokušao otkloniti na uobičajen način, kako su to do tada radili i ostali radnici. Isto tako, vrata blanjalice su bila podignuta cijelo vrijeme, te je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da se radilo o neispravnoj blanjalici, jer su vrata morala biti spuštena, u kom slučaju bi podizanjem istih blanjalica automatski prestala raditi da je bila ispravna. Neispravnost blanjalice utvrđena je Zapisnikom inspekcije rada te izjavom P. V. sve kako je detaljno opisano u tužbi. Nije točno da tužitelj nije obavljao poslove na koje ga je rasporedio poslovođa, upravo suprotno, poslovođu je upozorio da je on pomoćni radnik, no poslovođa mu je naredio rad na blanjalici. Tužitelj je radio s dužnom pažnjom, prema uobičajenom i ustaljenom načinu rada, te na uobičajen način pokušao očistiti blanjalicu kako je navedeno detaljno u tužbi. Tužitelj je NKV radnik, a raspoređen je na poslove za koje nije bio osposobljen, te je radio s dodatnim oprezom, prateći uobičajen način rada. Tuženik netočno navodi da je D. M. kažnjen u kaznenom predmetu zbog toga što nije postavio propisane naprave za zaštitu na radu ili te naprave ne održava u ispravnom stanju. D. M. je proglašen krivim jer je postupao protivno propisima o zaštiti na radu i tako dozvolio da dođe do ozljede na radu tužitelja, a kažnjen je zato što je radnika A. M., ovdje tužitelja, rasporedio na samostalno obavljanje poslova prvog radnika iako nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada, te nije osigurao da sredstva rada – linija za glodanje i blanjanje, proizvođača Weinig, tip: P-23 E, u uporabi bude u svakom trenutku u ispravnom stanju, te da se koristi u skladu s privilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike. Također se navodi da predmetni stroj nije bio u ispravnom stanju jer mikroprekidač na zaštitnoj kabini glodala koji je osiguravao automatsko zaustavljanje linije u trenutku podizanja vratiju zaštitne kabine nije bio ispravan, jer su vrata na zaštitnoj kabini, u trenutku ozljeđivanja, bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, a stroj se nije zaustavio, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužitelja kada je pokušao ukloniti blanjevinu, koja se nakupila na početku odsisne ventilacije pomoću kraćeg drvenog elementa. Ta utvrđenja kaznenog suda proizašla su iz inspekcijskog nalaza Inspektorata rada i drugih provedenih dokaza. Inspektor rada utvrdio je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, Klasa: UP/I-116- 02/1841/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5-18-1, od 2.7.2018., da za tužitelja, poslodavac nije mogao predočiti dokaze jer ih ne posjeduje i to one o stručnoj osposobljenosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, budući da za radnika nije provedeno stručno osposobljavanje za obavljanje navedenih poslova s posebnim uvjetima rada, a da su poslovi na strojevima za obradu drva, koje je radio tužitelj u vrijeme ozljeđivanja, poslovi s posebnim uvjetima rada i to prema čl. 3. st. 1. i 18. (19,24) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), bilo da se radi o poslovima koje obavlja kao radnik, bilo kao pomoćni radnik. Iako nije od važnosti za ovaj postupak, u Obavijesti o donesenom nalazu i mišljenju u žalbenom postupku za utvrđivanje smanjenje radne sposobnosti jasno se navodi da je potrebno provesti daljnje liječenje kako bi se moglo utvrditi da li su nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Tužitelj je na odluku uložio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Tuženik ima kontinuiranih problema sa provođenjem zaštite na radu i osiguranjem sigurnog rada svojih radnika. Nije točan navod tuženika da predmetna ozljeda nije nastala prilikom izvršavanja ugovorenih poslova niti poslova koje je tužitelju naložio poslovođa poslodavca, jer iz spisa predmeta, svih dokaznih prijedloga, provedenog inspekcijskog nadzora te kaznenog postupka proizlazi upravo drugačije. Procjena rizika predana uz odgovor na tužbu nije vjerodostojna isprava na temelju koje bi se mogla sa sigurnošću utvrditi vjerojatnost ozljeđivanja, već proksimativna procjena poslodavca. Tužitelj u cijelosti pobija zaključke tuženika da je bio osposobljen raditi na predmetnoj blanjalici, da je radio s krajnjom nepažnjom te da se ne može smatrati odgovornim za štetu. Protivi se istaknutom doprinosu, sve iz razloga navedenih i opisanih u tužbi i ovom podnesku, kao i prigovor visini orijentacionih kriterija, s tim da tuženik doprinos treba i dokazati.

4. Tuženik u podnesku od 17. veljače 2020. navodi da tužitelj nije na uobičajeni način pokušao očistiti piljevinu, već je suprotno općim uputama za siguran rad na stroju izvan poslova radnih zadataka koje treba obavljati glavni radnik i pomoćni radnik nad četvorostranoj blanjalici u postupku u cijelosti sa stanjem ispravnosti stroja i dugogodišnjim radom na istom kao pomoćni radnik nepromišljeno i bez ijednog racionalnog razloga ulazi u prostoru u kojeg ne bi ulazila niti jedna osoba bez obzira na stručnost i osposobljenost, zbog vidljivih opasnosti, rotiranja glave stroja, od ozljeđivanja, odnosno ne bi se ni približavala, a da ga prethodno ne isključi. Tako su zaključili i inspektor zaštite na radu, D. Đ., V. P., a i sam tužitelj u svojoj izjavi danoj inspektoru zaštite na radu 2. srpnja 2018. Tužitelj je znao kao i njegov pomoćni radnik Ivan Posavec da je zaštitnu kabinu netko od radnika neovlašteno podignuo i podložio ju drvenim elementom. U takvoj situaciji tužitelj je morao, budući da je i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, odmah obavijestiti poslodavca u toj činjenici. Bez iznimke se to moralo učiniti kada je došlo do začepljenja. Popisi poslovi koje tužitelj obavljao kao glavni radnik na četvorostranoj blanjalici u vrijeme ozljeđivanja su detaljno opisani po redu procjeni rizika i u zapisniku inspektora zaštite na radu od 2. srpnja 2018. gdje se na stranici 6 navodi da je tužitelj uzimao iz palete drvene bukove elemente te ih stavljao u šaržer, a sam stroj ih je automatski uzimao jedan po jedan te ih obostrano prikrajčivao, a zatim su isti elementi pomoću transportne trake ubacivani u samu blanjalicu. Pomoćni radnik je obavljao poslove uzimanja gotovih proizvoda izrađenih štapova koji su izlazili iz same linije te ih odlagao na paletu. Dakle osnovna razlika između poslova glavnog radnika i pomoćnog radnika je to da glavni radnik umeće elemente u stroj, a pomoćni radnik obrađene elemente uzima iz stroja i slaže ih, a sve obrađuje stroj automatski. Pored toga pomoćni radnik u svakom trenutku, a najprije pri početku rada na stroju vidi kako glavni radnik umeće elemente u stroj, koje onda on nakon obrade uzima i odlaže. Dakle uzimajući u obzir da je tužitelj obavljao poslove pomoćnog radnika više od desetak godina, nemoguće je da ne bi bio u cijelosti upoznat s radom stroja kao i poslovima koje obavlja glavni radnik. Opisani poslovi su toliko jednostavni da zaista u praksi nije potrebno nikakvo posebno znanje niti stručnost. Napominje se da je tužitelju u trenutku ozljeđivanja imao uredno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova na strojevima za obradu drva prema članku 3. toč. 1. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine 5/84), odnosno kako to definira Pravilnik-rukovanje i upravljanje strojevima i uređajima na mehanizirani pogon. Za pomoćnog radnika nije potrebno udovoljavanje uvjetima iz naprijed navedene točke. Pored toga tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za četvrostranu blanjalicu na koji je obavljao poslove glavnog radnika. Stručno osposobljenost odnosi se na formalno stručno obrazovanje radnika i sama za sebe ništa ne predstavlja za rad na stroju ako se prethodno radnik ne osposobi za rad na siguran način. Tužitelj je bio osposobljen za obavljanje tih vrlo jednostavnih poslova te mu bilo koje stručna osposobljenost ne bi pomogla niti bi spriječila nastalo ozljeđivanje. Naime ozljeda na radu je nastala zbog toga što tužitelj u svom radu nije postupao s onom pažnjom kako to nalaže Zakon o zaštiti na radu i Zakon o radu, odnosno u svom postupanju je zanemario pozornost koja se može i mora očekivati od svakog radnika prosječnih sposobnosti zaposlenog kod tuženika bez obzira na poslove kao društvo obavlja i da takvim postupanjem može ugroziti svoje zdravlje, odnosno da se može tjelesno ozlijediti. Dakle radi se o krajnjoj nepažnji vezano uz činjenicu da je tužitelj bio polaznik programa osposobljavanja za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu prije što je potvrđeno vjerodostojnom dokumentacijom od ovlaštene ustanove E. d.o.o. izdanu 31. ožujka 2017. dakle puno ranije, nego što se tužitelj ozlijedio. Vjerodostojnost te dokumentacije potvrđuje i sam tužitelj svojim potpisom na Zapisniku o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu koji je priložen uz spis. Otklanjanje nakupljene blanjevine, odnosno začepljenje odsisa ventilacijskog sustava struja ne ulazi u opis poslova radnih zadataka niti glavnog niti pomoćnog radnika na četvorostranoj blanjalici kao što je već navedeno u odgovoru na tužbu. To je posao tužiteljevog neposredno nadređenoga ili druge ovlaštene osobe za otklanjanje kvarova. Tako je zaključio inspektor zaštite na radu i D. Đ. Tvrdnja tužitelja da priloženi izvod iz procjene rizika ne predstavlja vjerodostojnu ispravu nije točna. Izrada procjene rizika je obveza tuženika kao poslodavca za sve poslove koji se kod njega obavljaju propisana člankom 18. Zakona o zaštiti na radu te posebnim pravilnikom o izradi procjene rizika tako da je procjena rizika zakonom propisani akt tuženika u čijem su u donošenju sudjelovali radnici i koja je dostupna svakom radniku na radnom mjestu. Svako drugo postupanje poslodavca predstavlja prekršaj iz članka 98. stav 1. tč. 1 Zakona o zaštiti na radu. Tuženik posjeduje dvije procjene rizika i to za cijelo društvo i posebno za pogon u Varaždinu u kojem se dogodila predmetna ozljeda. Stoga tuženik u cijelosti ostaje kod prijedloga sudu da tužbu tužitelja odbije kao neosnovanu ili podredno da dosudi doprinos tužitelja u nastaloj ozljedi u 80 %, a u preostalom dijelu da je doprinos tuženika.

