REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 74 Pž-2377/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.N. AGENCIJA d.o.o. Viškovo, Vozišće 5, OIB 53429921562, kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica u Rijeci, A. Starčevića 6/II, protiv 1. tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, 2. tuženika HETA ASSET RESOLUTION AG i A, Burggasse 12, Klagenfurt 9020, Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Luka Rimac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. i 3. tuženika H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 13667298928, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-144/2021-34 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-144/2021-34 od 16. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-144/2021-34 od 16. prosinca 2021. u točkama I. do VI. njegove izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i trećetuženika H-Abduco d.o.o. Zagreb da im tužitelj nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.950,00 kn / 391,53 EUR, svakome.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Rijeci u točki I. njezine izreke odbio je kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnom odredba čl. 13. Ugovora o izdavanju devizne bankarske garancije sklopljenog između tužitelja i prvotuženika, a kojim se ovlašćuje prvotuženik naplatiti zateznu kamatu prema važećoj odluci banke. U točki II. njezine izreke odbijen je kao neosnovan drugopostavljeni tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim pravni posao Ugovor o izdavanju predmetne devizne garancije sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine do iznosa od 805.000,00 EUR po osnovi Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom sklopljen između tužitelja i prvotuženika, da je ništetan pravni posao ustupa potraživanja sklopljen 29. svibnja 2014. između prvotuženika i trećetuženika, da se naloži trećetuženiku vratiti tužitelju sredstva osiguranja plaćanja i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisanih tereta u zemljišnoj knjizi na temelju Ugovora o izdavanju devizne garancije i ustupa potraživanja.

2. U pobijanoj točki I. izreke prvostupanjskog rješenja Trgovački sud u Rijeci proglasio se nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu u odnosu na drugotuženika kojom se traži utvrđenje da je odluka drugotuženika o otkazu Ugovora o kreditu od 6. prosinca 2012. nezakonita, nedopuštena i protivna odredbama samog Ugovora. U pobijanoj točki II. njegove izreke odbačena je tužba u dijelu da se utvrdi da se na Ugovor o izdavanju devizne garancije primjenjuje zatezna kamata utvrđena u Ugovoru o kreditnom poslu s inozemstvom u iznosu od 6% godišnje. U točki III. njegove izreke odbačena je tužba u dijelu da se utvrdi da stanje duga tužitelja s osnove Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom i Ugovora o izdavanju devizne garancije na dan 25. kolovoza 2020. iznosi 631.844,88 EUR prema tečaju kune Hrvatske narodne banke na taj dan u iznosu od 7,521439. U pobijanoj točki IV. njegove izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2021. do isplate, u točki V. njegove izreke da tužitelj nadoknadi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2021. do isplate, i u točki VI. njegove izreke da tužitelj nadoknadi trećetuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 10. prosinca 2021. do isplate.

3. Iz obrazloženja pobijane presude i rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da je tužitelj 30. srpnja 2008. kao nalogodavatelj s prvotuženikom sklopio Ugovor o izdavanju devizne garancije broj 301-04/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine do iznosa od 805.000,00 EUR (dalje: Ugovor o deviznoj garanciji) po osnovi Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1836 sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika drugotuženika Hypo Alpe Adria Bank International AG, Klagenfurt, Austrija, koji je sklopljen 31. srpnja 2008. (dalje: Ugovor o kreditu). Drugotuženik je 6. prosinca 2012. otkazao Ugovor o kreditu i namirio svoju tražbinu naplatom bankarske garancije od prvotuženika, a Ugovorom o ustupu od 29. svibnja 2014. prvotuženik je ustupio trećetuženiku svoje potraživanje prema tužitelju.

4. Tužitelj je predmetnom tužbom postavio nekoliko tužbenih zahtjeva, od toga nekoliko tužbenih zahtjeva kao prvopostavljenih i nekoliko kao drugopostavljenih odnosno eventualno kumuliranih.

5. Prvostupanjski sud se sukladno odredbi čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje da je odluka drugotuženika od 6. prosinca 2012. o otkazu Ugovora o kreditu nezakonita, nedopuštena i protivna odredbama samog Ugovora o kreditu, zato što su tužitelj i drugotuženik u čl. XIV. st. 1. tog Ugovora u slučaju spora iz tog ugovora ugovorili nadležnost suda u Republici Austriji, u Klagenfurtu. Prvostupanjski sud je na temelju čl. 187. st. 2. ZPP-a odbacio kao nedopuštenu tužbu u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje da se na Ugovor o deviznoj garanciji primjenjuje zatezna kamata utvrđena u Ugovoru o kreditu u iznosu od 6% i da se utvrdi da stanje duga tužitelja s osnove Ugovora o kreditu i Ugovora o deviznoj garanciji na dan 25. kolovoza 2020. iznosi 631.844,88 EUR prema tečaju kune Hrvatske narodne banke na taj dan u iznosu od 7,521439, zato što se zahtijeva utvrđenje činjenica. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnom odredba u čl. XIII. Ugovora o deviznoj garanciji kojom se ovlašćuje prvotuženika naplatiti zateznu kamatu prema važećoj Odluci banke zato što je tužitelj u čl. XVIII. tog Ugovora prihvatio odredbe Odluke o kamatnim stopama banke, kojom je određeno da će se primjenjivati zakonska zatezna kamata. Dakle, radi se o situaciji kada banka izvrši plaćanje umjesto nalogodavatelja (ovdje tužitelja) pa se na takvo potraživanje primjenjuje stopa zakonske zatezne kamate.

6. Odlučujući o drugopostavljenim-eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan pravni posao Ugovor o deviznoj garanciji zato što ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Ugovor je sastavljenom sukladno odredbama čl. 1039. st. 2. i čl. 1040. ZOO-a. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetan pravni posao-Ustup potraživanja sklopljen 29. svibnja 2014. između prvotuženika i trećetuženika zato što tužitelj nije obrazložio zašto pobija taj ugovor niti ga je priložio u predmetni spis. Posljedično je odbijen i tužbeni zahtjev kojim se nalaže trećetuženiku da vrati tužitelju sredstva osiguranja plaćanja i kojim se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisanih tereta. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT).

7. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u točkama I. do VI. njegove izreke zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 6. i 11. ZPP-a i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredom čl. 27., čl. 50. i čl. 58. do 60. ZPP-a. Smatra da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o nadležnosti trebao primijeniti Uredbu (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba (EU) broj 1215/2012). Ponavlja tvrdnje da je čl. XIII. Ugovora o deviznoj bankarskoj garanciji u dijelu zateznih kamata ništetan, neodređen, neodrediv i nedopušten te da je cijeli ugovor ništetan zato što nije vidljivo tko je za prvotuženika ugovor potpisao i da je na strani prvotuženika pri sklapanju ugovora bilo nedopuštene pobude. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže pobijane odluke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 8.906,25 kn.

8. U odgovoru na žalbu tuženici navode da je žalba neosnovana i predlažu ju odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu i rješenje potvrditi. Prvotuženik i trećetuženik zahtijevaju naknadu troškova žalbenog postupka, svaki u iznosu od 2.950,00 kn.

9. Žalba nije osnovana.

10. Pobijana presuda i rješenje ispitani su sukladno odredbi čl. 365. i čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8,. 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost (čl. 16. ZPP-a). Naprotiv, prvostupanjski sud je utvrdio da je za rješavanje spora vezanog uz Ugovor o kreditu kojeg su sklopile pravni prednik drugotuženika Hypo Alpe Adria Bank International AG, Klagenfurt i tužitelj 31. srpnja 2008. nije nadležan zato što su stranke u čl. XIV. Ugovora ugovorile da je za sve sporove iz tog Ugovora nadležan sud u Klagenfurtu. Radi se o sporu s međunarodnim elementom (čl. 27. ZPP-a) za koji nije zakonom ni međunarodnim ugovorom određena nadležnost suda u Republici Hrvatskoj. Predmetni ugovor je sklopljen 2008. godine, kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske Unije pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 49. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ broj 43/82, „Narodne novine“ broj 53/91; dalje: ZRSZ) kojom je propisano da se stranke mogu sporazumjeti o nadležnost stranog suda ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj. Iz navedene odredbe proizlazi da su stranke mogle ugovoriti nadležnost austrijskog suda. Prvostupanjski sud pravilno nije primijenio odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP) budući da je odredbom čl. 78. tog Zakona propisano da se taj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu tog Zakona (29. siječnja 2019.), što ovdje nije slučaj. Budući da su stranke ugovorile da će sporove proizašle iz Ugovora o kreditu rješavati austrijski sud, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 16. st. 3. ZPP-a i donio odluku iz točke I. izreke prvostupanjskog rješenja.

12. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a zato što prvostupanjski sud nije odlučivao o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti po prigovoru stranaka.

13. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Tužitelju je dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Tužitelj je pokrenuo predmetnu parnicu, dostavljeni su mu podnesci stranaka na koje je dostavljao odgovore i uredno je pozvan na ročište. O dokaznim prijedlozima prvostupanjski sud je odlučio sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a.

14. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda i rješenje mogu se ispitati, izreke su razumljive, ne proturječe same sebi ni razlozima presude i rješenja, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

15. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredbi iz čl. 27., čl. 50. i čl. 58. do 60. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 27. ZPP-a i utvrdio da se u pogledu Ugovora o kreditu ne radi o sporu za koji je zakonom ili međunarodnim ugovorom izričito određena nadležnost suda u Republici Hrvatskoj. Odredba čl. 50. ZPP-a nije pogrešno primijenjena, a odredbe čl. 58. do 60. ZPP-a se u konkretnoj pravnoj stvari ne primjenjuju.

16. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 187. st. 1. ZPP-a i odbacio tužbu kojom se traži utvrđenje činjenica (točke II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja).

17. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama

I., II. i III. njegove izreke.

18. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog.

19. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni Ugovor o deviznoj garanciji sastavljen sukladno odredbi čl. 1039. ZOO-a. Odredbom čl. 1039. st. 2. ZOO-a propisano je, da je bankarsko jamstvo samostalna obveza banke neovisna o osnovnom poslu. Ugovor nije protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva i nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije učinio spornim činjenicu tko je za prvotuženika sklopio predmetni Ugovor o deviznoj garanciji pa tu činjenicu sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a ne može isticati u žalbi prvi puta. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetan pravni posao-predmetni Ugovor o deviznoj garanciji.

20. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva da se utvrdi da je ništetna odredba sadržana u čl. XIII. predmetnog Ugovora o deviznoj garanciji kojim se ovlašćuje banka naplatiti zateznu kamatu prema važećoj Odluci banke. Članak XIII. predmetnog Ugovora glasi: Ukoliko banka kao garant izvrši plaćanje umjesto nalogodavatelja, banka će naplatiti zateznu kamatu prema važećoj Odluci o kamatnim stopama za cijelo razdoblje trajanja svih nepodmirenih obveza. U čl. XVIII. predmetnog Ugovora tužitelj je naveo da je prihvatio Odluku o kamatnim stopama banke. Iz priložene Odluke o kamatnim stopama banke proizlazi da banka na obračun plaćanja zateznih kamata primjenjuje zakonsku zateznu kamatu (str. 309. spisa). Tužitelj nije dokazao da je banka obračunavala neku drugu stopu zateznih kamata od one propisane zakonom.

21. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim pravni posao ustupa potraživanja sklopljen između prvotuženika i trećetuženika i da se naloži trećetuženiku povrat sredstava osiguranja i Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje upisanih tereta. Nesporno je da je banka namirila obvezu tužitelja prema Ugovoru o deviznoj bankarskoj garanciji i da prema tužitelju ima dospjelo novčano potraživanje koje je sa sporednim pravima sukladno odredbi čl. 80. i 81. ZOO-a prenijela na treću osobu - na trećetuženika. Tužitelj nije dostavio Ugovor o ustupu pa nije dokazao da bi taj ugovor bio ništetan u smislu odredbe iz čl. 322. ZOO-a i neosnovano zahtijeva povrat sredstava za osiguranje novčane tražbine i brisanje upisanog prava zaloga na nekretninama.

22. Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

23. Tužitelj nije obrazložio zašto pobija odluku o troškovima parničnog postupka. Odluka je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama IV. do VI. njegove izreke.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st.

1. i čl. 155. ZPP-a. Prema stavu ovog suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice, pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tužitelja.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak