REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 29 P : P-544/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja D.
G., OIB K. G. zastupanog
po punomoćniku L. A., protiv tuženika H. U. Z.
O., OIB Z. zastupanog po
punomoćniku M. M., radi Obvezno isplata do 50.000 kn, dana 21.
prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za zatraženi iznos od 30.596,57 kuna.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
Kod ovog suda zaprimljena je dana 05. svibnja 2014. god. tužba tužitelja protiv tuženika radi naknade štete.
U tužbi se navodi da je osiguravajuća kuća G. H. d.d. preuzela svojstvo uslužnog ureda za predmetni štetni događaj i u mirnom postupku tužitelju je isplaćena šteta u ukupnom iznosu od 45.729,56 kuna. Isplaćeni iznos imovinske štete ne odgovara stvarnim cijenama nabavke novih originalnih dijelova kod ovlaštenog prodavača i distributera B. dijelova. Isto tako visina isplate za korištenje zamjenskog vozila ne odgovara stvarnim potrebama i troškovima koji su nastali tužitelju kao stopostotnom invalidu koji treba imati vozilo visoke klase na raspolaganju 24 sata minimalno 10 radnih dana koliko je trajao popravak i postupak nabave novih rezervnih dijelova za oštećeno vozilo tužitelja. Stoga tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 35.000,00 kuna kao i troškove postupka.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je nakon obrade djelomično usvojen na način da je tužitelju isplaćen nesporni dio naknade štete na vozilu u iznosu od 38.229,56 kuna, zatim na ime troškova upotrebe zamjenskog vozila iznos od 7.500,00 kuna, te još 2.000,00 kuna na ime troškova zastupanja po punomoćniku,
dakle ukupno 47.729,56 kuna. Ponuda auto servis M. d.o.o. od 09. veljače 2014.
god. u iznosu od 57.331,50 kuna ne predstavlja račun za izvršene usluge popravka niti ukazuje da je po takvoj ponudi tužitelj doista isplatio ponuđeni iznos, a tuženik nema saznanja je li do danas tužitelj vozilo popravio i po kojoj cijeni odnosno koliko je tužitelj doista platio za popravak.
U dokaznom postupku sud je pregledao Službenu bilješku Postaje prometne policije od 07. prosinca 2013. god., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola… od 07.12.2013.god., dopis od 31. 12. 2013. god. i od 19. 02. 2014. god., ponudu A. servis M. od 04. 02. 2014. god., vještvo sudskog vještaka za promet J.
Š., dopisa P. uprave u S., saslušao svjedoka J. M., te
tužitelja.
Presudom ovog suda broj P 4549/2016 od 24. svibnja 2017. godine sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.
U obrazloženju presude navodi slijedeće:
"Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete koja je nastala kao posljedica prometne nesreće dana 7. 12. 2013. god., a koja se sastoji od naknade popravka tužiteljeva vozila, te naknade za korištenje zamjenskog vozila.
Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao ni osnova odgovornosti. Sporna je visina štete.
Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je djelomično usvojen na način da je tužitelju isplaćen nesporni dio naknade štete na vozilu u iznosu od 38.229,56 kuna, te na ime troškova upotrebe zamjenskog vozila u iznosu od 7.500,00 kuna, ukupno 45.729,56 kuna.
Kako bi sud utvrdio obujam i visinu štete saslušao je tužitelja, svjedoka J.
M., pregledao fotodokumentaciju, S. bilješku P. prometne policije
od 07. prosinca 2013. god., ponudu A. servis M. od 04.02.2014.god., te proveo vještačenje po sudskom vještaku za promet J. Š., na okolnost visine
štete.
Iz vještva J. Š., dipl. ing. od 05. siječnja 2017. god., proizlazi da je vještak izvršio procjenu visine štete na tužiteljevu vozilu sukladno izvidu štete osiguravajućeg društva G. o. d.d. od 16. siječnja 2014. god. pa da je ukupan trošak popravka tužiteljeva vozila marke B. prema normama i cijenama iz kalkulacijskog sistema A. s P.-om na dan procjene iznosio 42.632,99 kuna.
Na iznesene prigovore tuženika na citirani nalaz i mišljenje vještak je na ročištu dao stručne i razložne usmene odgovore pa sud smatra da tuženik svojim primjedbama nije učio vještvo upitnim. Sud smatra da je iskazani nalaz i mišljenje sudskog vještaka logičan, stručan i objektivan, pa tuženikove prigovore odbija kao neosnovane.
Iskaz tužitelja po ocjeni ovog suda nije logičan i realan, pa ga sud ne smatra vjerodostojnim budući da nije logično ni životno da tužitelj plati za popravak vozila toliki iznos novca a da ne posjeduje račun, posebno iz razloga što je znao da će naknadu tražiti od osiguravajućeg društva.
Budući da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju već isplatio nesporni dio naknade štete za vozilo u iznosu od 38.229,56 kuna trebalo je tužitelju dosuditi i preostali iznos od 4.403,43 kuna.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. a u svezi čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete odnosno od trenutka kada je šteta otklonjena odnosno od trenutka kada su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete pa do isplate. Budući da tužitelj u spis nije dostavio dokaz – račun kada je štetu otklonio, a sudski vještak je štetu izračunao po cijenama koje su vrijedile u trenutku izrade vještva, tužitelju je dosuđena kamata od dana izrade vještva 05. siječnja 2017. god., pa do isplate.
Što se tiče naknade za troškova upotrebe zamjenskog vozila iznad već isplaćenog iznosa od 7.500,00 kuna sud smatra da je to traženje neosnovano. Naime, iz pregleda dopisa Porezne uprave od 28. siječnja 2016. god. sud je utvrdio da najam vozila za mjesec dana u S. temeljem ugovora o najmu iznosi od 300,00 kuna do 5.000,00 kuna, zavisno o vrsti vozila. Stoga je krajnje nerealan i nestvaran iznos koji je tužitelj, kako kaže, s tog osnova za deset dana davao M. B. od po 1.500,00 kuna dnevno odnosno za deset dana 15.000,00
kuna."
P. žalbama stranaka, Ž. sud u Z. svojim je rješenjem od 30.
studenog 2020. Godine djelomično ukinuo citiranu prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
U obrazloženju svoje odluke Ž. sud između ostaloga navodi slijedeće:
"Prije svega, valja reći kako sud prvog stupnja u potpunosti zanemaruje okolnost da je vještak prometne struke na ročištu dana 19. travnja 2017. godine naveo kako postoji mogućnost da nakon početka popravka i zamjene oštećenih dijelova u servisu budu uočena nova oštećenja koja nisu vidljiva pri sastavljanju izvida štete, te da se tada prekida popravak i poziva procjenitelj, a na upit da li u predmetnom popravku postoji koja od stavki koja bi predstavljala upravo ovu kategoriju naknadnih ili skrivenih oštećenja, vještak je naveo kako je bilo potrebno dostaviti spis sa konkretnim zadacima, te da ne može pouzdano u tom trenutku na ročištu pouzdano odgovoriti na to pitanje, jer da je isto trebalo pomno komparirati kako bi se pouzdano i objektivno mogla utvrditi razlika i opravdanost zamjene odnosno popravka određenih dijelova ili sklopova na vozilu. Nakon toga u pogledu ovih okolnosti na vještaka više nije bilo pitanja, ali je tužitelj predložio dopunu nalaza upravo u smislu usporedbe radova na vozilu i popravku istog, koji je dokazni prijedlog odbijen, pa i bez obzira na to što je tužitelj naveo kako ne zna ima li izvornik računa o popravku, a pri tome prometni vještak, ukoliko je imao zadatak izjasniti se o visini zahtjeva u cijelosti, nije iznio nikakve navode o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na najam vozila, odnosno izračun istoga i razliku u odnosu na dio zahtjeva kojim se traži naknada troškova popravka na istome."
U ponovljenom postupku sud je pregledao sve provedene dokaze te proveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku J. Š., dipl. ing.
U dopunskom vještvu sudski vještak za cestovni promet i vozila J. Š.,
dipl. ing. navodi da se naknadni izvid štete od strane procjenitelja osiguravajućeg društva poduzimaju ako se prilikom popravka vozila utvrde oštećenja koja su u vezi sa štetnim događajem, a nisu navedena u prethodno sačinjenom izvidu štete. U tom slučaju je vlasnik vozila u dogovoru sa serviserom trebalo zastati s popravkom vozila i prije nastavka popravka zatražiti naknadni izvid štete od strane procjenitelja osiguravajućeg društva, što je često kao upozorenje i naglašeno u pisanim izvidima štete. U spisu nema podataka o naknadnom izvidu štete.
Pregledom izvida štete od 16. Siječnja 2014. Godine kojeg je u spis dostavio punomoćnik tuženika, a ne tužitelj, vidljivo je da je tužitelj upozoren da ako se tijekom popravka ukažu još kakva oštećenja koja su u svezi s prijavljenim slučajem tužitelj- vlasnik vozila je dužan u dogovoru s izvođačem radova prije započetog popravka zatražiti naknadni izvid jer protivno osiguratelj neće nadoknaditi neutvrđeni dio štete.
Na opisani način tužitelj nije postupio, već kao dokaz i osnovu svoje tražbine dostavlja samo ponudu autoservisa M. od 4. veljače 2014. godine.
Predmetna nezgoda dogodila se dana 7. prosinca 2013. godine a tužitelj je od auto servisa M. zatražio ponudu za popravak vozila dva mjeseca nakon prometne nezgode odnosno oštećenja vozila.
Kako je teret dokaza na tužitelju sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi prilikom predmetne prometne nezgode na vozilu imao više oštećenja odnosno veću štetu nego što je to navedeno u izvidu štete. Sud u cijelosti prihvaća i dopunu vještva sudskog vještaka kao logičnim i stručnim.
Što se tiče najma vozila tužitelj je kao dokaz predložio da se pribave podaci od P. uprave i od nekoliko rent-a car agencija o visini najma vozila koje je u cijelosti prilagođeno potrebama invalidne osobe i to vozila visoke klase.
Ovaj sud, kako je to i naveo u prethodnoj odluci, je zatražio i dobio od P.
uprave podatke o najmu vozila za mjesec dana u S. koji iznosi od 300,00 kuna do 5.000,00 kuna, zavisno o vrsti vozila. Proizlazi da je cijena najma za 1 dan prosječnog vozila 170,00 kn.
Tužitelj u svom iskazu navodi da je 10 dana bio bez svog vozila koje je bilo na popravku pa je on mora angažirati drugog vozača i vozilo kojemu je bilo neophodno potrebno. Za te usluge plaćao je 1.500,00 kuna dnevno, a te usluge mu je pružao
M. B. koji živi u K. G..
Ovdje treba navesti da bi bilo logično da je tužitelj u dokaznom postupku kao dokaz predložio saslušanje M. B. kao svjedoka na ove okolnosti.
Međutim, to tužitelj nije učinio. S obzirom da je tužitelj znao da će te troškove potraživati od osiguravajućeg društva logično bi bilo da mu je M. B. za
pružene usluge ispostavio račun kojeg bi tužitelj kao dokaz dostavio u spis. Međutim, i to je izostalo.
Cijena najma prosječnog vozila u S. za 10 dana iznosi 1.700,00 kn pa je doista nerealno da bi tužitelj za usluge svog prijevoza platio 15.000,00 kuna.
Zbog svega navedenog sud ne poklanja vjeru ovom dijelu iskaza tužitelja.
Budući je nesporno da je tuženik s ovog osnova već tužitelju isplatio iznos od 7.500 kuna sud smatra ovaj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u ovom postupku jer se tuženik u cijelosti protivio kako osnovu, tako i visini tužbenog zahtjeva.
U Splitu, 21. prosinca 2022.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana
od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