5. Tužitelj u podnesku od 25. veljače 2020. kojim se očituje na podnesak tuženika od 14. veljače 2020. navodi da nije točno da je tužitelj u bilo kojem trenutku izjavio kako se blanjalici ne bi približavao, a da je prethodno ne isključi. Upravo suprotno, tužitelj je izjavio kako se radilo o uobičajenom načinu rada skidanja piljevine sa stroja. Tako je tužitelj pred ODO-m izjavio da je netko od radnika svako jutro podigao vrata zaštitne kabine i podupro ih sa drvenim štapom, pa su vrata bila dignuta "non stop"...da je njegovo radno mjesto pomoćni radnik za sortiranje robe te da nije stručnoosposobljen za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada, dakle za rad na blanjalici. Da je tužitelj bio povjerenik zaštite na radu, tada bi tuženik Uvjerenje predočio već Inspektoru zaštite na radu, no tuženik je inspekciji zaštite na radu izjavio da tužitelj nije osposobljen za obavljanje predmetnih poslova te Uvjerenje o istom nije predočio ni inspektoru rada, niti u cjelokupnom kaznenom postupku. Jasno je da bi u slučaju kad bi tužitelj bio povjerenik poslodavca za zaštitu na radu, isti kazneno odogvarao, dok je u ovom slučaju odgovarao D. M. koji je upravo kao ovlaštenik poslodavca iz područja zaštite na radu proglašen krivim za raspoređivanje tužitelja na samostalno obavljanje poslova prvog radnika, iako nije bio stručno osposobljen za obavljanje predmetnih poslova, što je jasno i nedvosmisleno razvidno iz izreke Presude posl.br. K-429/18-2 koja je priložena u spis predmeta. Stoga daljnji navodi tuženika iz podneska od 14.2.2020. koji se odnose na obveze tužitelja kao ovlaštenika zaštite na radu nisu osnovani. Navodi tuženika kako je tužitelj dugi niz godina gledao kako glavni radnik radi poslove na blanjalici te je stoga upoznat s istima, ne predstavlja opravdanje da bi postojali osnovani razlozi da bi te poslove radio tužitelj iako za iste nije bio osposobljen. Upravo stoga i postoji stručno osposobljavanje. Gledanje pomoćnog radnika kako glavni radnik radi, ne upućuje na zaključak da bi pomoćni radnik na isti način mogao obaviti te poslove. Tako, subjektivni zaključak tuženika, kako se radi o poslovima koji su toliko jednostavni da u praksi nije potrebno nikakvo posebno znanje ni stručnost je neosnovan, neozbiljan i neopravdan. Tužitelj ponavlja kako se njegovom postupanje ne može pripisati krajnja nepažnja obzirom je postupao na uobičajen način te je po uputi radio na stroju za koji nije bio osposobljen. Tužitelj ponovno osporava da je bio osposobljen za rad na blanjalici, da je bio povjerenik zaštite na radu, da nije upoznat s činjenicom da bi bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, a koja činjenica nije utvrđena ni tijekom inspekcijskog postupka, niti tijekom kaznenog postupka u kojima nisu predočeni niti Uvjerenje da bi tužitelj bio ovlaštenik poslodavca na zaštitu na radu, niti Zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu. Sam inspektor rada navodi da je za tužitelja predočeno, sve vezano uz osposobljavanje za rad na siguran način, od 30.12.2014.i to Evidencijski kartom EK-1 i Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način te Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 4.1.2017., dok se priloženi dokumenti u ovom postupku koji se odnose na osposobljavanje tužitelja i Uvjerenje da je tužitelj povjerenik zaštite na radu nisu predočili inspektoru rada, niti su priloženi u kaznenom postupku. Postavlja se pitanje njihove valjanosti i zakonitosti, obzirom su predani uz odgovor na tužbu, za potrebe ovog postupka i datirani su sa 31.3.2017., a nisu predočeni u inspekcijskom i kaznenom postupku koji su prethodili. Neobična bi bila odluka poslodavca sa više od 20 zaposlenih da upravo tužitelja koji ima završenu samo osnovnu školu ovlasti na takvu odgovornost. Sukladno navedenom tužitelj opravdano sumnja da su dokumenti Zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu te Uvjerenje da je tužitelj ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu nastali nakon štetnog događaja te je upitna njihova vjerodostojnost.

6. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja u podnesku od 12. rujna 2022. uskladio tužbeni zahtjev s rezultatima provedenih medicinskih vještačenja tako što po osnovu neimovinske štete potražuje iznos od 220.000,00 kuna, a po osnovu neimovinske štete, troškova tuđe pomoći i njega te troškova prijevoza 6.378,00 kuna. Time je tužba preinačena, ali kako je do toga došlo zbog usklađivanja sa Nalazima vještaka koji predstavljaju osnov za određivanje visine štete, tuženik se tome ne može protiviti, budući da za takvo preinačenje tužbe po stavu ovog suda vrijedi pravilo o preinaci tužbe iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojem iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, u kom slučaju pristanak tuženika nije potreban. Napominje se da se izmijenjena odredba čl. 190. st. 2 ZPP-a primjenjuje i na postupke započete prije nego je ta izmjena stupila na snagu.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprave u spisu predmeta: ugovor oradu (stranice 9 – 11 spisa), prijava o ozljedi na radu (stranice 13-19 spisa), kazneni nalog posl. br. 30 K-428/18-2 (stranice 21-27 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 2. srpnja 2018. (stranice 29-49 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 30. srpnja 2018. (stranice 51- 73 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja (stranice 75121 spisa), vozne karte priložene uz tužbu (stranice 125-151 spisa), uvjerenje od 31. ožujka 2017. (stranica 160 spisa), zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu (stranica 161 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 2. srpnja 2018. (stranice 162-181 spisa), presuda Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-R-179/2016-2 (stranica 182 spisa), rješenje HZMO od 9. srpnja 2019. (stranica 183 spisa), obavijest o donesenom nalazu i mišljenju u žalbenom postupku od 20.9.2019. (stranica 184 spisa), presuda VSRH br. Revr-407/11-2 (stranice 185-187 spisa), službena zabilješka Policijske postaje Varaždin od 2. listopada 2018. (stranice 193 i 194 spisa), dokumentacija tuženika predana na ročištu održanom 17. veljače 2020. u omotnici (stranica 199 spisa), odluka o imenovanju ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu od 3. travnja 2012. (stranica 231 spisa), evidencija osposobljenih ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu (stranica 22 spisa), uvjerenje da je tužitelj zadovoljio na provjeri za ovlaštenika poslodavca o zaštiti na radu od 31. ožujka 2017., (stranica 233 spisa), uvjerenje da je D. Š. zadovoljio na provjeri za ovlaštenika poslodavca o zaštiti na radu od 31. ožujka 2017. (stranica 234 spisa), potvrda Vizor d.o.o. od 31. ožujka 2012. (stranica 235), zapisnici o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenik a poslodavca za zaštitu na radu (stranice 236 i 237 spisa), zapisnik o osposobljavanju neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu o 31. ožujka 20212. (stranica 238 spisa), uvjerenja za N. S. i D. H. (stranice 239 i 240 spisa), izvješće tvrtke Vizor d.o.o. od 4. travnja 2012. (stranica 241 spisa), zapisnici o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu za N. S. i D. H. (stranice 242 i 243 spisa), pročitani su spis ODO br. K-DO-434/2018 i K- 428/18, saslušani su svjedoci J. K., D. Đ.,V. P.,D. M. i M. Đ., provedena su medicinska vještačenja po vještakinji J. Š. – M. i N. H., pročitani su nalaz vještakinje J. Š. – M. od 4. ožujka 2021. (stranice 282-285 spisa), nalaz vještaka N. H. od 21. lipnja 2021. (stranice 308-329 spisa), prilozi uz podnesak tužitelja od 7. srpnja 2021. (stranice 341-352 spisa), očitovanje vještakinje J. Š. – M. (stranice 369-370 spisa), očitovanje vještaka N. H. od 9. siječnja 2022. (stranica 359)., saslušani su vještaci te je saslušan i tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje po drugim vještacima, jer je sud Nalaze vještaka prihvatio kao stručne i objektivne, pa nije bilo potrebe da se provodi novo vještačenje.

8. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19 i 80/22-dalje ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja i to onaj konačni postavljen u podnesku od 12. rujna 2022. osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 2. srpnja 2017. kad je radeći u proizvodnom pogonu tuženika koji mu je poslodavac zadobio ozljedu na radu. Stoga za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima o naknadi imovinske i neimovinske štete („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11

– Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/15) te Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18). Prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri tome se predmnijeva obična nepažnja, a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema čl. 1046. obveznog zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl.1063. Obveznog zakona za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a oslobađa se odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Prema čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika,

- da je tužitelj na radnom mjestu obavljajući poslove za tuženika kao svog poslodavca 2. srpnja 2018. zadobio ozljedu na radu u vidu gubitka dvaju prsta lijeve ruke i otvorene rane ručnog zgloba i šake,

- da je ozljeda na radu prijavljena te da je u povodu toga proveden inspekcijski nadzor, a i kazneni postupak protiv odgovorne osobe tuženika D. M.

- da su poslovi koje je tužitelj obavljao prilikom ozlijeđivanja poslovi s posebnim uvjetima rada te da tužitelj nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada.

11. Sporni su odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju zbog pretrpljene povrede na radu te visina štete. Tuženik naime tvrdi da je za štetu isključivo odgovoran sam tuženik budući da je ozljeda koju je zadobio posljedica njegove krajnje nepažnje te da iznos koji se potražuje po osnovu naknade štete prevelik.

12. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio:

- čitanjem dokumentacije koju je tužitelj priložio u spis predmeta da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao radnik na strojevima za preradu drva na temelju Ugovora o radu sklopljenog 14.10.2011., da je 2. srpnja 2018., da je dok je obavljao poslove za tuženika kao svog poslodavca pretrpio ozljedu na radu tako što je pri radu sa reznim alatom blanjalica, Weinig tip P-23 E, došao u direktan kontakt sa oštricom stroja, prilikom čega je došlo do gubitka dvaju prsta lijeve ruke i to IV i V prsta, multifragmentarnog prijeloma III. prsta i otvorene rane ručnog zgloba i šake, da je ozljeda prijavljena nadležnom upravnom tijelu, da je u povodu toga proveden inspekcijski nadzor po Inspektoratu rada, PU Varaždin, Službi za nadzor zaštite u kojem su sastavljeni Zapisnici Klasa: UP/I-116-02/18-41/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5- 181 od 2.7.2018. i Klasa: UP/I-116-02/18-41/, Ur. Broj: 524-10-06-02/5-18-2 od 3.7.2018., koji je proveo inspektor rada J. K., da je pravomoćnom presudom D. M. kao rukovoditelj smjene finalne obrade i ovlaštenik poslodavca, ovdje tuženika, iz područja zaštite na radu i odgovorna osoba za provedbu mjera zaštite na radu proglašen krivim zbog toga što je radnika A. M., ovdje tužitelja, rasporedio na samostalno obavljanje poslova prvog radnika iako nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada te nije osigurao da sredstva rada, linija za glodanje i blanjanje, proizvođača Weinig, tip: P-23 E, u uporabi bude u svakom trenutku u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike, da predmetni stroj nije bio u ispravnom stanju, mikroprekidač na zaštitnoj kabini glodala koji je osiguravao automatsko zaustavljanje linije u trenutku podizanja vratiju zaštitne kabine nije bio ispravan, jer su vrata na zaštitnoj kabini, u trenutku ozljeđivanja, bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, a stroj se nije zaustavio, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužitelja kada je pokušao ukloniti blanjevinu, koja se nakupila na početku odsisne ventilacije pomoću kraćeg drvenog elementa, da za tužitelja, tuženik kao poslodavac nije mogao predočiti dokaze o stručnoj osposobljenosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, budući da za radnika nije provedeno stručno osposobljavanje za obavljanje navedenih poslova s posebnim uvjetima rada, a da su poslovi na strojevima za obradu drva, koje je radio tužitelj u vrijeme ozljeđivanja, poslovi s posebnim uvjetima rada bilo da se radi o poslovima koje obavlja kao radnik, bilo kao pomoćni radnik, da je inspektor rada J. K. izjavio na Zapisnik o ispitivanju svjedoka, pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu, u predmetu broj K-DO-434/18-5, dana 19.11.2018., da predmetna linija za glodanje nije bila u ispravnom stanju, jer se na zaštitnoj kabini linije za glodanje i blanjanje nalazi mikroprekidač, koji predmetne zgode nije radio, a da je funkcija tog prekidača da automatski isključi iz rada cijelu liniju, odmah čim dolazi do podizanja vratiju od zaštitne kabine, da se tužitelj od zadobivene povrede liječio duže vrijeme u Općoj bolnici u Varaždinu u Službi za kirurške bolesti, Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju te Odjelu za psihijatriju, da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete od 6. kolovoza 2018. koji je tuženik zaprimio 8. kolovoza 2018. te da su tužitelju zbog odlaska na fizikalne terapije nastali troškovi prijevoza, troškovi autobusnoih karata u iznosu od 1.378,00 kuna.

