Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-226/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja TLO – COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 49205328648, Osijek, Bunska 8, kojeg zastupa Juraj Marinić, OIB: 90945508373, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv tuženika LJEKARNE SRCE – LJEKARNE OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, OIB: 51944919663, Osijek, Lorenza Jagera 24, kojeg zastupa Ivana Ostović, OIB: 23736647295, odvjetnica u OD Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, Europske avenije 12/I, radi naknade štete u iznosu od 11.250,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 21. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LJEKARNE SRCE – LJEKARNE OSJEČKO- BARANJSKE ŽUPANIJE, OIB: 51944919663, Osijek, Lorenza Jagera 24, isplatiti tužitelju TLO – COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 49205328648, Osijek, Bunska 8, iznos od 11.250,00 kn (jedanaesttisućadvjestopedesetkuna) / 1.493,13 eura[1] (tisućučetrstodevedesettrieura i trinaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

II. Zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.250,00 kn (jedanaesttisućadvjestopedesetkuna) / 1.493,13 eura (tisućučetrstodevedesettrieura i trinaestcenti), preko stope od tri posto godišnje, odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.825,00 kn (pettisućaosamstodvadesetpetkuna) / 773,11 eura (sedamstosedamdesettrieura i jedanaestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

IV. Zahtjev tužitelja kojim potražuje zatezne kamate na iznos dosuđenog parničnog troška od 5.825,00 kn (pettisućaosamstodvadesetpetkuna) / 773,11 eura (sedamstosedamdesettrieura i jedanaestcenti), preko stope od tri posto godišnje, odbija se kao neosnovan.

V. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.075,00 kn (dvijetisućesedamdesetpetkuna) / 275,40 eura (dvjestosedamdesetpeteura i četrdesetcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako su parnične stranke 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim tužitelj, kao zakupodavac, daje tuženiku, kao zakupoprimcu, u zakup poslovni prostor u Osijeku, Bunska 8, a bitni sastojci istog su kako je zaključen na određeno vrijeme od 5 godina, kako se isti može raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, s time da nezadovoljna strana prije aktiviranja klauzule o raskidu mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka, a ako suprotna strana tako ne postupi, nezadovoljna strana ima pravo jednostrano raskinuti ugovor uz otkazni rok od 30 dana te kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja dospijeva svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec. Tužitelj dalje navodi kako ga je tuženik dopisom od 22. prosinca 2020. obavijestio kako će sa 31. prosinca 2020. prestati koristiti predmetno skladište i najavio (ali ga nije izričito dao) otkaz ugovora o zakupu, ali je nastavio koristiti poslovni prostor te je dopisom od 17. ožujka 2021. obavijestio tužitelja kako Ugovor otkazuje s 22. ožujka 2021. u smislu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te je pozvao tužitelja na primopredaju 22. ožujka 2021. Tužitelj nije prisustvovao navedenom terminu primopredaje pa je tuženik putem javnog bilježnika Tatjane Kovačev izvršio dostavu ključeva predmetnog skladišta tužitelju, iz čega proizlazi kako je s 22. ožujka 2021. napustio prostor i predao ga tužitelju u posjed. Dalje tužitelj navodi kako tuženik nije mogao raskinuti Ugovor, obzirom ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen pa tuženik nije ovlašten jednostrano i prije isteka ugovorenog roka na koji je ugovor sklopljen isti raskidati, odnosno, otkazati zakup. Nadalje, stranke su predvidjele kako se Ugovor može raskinuti samo radi grubog kršenja ugovornih odredbi, što ovdje nije slučaj, niti se tuženik poziva na takve činjenice i okolnosti kao razlog raskida, kao niti na odredbe čl. 27. i 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora. Također, ne može se osnovano raditi o razlozima za raskid iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, a osobito iz razloga što se tuženik nije pozvao na izvanredne okolnosti koje bi nastale nakon zaključenja ugovora o zakupu i koje se nisu mogle u to vrijeme predvidjeti niti je takve okolnosti konkretno opisao i dokazao, a i u tom slučaju tuženik bi morao pokrenuti sudski spor radi izmjene ili raskida ugovora, što isti nije učinio. Nakon što je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio prostor, tužitelj je pokušao dati prostor u zakup drugom zakupoprimcu, no do toga nije došlo pa tužitelj trpi imovinsku štetu izgubljene zarade sve od dana kada je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio posjed prostora, odnosno od kraja ožujka 2021. pa nadalje, a koja šteta za mjesec kolovoz 2022. iznosi 11.250,00 kn bez PDV-a te dospijeva 11. kolovoza 2022. Tuženik nije imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, stoga je tužitelju nastala imovinska šteta zbog neizvršavanja ugovora od strane tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom ističe prigovor dvostruke litispendencije, obzirom se vezano uz istu činjeničnu i pravnu osnovu već vode postupci pred ovim sudom. Naime, tužitelj u predmetu broj P-148/2021 potražuje naknadu štete radi neizvršavanja ugovora za travanj 2021., u predmetu P- 188/2021 potražuje naknadu štete za lipanj 2021., u predmetu P-224/2021 potražuje naknadu štete za kolovoz 2021., u predmetu P-238/2021 potražuje naknadu štete za rujan 2021., u predmetu P-259/2021 potražuje naknadu štete za listopad 2021., u predmetu P-292/2021 potražuje naknadu štete za studeni 2021., u predmetu P- 314/2021 potražuje naknadu štete za prosinac 2021., u predmetu P-31/2022 potražuje naknadu štete za veljaču 2022., dok je tužba za siječanj 2022. spojena na predmet P-223/2021 i tako dalje za svaki mjesec sa novim brojem predmeta pa tuženik smatra kako je tužitelj mogao i trebao proširiti tužbeni zahtjev u ranije započetom predmetu. Nadalje, tuženik ističe da ukoliko ugovor nije raskinut tada tužitelj ni ne može potraživati naknadu štete jer za isto nisu ispunjeni uvjeti. Tuženik dalje navodi kako je nesporno kako su stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 5 godina i kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn mjesečno, koja dospijeva svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, obzirom je došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, tuženik je pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, kojim zahtijeva raskid predmetnog ugovora o zakupu, a koji se vodi pod brojem P-120/2021. Tuženik dalje navodi kako je zaključenju predmetnog ugovora o zakupu pristupio uslijed nastupa izvanredne okolnosti - pojave epidemije uzrokovane virusom COVID-19, a sve radi osiguranja dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala, obzirom je u samom začetku epidemije postojala bojazan i potreba za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora u slučaju poprimanja tada očekivanih razmjera u vidu nekontroliranog širenja same epidemije, a koja zbog uvedenih restriktivnih mjera nije poprimila razmjere koji su se u početku njezine pojave očekivali te je stoga ujedno prestala i potreba tuženika za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala. Dakle, u konkretnom slučaju došlo je do nastupa takvih izvanrednih okolnosti, koje niti uz najveću brižljivost, nije bilo moguće predvidjeti, otkloniti ili izbjeći, slijedom čega je tuženik upoznao tužitelja sa naprijed naznačenim činjenicama i novonastalim okolnostima te u nekoliko navrata pokušao mirnim putem riješiti predmetnu situaciju te postići dogovor oko raskida ovdje spornog ugovora o zakupu. Tužitelj se s istim nije suglasio pa je tuženik 17. ožujka 2021. dostavio tužitelju obavijest o raskidu ugovora te ga pozvao da 22. ožujka 2021. u 12,00 sati bude prisutan na adresi poslovnog prostora radi primopredaje prostora. Tuženik navodi kako je obavijest o raskidu u ovom slučaju zapravo poziv na mirno rješenje spora, a nakon čega je tuženik kao tužitelj podnio tužbu radi raskida ugovora o zakupu.

