REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 963/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MILLEM-INŽENJERING d.o.o. Gospić, Dr. F. Tuđmana 10, OIB: 30608889162, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženika Grada Gospića, Gospić, Budačka 55, OIB: 22538763965, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2533/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-917/2018-27 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2533/2020-2 od 6. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj Povrv-917/2018-27 od 30. ožujka 2020.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.
3. Polazeći od toga da je tužitelj, kao izvođač, sve utužene radove izveo po nalogu za to ovlaštene osobe tuženika, koja je potvrdila da su svi radovi, osim onih po računu boj 177/1/1 (na iznos od 69.785,00 kn) obavljeni i obračunati u skladu s ugovorenim cijenama, nižestupanjski su sudovi, na temelju odredbe članka 590. i 613. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), obvezali tuženika (naručitelja) da isplatiti tužitelju (izvođaču radova) naknadu za rad obavljen prema Ugovoru o povjeravanju komunalnih poslova za razdoblje 2016. do 2020., odnosno Godišnjem ugovoru za 2017. godinu te prema Ugovoru o izvođenju radova na projektu zamjene dijela javne rasvjete primjenom metode energetske učinkovitosti od 2. svibnja 2017.
3.1. Zaključeno je da je Josip Pokrivač, kao osoba koja je kod tuženika bila ovlaštena za poslove vođenja i kontrole javne rasvjete, vršio kontrolu vrste i količine izvedenih radova, provjeravao opseg izvedenih radova te u konačnici izvedene radove bez primjedbi i zaprimio.
4. Imajući u vidu navedena utvrđenja – da je tužitelj djelo izvršio, da ga je tuženik pregledao i odobrio, čime je nastala obveza tuženika isplatiti naknadu za obavljeni rad – pitanja tuženika (pod 2. i 3.) kojima polazi od toga da tužitelj svoju obvezu nije ispunio samo zato što tuženiku nije ispostavio privremene i okončane mjesečne situacije – račune, nisu važna za odluku u sporu. Naime, sudovi su utvrdili da su tuženiku uz račune dostavljeni troškovnici u kojima u popisani svi obavljeni radovi s jediničnim cijenama, na koji način je ovlaštena osoba tuženika vršila kontrolu vrste i količine izvedenih radova.
4.1. Budući da su sudovi utvrdili da specifikacije računa u svojoj biti predstavljaju ispravu koja je omogućavala kontrolu izvedenih radova, što je predstavljalo svrhu koja je između stranaka ugovorena (članak 13. stavak 1. Ugovora o povjeravanju komunalnih poslova za razdoblje 2016. do 2020. od 20. srpnja 2016.), tuženik u postavljanju prvog pitanja potpuno neosnovano polazi od toga da su sporne činjenice iz ugovornog odnosa utvrđivane mimo izričitih odredbi sklopljenog ugovora, slijedom čega ni to pitanje nije važno za odluku u sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. S tim u vezi niti odluke na koje se tuženik u obrazloženju prva tri pitanja poziva (prema kojima jasne odredbe ugovora ne treba tumačiti te da ih treba primijeniti onako kako glase, odnosno prema kojima u dvostrano obveznim ugovorima nijedna stranka nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu) nisu komparabilne s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. U odnosu na 4. i 5. pitanje, kojima tuženik problematizira ocjenu izvedenih dokaza, odnosno odluku suda o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja određenih odlučnih činjenica, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi ta pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, a što je prema odredbi članka 387. stavak 3. ZPP, bio dužan učiniti.
6. Slijedom svega navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: eb318-27ef0
Kontrolni broj: 0e82a-ea299-08d51
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