- čitanjem dokumentacije priložene po tuženiku sud je utvrdio da je tužitelju od strane ovlaštenog trgovačkog društva E. d.o.o 31. ožujka 2017. izdano uvjerenje da je zadovoljio na provjeri teoretskih znanja utvrđenih u prilogu 1 Pravilnika o osposobljavanju i zaštite na radu i polaganju stručnog ispita za radne zadatke povlaštenih poslodavcu za zaštitu na radu, da je u vezi s tim sačinjen Zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu u kojem se navodi da ga je potpisao i tužitelj, da je u povodu prijave predmetne ozljede na radu proveden inspekcijski nadzor, da Zapisnik o inspekcijskom nadzoru sadrži i izjavu tužitelja, da se na stroju na kojem se tužitelj ozlijedio nalaze upute za rad na siguran način, koji su poslovi radnog mjesta radnika na strojevima za obradu drva kako je procjena razine rizika bolesti i razina rizika ozljede pri radu na stolarski strojevima za obradu drva, da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje područne službe u Varaždinu od 9. srpnja 2019. da tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, jer kod njega ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja prema mišljenju sektora za vještačenje središnjeg ureda u Zagrebu od 20 rujna 2019., da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti te je potrebno provesti daljnje liječenje, da je tužitelj odlukom tuženika od 3. travnja 2012. u kojoj se navodi da li je potpisao tužitelj imenovani ovlaštenikom poslodavca za zaštitu na radu, da je evidentiran kao takav u evidenciji osposobljenih ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu od 23. svibnja 2016., da mu je 31. ožujka 2012. od ovlaštenog trgovačkog društva izdana potvrda kojim se potvrđuje da je 31. ožujka 2012. zadovoljio na provjeri znanja osposobljavanja poslodavca ili njihovih ovlaštenika u području zaštite na radu sukladno pravilniku o programu sadržaju i načinu provjere znanja poslodavca ili njegovih ovlaštenika iz područja zaštite na radu, a prema prilogu 1, da se u Zapisniku o osposobljavanju neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu od 31. ožujka 2012. navodi da ga je potpisao tužitelj da su uvjerenja za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu izdana i drugim radnicima tuženika N. S., D. H., D. Š., da je prema izvješću o osposobljavanju neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu ovlaštenog trgovačkog društva V. d.o.o. od 4. travnja 2012. više djelatnika tuženika pa tako i tužitelja osposobljeno za neposrednog ovlaštenika iz područja zaštite na radu putem seminara uz dopunsko samoobrazovanje korištenjem obrazovne literature prema programu osposobljavanja.

- čitanjem spisa predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i Općisnkog suda u Varaždini poslovni broj: K-DO-434/2018 i K-428/18 da je nakon podnesene kaznene prijave koja je uslijedila po provedenom inspekcijskom nadzoru u povodu štetnog događaja koji je predmet ovog postupka protiv zaposlenika tuženika D. M. kao odgovorne osobe ovdje tuženika, rukovoditelja smjene i ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 223 st. 3. u vezi s kaznenim djelom dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona, kažnjivo po čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona na temelju koje je protiv D. M. pokrenut kazneni pstupak u kojem je pravomoćnim kaznenim nalogom ovog suda poslovni broj: 30 K-428/18-2 od 8. siječnja 2019. proglašen krivim što je dana 2. srpnja 2018., u Varaždinu, Pavleka Miškine 61, u proizvodnom pogonu društva H.-E.-P. d.o.o. H., kao rukovoditelj smjene finalne obrade i ovlaštenik poslodavca iz područja zaštite na radu i odgovorna osoba za provedbu mjera zaštite na radu, propustio postupiti sukladno odredbama čl. 36. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, vezano uz čl. 3. točka 1. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada te čl. 41. st. 3. i 4. Zakona o zaštiti na radu, na način da je radnika A. M. rasporedio na samostalno obavljanje poslova prvog radnika, iako nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada, te nije osigurao da sredstvo rada – Linija za glodanje i blanjanje proizvođača Weinig, tip: P 23 E, tvorničkog broja: 84960, u uporabi bude u svakom trenutku u ispravnom stanju te da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnike, olako smatrajući da neće doći do štetnih posljedica, pa je imenovani radnik u jutarnjoj smjeni obavljao poslove izrade drvenih štapova Ø 20 mm, dužine 935 mm na navedenom stroju, koji nije bio u ispravnom stanju, jer mikroprekidač na zaštitnoj kabini koji je osiguravao automatsko zaustavljanje linije u trenutku podizanja vratiju zaštitne kabine nije bio ispravan, dok su vrata na zaštitnoj kabini bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, što je imalo za posljedicu da je 2. srpnja 2018. oko 10,30 kada je A. M. tijekom rada pomoću kraćeg drvenog elementa pokušao odmaknuti blanjevinu sa početka odsisne cijevi ventilacije, na način da je ruku u kojoj je držao drveni element gurnuo prema cijevi ventilacije prilikom koje radnje je njegova lijeva ruka došla u kontakt sa glodalom koje je bilo u vrtnji i odrezalo mu prste lijeve šake, uslijed čega je zadobio ozljede teške naravi u vidu amputacije IV i V prsta lijeve šake, da dakle, iz nehaja nije postavio propisane naprave za zaštitu na radu te nije postupao po propisima ili tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama i time izazvao opasnost za tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je teška tjelesna ozljeda neke osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, opisano u čl. 222. st. 3. u vezi sa kaznenim djelom dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11. za što je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz primjenu uvjetne osude.

13.Odlučne činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka i tužitelja.

14.Svjedok J. K. u svom iskazu navodi da je kao inspektor zaštite na radu u povodu zaprimljene dojave o ozljedi tužitelja 2. srpnja 2018. obavio inspekcijski nadzor kod njegovog poslodavca H.-E.-P. d.o.o., da je sva svoja zapažanja i sve ono što je utvrđeno tijekom nadzora naveo u zapisniku o inspekcijskom nadzoru te kod toga ostaje, da stroj na kojem se tužitelj ozlijedio nije bio ispravan, postojao je kvar na mikro prekidaču na zaštitnoj kabini koja je bila podignuta i poduprijeta štapom, a njezina je funkcija da se putem mikro prekidača na njoj zaustavlja rad stroja kad se kabina podigne, da u trenutku nadzora stroj nije radio, ali je prema izjavama svjedoka u času ozlijeđivanja radio, da je u času nadzora neposredno nadređeni i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu bio D. M., protiv kojeg je pokrenuti kazneni postupak, da tužitelj nije bio stručno osposobljen za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, ali je bio da je bio osposobljen praktično i teoretski za rad na siguran način za poslove blanjanja elemenata u koje spada i rad na navedenoj blanjalici, da je tužitelj bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu što je razvidno iz sada predočene mu evidencije i mjerodavnih uvjerenja, da su zadaci ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu navedeni u čl. 24. Zakona o zaštiti na radu, ima ih ukupno 9, a između ostalog zadatak je ovlaštenika da radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način ne dozvoli rad bez nadzora osposobljenog radnika, a njegov je zadatak i da isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna kao i da radniku koji ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne dozvoli rad na takvim poslovima te da je u konkretnom radnom procesu u kojem je ozlijeđen tužitelj od strane poslodavca D. M. protiv kojeg je podnio kaznenu prijavu bio zadužen za to da osigura provođenje svih mjera zaštite na radu i ispravnost strojeva te da se prema čl. 68. Zakona o zaštiti na radu smatra da je rad s dužnom pažnjom ako ga radnik obavlja u skladu s znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi prema uputama poslodavca odnosno njegovog ovlaštenika, a taj članak i detaljnije definira kako se radi s dužnom pažnjom, a u čl. 69. tog zakona se navode slučajevi kad radnik ima pravo odbiti raditi po nalogu svog poslodavca ako bi time bio ugrožen njegov život i zdravlje.

15. Svjedok D. Đ. u svom iskazu navodi da je rukovoditelj poslovne jedinice Varaždin kod tuženika, da se tužitelj ozlijedio radeći na četverostranoj blanjalici prilikom izrade dijelova za dječje krevetiće, da ga je na taj posao rasporedio D. M., da je u razdoblju kad se tužitelj ozlijedio kod tuženika bio manjak radnika zbog bolovanja, da je prema njegovom sjećanju navedeni stroj bio ispravan, da u trenutku zastoja stroja tužitelj kao radnik nije postupio po mjerama zaštite na radu i pravilima rada, trebao je stroj isključiti iz uporabe i o tome obavijestiti rukovodioca, a to nije učinio, pa se ozlijedio pokušavajući otkloniti kvar, zastoj na stroju, dakle ozlijedio se zbog svoje grube nepažnje, da sam događaj ozljeđivanja nije vidio, ali zna da je bilo tako kao što rekao prema kazivanju radnika V. P. koji je radio s tužiteljem u trenutku ozljeđivanja, da je tužitelj bio osposobljen za rad na navedenom stroju, da tužitelj ima završenu osnovnu školu, ali to ne može dokazati jer je izbjeglica iz BiH, da se tužitelj ozlijedio na stroju WEINING tip P23E, da je bio osposobljen za rad na siguran način, ali nije bio i stručno osposobljen za rad na navedenom stroju, da je prema njegovim saznanjima tužitelj na tom stroju radio kao glavni radnik, da je tužitelja na radno mjesto radnika na obradi drva na tom stroju rasporedio D. M., da je u razdoblju kad se tužitelj ozlijedio kod tuženika bio manjak radnika zbog bolovanja, da je prema njegovom sjećanju navedeni stroj bio ispravan, da se predmetni stroj uobičajeno čisti kad se uklanja blanjevina s odsisnog ventila tako što radnik prvo mora isključiti stroj iz pogona, nakon toga je radnik dužan obavijestiti neposrednog rukovoditelja o zastoju stroja, neposredni rukovoditelj dolazi na mjesto rada te procjenjuje može li sam otkloniti kvar ili je potrebna intervencija servisa, a postupak isključivanja stroja traje 2-3 minute, da ga tužitelj nije upozorio da postoji neka nepravilnosti na navedenom stroju. Nakon što mu je ukazano da je u svojoj izjavi danoj policiji 2.10.2018. priloženoj uz podnesak od 28.1.2020. rekao da je tužitelj na tom stroju radio isključivo kao pomoćni radnik, a ne kao glavni radnik, izjavio je da je u svojoj izjavi danoj policiji iskazivao samo o razdoblju u kojem je on radio kod tuženika na poslovima voditelja pogona Varaždin, a do štetnog događaja je na tim poslovima radio 2-3 mjeseca, prije toga je radio u komercijali pa se njegova izjava dana policiji odnosi na navedeno razdoblje od 2-3 mjeseca.

16. Svjedok V. P. u svom iskazu navodi da su 2. srpnja 2018. A. M. i on došli na posao u 6,00 sati, dobili nalog od šefa D. M. da rade na stroju WEINING, a to je blanjalica, stroj za obradu drveta, A. M. je uključio stroj, on je bio iza njega 6-7 metara dalje, skupljao je izrađene dijelove, a tužitelj ih je stavljao u stroj, da je nakon pauze oko 11,00 sati tužitelj došao k njemu i rekao da je porezao prst, pa je otišao sam s njim do šefa M. koji mu je previo ruku i odveo ga na Hitnu pomoć, da nije vidio da je tužitelj podignuo zaštitna vrata na kabini i podupro ih štapom, siguran je da su zaštitna vrata na kabini bila podignuta i poduprijeta štapom kad su došli raditi na stroj, da su vrata bila uvijek podignuta a što bi vidio kad bi prolazio po pogonu i slučajno pogledao, što je izjavio nakon što mu je ukazano da je to rekao prilikom ispitivanja na državnom odvjetništvu, da su radili na tom stroju iako je bio i prije štetnog događaja neispravan, pa se nije isključivao kad bi se podigla vrata na zaštitnoj kabini, jer je linija i sa podignutim vratima normalno radila, da nitko od radnika koji su na tom stroju radili nije prigovarao zbog toga što je neispravan te su normalno radili unatoč tome, jer je takav bio proces rada, da tužitelj nije prigovarao rasporedu D. M. u smislu da ne može obavljati te poslove i da nije stručno osposobljen, da to nije bilo prvi puta da tako rade, M. kao glavni, a on kao pomoćni radnik, već su uobičajeno tako radili, da stroj kad je tužitelj prilazio k njemu i pokazao mu ozljedu nije bio isključen, da ne zna koliko traje proces zaustavljanja stroja, jer nikad nije bio prisutan kad je stroj bio isključen te da ne zna kako se uklanjala nakupljena blanjevina ako se stroj ne isključuje u slučaju kad se stroj zaštopa, jer je pomoćni radnik.