3. Podneskom od 3. studenog 2022. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu i u bitnom naveo kako je netočno kako je tuženik imao pravo raskinuti ugovor te kako je također netočno kako je tuženik Ugovor raskinuo zbog izvanrednih okolnosti, odnosno kako se ne radi o izvanrednim okolnostima, već o normalnim i uobičajenim poslovnim okolnostima na koje je tuženik morao i mogao računati. Vezano za parnični postupak poslovni broj P-120/2021, tužitelj je naveo kako je tuženik postavio zahtjev radi utvrđenja kako je Ugovor raskinut s danom 22. ožujka 2021., a to je dan kada je tuženik predao prostor u posjed tužitelju, odnosno kako tuženik u tom postupku ne postavlja konstitutivni tužbeni zahtjev kojim traži da sud presudom raskine ugovor, već deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi kako je ugovor već raskinut od strane tuženika. U slučaju tvrdnje kako su nastupile izvanredne okolnosti za raskid ugovora, a s kojima nije suglasna druga ugovorna strana, tuženik mora sudskim putem tražiti raskid ugovora, što isti nije učinio jer je u postupku pod brojem P-120/2021 postavio deklaratorni, a ne konstitutivni tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u obavijest o prestanku korištenja skladišta i izjava otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. (str. 7 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (br 01.2020) sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020. (str. 8-10 spisa), oglas (str. 11-34 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5839/2021-3 od 25. svibnja 2022. (str. 35-38 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-148/2021-14 od 12. studenog 2021. (str. 39-46 spisa), zapisnik o priopćenju javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj OU-37/21 od 26. ožujka 2021. sa prijedlogom za javnobilježničkom dostavom, punomoći i povratnicom (str. 47-52 spisa), obavijest o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa punomoći i preslikom kuverte (str. 53-56 i 71-74 spisa) i spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2021, P-188/2021, P-224/2021, P-238/2021, P- 259/2021, P-292/2021, P-314/2021, P-31/2022, P-72/2022, P-109/2022, P-142/2022, P-175/2022 i P-120/2021.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među parničnim strankama nesporno je kako su 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim je tužitelj dao tuženiku u zakup skladište na lokaciji Bunska 8 u Osijeku, kako je isti sklopljen na određeno vrijeme, odnosno na rok od pet godina i kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja će se plaćati mjesečno do 10-og u mjesecu za tekući mjesec (str. 8-10 spisa).

7. Nesporno je i kako je tuženik poslovni prostor počeo koristiti u svibnju 2020., a poslovni prostor je prestao koristiti u ožujku 2021.

8. Također je nesporno kako je tuženik tužitelja obavijestio o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora (str. 53-56 i 71-74 spisa), kako je posjed predan 22. ožujka 2021. na koju primopredaju tužitelj nije pristupio te kako je tuženik tužitelju putem javnog bilježnika dostavio ključeve predmetnog poslovnog prostora (str. 47-52 spisa).

9. Nesporno je i kako ovdje sporan prostor tužitelj nije dao u zakup trećoj osobi (str. 11-34 spisa).

10. Među parničnim strankama sporno je postojanje dvostruke litispendencije, koji prigovor je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, a tuženik je također istaknuo da ukoliko ugovor nije raskinut tada tužitelj niti ne može potraživati naknadu štete, odnosno sporno je je li ugovor raskinut, trpi li tužitelj imovinsku štetu zbog neizvršavanja ugovora od strane tuženika te je sporno je li tužitelj učinio sve kako bi otklonio štetu.

11. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je obavijest o raskidu u konkretnom slučaju zapravo poziv na mirno rješenje spora, a nakon čega je tuženik kao tužitelj podnio tužbu radi raskida ugovora o zakupu.

12. U odnosu na istaknuti prigovor dvostruke litispendencije, sud je izvršio uvid u spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-148/2021, P-188/2021, P- 224/2021, P-238/2021, P-259/2021, P-292/2021, P-314/2021, P-31/2022, P-72/2022, P-109/2022, P-142/2022 i P-175/2022 te utvrdio kako je isti neosnovan.

13. Naime, čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.

14. U konkretnom slučaju ne radi se o istom zahtjevu među strankama, obzirom se radi o naknadi štete za kolovoz 2022., a u drugim parničnim postupcima se potražuje naknada štete za travanj, lipanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2021. te za veljaču, ožujak, travanj, svibanj i srpanj 2022.

15. Uvidom u čl. 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (br 01.2020) sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020. (str. 8-10 spisa) sud je utvrdio kako se sporan ugovor može raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, a u tom slučaju nezadovoljna strana, prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka. Nadalje, u slučaju da se nedostaci ne otklone u roku od 15 dana, nezadovoljna strana ima pravo jednostranog raskida ugovora u kojem slučaju teče otkazni rok od 30 dana od dana zaprimanja otkaza.

16. Iz obavijesti o prestanku korištenja skladišta i izjavi otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. (str. 7 spisa) proizlazi kako je tuženik obavijestio tužitelja kako sa 31. prosinca 2020. prestaje koristiti predmet zakupa, obzirom zbog novonastalih okolnosti nema više potrebu za korištenjem istog te najavljuje otkaz ugovora o zakupu.

17. Uvidom u oglas (str. 11-34 spisa) sud je utvrdio kako se isti odnosi na iznajmljivanje ovdje spornog predmeta zakupa te kako je isti objavljen 24. svibnja 2021., 17. lipnja 2021., 17. prosinca 2021., 13. prosinca 2021., 1. ožujka 2022., kao i 28. kolovoza 2022.

18. Iz obavijesti o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa punomoći i preslikom kuverte (str. 53-56 i 71-74 spisa), razvidno je kako je tuženik tužitelja obavijestio kako sa danom 22. ožujka 2021. raskida sklopljeni Ugovor u smislu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te ga poziva da 22. ožujka 2021. bude prisutan na adresi skladišta radi primopredaje posjeda.

19. Nadalje, sud je izvršio uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5839/2021-3 od 25. svibnja 2022. (str. 35-38 spisa) i presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-148/2021-14 od 12. studenog 2021. (str. 39-46 spisa) te utvrdio kako je predmetnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 11.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 5.400,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

20. Također, sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-120/2021 te utvrdio kako je u navedenom predmetu ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja i tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud nakon provedene rasprave na temelju čl. 369. Zakona o obveznim odnosima donese presudu kojom se utvrđuje kako je ovdje sporan Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut 22. ožujka 2021., obzirom su ispunjeni zakonski uvjeti za raskid ugovora uslijed nastupa promijenjenih okolnosti, zbog kojih tužitelj (ovdje tuženik) kao ugovorna strana ne može ostvariti svrhu predmetnog ugovora. Također, sud je utvrdio kako je tužitelj postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva raskid ovdje spornog ugovora o zakupu te kako je sud odbio oba tuženikova tužbena zahtjeva. Nadalje, utvrđeno je i kako je tuženik podnio žalbu protiv presude.

21. Vezano za prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj P-120/2021, sud je odlučio kako se postupak neće prekinuti, obzirom se u konkretnom slučaju ne radi o prethodnom pitanju.

22. Nakon izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu i u spise ovoga suda broj P-148/2021, P-188/2021, P-224/2021, P-238/2021, P-259/2021, P-292/2021, P-314/2021, P-31/2022, P- 72/2022, P-109/2022, P-142/2022, P-175/2022 i P-120/2021, utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o zakupu na određeno vrijeme te kako je isti raskinut jednostranom izjavom tuženika i to pozivajući se na promijenjene okolnosti. Također je utvrđeno kako je u postupku pred ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem P-120/2021 ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja kako je Ugovor o zakupu raskinut 22. ožujka 2021. te je tuženik također postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva raskid ovdje spornog ugovora, a koje tužbene zahtjeve je sud odbio pa je tuženik podnio žalbu u navedenom predmetu.

23. Tijekom postupka tuženik je naveo kako je zbog nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku kojim zahtijeva raskid predmetnog ugovora. Također je naveo kako je obavijest o raskidu u konkretnom slučaju zapravo poziv na mirno rješenje spora.

24. Nadalje, tuženik je također isticao kako Ugovor o zakupu nije raskinut pa šteta koju tužitelj potražuje u ovom postupku još nije niti nastala.

25. Kao što je i navedeno, sud je tijekom postupka utvrdio kako je ovdje sporan Ugovor o zakupu raskinut, odnosno kako se ne radi o pozivu za mirno rješenje spora, kako to navodi tuženik, međutim, ugovor nije raskinut na valjan način. 26. Naime, u slučaju raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, za takav raskid nije dostatna jednostrana izjava strane koja je ispunila svoje obveze već se takav raskid utvrđuje konstitutivnom sudskom presudom.

27. Čl. 1046. ZOO-a propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

28. Čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je kako oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istoga članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

29. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je postupanjem ovdje tuženika tužitelju nanesena šteta, obzirom tuženik ugovor nije raskinuo na valjan način i zbog navedenog postupanja tuženika tužitelj trpi štetu u iznosu od 11.250,00 kn, koliko bi iznosila i zakupnina, obzirom poslovni prostor nije ponovno dao u zakup, a objavom oglasa za zakup istog tužitelj je pokušao otkloniti štetu.

30. Također, ovdje sporan ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i on se može jednostrano raskinuti samo iz razloga koji su u njemu navedeni i to u čl. 8. predmetnog Ugovora.

31. Dakle, ugovor je raskinut, no isti nije raskinut na valjan način te je iz tog razloga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu.

32. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.

33. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a i čl. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (str. 8-10 spisa), odnosno tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos po stopi koja je propisana za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava pa je sud tužiteljev zahtjev kojim potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos preko stope od tri posto godišnje, odbio kao neosnovan.

34. Naime, u konkretnom slučaju radi se o naknadi štete pa tužitelj ne može osnovano potraživati stopu zateznih kamata koja je propisana za potraživanja iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već stopu koja je propisana za ostale odnose.

35. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem parničnih stranaka, za saslušanjem svjedoka, za izvođenjem dokaza adekvatnim vještačenjem i za pribavom adekvatnih isprava, kao i dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika Zlatka Pandžića, za saslušanjem svjedoka Ante Barukčića, Ivana Zadraveca i Karla Šatvara te za izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem, a iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. i čl. 492.a ZPP-a.

36. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).

37. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.825,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 27. rujna 2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 3. studenog 2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za PDV i trošak zastupanja na ročištu održanom 8. prosinca 2022. u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 200,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.).

38. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 2.075,00 kn odbio kao neosnovan.

39. Naime, tužitelj je tražio trošak u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za PDV za sastav podneska od 3. listopada 2022., koji mu trošak sud nije priznao, obzirom se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

40. Također, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 200,00 kn, koji trošak je tužitelj i imao.

41. Vezano za zatezne kamate koje teku na iznos dosuđenog parničnog troška, tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate na iznos tog potraživanja po stopi koja je propisana za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava pa je sud tužiteljev zahtjev kojim potražuje zatezne kamate na iznos dosuđenog parničnog troška od 5.825,00 kn preko stope od tri posto godišnje, odbio kao neosnovan i to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete pa tužitelj ima pravo potraživati stopu zateznih kamata koja je propisana za ostale odnose, a u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

42. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 21. prosinca 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).

Broj zapisa: eb316-ce285

Kontrolni broj: 060a5-0cd56-62c70

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARINA LJUBIČIĆ KNEŽEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.