Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
P-3093/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Grad O., OIB …, O., zastupan
po punomoćniku D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika pod 1) A. M.,
OIB: …, iz T., kao jedine i isključive nasljednice iza pok.
G. M., zastupana po punomoćniku L. A., odvjetnik u S., pod 2) P. d.o.o. za održavanje čistoće, javnih površina i drugih komunalnih djelatnosti, OIB: …, iz O., radi utvrđenja prava
vlasništva na održanoj glavnoj i javnoj raspravi, zaključenoj dana 27.listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 21.prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina opisanih i označenih kao čest. zem. 1197/1 i čest. zem. 1197/3, upisanih u zemljišno knjižni uložak br. z.k. ul. 904, zemljišne knjige za K.O. O., pa je tužitelj ovlašten neposredno temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime i za svoju korist u nadležnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban upis brisanja tog prava sa imena prvotuženika G. M. i drugotuženika P. d.o.o. O.,
odnosno njegovog pravnog prednika P. zanatsko uslužno poduzeće O..
II. Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 21.125,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje na navedeni iznos troškova postupka teku od dana presuđenja pa sve do namirenja tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kupio od prvotuženika i njegove obitelji nekretnine opisane u izreci presude, s tim da su prodavatelji tvrdili da su jedini i isključivi vlasnici istih pa da je isti u kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina stečenih i dosjelošću.
2. Tuženik pod 1) usprotivio se tužbi navodeći da je predmetnu nekretninu naslijedio iza smrti oca M. M. te da su potpisi na Ugovoru o kupoprodaji falsificirani, a da on nije opunomoćio svog brata za potpisivanje predmetnog ugovora o kupoprodaji, slijedom čega tužitelj nije postao vlasnikom predmetne nekretnine temeljem kupoprodaje.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz katastra ( list 19-53), izvatka iz zemljišne knjige, Ugovora o kupoprodaji, dozvole za građenje, spisa Z- 249/69, očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika te saslušanjem tuženika pod 1) i zz tuženika pod 2) u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
4. U ovom postupku donijeta je presuda poslovni broj Pst-1266/13 od 26.studenog 2015. kojom je odbijen tužbeni zahtjev, ista je ukinuta presudom Županijskog suda u S., poslovni broj Gž-1235/2016 od 28.veljače 2018.
5. Tijekom postupka umro je tuženik pod 1) G. M. te je sud rješenjem od 2.travnja 2021. utvrdio prekid postupka te je isti nastavljen rješenjem od 7.lipnja 2021. u odnosu na nasljednicu A. M., kći prvotuženika.
6. U ovom postupku je utvrđeno:
- da su predmetne nekretnine čest. zem. 1197/1 i 1197/3 upisane kao društveno vlasništvo u omjeru od 4/5 pod upravom P., Zanatsko uslužno poduzeće O.,
dok je G. M. upisan kao ovlaštenik prava u omjeru 1/5,
- da iz ugovora od 18. srpnja 1969. proizlazi kako su D. M. ud. M., A.
M. pok. M. i G. M. pok. M. zastupani po punomoćniku Č. M.
pok. M., prodali Zanatsko uslužnom poduzeću P. O. čest. zem. 1197/1 i 1197/3 i dio čest. zem. 1229/3 k.o. O. na predjelu V. u ukupnoj površini 3944
m2,
- da je tuženik pod 1/ tijekom postupka isticao da taj ugovor nisu potpisali članovi njegove obitelji, te je predlagao grafološko vještačenje potpisa ugovora od kojeg je odustao,
- da je protivno paušalnim tvrdnjama tuženika pod 1/ ugovor od 18. srpnja 1969. bio potpisan i zaključen od suugovaratelja pa tako dakle i od prodavatelja, među kojima i od strane tuženika pod 1/ zastupanog pri tom po njegovom bratu Č. M. pok. M., što i proistječe iz samog ugovora,
- da okolnost što se u spisu II Ov-480/69 nije zatekla punomoć kojom je tuženik pod 1/ opunomoćio svog brata Č. M. pok. M. da ga zastupa prilikom sklapanja tog ugovora, sama po sebi ne čini navedeni izbor ništavim, a ukoliko je tuženik pod 1/ smatrao da je on neosnovano zastupan, trebao je pokrenuti odgovarajuće postupke,
- da je kupac predmetnih nekretnina Zanatsko uslužno poduzeće P. O. kojeg je tuženik pod 2/ pravni sljednik,
- da iz potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava O. od 14. lipnja 2010. proizlazi da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju groblje, odnosno parkiralište uz groblje,
- da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tuženika pod 2/, a prije su bile u posjedu njegovog prednika Zanatsko uslužnog poduzeća P.,
- da se rješenje o eksproprijaciji od 4. veljače 1966. ne odnosi na predmetne nekretnine.
7. Tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari podnosi tužbu na utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina koje da je stekao eksproprijacijom, kupoprodajom i temeljem zakona.
8. Obzirom je utvrđeno da iste nije stekao eksproprijacijom proizlazi da je iste stekao kupoprodajnim ugovorom sa stvarnim vlasnicima.
9. U tom pravcu valja reći da obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen (1969.godine) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva valja prosuđivati prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja sukladno odredbi čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje ZV), odnosno tada važećih pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Službeni list“ 84/46, te Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Narodne novine“ 73/91, prema kojima se vlasništvo nekretnina stjecalo bez upisa u zemljišnu knjigu, na temelju valjane pravne osnove i valjanog načina (modusa) za stjecanje prava vlasništva, dakle na temelju prodaje i predaje u posjed, odnosno, samim faktičnim izvršenjem pravnog posla (Rev-250/90).
10. Obzirom je tužitelju izdano odobrenje za građenje groblja među ostalim i na utuženim česticama sud je proveo očevid na licu mjesta sa vještakom mjernikom te je utvrđeno da predmetna nekretnina odnosno čest.zem 1197/1 i 1197/3 najvećim dijelom predstavljaju zemljani plato južno i zapadno od groblja pri čemu tužitelj tvrdi da iste predstavljaju dio infrastrukture – parkiralište za potrebe groblja.
11. Nadalje, iz odobrenja za gradnju Službe za upravne, pravne i inspekcijske poslove od 24. rujna 1969. godine proizlazi da se Zanatsko uslužnom poduzeću P. O., dakle, predniku tuženika pod 2/, odobrava gradnja novog groblja,
mrtvačnice, zgrade, pristupnog puta, obiteljskih dvorednih i jednorednih grobnica koji objekti će biti položeni između ostalih i na čest. zem. 1197/1 i 1197/3, dakle, predmetnim nekretninama.
12. Zakonom o grobljima (Narodne novine br. 19/98 i 50/12) propisano je da su groblja zemljište na kojem se nalaze grobna mjesta, prateće građevine i komunalna infrastruktura (članak 1.), te da su groblja komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području groblje nalazi (članak 2.).
13. Dakle, stupanjem na snagu Zakona o grobljima nekretnine postaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ( članak 4. stavak 1. ZG-a), u kojem slučaju prestaje pravo vlasništva uknjiženog vlasnika na predmetnoj nekretnini.
14. Nadalje, Zakon o grobljima člankom 4. stavkom 1. propisuje da je građenje i rekonstrukcija groblja u interesu Republike Hrvatske, dakle, utvrđuje groblja kao nekretnine koje uživaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske, a nositelj prava vlasništva nad grobljima je pravna osoba s javnom ovlašću odnosno jedinica lokalne samouprave.
15. Nadalje, valja istaći da sporne nekretnine, a što je vidljivo iz povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka, nikada nisu bile u režimu društvenog vlasništva, već su bile u vlasništvu fizičkih osoba, te je predmetne nekretnine kupio prednik sadašnjeg tuženika pod 2) kao zanatsko uslužno poduzeće P. O. ugovorima iz 1969.
16. Prema odredbi čl. 31. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95) društveni kapital pravnih osoba koje su registrirane za obavljanje komunalnih djelatnosti danom stupanja na snagu tog Zakona postaje zajedničko vlasništvo jedinica lokalne samouprave organiziranih na području bivše općine prema sjedištu pravne osobe, pa je u odnosu na tuženika pod 2) vlasništvo stekao tužitelj temeljem Zakona.
17. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj dio nekretnina potrebnih za izgradnju groblja kupio od stvarnih vlasnika, a dio eksproprirao. Nesporno je da je za iste, vjerujući da ih kupuje u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Paušalni su navodi tuženika o tome da nije postojala punomoć odnosno da isti nije sudjelovao u kupoprodaji niti dobio naknadu jer je nesporno utvrđeno da je predmetne nekretnine otuđila njegova obitelj dok je isti boravio u inozemstvu te je o istome morao biti obaviješten. Prema tome, u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj postupao u dobroj vjeri kada je kupio predmetne nekretnine vjerujući da ih kupuje u cijelosti od stvarnih vlasnika, a Zakonom o obveznim odnosima između ostalog je propisano da (kupo)prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje.
18. Stoga u tom kontekstu nije od značaja da li su majka i sestra tuženika pod 1) mogle prenijeti na tužitelja više prava nego što ga same imaju, jer se u ovoj parnici ne raspravlja o tome da li je tužitelj temeljem naznačenog kupoprodajnog ugovora u mogućnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na utuženim nekretninama u zemljišne knjige (o tome će eventualno odlučivati zemljišnoknjižni sud), već o (ne)osnovanosti opisanog deklaratornog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva.
19. Obzirom je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj u dugogodišnjem kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine koje pravo mu nitko do podnošenja predmetne tužbe nije osporio proizlazi da je stekao predmetne nekretnine u dobroj vjeri od stvarnih vlasnika te je od tada u mirnom i savjesnom posjedu predmetne nekretnine u cijelosti jer je samostalno koristi za potrebe groblja koje je dijelom i izgrađeno na utuženim nekretninama slijedom čega je utvrđeno da je sukladno čl. 159 i 160 ZV stekao pravo vlasništva kvalificiranim posjedom predmetne nekretnine.
20. Osim toga, u ovom postupku tuženik pod 1) u svom iskazu navodi da je na predmetnim nekretninama napravljen parking, a očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmetne nekretnine predstavljaju dijelom ograđeno groblje, dijelom asfaltirani prilaz, dijelom zemljani plato pa proizlazi da su jedino u svrhu izgradnje groblja predmetne nekretnine otkupljene te se i danas koriste za prilaz, parkiranje, a dijelom su unutar ograđenog prostora groblja. Naime, niti tuženik pod 1) u svom iskazu ne spori saznanje za izgrađeno parkiralište, a nije ničim dokazao da se tome bilo tuženik bilo tko drugi iz njegove obitelji protivio.
21. Budući je u ovom postupku utvrđeno da je predmetna nekretnina otuđena vlasnicima 1969. u svrhu izgradnje groblja te da istu i nakon više od 40 godina koristi tužitelj, čemu se nitko nije protivio, to su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i 160. ZV, dok su prigovori tužitelja o nepostojanju valjane pravne osnove otklonjeni kao neargumentirani i paušalni.
22. Pri tome valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u S.; Gž-1543/2015).
23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
24. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st.1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti predmeta spora (11.000,00 kuna) i uspjehu tužitelja u sporu. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 7.svibnja 2014. 25 bodova, 9.lipnja 2014. 25 bodova, 30.listopada 2014. 100 bodova, 15.prosinca 2014. 25 bodova, 18.veljače 2015. 100 bodova, sastav podneska od 18.veljače 2015. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 2.travnja 2015. 100 bodova, sastav podneska od 30.ožujka 2015. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 20.svibnja 2015. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 12.listopada 2015., 100 bodova, sastav žalbe od 17.prosinca 2015. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 14.lipnja 2018. 100 bodova, ročištu od 19.rujna 2018. 100 bodova, ročištu od 2.prosinca 2021. 50 bodova, te ročištu ( očevid) od 3.ožujka 2022. 100 bodova, sastav podneska od 14.ožujka 2022. 25 bodova ( Tbr 8.3) te ročištu od 27.listopada 2022. 100 bodova odnosno ukupno 1450 bodova, što umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr.50) iznosi 14.500,00 kuna, uvećano za PDV 25% u iznosu od 3.625,00 kuna sveukupno iznosi 18.125,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja od 3.000,00 kuna sveukupno iznosi 21.125,00 kuna. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).
25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 21. prosinca 2022.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
Dna:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika
