REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1218/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAGER BAŠIĆ d.o.o., OIB 49617677906, Zagreb, I. B. Mažuranić 8, kojeg zastupaju punomoćnici Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4 i Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, Slovenska ulica 13, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Zagrebački holding d.o.o. OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Robni terminali, Jankomir 25, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Reljkovićeva 6, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji umješača na strani tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5680/2021-3 od 27. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-383/2020-19 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaćaju se revizija tužitelja i revizija umješača na strani tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5680/2021-3 od 27. siječnja 2022. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljan upis prava vlasništva tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju izvršen rješenjem Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Z-1723/2006/1335 od 06.12.2006. na nekretnine upisane u zk.ul. 1335 k.o. Karlovac I i to:

-zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m[2] i

-zk.č.br. 9/3, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m[2] .

II. Utvrđuje se da je Lager Bašić d.o.o. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 11.04.2002. zaključenim sa prodavateljem Robni terminali Zagreb d.o.o. stekao pravni osnov radi stjecanja prava vlasništva nekretnina upisanih u zk.ul. 1335 k.o. Karlovac I i to:

-zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m[2] i

-zk.č.br. 9/3, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m[2] , što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis brisanja svog prava vlasništva upisanog u zemljišnim knjigama Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu posl.br. Z- 1723/2006/1335 od 12.06.2006. na nekretnine upisane u zk.ul. 1335, k.o. Karlovac I i to: zk.č.br. 9/2, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 1811 m2 i zk.č.br. 9/3, Pokupje pogon II pašnjak u površini od 11456 m2, kao i trpjeti istovremeni upis prava vlasništva na iste ovdje opisane nekretnine na ime tužitelja Lager Bašić d.o.o. u cijelosti.“.

U točki II. izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužitelju i umješaču solidarno naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.000,00 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dopuštene rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2431/22 od 7. lipnja 2022. zbog pitanja koje glasi:

„Da li u situaciji kada za vrijeme važenja Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989 i 60/1989, Narodne novine br. 53/1991) određena nekretnina postane društveno sredstvo određene pravne osobe bez pravnog osnova (čije se vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina – čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu), stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini (pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno pravo vlasništva) treba prosuđivati temeljem odredaba čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012 i 152/2014) ili prema odredbi čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu?“,

podnijeli su tužitelji i umješač na strani tužitelja.

4. Tužitelj je u podnesku od 4. studenog 2022. izjavio da je suglasan s revizijom umješača.

5. Na revizije nije odgovoreno.

6. Revizije su osnovane.

7. U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:

- da je predmet spora zahtjev tužitelja da se utvrdi da je pravno nevaljan upisa prava vlasništva tuženika Hrvatskog fonda za privatizaciju, sada tuženika, na nekretninama upisanim u zk.ul. 1335 k.o. Karlovac I, i to zk.č.br. 9/2 i zk.č.br. 9/3, odnosno, da se utvrdi da je tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji stekao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina te da se naloži brisanje prava vlasništva tuženika na navedenim nekretninama i upis tužitelja,

- da su temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2002. Robni terminali d.o.o. (pravni prednik umješača) kao prodavatelj prodali tužitelju Lager Bašić d.o.o. kao kupcu između ostalih i nekretnine koje su predmet spora i to zk.č.br. 9/2 i zk.č.br. 9/3, sve k.o. Karlovac I,

- da među strankama nije sporno da društvo „Ilovac“ predmetne nekretnine oznake zk.č.br. 9/2 i zk.č.br. 9/3, sve k.o. Karlovac I, prilikom pretvorbe nije unijelo u temeljni kapital svoga društva,

- da je iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, Sudskog registra od 7. ožujka 2007. razvidno da je Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Robni terminali pravni slijednik Investkomerca, Zagreb, Ilica 1, a koje pravno sljedništvo se proteže još od 1965. kada je upisano Poduzeće za poslovne objekte, Zagreb, Boškovićeva 7a, zatim je 1967. upisana promjena tvrtke Investkomerc, poduzeće za trgovinu na veliko i malo, zatim su 1977. upisani Robni terminali, radna organizacija za pretovar, smještaj i čuvanje robe sa potpunom odgovornosti. 1989. upisano je organiziranje društvenog poduzeća pod tvrtkom Robni terminali „Žitnjak“ te da je u konačnici razvidno da je 2007. upisano brisanje subjekta Robni terminali Zagreb d.o.o. zbog pripajanja trgovačkom društvu Komunalno gospodarstvo d.o.o., a od 22. veljače 2007. isti glasi Zagrebački holding d.o.o. za javni prijevoz, opskrbu vodom, održavanje čistoće, putnička agencija, šport, upravljanje objektima i poslovanje nekretninama,

- da je iz odluke skupštine Grada Zagreba o organiziranju javnog poduzeća Robni terminali „Jankomir“, Klasa: 363-02/90-01/281, Urbroj: 251-11-02-90-8 od 23. listopada 1990. utvrđeno da je pod čl. 6. navedeno da se imovina javnog poduzeća sastoji od stvari, prava i novca postojećeg poduzeća Robni terminali „Jankomir“ organiziranog kao javno poduzeće, sa stanjem na dan 31. listopada 1990. te da je navedena odluka donesena na temelju odredbe čl. 196.b Zakona o poduzećima (Službeni list SFRJ, broj 77/88, 40/89 i 46/90),