17. Svjedok D. M. u svom iskazu navodi da je 2. srpnja 2018. radio kao poslovođa smjene kod tuženika, ujutro je rasporedio radnike na poslove, a nakon pauze je nastala strka te je saznao da se tužitelj ozlijedio, previo mu je ranu i organizirao da ga se odvede ne Hitnu pomoć, da su vrata na kabini stroja na kojem se ozlijedio tužitelj bila podignuta stalno i poduprijeta štapom, ali mu nitko nije rekao da prekidač ne radi i da je stroj zbog toga neispravan, da nije znao da tužitelj koji je već duže vrijeme radio na takvim blanjalicama kao glavni radnik nije stručno osposobljen za rad na tom stroju, da u slučaju kad se stroj zaštopa zbog nakupljenje blanjevine treba isključiti stroj i to prijaviti njemu kako bi serviser nakon toga odštopao stroj, da se stroj ako je mikro prekidač na vratima kabine neispravan odnosno ne radi isključuje preko glavnog prekidača, da su vrata kabine bila podignuta i poduprijeta štapom, iako bi trebala biti spuštena zbog toga što se stroj češće štopao, pa su se vrata ostavljala otvorena, ali u slučaju kad bi se stroj zaštopao prilikom odštopavanja ga uvijek treba isključiti preko prekidača, da se u drugim slučajevima stroj isključivao prilikom odštopavanja stroj isključivao, a začepljivao se tri ili četiri puta dnevno, a tada su ga radnici isključivali, da je za isključivanje stroja potrebno maksimalno dvije minute, da je u vrijeme štetnog događaja bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, da je tužitelj prije štetnog događaja više puta bio raspoređen na rad na tom stroju kao glavni radnik, da se tužitelj njemu nije protivio da ga se rasporedi na rad na tom stroju niti je prigovarao da stroj nije ispravan, da je sudjelovao u osposobljavanju tužitelja za siguran način za rad na stroju za blanjanje i brušenje elemenata, i to u praktičnom dijelu osposobljavanja.

18. Svjedok M. Đ. u svom iskazu navodi da je do 1. siječnja 2018. radio kod tuženika kao stručnjak zaštite na radu, da nema neposredna saznanja o štetnom događaju, ali imam posredna preko svog sina D. Đ. koji je u vrijeme štetnog događaja radio kao voditelj pogona u Varaždinu koji ga je nakon što se tužitelj ozlijedio nazvao i obavijestio ga o tome te se savjetovao s njim što treba učiniti, pa mu je rekao da o tom događaju treba obavijestiti inspektora zaštite na radu što je D. i učinio, da je kod tuženika radio 10 godina i zna kako funkcionira pogon, kao strojarski tehničar zna da proces zaustavljanja stroja nakon što se isključi preko sklopke traje oko pola minute, zavisno od brzine vrtnje, da se zbog nakupljanja blanjevine pristupa isključenju stroja, da starije blanjalice nemaju zaštitni poklopac koji automatski isključuje stroj u slučaju nastanka bilo kakvog kvara, a novije blanjalice takav poklopac imaju, zavisno od tipa blanjalice, a u upotrebi su još blanjalice bez zaštitnog poklopca, o proizvođaču stroja zavisi da li je konstruirao takvu zaštitu ili ne, da je tužitelj bio osposobljen za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu kod ovlaštenih tvrtki i o tome su izdana uvjerenja, a na to osposobljavanje je upućeno više radnika, jer je Pravilnikom o zaštiti na radu tuženika određeno da se na osposobljavanje upućuju sve kategorije odgovornih osoba prema utvrđenoj hijerarhiji, počevši od voditelja proizvodnje pa do radnika na pojedinim fazama obrade, da je tužitelj bio osposobljen za rad na blanjanju elemenata i konkretno na četverostranoj blanjalici, da je i on osobno bio uključen i u teoretski i praktični dio tog osposobljavanja i to dva puta, prvi puta 2009. godine, a drugi puta u 12 mjesecu 2014. godine, da je tužitelj prije štetnog događaja obavljao poslove blanjanja i glavnog radnika na četverostranoj blanjalici te drugim strojevima, u zadnjih 5 godina je obavljao poslove glavnog radnika na visokofrekventnoj preši za savijanje elemenata, u pogonu ga je zatekao na obavljanju posla samostalnog radnika na preši za ljepljenje, na četverostranoj blanjalici te na tračnoj pili, a za te poslove osposobljen je za rad na siguran način, da mikro prekidač na vratima kabine zaustavlja rad stroja ako se vrata podignu, a stroj se isključuje na prekidaču, tipki za isključivanje ispred stroja, u kom slučaju prestaju sve funkcije stroja, da svi od nabrojenih poslova za koje u iskazu navodi da je zatekao tužitelja da ih je obavljao prije štetnog događaja uključujući i rad na četverostranoj blanjalici spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, da rad na svim strojevima na električni pogon spada u poslove s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada iz 1984. godine koji je još uvijek na snazi, da tužitelj nije bio stručno osposobljen za rad na navedenim poslovima s posebnim uvjetima rada, jer nije pridonio potrebnu dokumentaciju na osnovu koje bi ga se moglo uputiti na to osposobljavanje, a to je da ima odgovarajuću stručnu spremu, da ima završenu osnovnu školu, a zdravstveno je bio osposobljen za rad na takvim poslovima, da tužitelj nije dostavio od njega zatraženu dokumentaciju potrebnu za upućivanje na stručno osposobljavanje za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada, ali su mu dozvolili da obavlja takve poslove, iako nije bio stručno osposobljen, na te poslove ga je nije rasporedio on, već njegov neposredni rukovoditelj.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da kod tuženika kao svog poslodavca nije bio obučen za rad na navedenom stroju na kojem se ozlijedio, toga dana ujutro kada se ozlijedio njegov rukovoditelj M. mu je rekao: "Anto, ideš na weinig", a kad mu je rekao da do tada na njemu nije radio, što je i on sam znao, rekao mu je: "moraš ići, nema tko", da je radio do pauze i sve je bilo uredu, a kad je nastavio raditi nakon pauze zaštopao se odvod ventilacije, pa ga je morao odštopati da bi mogao nastaviti s radom, uzeo je drvenu letvu dužine oko 50 cm s kojom je počeo otklanjati nakupljenu piljevinu da se stroj odštopa, a dok je to radio nije primijetio da se nešto dogodilo, da je ozlijeđen, sve dok u jednom času nije podigao ruku i vidio da na ruci ima samo polovicu zaštitne rukavice i da mu je stroj odrezao dva prsta lijeve ruke, jako se prepao, odmah otišao do ureda gdje se nalazi prva pomoć, tražio da mu daju vode, a D. M. mu je previo ruku, a već prije je netko pozvao inženjera D. Š. da dođe i da ga odveze na hitnu pomoć te je isti već bio u uredu u koji je došao da mu se pruži pomoć te ga je nakon previjanja ruke odvezao na hitnu pomoć, da je zaštitni poklopac na kabini stroja bio dignut, a trebao je biti uvijek zatvoren te bi se stroj zaustavio kad bi radnik otvorio vrata, ali nije bio spušten, jer je stroj bio u kvaru već duže vrijeme, što on nije znao jer nije bio osposobljen za obavljanje poslova na tom stroju, 20 godina je radio kao pomoćni radnik s tim da je u tih 20 godina radio kod prednika tuženika ITC V., da je od kada je radio kao pomoćni radnik poklopac na kabini stroja bio uvijek podignut i poduprijet letvom, da su i drugi radnici na isti način kao i on u ovom slučaju odštopavali začepljenu ventilaciju i nikad nitko nije pri tome gasio stroj, stroj bi se jedino gasio ako se ne bi uspjelo na taj način odčepiti ventilaciju u kom slučaju bi se pozivalo majstor da otkloni kvar, da je poslovođi M. kad ih je rasporedio na rad na tom stroju rekao da se ne osjeća dobro, da ima vrtoglavice, da je prije tjedan dana bio na bolovanju, a da na tom stroju treba jako brzo raditi, rezati komade drva te da to neće moći uspješno obavljati, na što mu je isti rekao: "Anto moraš, nema tko drugi", a kad ga je pitao tko je bio na mašini za vrijeme kad je on bio na bolovanju, rekao mu je da se snašao, a nije rekao tko je radio, da su mu radnici poslije rekli da mu je nakon toga dana dodijelio Velimira Posavca kao pomoćnog radnika a isti je PKV radnik, a da je njega na stroj rasporedio kao glavnog, da je u vrijeme ozlieđivanja radio poslove izrade šprlja za dječje krevetiće što je činio tako što je stavljao letve na tzv. "štuc" koji reže komade na određenu mjeru, potom te komade prima taj stroj weinig te odlaze dalje pomoćnom radniku na brusilicu koji preuzima, a on nastavlja stavljati letve na štuc, zapravo puni stroj drvenim letvama, da je pored toga morao kontrolirati ventilaciju i pratiti pomoćnog radnika kojega ako nešto nije uredu zove da se zaustavi stroj, da je stroj toga dana uključio on, da su poslovi pomoćnog radnika da preuzima obrađene elemente koji dolaze iz stroja te ih razdvaja na ispravne i neispravne, da je poslove pomoćnog radnika na navedenom stroju obavljao prije ozljede više puta, a ne može odgovoriti na pitanje tko je u tim slučajevima bio glavni radnik, odnosno ne zna kako se ta osoba zove jer je neke ljude znao po imenu, a neke po prezimenu dok nekima nije znao ime iako je radio s njima, u pogonu gdje se dogodila ozljeda radio je kao pomoćni radnik dvije godine, a prije toga je radio u drugim pogonima, a u tih dvije godine nije bio u prilici saznati imena svih koji su tamo radili, da je vidio kako je neki glavni radnik prije njega na isti način kao i on u ovom slučaju odčepio zaštopanu ventilaciju, ali se ne može sjetiti kako se on zove, da je samo tog jednog radnika vidio da na taj način odštopava ventilaciju, da je primijetio da se ventilacija začepila prvo po mirisu koji se tada pojavljuje, a kad je došao bliže vidio je da je ventilacija zaštopana, da nije isključio stroj prije nego je počeo odčepljivati ventilaciju, jer je vidio da su tako i svi drugi prije njega radili u takvom slučaju, da začepljene ventilacije smatra kvarom i kao što su i svi drugi to smatrali, da nije bio povjerenik poslodavca za zaštitu na radu niti je to mogao biti s obzirom na godine života i činjenicu da ima završenu samo osnovnu školu, da u tih 10 godina koje radi kod tuženika nikada nije išao na bilo kakve edukacije, da ne zna da li postoje nekakve isprave u firmu iz kojih proizlazi da je bio obučen za neke vidove zaštite na radu, ali ponavlja da na edukacijama za to nikada nije bio niti je tko tražio da na iste ide, da se nakon ozlijeđivanja osjeća jako loše i to mu je jako teško palo, a sa 61 godinom ostao je bez dva prsta na ruci, ne može savinuti prste te osjeća jake bolove i na sam dodir onog dijela šake na kojoj nedostaju prsti, ne može raditi poslove koje je prije mogao obavljati, jer s lijevom rukom ne može ništa i osjeća bolove na dodir i u pokretu što mu narušava kvalitetu života, stalno osjeća nelagodu kad gleda takvu svoju ruku i skriva ju od drugih i to osobito od kad smije maknuti zavoj, kad mu je doktor skinuo zavoj i rekao da pogleda ruku šokirao se i rekao da ju ne želi gledati te se i dan danas suspreže od toga da ju gleda i teško mu pada kad netko drugi vidi njegovu ruku u takvom stanju, da su mu nakon što se vratio iz bolnice kući pomagali u obavljanju svakodnevnih poslova njegova supruga i sestra, jer nije mogao držati u ruci nož i vilicu pa su ga one morale i hraniti, pripremile su mu hranu, narezale ju kako bi ju pojeo korištenjem desne ruke, da je i sada na bolovanju ali ne zbog ruke već zbog vratne kralježnice, ali i zbog psihičkih tegoba koje su uzrokovane predmetnom ozljedom, jako loše zbog toga spava, često se prisjeća svog boravak u logoru u Manjači te ima osjeća da mu je ova ozljeda vratila sve što je loše proživio u svojoj prošlosti, jer s tim prije toga nije imao problema.

20. Nakon pomne analize iskaza svjedoka i tužitelja sud je prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka J. K. i V. P. u dijelu ukojem opisuje uobičajeni način rada sa predmetnim strojem u slučaju kad se začepi odsisni ventil te iskaz tužitelja, koji su događaj opisali detaljno, većim dijelom suglasno i uvjerljivo, svjedok V. P. i tužitelj imaju neposredna saznanja o samom događaju, a svjedok I. K. je utvrdio relevantne činjenice neposredno nakon događaja, dok iskaze svjedoka D. M. i M. Đ. u onim dijelovima koji su proturječni iskazima svjedoka J. K., V. P. i tužitelja sud nije prihvatio kao vjerodostojne. Na temelju dijela iskaza svjedoka V. P. u kojem navodi da tužitelj neposrednom rukovoditelju D. M. nije prigovorio zbog rasporeda na predmetni stroj se po ocijeni suda ne može zaključiti da je tako zaista i bilo, budući da tužitelj odlučno i uvjerljivo navodi da se tome protivio, a moguće je da je tužitelj D. M. to govorio dok svjedok V. P. nije bio prisutan. Daljnji navodi tog svjedoka da su tužitelj i on uobičajeno radili na predmetnom stroju na način da je tužitelj bio glavni, a on pomoćni radnik u proturječju su s iskazom tužitelja koji je rekao da do dana kad se ozlijedio nije radio na predmetnom stroju kao glavni radnik, ali je sud u tom dijelu prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužitelja koji je odlučno, sigurno i uvjerljivo izjavio da do tada nije radio kao glavni radnik te pri tom detaljno opisao konverzaciju vođenu u vezi s tim sa neposrednim rukovoditeljem D. M. tako što je naveo i koje su riječi pri tom izgovorili, dok je svjedok V. P. tek u povodu pitanja postavljenog mu po punomoćniku tuženika izjavio da su i prije tako radili pri čemu to nije konkretnije opisao i slučaje kad su tako radili.

21. Saslušanjem svjedoka sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja po nalogu njegovog neposrednog rukovoditelja D. M. koji je u to vrijeme bio i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, obavljao poslove glavnog radnika na predmetnom stroju, četverostranoj blanjalici iako se tome protivio zbog toga što ih prije nije obavljao te nije bio stručno osposobljen za to, koje prije toga nije obavljao budući da je bio pomoćni radnik sa završenom osnovnom školom, da za obavljanje tih poslova koji se smatraju poslovima s posebnim uvjetima rada nije bio stručno osposobljen, da je stroj na kojem je radio bio tehnički neispravan, mikroprekidač na zaštitnoj kabini glodala koji je osiguravao automatsko zaustavljanje linije u trenutku podizanja vratiju zaštitne kabine nije bio ispravan, jer su vrata na zaštitnoj kabini, u trenutku ozljeđivanja bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, pa se stroj zbog toga nije zaustavio, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužitelja kada je pokušao ukloniti blanjevinu koja se nakupila na početku odsisne ventilacije pomoću kraćeg drvenog elementa, da je u konkretnom radnom procesu u kojem je ozlijeđen tužitelj od strane poslodavca D. M., protiv kojeg je inspektor rada podnio kaznenu prijavu bio zadužen za to da osigura provođenje svih mjera zaštite na radu i ispravnost strojeva, da tužitelj nije podignuo zaštitna vrata na kabini i podupro ih štapom, već su ista bila bila podignuta i poduprijeta štapom prije nego je tužitelj počeo raditi na stroju, da su vrata bila uvijek podignuta, da su radnici radili na tom stroju iako je bio i prije štetnog događaja bio neispravan, pa se nije isključivao kad bi se podigla vrata na zaštitnoj kabini, jer je linija i sa podignutim vratima normalno radila, da je to bio uobičajeni proces rada kod tuženika, da su radnici, pa tako i tužitelj zbog takvog nepravilno organiziranog procesa rada uobičajeno odčepljivali stroj kad se začepio odsisni ventil bez da se stroj prethodno isključi, pri čemu se zbog neispravnosti stroja isti nije automatski isključivao. U vezi s tim se napominje da su svi svjedoci, pa i oni kojima sud nije u cijelosti povjerovao potvrdili činjenicu da poslovi koje je tužitelj obavljao kad se ozlijedio spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, da tužitelj nije bio stručno osposobljen za obavljanje tih poslova, da je stroj bio neispravan, jer se nije automatski isključivao prilikom podizanja vratiju kabine stroja te su da su vrata kabine stroja bila podignuta i poduprijeta štapom, iako bi trebala biti spuštena zbog toga što se stroj češće štopao, pa su se vrata ostavljala otvorena, s tim da je svjedok D. M. rekao da ga je trebalo isključiti prije odčepljivanja odsisnog ventila, što je tužitelj opovrgnuo rekavši da se stroj gasio samo onda ako se ne bi uspjelo na taj način odčepiti ventilaciju, u kom slučaju bi se pozivalo majstor da otkloni kvar.

22. Na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka J. Š.-M. i njezinih dodatnih očitovanja vještaka sud je utvrdio da postoji uzročna veza između štetnog događaja i nastale štete čiju naknadu tužitelj potražuje, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede i to: amputacije četvrtog i petog prsta lijeve šake na razini distalne dijafize proksimalne falange, multiragmentarnu intraartikularnu frakturu distalne falange trećeg prsta lijeve šake, odnosno višekomadni prijelom donjeg članka trečeg prsta lijeve šake unutar zgloba, da je liječenje tih ozljeda završeno 16. studenoga 2018., da je tužitelj bio radno nesposoban godinu dana po stradavanju kad je bio na bolovanju nakon čega je radio jedan dan, a potom nastavio bolovanjem zbog problema sa vrtoglavicom i vratnom kralježnicom na kojem se još uvijek nalazi, da su nastale trajne posljedice u vidu oštećenja funkcije lijeve šake uz gubitak funkcije za polovinu opisanih zahvata, da smanjenje životne aktivnosti s osnova posljedica zadobivene tjelesne ozljede iznosit 21 % te da je u svrhu vještačenja nematerijalne štete s osnova narušene psihičke sfere zdravlja potrebno provesti vještačenje po specijalistu psihijatru, jer je štetni događaj uzrokovalo i vraćanje traumatičnih događaja iz rata kad je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava u Bosni i Hercegovini bio zatočen u Manjači, pa je psihijatrijskim vještačenjem potrebno razlučiti njihov utjecaj na razvoj kompleksne psihopatologije nastale nakon štetnog događaja, a također i utjecaj smrti brata u mjesecu studenome 2019. godine na pogoršanje stanja, kako bi se nakon toga odredio konačni postotak smanjenja životne aktivnosti objedinjavanjem sa postotkom smanjenja životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i slabog intenziteta 60 dana kumulativno uz posebne okolnosti kao što su operativni zahvat, skidanje šavova nakon 12 dana, ambulantna fizikalna terapija provođena u trajanju od 42 dana bolnim razgibavanje ima zglobova preostalih prstiju te provođenje vježbi snalaženja mišića šake, previjanja i toalete rane 30 dana svaki drugi dan, uzimanje antibiotika i davanje injekcije protiv tetanusa, a mjesec dana po stradavanju još uvijek bila prisutna rana u području amputacije petog prsta, da zadobivena ozljeda predstavlja naruženje srednjeg stupnja uočljivo drugima uvijek zbog kojeg tužitelj trpio neugodu i patnju, kad mu je doktor skinuo zavoj je rekao da pogleda ruku šokirao se i rekao da ju ne želi gledati te se i danas suspreže od toga da ju gleda i teško pada kad netko drugi vidi njegovu ruku u takvom stanju, da mu je tuđa njega i pomoći bila potrebna 4 sata dnevno 30 dana što se odnosi na period do zarastanja rane kad nije bilo dozvoljeno umočite ruku, a pomoći bila potrebna za pranje brisanjem oblačenje pripremu obroka rezanje namirnica pranje suđa otvaranje boce spremanje stana nabavku namirnica te da je narednih 60 dana pomoć bila potrebna 3 sata dnevno za rezanje namirnica, otvaranje boce, pripremu obroka, pranje suđa, održavanje higijene prostora, s kopčanjem remena, gumbi, zatvarača, a odnosi se na period u kojem nije bio moguć stisak šake s preostalim prstima distancom prsti dlan manjom od 2 cm.

23. O primjedbama tuženika na nalaz iz podneska od 22. ožujka 2021. vještakinja se očitovala u podnesku od 6. travnja 2021. u kojem je opisala metodologiju izračuna za gubitak prstiju na nedominantniji lijevoj ruci te metodologiju izračuna za desnu dominantnu ruku uz navođenje da je konačni rezultat za lijevu ruku 21 %, a za desnu ruku 24 %, da drugi i treči prst uopće nisu uzeti u izračun smanjenja životne aktivnosti kako proizlazi iz predočene metodologije, da si tužitelj zbog izrazito bolne osjetljivosti već i na lagani dodir ne može baš puno pomoći upotrebom lijeve šake pri opisanim radnjama, a da o nedostatku posljednja dva prsta i dijela pešća uz fantomske bolove i ne govorimo, da ocjena smanjenja životne aktivnosti nije isto što i ocjena radne sposobnosti, ali ocjena gubitka ili smanjenja radne sposobnosti utječe na ocjenu smanjenja životne aktivnosti, da je pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti od 5 do 20 % funkcionalna sposobnost smanjena, ali uz pojačane napore oštećena osoba može obavljati sve potrebne aktivnosti kao i prije ozljede, u kategoriji smanjenja životne aktivnosti od 21 do 40 % preostala funkcionalna sposobnost se ne može realizirati na određenim aktivnostima, jer je životno funkcioniranje bitno smanjeno, što je pri gubitku dva prsta i dijela pešća uz fantomski boli, lokalno bolnu osjetljivost na dodir te gubitak osjeta na unutarnju površini šake svakako prisutno, da je nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje donijelo rješenje o potpunom gubitku radne sposobnosti, što nije realno za očekivati vezano uz predmetnu ozljedu, ocjena smanjenja životne aktivnosti po vještaku bila bi bitno veća, ovako je vještak upotrijebio samo generalno prihvaćenu metodologiju izračuna za gubitak navedenih prstiju bez dodavanja određenog postotka u odnosu na zanimanje ili djelomični gubitak radne sposobnosti, da je tuđa njega i pomoć bila potrebna 4 sata dnevno 30 dana što se odnosi na period do zarastanja rane, kada nije bilo dozvoljeno močiti ruku, a šaka je bilo izvan funkcije, da je pomoć bila potrebna za pranje, brisanje, oblačenje, pripremu obroka, rezanje namirnica, pranje suđa, otvaranje boce, spremanje stana i nabavku namirnica, a činjenica koju tuženik navodi da je tužitelj sam bez ičije pomoći obavljao sve preglede kod liječnika te da iz toga proizlazi da se moglo sami oblačiti nakon svega mjesec dana od ozljeđivanja nema uporište, jer se radi o pregledima na kojima nije bilo potrebno svlačiti iste, kopčati remen, gumbe i slično, već mu je pri tom pomagano prije odlaska iz kuće te da je predloženo dodatno vještačenje po specijalistu psihijatru potrebno, jer je jedino sudski vještak psihijatar kompetentan razlučiti utjecaj predmetne ozljede te smanjenje životne aktivnosti s tog osnova u odnosu na razloge koji su nastali davno prije predmetne ozljede budući da štetni događaj uzrokovao i vraćanje traumatičnih događaja iz rata, pa je psihijatrijskim vještačenjem potrebno razlučiti njihov utjecaj na razvoj kompleksne psihopatologije nastale nakon štetnog događaja 2. srpnja 2018. na pogoršanje stanja za slijedeće dijagnoze: postraumatski stresni poremećaj, trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja, poremećaj prilagodbe i akutna reakcija na stres.

24. Na temelju Nalaza i mišljenja sudskog vještaka-specijalista za psihijatriju Nenada Horvata dr. med sud je utvrdio da kod tužitelja postoje trajne posljedice štetnog događaja i to ne samo po njegov fizički integritet nego i po njegov psihološki svijet, da se u aktualno psihičko stanje tužitelja upleću pored štetnog događaja još dva momenta koji imaju karakter stresa, jedan je Manjača, a drugi je smrt brata što je tužitelj spominjao tijekom svojih psihijatrijskih pregleda, ali se sa sigurnošću može zaključiti da je tužitelj traumu zbog smrti brata ostavi u prošlosti, da ju je prebolio i zaliječio i da ona nema utjecaja na njegovo sadašnje stanje, da radikalno drugačije stoji sa Manjačom, da je štetni događaj kao svježa trauma reaktivirao pohranjeni traumatski materijal koji je tužitelj do samog štetnog događaja bez teškoća amortizirao, a pod udarom nove traume stara trauma nalazi put do svijesti i rezultira simptomatikom koja se kondenzira u dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja i s vremenom progredira u trajne promjene osobnosti, a riječ je o ozbiljnom psihijatrijskom sindromu koji ima kolosalne i trajne odjeke na oboljelu osobu i njegovu generalnu funkcionalnost, dakle tužitelj je sad u stanju koje je značajno sniženo u odnosu na ono koje je postojalo prije traume, tada je bio psihički neupadan, a danas nosi ozbiljni duševni poremećaj zbog kojeg je nastupio trajni pad opće životne aktivnosti tužitelja koji iznosi 40 % trajno, što se odnosi samo na psihičku sferu i ne obuhvaća tjelesni invaliditet, rezultat je dvije vremenski prostorno sadržajno vrlo različite i odvojene traume, Manjača i blanjalica, a trajni pad životne aktivnosti u omjeru od 40 %, u omjeru od 20 % odnosi se na prvu traumu, a u omjeru od 20 % na drugu traumu, predmetni štetni događaj, s tim da se prva trauma, Manjača sasvim sigurno ne bi aktivirala da nije bilo druge traume, (blanjalica) budući da je tužitelj iz Manjače ostao zdrav i čitav, ali povišene vulnerabilnosti, da bi se nakon druge, predmetnog štetnog događaja raspao, pa je stoga osuđen na kontinuiranu potrošnju psiholog farmakoterapije, kontinuirano psihijatrijsko praćenje, u stalnom je riziku akutne dekompenzacije psihičkog stanja, više nego ranije upućen je na traženje potpore iz okoline, poglavito članova obitelji, ostao je mnogo više osjetljiv na eventualnu novu traumu, nego je to bio prije štetnog događaja, ostao je značajno narušenih interpersonalnih odnosa, ostao je bez subjektivnog osjećaja mira, zadovoljstva, spokoja, opuštenosti, pozitivnog očekivanja od budućnosti, ostao bez samopouzdanja, bez vjere u sebe s osjećajem krivnje i osjećajima manje vrijednosti, ostao je sa smanjenim mogućnostima da planira budućnost, donosi dugoročne odluke i planira na "duge pruge". Na temelju tog nalaza sud je nadalje utvrdio da štetni događaj nedvojbeno ima zastrašujuće oznake budući da je riječ o trenutnom osakaćenju, da se tužitelj našao u situaciji koja ga je zaprepastila, osupnula i šokirala, da ga je preplavio jak, intenzivan i sve prožimajući strah koji ipak nije imalo dimenziju užasa, još manje smrtnog straha, da je primarni strah kod tužitelja trajao 10 minuta nakon čega se stišava, a sekundarni strah nema forenzički značaj, da je liječenje ozljede nije osobito dugo trajalo i nije bilo osobito komplicirano medicinskom smislu, bilo je rutinsko, da neugodnosti koje je tužitelj pretrpio vezano uz liječenje rehabilitaciju nema doslovni karakter straha i kao takve subsumirane su pod trajno smanjenje njegove životne aktivnosti.

25. Tužitelj je u podnesku od 7. srpnja 2021. predložio dopunu nalaza vještaka psihijatra. U tom podnesku navodi da je vještak psihijatar naveo da trajni pad opće životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 40 % u odnosu na psihičku sferu te da je razultat dvije vremenski, prostorno i sadržajno vrlo različite odvojene traume (Manjača i blanjalica), u jednakim omjerima, dakle 20 % po prvoj i 20 % po drugoj traumi, pa vještak treba dodatno pojasniti da li se kod objedinjavanja konačnog postotka smanjenja životnih aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja, tjelesne ozljede, te pretpljenog straha, treba uzeti postotak od 20 % ili postotak od 40 % s osnove psihičkog zdravlja. Prema nalazu sudska vještakinja spec. Fizikalne medicine i rahabilitacije, dr. med. spec. J. Š.-M. smanjenje životne aktivnosti s osnova posljedica zadobivene tjelesne ozljede iznosi 21 %, te da se treba izraditi ocjena konačnog postotka smanjenja životne aktivnosti objedinjavanjem sa postotkom smanjenja životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja i s osnove pretrpljenog straha. Budući da je vještak naveo da je sadašnje psihičko stanje tužitelja razultat dvije vremenski, prostorno i sadržajno vrlo različite odvojene traume (Manjača i blanjalica), to znači da sud mora pronaći pravno relevantni uzrok štete (onaj koji je štetnoj posljedici najbliži), jer postoji veći broj okolnosti koje potječu od ljudske radnje, to tužitelj traži da se vještak dodatno očituje o tome da je sadašnjem psihičkom stanju tužitelja i 40 % smanjenju bliži uzrok ozljeda na radu ili Manjača, tj. da li se Manjača uopće može povezati sa nastankom štetne posljedice budući da je vremenski odvojena trauma i nema neprekinute veze sa nastankom štete jer je kao takva bila sanirana bez štetnih posljedica u predtraumatskom razdoblju te da jasnije razluči da li se Manjača kao ranija trauma uopće može opisati kao konkurirajući uzrok štetne posljedice ili se radi o situaciji da je iskustvo tužitelja u Manjači stvorilo predispozicuju za razvoj njegovog sadašnjeg psihičkog stanja. Ovo je važno razlučiti jer kad je riječ o uzročnoj konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesnog stanja i ljudske radnje, relevantnim se uzrokom štete smatra ljudska radnja, prema stavu sudske prakse (VS, Rev-795/90). Bitno je da između štetne radnje i štetne posljedice postoji neprekinuta veza da bi se štetna radnja mogla smatrati pravno relevantnim uzrokom štete. Stoga, tužitelj traži da se vještak jasno izjasni da li se Manjača može smatrati uzrokom ili predispozcijom budući da je vještak u mišljenju naveo da je tužitelj prvu traumu "iznio na svojim plećima bez štetnih posljedica", a da je druga trauma (ozljeda na radu) napravila očekivani, standardni učinak, ali je istovremeno na naplatu donijela i Manjaču i da se Manjača sasvim sigurno ne bi aktivirala da nije bilo druge traume (ozljede na radu) jer je nakon Manjače tužitelj ostao živi zdrav, ali povišene vulnerabilnosti...."došla je druga trauma i tužitelj se raspao". Nakon dopunskog očitovanja vještaka specijalista za psihijatriju, tužitelj predlaže da sud naloži od oba vještaka daju zajedničku ocjenu konačnog postotka smanjenja opće životne aktivnosti objedinjavanjem postotka smanjenja životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja, tjelesne ozljede te pretrpljenog straha.

26. Vještak N. H. se u podnesku od 7. siječnja 2022. vezano na prijedlog tužitelja za dopunu vještačenja očitovao da su okolnosti na koje se predlaže dopunsko vještačenje precizno i detaljno obrađene u prethodnom vještačenju u kojem je jasno prezentirano da je Manjača stvorila predispoziciju, odnosno povišenu razinu vulnerabilnosti tužitelja na novu traumu.

27. Prijedlog tužitelja za dopunu vještaćenja je prihvaćen te je sud Rješenjem od 14. ožujka 2022. pozvao vještake da objedine svoje nalaze i mišljenje te daju zajedničku ocjenu konačnog postotka smanjenja opće životne aktivnosti objedinjavanjem postotka smanjenja životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja i sfere tjelesne ozljede te pretrpljenog straha. Vještaci su saslušani na ročištu održanom 12. rujna 2022. kad su usmeno dopunili svoje nalaze te dali zajedničku ocjenu postotka smanjenja životne aktivnosti objedinjavanjem postotka smanjenja životne aktivnosti s osnova narušene sfere psihičkog zdravlja i sfere tjelesne ozljede te pretrpljenog straha.

28. Vještakinja J. Š.-M. dodatno je obrazložila svoj nalaz vezano za smanjenje životne aktivnosti pri čemu se očitovala i rješenju HZMO od 9.7.2019. prema kojem kod tužitelja nije došlo do smanjenja radne sposobnosti tako što je ostala pri stavu da ocjena radne sposobnosti i smanjenja životne aktivnosti nisu ista kategorija te činjenica da rješenje HZMO ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja ne mijenja njezinu ocjenu, jer kategorija smanjenja životne aktivnosti od 21% upire u činjenicu da je životno funkcioniranje u cijelosti bitno smanjeno, a što u kontekstu obavljanja radnih zadataka predstavlja u najmanju ruku potrebu za ulaganjem bitno pojačanih napora u trpljenje bolova kako bi se isti mogli realizirati. Vještak N. H. je ostao kod svojeg nalaza i mišljenja da je trenutno i trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja 40% po osnovi narušenog psihičkog zdravlja, što je posljedica kompleksne traume koja se sastoji od dva vremenski prostorno i sadržajno vrlo udaljenja tragična događaja, ali se prvi postotak od 20% koji se odnosi na traume iz Manjaće ne bi ispoljio da nije bilo štetnog događaja, odnosno ozljede na radu. Tužitelj je nakon Manjaće ostao živ i zdrav, ali sa smanjenom psihološkom otpornošću, desetljećima kasnije uslijedio je predmetni štetni događaj koji bi sam za sobom povukao trajno smanjenje životne aktivnosti od 20% gledajući psihičku sferu, ali je za sobom povukao i još 20% za koje kauzalno terete Manjaću, kojih 20% se nikada ne bi pojavilo u stvarnosti da nije bilo štetnog događaja. Klinička i forenzička psihijatrija Manjaću tretira kao predisponirajući faktor, odnosno kao faktor koji će doprinijeti intenzitetu psihološkog odgovora na novu traumu, a to je konačni odgovor koji može dati liječnik. Naveo je i da pretrpljeni strah nema forenzički značaj, pa je stoga obuhvaćen smanjenjem životne aktivnosti.

29. Vještakinja J. Š. M. se nakon očitovanja vještaka N. H. očitovala da je ako se primijeni Barthelova formula odnosno princip, objedinjeni postotak umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja 53%, dok bi primjenom principa po kojem se manja trauma pribraja većoj u opsegu od 2/3 iste ukupni postotak iznosio čak 54%, ali se po njezinom stavu treba primijeniti Barthelova formula, prema kojoj je ukupni postotak smanjenja životne aktivnosti 53%. Vještak N. H. se se složio s izračunom ukupnog postotka umanjenja životne aktivnosti od 53% pod uvjetom da sud prihvati ocjenu da je trajno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja u omjeru od 40% po osnovu narušenja duševnog zdravlja.

