REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1970/2019-41

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. M., iz P., K. 27, OIB:, zastupanog po punomoćniku D.

A., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. B. d.d., iz Z., S.

avenija 6 OIB:, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku

iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 07. studenog 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 21. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A. bank d.d. Z., S. avenija 6, OIB: da isplati tužitelju T. M. iz K., K. 27, OIB

novčani iznos od 84.892,82 kuna/11.267,21 eur[1] zajedno sa zateznom kamatom kamatama računajući istu u periodu od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi do 8,14% godišnje, u periodu od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje te u periodu od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, u periodu od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, u periodu od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a nadalje u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena i to:

-na iznos od 64,49 kn/8,56 € počevši od 09. kolovoza. 2009. godine do isplate -na iznos od 180,30 kn/23,93€ počevši od 09. rujna 2009. godine do isplate

-na iznos od 178,30 kn/23,67€ počevši od 15. listopada 2009 godine do isplate

- na iznos od 162,30 kn/21,54€ počevši od 17. studenog 2009 godine do isplate

- na iznos od 200,30 kn/26,59€ počevši od 16. prosinca 2009 godine do isplate

- na iznos od 200,30 kn/26,59€ počevši od 6. siječnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 228,30 kn/30,30€ počevši od 12. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 222,30 kn/29,50€ počevši od 10. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 248,30 kn/32,95€ počevši od 9. travnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 250,30kn/33,22€ počevši od 14. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 260,30 kn/34,55€ počevši od 12. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 362,30 kn/48,08€ počevši od 16. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 338,30 kn/44,90€ počevši od 10. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 388,80 kn/51,61€ počevši od 9. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 378,30 kn/50,21€ počevši od 20. listopada 2010. godine do isplate - na iznos od 354,30 kn/47,03€ počevši od 14. studenog 2010. godine do isplate - na iznos od 413,30 kn/54,86€ počevši od 15. prosinca 2010. godine do isplate - na iznos od 493,30 kn/65,47€ počevši od 18. siječnja 2011. godine do isplate - na iznos od 418,30 kn/55,52€ počevši od 18. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 444,30 kn/58,97€ počevši od 19. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 403,30 kn/53,53€ počevši od 15. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 418,30 kn/55,52€ počevši od 10. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 531,30 kn/70,51€ počevši od 28. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 562,30 kn/74,63€ počevši od 23. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 659,30 kn/87,50€ počevši od 9. kolovoza 2011. godine do isplate - na iznos od 603,30 kn/80,07€ počevši od 17. rujna 2011. godine do isplate

- na iznos od 538,30 kn/71,44€ počevši od 7. listopada 2011. godine do isplate - na iznos od 500,50 kn/66,42€ počevši od 15. studenog 2011. godine do isplate - na iznos od 558,30 kn/74,10€ počevši od 29. prosinca 2011. godine do isplate - na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 11. siječnja 2012. godine do isplate - na iznos od 599,42 kn/79,56€ počevši od 23. veljače 2012. godine do isplate - na iznos od 568,30 kn/75,43€ počevši od 21. ožujka 2012. godine do isplate - na iznos od 613,30 kn/81,40€ počevši od 27. travnja 2012. godine do isplate - na iznos od 605,80 kn/80,40€ počevši od 23. svibnja 2012. godine do isplate - na iznos od 523,20 kn/69,44€ počevši od 7. od 31. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 27. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 538,30 kn/71,44€ počevši od 31. listopada 2012. godine do isplate - na iznos od 560,30 kn/74,36€ počevši od 22. studenog 2012. godine do isplate - na iznos od 558,30 kn/74,10€ počevši od 29. prosinca 2012. godine do isplate - na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 29. siječnja 2013. godine do isplate - na iznos od 532,30 kn/70,65€ počevši od 28. veljače 2013. godine do isplate - na iznos od 548,30 kn/72,77€ počevši od 26. ožujka 2013. godine do isplate - na iznos od 538,30 kn/71,44€ počevši od 30. travnja 2013. godine do isplate - na iznos od 555,30 kn/73,70€ počevši od 25. svibnja 2013. godine do isplate - na iznos od 498,30 kn/66,13€ počevši od 3. srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 528,30 kn/70,12€ počevši od 25.srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 458,30 kn/60,83€ počevši od 31. kolovoza 2013. godine do isplate - na iznos od 529,30 kn/70,25€ počevši od 5. listopada 2013. godine do isplate - na iznos od 305,50 kn/40,55€ počevši od 31. listopada 2013. godine do isplate - na iznos od 543,30 kn/72,11€ počevši od 13. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 63.082,21 kn/8.372,45€ počevši od 26. veljače 2014. godine do isplate sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženiku A. bank d.d. Z., S. avenija 6, OIB: da tužitelju T. M. iz K., K. 27, OIB naknadi parnični trošak u iznosu od 8.402,50 kn/1.115,20€, uvećan za zakonsku

zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana,

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuju se ništetnim dijelovi ili odredbe Ugovora o kreditu zaključenog pod brojem 356-42/2004 od 29.06.2004 g. u Umagu, a koji je zaključen između tužitelja T. M. iz K., K. 27, OIB kao korisnika kredita i

tuženika A. bank d.d. Z., S. avenija 6, OIB: kao

kreditora, a koje glase:

1 )

Članak 6.

Promjenljivost kamatne stope

Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. Korisnik kredita svojimpotpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke okamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

u cijelosti

2)

Članak 3.

Ispunjenje Vraćanje kredita, rokovi plaćanja i dospijeće

I Na kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 44.000,-CHF (slovima: četrdesetčetiritisuće švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25 % (slovima: petcijelihdvadesetpet posto) dekurzivno godišnje.

II Korisniku kredita se odobrava rok korištenja kredita, uz plaćanje kamata, do 30.06.2004. (tridesetoglipnjadvijetisućečetvrte) godine. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnimanuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 263,67 CHF (slovima:dvjestošezdesettri švicarskih franaka i 67/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A.- A.-B. d.d. za devize na

dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.07.2004. (tridesetprvogsrpnjadvijetisuće - četvrte) godine. Dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog posljednjeg dana u mjesecu. U razdoblju korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu Banka zaračunava interkalamu kamatu na kredit u visini redovne kamatne stope iz stavka I. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A. B. d.d. na dan dospijeća. Interkalama kamata dospijeva na naplatu istekom roka korištenja kredita, a o njezinom iznosu će Banka pismeno obavijestiti Korisnika kredita. u dijelu:

A) Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 263,67 CHF (slovima: dvjestošezdesettri švicarskih franaka i 67/100), a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju H. A.- A.-B. d.d. za devize na dan

dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 31.07.2004. (trideset - prvogsrpnjadvijetisućečetvrte) godine.

B) Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A.-A. B. d.d. na dan dospijeća.

C) Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize H. A. B. d.d. na dan dospijeća."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je, u svojstvu korisnika kredita, s tuženikom kao bankom dana 29. lipnja 2004. godine zaključio Ugovor o kreditu broj 356-42/2004 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit tužitelju u svrhu kupovine stana i refinanciranja kredita u iznosu od 44.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate. Anuiteti otplate da su ugovoreni u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 263,67 CHF mjesečno uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje. Dalje navodi odredbe čl. 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa tužitelju da je povećavana nekoliko puta, zbog načina obračuna s jednakim anuitetima otplate za određenu kamatnu stopu, svako povećanje kamatne stope je značilo da se smanjuje udio otplaćene glavnice u svakom anuitetu po novom otplatnom planu s povećanom kamatnom stopom, uslijed čega se glavnica tijekom vremena sporije smanjivala u odnosu na početni otplatni plan što je za posljedicu imalo dodatno uvećanu cijenu kredita. Tuženik da je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu, o istoj obavještavao tužitelja, ali za promjenu nije tražio suglasnost tužitelja, pa je visina kamatne stope ovisila isključivo o poslovnoj politici i odluci tuženika. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora tuženik da nije ni na koji način pojedinačno pregovarao s tužiteljem kao potrošačem, niti je ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenim na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu tužitelja. Tuženik da je postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima od trenutka kada su unesene u Ugovor pa nadalje. Dalje navodi da je Presudom Visokog trgovačkog suda u RH Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine (potvrđeno Presudom Vrhovnog suda RH Revt-249/14) utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja da je ništetna. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine i odluke Vrhovnog suda RH Revt-575/16 i odluke Visokog trgovačkog suda RH Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom da je potvrđeno da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula). Dakle, tužitelj traži utvrđenje ništetnim onih odredbi Ugovora o kreditu koji se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i na ugovorenu valutnu klauzulu. Stoga, potražuje isplatu utuženog iznosa tj. iznosa navedenog u točki I izreke ove Presude, a sve zato jer da je tuženik dužan vratiti ono što je primio bez osnove, zbog ništetnih odredbi Ugovora vezano za promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, te tražio da se tuženika obveže da dostavi u spis svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi mogao precizirati tužbeni zahtjev za isplatu.

Rješenjem posl.br. 31 P-1970/2019-9 od 25. studenog 2020. godine sud je naložio tuženiku da dostavi dokumentaciju vezanu za Ugovor o kreditu broj 356- 42/2004 zaključen između stranaka 29. lipnja 2004. godine i to pregled svih isplata izvršenih od strane tužitelja, kao i naplata koje je tuženik ostvario prema tužitelju.

Tuženik je podneskom od 27. studenog 2020. godine dostavio specifikaciju uplata za predmetni Ugovor o kreditu, kao i pregled prometa za tužitelja za predmetni Ugovor o kreditu.

Nakon toga, tužitelj je podneskom od 08. travnja 2021. godine precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu.

Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je prigovorio i postavljenom zahtjevu za plaćanje zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta do isplate. Pozvao se na odredbu čl. 1115 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO-a).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu. Ne osporava da su tužitelj i tuženik sklopili predmetni Ugovor o kreditu. Navodi da kako bi se neka odredba mogla smatrati nepoštenom da je potrebno da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje:ZZP/03) i to da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj mogao izabrati više opcija po svojoj slobodnoj volji, i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili hrvatskim kunama, te također izabrati ili ugovor s fiksnom kamatnom stopom ili ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a sve procjenjujući rizike. Nadalje, tužitelj da pogrešno temelji svoj zahtjev da je tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope, bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što da bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik da je ugovorio početnu kamatnu stopu od 5,25% godišnje znatno ispod kamatnih stopa koje su se u to vrijeme ugovarale. Između stranaka da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također, osporava da bi predmetni Ugovor bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, budući da je sklopljen sukladno Zakonu o obveznim odnosima i to čl. 1021. koji kao lex specialis regulira ugovore između banke i korisnika kredita. Poziva se na Presudu Vrhovnog suda RH Revt-575/16 od 03. listopada 2017. godine. Nadalje, tuženik da je obavijestio tužitelja prilikom sklapanja Ugovora, o svim rizicima koje valutna klauzula nosi, a i educirao je svoje djelatnike upravo vodeći računa o svojim klijentima. Predmetnim Ugovorom da je ugovoren rok otplate od 25 godina, pa da je tako jasno da je u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF, pa da stoga ni tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer da ni sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u narednih 25 godina. Tuženik je istakao prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (11-18), izvadak iz zemljišne knjige (19-20), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (21-23), dopis tužitelja kojim od tuženika traži dostavu dokumentacije vezane za Ugovor o kreditu prije podnošenja tužbe (24), tablicu kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (36-40), pregled prometa (48-55), specifikaciju uplata (56-57), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dinku Brajnoviću, dipl.oec., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka (82-97), dodatno očitovanje vještaka (145-147), realizirani otplani plan – simulacija otplatnog plana uz kamatu 5,25% (133-135), te je saslušana svjedokinja S. P.. Druge dokaze sud nije provodio, budući da

su na temelju provedenih dokaza utvrđene sve potrebne činjenice za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja preciziran podneskom od 06. rujna 2022. godine, u odnosu na isplatu je osnovan.

5. Tužitelj je prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika dostavu dokumentacije radi preciziranja tužbenog zahtjeva, tek nakon što je tuženik dostavio traženu dokumentaciju tužitelj je bio u mogućnosti precizirati tužbeni zahtjev. A s obzirom da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu nije osnovan prigovor odnosno navod tuženika u podnesku od 15. travnja 2021. godine da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva (jer je tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev tek po primitku dokumentacije od strane tuženika).

6. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (odnosno njegovog pravnog prednika) kao kreditora, dana 29. lipnja 2004. godine sklopljen Ugovor o kreditu (stambeni-za kupnju stana i refinanciranje kredita) novčanog iznosa od 44.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan isplate, na rok otplate 25 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima od 263,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 5,25% i to stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7. Između stranaka je sporna osnova (koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule), kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva za isplatu, te je li nastupila zastara.

8. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na utvrđenje ništetnim odredbi vezanim za promjenu kamatne stope i ugovorene valutne klauzule nisu dopušteni budući da je sud zaključio da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa je primjenom čl. 333. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) tužba u tom dijelu odbačena, a o čemu će biti kasnije riječi.

Tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu s osnova promjenjive kamatne stope i preplaćenog tečaja CHF valute je osnovan.

9. Tužitelj je potrošač.

10. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.

11. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

12. U čl. 2. Ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren kao stambeni kredit.

13. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.

14. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe kao stambeni kredit, te ima svojstvo potrošača.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik u utuženom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga, se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

16. Prema odluci Vrhovnog suda posl.br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine potvrđena su utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda RH da je tuženik u utuženom razdoblju, u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. A Presude su donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a do 502.h Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) i čl. 131. do 141.d Zakona o zaštiti potrošača, te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti Udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. Slijedom toga, tužitelj se može pozivati na postupak i presude donesene u tzv. "kolektivnom sporu". Dakle, prema utvrđenjima iz naprijed navedenih presuda povrijeđeni su interesi tužitelja time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

17. Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika 29. lipnja 2004. godine u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora, zato se i na njega odnose Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, te Presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine i posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

18. Prema navedenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz švicarski franak su nepoštene jer se u njima nije pojedinačno pregovaralo te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) ništetne.

19. Zbog toga, u ovom postupku nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a sve to pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 18. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud RH u svojim odlukama posl.br. Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i posl.br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.

20. Zbog svega navedenog sud je mišljenja da tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, budući da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava o tome već pravomoćno odlučeno. A i odredba čl. 502. c ZPP-a propisuje kako se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu pozvati na pravno utvrđenje iz Presude kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi i da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. A tužitelj se pozvao na utvrđenja iz naprijed navedenih Presuda. Osim toga, prema čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošaka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Prema takvom stavu pozivanje na utvrđenje iz sudske odluke koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja činjenični navod u tužbi. Zato sud smatra da tužitelj ne može ponovno podnijeti istovrsan zahtjev. Zbog toga je sud, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu u kojoj je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s odlukom kamatnih stopa kreditora, sud je zaključio da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa je primjenom odredbe čl. 333. st. 1. ZPP-a tužba u tom dijelu odbačena.

22. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo D. B. dipl.oec.

23. Sudskom vještaku je dan zadatak da izvrši izračun pretplate tuženika tužitelju svakog obroka kredita koji je uplaćen po izmjenama ugovornog odnosa koji je izvršio tuženik, te bez primjene valutne klauzule u CHF, kao i da izvrši izračun primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom vremenskom razdoblju. Vještak je uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju iz spisa dao mišljenje da: Novčane razlike po mjesecima koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno isplatio u odnosu na onu koju je trebao isplatiti prema parametrima poznatim u trenutku zaključenja ugovora o kreditu broj: 356- 42/2004, uzimajući u obzir tečaj glavnice na dan isplate kredita, iznose ukupno 84.892,82 kune. Navedena razlika ujedno predstavlja ukupnu preplatu po kreditu. Kada se obveze tužitelja utvrđuju primjenom promjenjive kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule u predmetnom vremenskom razdoblju na način kako je navedeno u točki 2 ovog nalaza; dobivaju se obveze koje su veće od stvarnih uplata tužitelja za iznos od 15.726,06 kuna. Iz nalaza vještaka proizlazi da je kreditor mijenjao početnu kamatnu stopu u više navrata: početna je bila 5,25%, od 31.8.2007. je bila 5,50%, od 29.2.2008. je iznosila 6,20%, od 30.09.2008. je iznosila 6,75%, od 30.11.2010. je iznosila 6,50%, od 30.09.2011. je iznosila 6,30%, a od 31.12.2013. iznosila je 3,23%. Dana 25. veljače 2014. godine tužitelj je izvršio konačnu prijevremenu otplatu kredita. Vještak je izvršio izračun preplata kredita tužitelja na temelju parametra osnovnog Ugovora, prema planu otplate kredita, zatim izračun novčane razlike/preplate tužitelja, te izračun preplata na temelju kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti i izračun novčane razlike/preplate tužitelja i na bazi svega toga dao je svoj pisani nalaz i mišljenje kako je naprijed navedeno.

24. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome precizirao tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki I izreke ove Presude.

25. Tuženik je imao prigovore na izračun preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ističe da vještak u nalazu nije ukupne uplate tužitelja umanjio za naplaćene zatezne kamate i ostale troškove. Nadalje, vještak da je obračun redovne kamate za dan prijevremene konačne otplate kredita 25. veljače 2014. godine radio uz 365 dana, dok je tuženik obračunao uz 360 dana. Tuženik da je napravio vlastiti izračun, te je utvrdio da bi iznos eventualne pretplate po zadatku suda iznosio 77.412,58 kn. Tuženik također osporava metodologiju koju je vještak koristio prilikom izračuna budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu i kunski kredit. Prema navedenom predmetni Ugovor o kreditu da se pretvara u ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a to da je protivno volji stranaka u trenutku sklapanja Ugovora, budući da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Zato tuženik smatra da bi trebalo uzeti u obzir samo onaj izračun vještaka koji je prikazan u tablici broj 4 nalaza. Iz tog izračuna da proizlazi da su ukupne uplate koje je tužitelj platio manje od ukupnih obveza u iznosu od 15.726,06 kn. Nadalje, tuženik ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije jer da iz specifikacije uplata proizlazi da uplata od 25. veljače 2014. godine nije učinjena od strane tužitelja. Ustraje kod prigovora vezano za plaćanje kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta, pa do isplate, kao i kod prigovora zastare.

26. Vještak se očitovao na prigovore tuženika vezano za nalaz i mišljenje, ističući da je uplate tužitelja preuzeo iz dokumentacije banke "specifikacija uplata" (list 56-58), te da je uplate tužitelja utvrdio u ukupnom iznosu. U nalazu da je iznio obveze tužitelja prema novim parametrima obračuna i iste usporedio s uplatama tužitelja, odnosno tako utvrdio novčane razlike/preplate. Dalje navodi da nije izvršio obračun zateznih kamata kako na tražbine tužitelja, tako ni na tražbine tuženika, a pravo na obračun zateznih kamata na dospjele tražbine da će odrediti sud. Vještak naglašava da iznosi uplata tužitelja navedeni u tablici broj 4 nalaza u potpunosti odgovaraju iznosima prikazanim u tablici broj 2 nalaza. Dalje navodi da je kod obračuna kamate kod prijevremene otplate kredita za razdoblje od dospijeća 115.-tog anuiteta do konačne prijevremene otplate kredita primijenio Zakon o kamati, dekurzivni jednostavni kamatni račun ili obračun tzv. egzaktne kamate, obračun kamata na vrijeme jedne godine od 365 (366) dana.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tj. izračun vještaka jer je isti izrađen po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, isti je u svemu razumljiv i u skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao vjerodostojan.

28. Sud smatra navode i prigovore tuženika neosnovanim, a niti postoji odgovarajući zahtjev tuženika u okviru kojeg bi se moglo raspravljati i odlučivati o anuitetima za mjesece u kojima je uplaćeno manje od onoga što bi tužitelj bio dužan uplatiti po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju.

29. Svjedokinja S. P., koja je bila zaposlenica kod tuženika, u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu iskazala je da je korisnik kredita u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu mogao sklopiti ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom i u eurima i u CHF. U to vrijeme banka je imala kreditnu liniju i u eurima i u CHF. Obzirom da je kamatna stopa u CHF bila daleko niža korisnici kredita su masovno uzimali kredit u CHF. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora postojala je mogućnost sklapanja ugovora i sa promjenjivom kamatnom stopom i sa fiksnom kamatnom stopom. U to vrijeme postojali su akcijski kreditni uvjeti. Sjeća se da je prvih 6 mjeseci kamatna stopa bila 3,88%, nakon proteka prvih 6 mjeseci kamatna stopa je bila 4,60%, zatim opet nakon proteka nekog vremena bila je kamatna stopa 3,99% fiksna, prvih 6 mjeseci, pa onda je kamatna stopa opet bila 4,60%. Tuženik je tek u 5 mjesecu 2004. godine počeo isplaćivati kredit u CHF. Koliko se sjeća, u to vrijeme kamatna stopa za eur bila je preko 7%, a za CHF daleko niža. Svjedokinja se ne sjeća da li ju je tužitelj pitao pojašnjenje što znači promjenjiva kamatna stopa i što je to CHF valuta. Na upit da li je tužitelju objašnjavala što to znači, iskazala je da je objašnjavala onoliko koliko je raspolagala sa podacima u to vrijeme, o uvjetima koje je dala banka i svu prateću dokumentaciju koju je imala je prezentirala kredit klijentu. Svim klijentima bile su ponuđene isto sve usluge banke vezane uz kredite. U to vrijeme nije znala, niti je bilo ikakvih naznaka da će značajno rasti kamatna stopa i tečaj CHF. A kao argument tome iskazala je da su u CHF kredit uzimali i njezini kolege sa posla i šefovi npr. direktorica. Kao djelatnici banke oni su imali povoljnije uvjete, ali naravno što se tiče promjenjive kamatne stope i CHF tečaja i njima su rasli anuiteti. Tečaj CHF je bio nizak u odnosu na kune. Banka je za CHF kredite naznačila kao akcijski povoljne uvjete za te kredite. U konkretno vrijeme nije bilo tako popraćeno medijski ta akcija, jer je to bilo na početku. U to vrijeme obrasci za kredite bili su svi isti i za CHF i za eure. Ali u jednoj rubrici se upisivalo da li se kredit uzima u eurima ili u CHF. Banka kredit prezentira i na klijentu je da li će ga uzeti ili ne, u smislu da ga može uzeti ili ne.

Iz iskaza navedene svjedokinje sud zaključuje da tužitelj nije bio u potpunosti obaviješten i informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za izračun kamatne stope i valutne klauzule, niti o rizicima i posljedicama za tako ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

30. S obzirom na naprijed navedeno glede ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskom franku, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005 dalje: ZOO-a) o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je tuženik primio zbog povećanja tečaja švicarskog franka i kamatne stope. Dakle, kako je ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do promjene kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka i srednjeg tečaja HNB za švicarski franak na dan isplate Ugovora o kreditu 29. lipnja 2004. godine.

31. Neosnovan je prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije tužitelja (za uplatu dana 25. veljače 2014. godine) budući da su uplate vršene ili neposredno od tužitelja osobno ili po njegovom nalogu odnosno na zahtjev tužitelja.

32. Iz materijalnih dokaza u spisu, te nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj vršio uplate mjesečnih anuiteta, te mu pripadaju zatezne kamate od dana izvršene uplate anuiteta u korist tuženika.

33. Do 31. prosinca 2007. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 91/04, 35/05) po stopi od 15% godišnje. Od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. iznosila 9%, a od 01. srpnja 2011. iznosila je 7%. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena, jer se ovdje ne radi odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. 01. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15), kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05 i 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena.

34. Prigovor zastare tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu nije osnovan.

35. Obzirom na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare Vrhovni sud RH je 01. ožujka 2022. godine u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, sud se poziva na zaključak koji glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno o naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donese u postupku kolektivne zaštite.", prigovor zastare nije osnovan.

36. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi kamatne stope i valutne klauzule, prigovor zastare nije osnovan jer od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine (glede kamatne stope) i pravomoćnosti Presude Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/2017-4 od 14. lipnja 2018. godine (glede valutne klauzule), pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 10. lipnja 2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Zato je tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa osnovan.

37. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

38. Zbog ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik je sukladno čl. 323. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio zbog jednostranog povećanja kamatne stope i valutne klauzule u kojima se glavnica veže za valutu CHF. Tuženik je dužan vratiti tužitelju iznose opisane u točki I izreke ove Presude.

39. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci ove Presude.

40. I tužitelj i tuženik podnijeli su zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka. Tužitelj je u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu uspio u cijelosti, a nije uspio u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, ali zbog toga nisu nastali posebni troškovi. (Glede utvrđenja ništetnim odredbi vezanim za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu već je utvrđeno u pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine). Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 08. travnja 2021., za zastupanje na ročištima 25. studenog 2020.,

07. rujna 2022., za svaku radnju po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 07. studenog 2022. godine 1.500,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu 2.902,50 kn, a što ukupno iznosi 8.402,50 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 7., 8. i 9. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22, 126/22). Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na priznate troškove, na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u ukupnom iznosu od 8.402,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

41. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, dana 21. prosinca 2022. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.