- da iz posjedovnog lista 1635 Ureda za katastarsko-geodetske poslove Karlovac, Klasa: 9357/98-1/1, Urbroj: 2133-05-96-1-98-145 od 21. svibnja 1998. proizlazi da je na parcelama 9/2 Pokupje pogon II, kanal, površine 1811 m[2] i 9/3 Pokupje pogon II, kanal površine 1 ha, 14a i 56 m[2] od 1976. kao korisnik bilo upisano poduzeće Investkomerc, Zagreb, Boškovićeva 7/a, dakle pravni prednik umješača Zagrebačkog holdinga d.o.o.,

- da iz Uvjerenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Karlovac od 17. kolovoza 2004. proizlazi da su k.č.br. 9/2 i 9/3 k.o. Karlovac I nastale 1972. parcelacijom k.č.br. 9, koja je upisana u posjedovni list broj 1121 posjednika:

Tvornica glinenog crijepa i opeke „Ilovac“ Karlovac, a sve temeljem prijavnog lista, rješenja Općinskog sekretarijata za upravne poslove broj UP/I-02/14-1989/2-71 te rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2036/76, odnosno, da se 1977. temeljem diobne osnove od 4. lipnja 1971. i rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2035/76, k.č.br. 9/2 i 9/3 k.o. Karlovac I, otpisuju iz posjedovnog lista 1121 sa dotadašnjeg posjednika Tvornice glinenog crijepa i opeke „Ilovac“ Karlovac i upisuju u posjedovni list broj 1635 na posjednika Investkomerc, Zagreb, Boškovićeva 7a, dakle pravnog prednika umješača Zagrebački holding d.o.o.,

- da iz Rješenja Z-2035/76 od 20. srpnja 1976. proizlazi da se na temelju diobne osnove i dvije kopije katastarskog plana Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Karlovac od 4. lipnja 1971. dozvoljava cijepanje i ispravak površina na nekretninama te su među ostalim navedene i nekretnine društvenog vlasništva na korištenju „Ilovac“ tvornice glinenog crijepa i opeke Karlovac upisanim u zk.ul. 26 k.o. Karlovac I, cijepanje k.č.br. 9 u nove k.č.br. 9/1, 9/2 i k.č.br. 9/3,

- da iz rješenja Općinskog sekretarijata za upravno pravne poslove, UP/I-02/14- 1989/2-71 od 30. kolovoza 1971. ne proizlazi da su nekretnine k.č.br. 9/2 i 9/3 k.o. Karlovac I eksproprirane u korist Inveskomerca, odnosno, da iz rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu broj Z-2035/76 i Z-2036/76 ne proizlazi da su predmetne čestice bile eksproprirane u korist Inveskomerca (kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Investkomerca),

- da iz dokumentacije (diobna osnova od 4. lipnja 1971. omeđašenja skladišta Investkomerc u Karlovcu i tehničkog izvještaja o iskolčenju od 11. lipnja 1975.) proizlazi da se prednik tužitelja nalazi u pojedu predmetnih nekretnina od 1971. godine, odnosno da iz je Investkomerc koristio sporne nekretnine najkasnije od 1976.

8. Među strankama je sporno tko je imao pravo raspolagati spornim nekretninama te je li tužitelj na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11. travnja 2002. stekao valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama ili je Hrvatski fond za privatizaciju imao pravo uknjižiti se kao vlasnik tih nekretnina.

9. Sudovi smatraju da tužbeni zahtjev nije osnovan u bitnom jer:

- da nije dokazano da je prodavatelj Robni terminali Zagreb d.o.o., kao pravni sljednik Investkomerca, bio vlasnik nekretnina oznake k.č.br. 9/2 i 9/3, k.o. Karlovac I,

- da činjenica upisa Investkomerca kao korisnika u posjedovnom listu, odnosno sama činjenica upisa posjeda u katastru, Robnim terminalima Zagreb d.o.o. kao pravnom sljedniku Investkomerca ne daje aktivnu legitimaciju za sklapanje Ugovora o kupoprodaji od 11. travnja 2002. s tužiteljem,

- da tužitelj u odnosu na nekretnine oznake k.č.br. 9/2 i 9/3, k.o. Karlovac I nije dokazao da je ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbi čl. 159. Zakona o vlasništva i drugim stvarnim pravima jer tužitelj nije kvalificirani posjednik, odnosno jer tužitelj nema pravni temelj posjedovanja s obzirom da navedene čestice nisu bile predmet eksproprijacije za korist

Investkomerca, dakle pravnog prednika tužitelja,

- da tužitelj nije dokazao da je preko svojih pravnih prednika bio u poštenom posjedu preko 40 godina, odnosno, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na strani tužitelja za stjecanje vlasništva dosjelošću protekom četrdesetogodišnjeg roka dosjedanja jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je Investkomerc (prednik tužitelja) kao posjednik koristio predmetne nekretnine od 1976., dok je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 2. prosinca 2009.,

- da iz dokumentacije (diobna osnova od 4. lipnja 1971. omeđašenja skladišta Investkomerc u Karlovcu i tehničkog izvještaja o iskolčenju od 11. lipnja 1975.) proizlazi da se prednik tužitelja nalazi u posjedu predmetnih nekretnina od 1971. godine, međutim ni u tom slučaju nije ispunjeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

10. Odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. U stavku 2. istog članka propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je u stavku 3. istog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11. Prijeporno je, a zbog toga je i dopušteno izjavljivanje revizije u ovoj pravnoj stvari, prosuđuje li se stjecanje prava koja izviru iz bivšeg društvenog vlasništva primjenom odredbe čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ broj 53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989, 40/1989, 60/1989 - „Narodne novine“, broj 53/1991) kojom je propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravnog osnova, njeno vraćanje može se zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina.

12. O tome je ovaj sud izrazio pravno shvaćanje u više svojih odluka pa je tako u odluci Rev-x-196/2016 od 19. travnja 2017. zauzeo je pravno shvaćanje:

„Naime, odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu – dalje ZUR) bilo je propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo bez pravne osnove, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina….Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je društveno poduzeće S.H. u trenutku pretvorbe bilo nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama…...Naime, kada su aktom o osnivanju njegovog prednika predmetne nekretnine unesene u njegova osnovna sredstva, onda je na njega i preneseno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja tim nekretninama. Osnovno sredstvo je bilo društveno sredstvo na kojima su organizacije udruženog rada imale pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja (čl. 228. st. 1. ZUR-a i čl. 230. ZUR-a). Stoga je prednik tužitelja najkasnije za vrijeme važenja ZUR-a stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama.“

13. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odlukama poslovni broj Rev-x- 1131/2017 od 16. travnja 2019. i Rev-1993/2018 od 19. studenoga 2019. zauzeo je pravno shvaćanje:

„Suprotno navedenom, ovaj sud je u svojoj odluci Rev x-196/16 od 19.04.2017. izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari, i to shvaćanje da se i bez formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća. Tako se treba uzeti u obzir i odredba čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina. Nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu uopće utvrđivali relevantne činjenice obzirom na takvu odredbu ZUR-a. Također u smislu odredbe čl. 362. ZVDSP-a postoje predmnijeve o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu, ali se može dokazivati suprotno pa onaj tko uspije dokazati da upisani nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja određene nekretnine u biti nema to pravo ima se smatrati nositeljem prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja. Stoga ovaj sud zauzima pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu i nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina). Stoga su nižestupanjski sudovi imali pogrešan pravni pristup prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari jer nisu uzimali u obzir navedeno pravno shvaćanje, a na taj način nisu niti smatrali relevantnim činjenice koje su odlučene za zaključak o postojanju pretpostavki da je tužitelj eventualno u materijalnopravnom smislu bio nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja bez obzira što takvo pravo nije bilo upisano na prednika tužitelja u času pretvorbe društvenog vlasništva.“.

14. Dakle, u ovom ili drugim sporovima iste vrste bitno je prije svega utvrditi je li prednik tužitelja prije nego je raspolagao predmetnim nekretninama u korist tužitelja stekao pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja predmetnih nekretnina sukladno Zakonu o udruženom radu (Službeni list SFRJ, broj 53/76), odnosno pravo vlasništva predmetnih nekretnina sukladno Zakonu o poduzećima (Službeni list SFRJ, broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90), te pravo vlasništva sukladno odredbi čl. 359. do čl. 365. u svezi čl. 390. i čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dakle, bitno je utvrditi je li prednik tužitelja (u ovoj parnici umješač) kao nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno vlasnik predmetnih čestica temeljem zakona bio legitimiran za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2002. s tužiteljem.

15. Imajući u vidu već citirana pravna shvaćanja u odlukama ovog suda (točke 12. i 13. obrazloženja) odgovor na postavljeno materijalnopravno pitanje glasi:

Kada za vrijeme važenja Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ, broj 53/1976, 57/1983, 85/1987, 6/1988, 77/1988, 40/1989 i 60/1989 - „Narodne novine“, broj 53/1991) određena nekretnina postane društveno sredstvo određene pravne osobe bez pravnog osnova (čije se vraćanje može zahtijevati u roku od 5 godina počev od dana saznanja, a najkasnije u roku od 10 godina - čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu), stjecanje stvarnih prava na toj nekretnini (pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja, odnosno pravo vlasništva) treba prema odredbi čl. 268. st.

1. Zakona o udruženom radu važećeg u vrijeme kada je došlo do prelaska prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

16. Kako sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije cijenio jesu li se ostvarile pretpostavke stjecanja propisane citiranom odredbom ranijeg Zakona o udruženom radu odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb317-03d58

Kontrolni broj: 0451c-a2b21-3bd38

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.