30. Punomoćnik tuženika je prigovorio načinu obračuna ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti budući da je u isti uključen i događaj iz Manjaće za kojeg tuženik ne može prihvatiti nikakvu odgovornost tako da bi se trebalo razlučiti koliko je događaj u Manjaći utjecao na ukupni štetni događaj koji je predmet rasprave. Daljnje primjedbe je iznio i u podnesku od 22. rujna 2022. u kojem navodi da ostaje kod navoda iz podneska od 5. svibnja 2022. u kojem ukazuje na proturječnosti nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Na raspravi na kojoj su saslušani vještaci nisu dali odgovore kojima bi otklonili nedorečenosti i proturječnosti u njihovim nalazima, pa tako vještakinja J. Š. M. nije objasnila razliku između smanjenja životne aktivnosti i smanjenja radne sposobnosti. U nalazu od 5. travnja 2021. ta vještakinja je navela da bi tužitelj pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti do 20 % uz pojačane napore mogao obavljati sve potrebne aktivnosti kao i prije ozljede, a u kategoriji od 21 do 40 % svoje funkcionalne sposobnosti može realizirati na određenim aktivnostima. Na raspravi održanoj 12. rujna 2022. pojasnila je da kategorija smanjenja životne aktivnosti od 21 % u kontekstu obavljanja radnih zadataka predstavlja u najmanju ruku potrebu za ulaganjem bitno pojačanih napora u trpljenju bolova kako bi se isti mogli realizirati, pa je tako u drugom odgovoru potvrdila utvrđenje Zavoda za vještačenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da tužitelj može obavljati poslove i radne zadatke kao i prije ozljeđivanja, odnosno da je smanjenje životne aktivnosti po metodologiji koju je koristila manje od 20 %. Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temelji se na nalazu mišljenju Zavoda za vještačenja, a kad se tome doda da je doktor medicine koji je liječio tužitelja dužan prethodno pripremiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, da se o predanoj dokumentaciji kao i nakon pregleda tužitelja provodi vještačenje za utvrđivanje tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti, razine potpore te radne sposobnosti od strane doktora medicine, specijalista odgovarajuće specijalizacije, socijalnih radnika, psihologa, stručnjaka edukacijsko – rehabilitacijskog profila i drugih stručnjaka prema potrebi, onda se s osnovom postavlja pitanje zašto određeni vještaci od strane suda ne uvažavaju predmetno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno zbog čega tolika razlika u ocjeni između radne sposobnosti i smanjenja životnih aktivnosti. To se posebno napominje, jer je vještakinja J. Š. M. između ostalog u svom nalazu navela pretpostavku da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donio rješenje o potpunom gubitkom radne sposobnosti, ocjena smanjenja životne aktivnosti po vještaku bila bitno veća, dakle u tom slučaju bi uzela u obzir Rješenje zavoda. Drugim riječima vještak svoju ocjenu donosi selektivno, tj. ako postoji invalidnost onda to uzima u obzir, a ako ne postoji onda takvo rješenje ne uzima u obzir. Nadalje prema nalazima vještaka danim na raspravi 12. rujna 2022. prema kojima je ukupan postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja 53 % nedvojbeno proizlazi da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti ili čak potpuni gubitak radne sposobnosti i da isti ostvari prava iz mirovinskog osiguranja, a po ocjeni vještakinje Š. – M. se ne može utvrditi da li tužitelj više može uopće realizirati bilo koje aktivnosti, ako je u svojem nalazu navala kategoriju od 21 do 40 % kad tužitelj može samo određene aktivnosti realizirati. Stvarnost situacije je sasvim drugačija. Da je tužitelj bio nezadovoljan s ocjenom zavoda za vještačenje mogao je uložiti žalbu protiv tog rješenja. Nadalje nakon izdavanja rješenja doktor medicine je dužan ponoviti prijedlog za utvrđivanje radne sposobnosti ako je kod tužitelja došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, a tužitelj od toga nije ništa poduzeo, već je predao zahtjev za redovnu prijevremenu starosnu mirovinu 30. prosinca 2021. i sada ostvaruje prava po istoj. Sva medicinska dokumentacija na temelju koje su vještaci određeni od strane suda izradili svoje nalaze mišljenja je bila na raspolaganju Zavodu za vještačenje i dodatno je reviziji, ali zaključci istih o općoj funkcionalnosti tužitelja su dijametralno suprotni. Takvi zaključci stvaraju zabunu, ne daju odgovore na postavljana pitanja od strane suda. Vještak N. H. svoj zadatak prepušta sudu da svojom odlukom prihvatio ocjenu da je trajno smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja u omjeru 40 % po osnovi narušenja duševnog zdravlja. Slično se odredila vještakinja Š. – M. kad je odgovorila da pitanja tuženika o doprinosu Manjače u ukupnom postotku nije za nju. Kad se tome doda da je vještak N. H. objašnjavao odnos tužitelja ili liječnika navodeći da se tužitelj dobro snalazi u dijalogu, da nema poteškoća u tome da se opsežno, a opet precizno i koncizno izrazi te vanjskog svijeta u kojem se razvija jedna drugačija atmosfera kad on tako ne može funkcionirati navodeći kao primjer sud. Zatim na pitanje tuženika da je tužitelj pred sudom kod saslušanja upravo suprotno vrlo spretno odgovara na sva pitanja tuženika, a posebno na pitanja koja mu ne idu u prilog kao što je negiranje da je pohađao edukacije, da ne zna kako se zove radnik kojega je vidio da radi kao i on, da nije radio na određenim strojevima za koje to tvrdi stručnjak zaštite na radu sličnog, vještak odgovara da na takvo ponašanje i takve odluke u toj situaciji donosi tužitelj, a on ne smije donositi svoje mišljenje. Na kraju kad se uzme u obzir činjenica da je tužitelj cijelo vrijeme liječenja kod fizijatra i psihijatra dolazio sam bez pratnje, onda to jasno govori o sasvim drugačijoj osobi od one koje su vještaci opisali u svojim nalazima i mišljenjima. Stoga predlaže da se provede novo vještačenje s drugim vještacima iste struke. U tom podnesku protivi se i povećanju tužbenog zahtjeva postavljenog na raspravi 12. rujna 2022. koji je dvostruko veći od onog navedeno u tužbi. Takvo povišenje samo govori u prilog da i tužiteljeva očekivanja nisu bila toliko visoka koliko sada neosnovano proizlaze iz nedorečenih, nepotpunih i međusobno kontradiktornih nalaza i mišljenja vještaka.

31. Sud je Nalaze vještaka nakon što su ih dopunili u povodu po tužitelju istaknutih primjedbi, dodatno pojasnili kad su bili saslušani na sudu te se suglasno očitovali o objedinjenom ukupnom postotku umanjenja životne aktivnosti, a iz kojih proizlazi da je tužitelj zbog štetnog događaja imao štetne posljedice u vidu imovinske i neimovinske štete nastale mu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha te trajnog umanjenja životne aktivnosti od 53% zbog povreda tjelesnog i duševnog integriteta, prihvatio kao stručne i objektivne te kao takove podobne za donošenje odluke u ovom sporu. Glede toga treba napomenuti da je vještakinja J. Š. valjano obrazložila da ocjena radne sposobnosti, nije mjerodavno za donošenje ocjene umanjenja životne aktivnosti kod koje se po logici stvari ne uzimaju u obzir samo profesinalne, već i sve druge životne aktivnosti. Nadalje nije točna tvrdnja tuženika da je vještak N. H. ocjenu umanjenja životne aktivnosti po osnovu narušenja psihičkog zdravlja prepustio sudu. Isti se u više navrata decidirano očitovao da umanjenje životne akrivnosti po tom osnovu iznosi 40%, od čega se prvih 20% odnosi na traumu iz Manjače, a drugih 20% na predmetni štetni događaj, s tim da se trauma iz Manjače kod tužitelja uopće ne bi ispoljila u vidu smanjenja životne aktivnosti, jer ju je posve potisnuo te se kao pohranjeni traumatski materijal koji je tužitelj do samog štetnog događaja bez teškoća amortizirao aktivirala tek pod pritiskom predmetnog štetnog događaja kao svježe traume te rezultirala simptomatikom koja se kondenzira u dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja i s vremenom progredira u trajne promjene osobnosti, a riječ je o ozbiljnom psihijatrijskom sindromu koji ima kolosalne i trajne odjeke na oboljelu osobu i njegovu generalnu funkcionalnost. To što je vještak N. H. rekao da se slaže s objedinjenim postotkom od 53% koji je izračunala vještakinja J. Š.-M. pod uvjetom da sud prihvati da je postotak umanjenja životne aktivnosti po osnovu narušenog psihičkog zdravlja 40%, ne znači da je svoj zadatak prepustio sudu, već znači to da se slaže s objedinjenim postotkom ako sud njegov nalaz u tom dijelu prihvati kao podoban za donošenje odluke, a sud ga je prihvatio kao što je prethodno obrazloženo.

32. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio povredu na radu, da mu je zbog toga nastala imovinska i neimovinska šteta te da je za štetu odgovoran tuženik, jer je tužitelj povredu zadobio radeći kod tuženika kao svog poslodavca u proizvodnom pogonu po nalogu svog neposrednog rukovoditelja D. M., ujedno i ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, poslove s posebnim uvjetima rada za koje nije bio stručno osposobljen na neispravnom stroju za obradu drveta koji nije imao zaštitni mehanizam automatskog isključivanja stroja u slučaju podizanja vratiju zaštitne kabine, jer su vrata na zaštitnoj kabini u trenutku ozljeđivanja bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, što je imalo za posljedicu ozljeđivanje tužitelja kada je pokušao ukloniti blanjevinu, koja se nakupila na početku odsisne ventilacije pomoću kraćeg drvenog elementa. Kao što je prethodno rečeno tuženika kao poslodavac tuženika prema čl. 25. zakona o zaštiti na radu za ozljedu radnika na radu odgovara odgovara po načelu objektivne odgovornosti, od koje se može osloboditi ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz provedenih dokaza proizlazi da mjere zaštite na radu u ovom slučaju nisu bile provedene. Tužitelj je ozljedu na radu zadobio obavljajući poslove s posebnim uvjetima na radu za koje nije bio stručno osposobljen na neispravnom stroju, zbog čega je njegov neposredni rukovoditelj D. M. zadužen za provedbu mjera zaštite na radu pravomoćno osuđen u kaznenom postupku. S obzirom na to, sud protivno stavu tuženika smatra da se odgovornost tuženika u ovom slučaju ne može isključiti niti umanjiti, jer šteta nije nastala zbog više sile ili krajnje nepažnje tužitelja. Tužitelj po ocijeni suda obavljajući naložene mu poslove nije postupao s krajnjom nepažnjom iako prije poduzimanja radnje odčeplivanja začepljenog odsisnog ventila nije isključio stroj. To zbog toga što iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj obavljajući poslove s posebnim uvjetima rada, koje prije nije obavljao kao glavni radnik i za koje nije bio stručno osposobljen, prilikom uklanjanja nakupljene blanjevine postupio na uobičajeni način kao i svi drugi radnici u takvim slučajevima, bez isključivanja stroja preko glavnog prekidača, dakle zbog toga što je uspostavljena takva praksa u procesu rada. Taj zaključak potvrđuje činjenica da su vrata na zaštitnoj kabini u trenutku ozljeđivanja, ali i prije toga, bila podignuta i poduprijeta sa drvenim štapom, čime je spriječeno automatsko isključivanje stroja prilikom uklanjanja nakupljene blanjevine na početku odsisne ventilacije pomoću drvenog elementa te da su kod takvog začepljenja radnici i prije štetnog događaja uobičajeno drvenim štapom otklanjali nastalo začepljenje kako bi se što prije nastavio proces rada, a neposredni rukovoditelj i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu D. M. je to dopuštao. Stoga je i tužitelj koji je prethodno na tom stroju radio kao pomoćni, a ne glavni radnik te nije bio stručno osposobljen za rad na tom stroju, blanjevinu sa odsisnog ventila pokušao ukloniti na isti način kao što se to tada uobičajeno radilo, pa se slijedom toga takvo njegovo postupanje ne može okvalificirati kao krajnja nepažnja. Iz dokumentacije dostavljene po tuženiku doduše proizlazi da je i tužitelj u to vrijeme bio jedan od više ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, ali po stavu suda isti te poslove u konkretnom slučaju nije mogao uspješno obavljati niti se to od njega u ovom slučaju to očekivalo, budući da se poslovi na predmetnom stroju smatraju poslovima s posebnim uvjetima rada za koje radnici moraju biti stručno osposobljeni, a tuženik tužitelja na takvo osposobljavanje nije uputio, i to zbog toga što nije predočio dokaz da ima minimalno obrazovanje, završenu osnovnu školu, pa nije bio stručno osposobljen za obavaljanje tih poslova, a ako nije bio stručno osposobljen tada niti kao ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu nije mogao znati kako ispravno rukovati strojem. Nadalje u takvim okolnostima kad se začepljenje stroja uobičajeno uklanjalo drvenom letvom bez isključivanja stroja, kad je čak bilo namjerno onemogućeno automatsko isključivanje, a što je tužiteljev neposredni rukovoditelj, također ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, koji je prema iskazu inspektora rada bio zadužen za provedbu mjera zaštite na radu upravo u odnosu na predmetni stroj i rad na njemu, dopuštao, od tužitelja kao pomoćnog radnika bez adekvatnog radnog iskustva na predmetnom stroju, koji uz to nije bio niti stručno osposobljen za rad na predmetnom stroju se nije moglo očekivati da radi drugačije nego se do tada radilo, da dakle prije poduzimanja radnje odčepljivanja začepljenog odsisnog ventila isključi stroj preko glavnog prekidača. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da dokumentacija prema kojoj je i tužitelj u to vrijeme bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu nije bila predočena tijekom inspekcijskog nadzora, što osnovano izaziva sumnju u njezinu vjerodostojnost, a ako je i vjerodostojna, tuženik istu za ovaj slučaj očito nije smatrao relevantnom u vrijeme nastanka štetnog događaja, pa stoga nije od značaja niti sada za donošenje odluke u ovom sporu. Kako dakle predmetni štetni događaj nije posljedica krajnje nepažnje tužitelja niti je tužitelj svojim postupcima doprinio nastanku štete, kako to tvrdi tuženik, za isti je isključivo odgovoran tuženik, pa je slijedom toga dužan tužitelju nadoknaditi nastalu mu štetu u cijelosti.

33. Tužitelj je s osnova pretrpljene materijalne štete konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio iznos od 6.378,00 kuna, od čega se 1.378,00 kuna odnosi na troškove troškove autobusnih karata za odlazak na fizikalnu terapiju, što je tužitelj dokazao priloženim autobusnim karatama, a 5.000,00 kuna na troškove potrebne mu tuđe pomoći i njege. Iz nalaza i mišljenja vještakinje J. Š.-M. proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to četiri sata dnevno tijekom 30 dana te tri sata dnevno 60 dana, ukupno 300 sati, a iz iskaza tužitelja da su mu tu pomoć pružali članovi obitelji. S obzirom na to da su pomoć i njegu tužitelju pružali članovi obitelji, pa stoga te usluge nije plaćao trećim osobama i nema račune za to, sud je visinu štete po tom osnovu primijenivši odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku utvrdio prema slobodnoj ocjeni, uzevši u obzir i aktualnu sudsku praksu prema kojoj se sat vremena takve tuđe pomoći i njege vrednuje sa 20,00 kuna, pa za 300 sati tuđe pomoći i njege tužitelju pripada naknada od 6.000,00 kuna. S obzirom na to da potražuje manje od toga, 5.000,00 kuna njegov tužbeni zahtjev je u tom dijelu usvojen.

34. Tužitelj je s osnova povrede prava osobnosti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 220.000,00 kuna.

35. Pravo na naknadu neimovinske štete određuje se sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da će sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

36. Sud je s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, ocjenjujući karakter, lokalitet, vrstu zadobivene povrede kao i okolnosti u kojima je nastala (riječ je o teškoj povredi u vidu amputacije četvrtog i petog prsta lijeve šake na razini distalne dijafize proksimalne falange, multiragmentarnu intraartikularnu frakturu distalne falange trećeg prsta lijeve šake, odnosno višekomadni prijelom donjeg članka trećeg prsta lijeve šake unutar zgloba), posljedica istih (, tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i slabog intenziteta 60 dana kumulativno uz posebne okolnosti kao što su operativni zahvat, skidanje šavova nakon 12 dana, ambulantna fizikalna terapija provođena u trajanju od 42 dana bolnim razgibavanje ima zglobova preostalih prstiju te provođenje vježbi snalaženja mišića šake, previjanja i toalete rane 30 dana svaki drugi dan, uzimanje antibiotika i davanje injekcije protiv tetanusa, a mjesec dana po stradavanju još uvijek bila prisutna rana u području amputacije petog prsta, pretrpljeni strah i trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja po osnovu značajnog narušenja tjelesnog i psihičkog zdravlja koja prema objedinjenom nalazu vještaka fizijatra i vještaka psihijatra iznosi 53% te naruženje srednjeg intenziteta stalno vidljivo trećim osobama zbog kojeg tužitelj trpi neugodu i patnju), životnu dob tužitelja, njegovo obrazovanje, dugotrajno bolovanje te sve druge okolnosti slučaja, a na temelju odredbe čl. 1100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, uzevši u obzir i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete ocijenio da bi pravična novčana naknada iznosila 220.000,00 kuna koliko tužitelj i potražuje. Napominje se da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske, koje se primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete. Sud je tužitelju po svim osnovama dosudio veći iznos novčane naknade od one naznačene za pojedine vidove štete u važećim Orijentacijskim kriterijima, jer orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja. Tako trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a u ovom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju određivanje većih iznosa naknade za pretrpljene bolove, a to su u nalazu vještaka fizijatra nelagodnosti tijekom dugotrajnog liječenja, kao što su operativni zahvat, skidanje šavova nakon 12 dana, ambulantna fizikalna terapija provođena u trajanju od 42 dana bolnim razgibavanje ima zglobova preostalih prstiju te provođenje vježbi snalaženja mišića šake, previjanja i toalete rane 30 dana svaki drugi dan, uzimanje antibiotika i davanje injekcije protiv tetanusa, a mjesec dana po stradavanju još uvijek bila prisutna rana u području amputacije petog prsta. Stoga sud smatra da je pravična novčana naknada u ovom slučaju za pretrpljene jake fizičke bolove 1.000,00 kuna po danu, što za dva dana iznosi 2.000,00 kuna, za pretrpljene fizičke bolove srednjeg intenziteta 500,00 kuna po danu, što za 12 dana iznosi 6.000,00 kuna te za bolove slabog intenziteta 200,00 kuna podanu što za 60 dana iznosi 12.000,00 kuna, a sveukupno 20.000,00 kuna. S obzirom na to da se nastalo naruženje ne može prikriti odjećom ili na drugi način, jer bi to dodatno ograničavalo i tako znatno smanjenu funkciju lijeve ruke, stalno je vidljivo trećim osobama, a tužitelju uzrokuje nelagodu u kontaktu s drugim ljudima, a i kad sam gleda osakačenu lijevu ruku koja mu je stalno pred očima, po stavu suda pravična novčana naknada po tom osnovu iznosi 30.000,00 kuna. Pravična novčana naknada po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti od čak 53%, od čega se veći dio odnosi na trajno narušeno psihičko zdravlje, ozbiljni duševni poremećaj zbog kojeg je tužitelj osuđen na kontinuiranu potrošnju psiho farmakoterapije, kontinuirano psihijatrijsko praćenje, u stalnom je riziku akutne dekompenzacije psihičkog stanja, više nego ranije upućen je na traženje potpore iz okoline, poglavito članova obitelji, ostao je mnogo više osjetljiv na eventualnu novu traumu, nego je to bio prije štetnog događaja, ostao je značajno narušenih interpersonalnih odnosa, ostao je bez subjektivnog osjećaja mira, zadovoljstva, spokoja, opuštenosti, pozitivnog očekivanja od budućnosti, ostao bez samopouzdanja, bez vjere u sebe s osjećajem krivnje i osjećajima manje vrijednosti, ostao je sa smanjenim mogućnostima da planira budućnost, donosi dugoročne odluke i planira na "duge pruge", po stavu suda iznosi 34.000,00 kuna za svakih 10% ukupnog umanjenja životne aktivnosti, odnosno ukupno 170.000,00 kuna. Dakle pravična novčana naknada neimovinske štete po svim osnovama, pa i po osnovu pretrpljenog straha koji je obuhvaćen umanjenjem životne aktivnosti, ukupno iznosi 220.000,00 kuna, koliko tužitelj tužbenim zahtjevom i potražuje po tom osnovu, pa mu je taj iznos i dosuđen.

37. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

38. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Prema čl. 215. tog zakona zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle zatezna kamata za materijalnu štetu teče od slijedećeg dana od dana dospijeća pojedine novčane tražbine po tom osnovu, a koje su dospjele kako je to navedeno u tužbi onoga dana kad je tužitelju nastao pojedini materijalni trošak. Prema čl.1103. tog zakona obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je odštetni zahtjev u ovom slučaju podnesen 8. kolovoza 2018., zatezna kamata na tražbinu s osnova neimovineke štete teče od 8. kolovoza 2018. S obzirom na to da je visina štete po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegu u ovom slučaju određena po slobodnoj ocijeni suda prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezna kamata na tražbinu od 5.000,00 kuna dosuđenu po tom osnovu teče od dana donošenja ove presude.

39. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja u podnesku od 12. rujna 2022. povećao tužbeni zahtjev sa iznosa od 98.378,00 kuna na iznos od 226.378,00 kuna, dakle konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu tog iznosa, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova, s tim da se radnje poduzete do 12. rujna 2022. vrednuju prema VPS od 98.378,00 kuna, a nakon toga prema VPS od 226.378,00 kuna. Kako je parnicu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev prema kojem se ocjenjuje uspjeh u parnici u cijelosti izgubio tuženik, tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju nastale mu troškove postupka u cijelosti, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe na temelju Tbr.8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. i 37/22; u daljnjem tekstu Tarifa) u iznosu od 1.500,00 kuna, trošak sastava četiri obrazložena podnesaka podnesena tijekom postupka na temelju Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife u iznosu od 1.500,00 kn za svaki od tih podnesaka (ukupno 6.000,00 kuna), trošak zastupanja na ročištima održanima 17. 2. 2020., 7.7.2020., 18.5.2020., 21.10.2020., 3.6.2022., 12.9.2022. i 10.11.2022. na temelju Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. t. 1 Tarife, i to za razdoblje do 12. rujna 2022. kad je VPS povećan u iznosu od 1.500,00 kuna za svako ročište, a nakon toga po 3.750,00 za svako ročište, ukupno 15.000,00 kuna, sve uvećao za PDV od 25% na temelju Tbr. 42 Tarife (5.625,00 kuna) te trošak medicinskih vještačenja, ukupno 6.900,00 kuna, što u ukupnosti daje dosuđeni trošak u iznosu od 35.025,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak tri obrazložena podneska podnesena tijekom postupka budući da prema Tbr. 8. toč. 1. odvjetnik ima pravo na nagradu za naviše četiri podneska u prvostupanjskom postupku, a potražuje nagradu za sedam podnesaka.

U Varaždinu 21. prosinca 2022.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU D. G. i J. P., V.,

2/ Tuženiku H.-E.-P. d.o.o., H.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte