REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3854/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz K., OIB ..., koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., protiv tuženice P. b. Z. d.d., Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u O. d. Š. M., M., S. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2935/2021-2 od 5. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-451/2020-23 od 13. srpnja 2021., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice P. b. Z. d.d. odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2935/2021-2 od 5. listopada 2021., kojom je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-451/2020-23 od 13. srpnja 2021. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

"1. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se sagledati, ocijeniti i utvrđivati odvojeno u svakom pojedinom slučaju?

2. Može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći i prije dospijeća novčane tražbine?"

1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženica se u odnosu na prvo pitanje poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/04 od 5. ožujka 2004., a u odnosu na drugo pitanje poziva se na pravno shvaćanje ovog suda broj 1/20 od 30. siječnja 2020.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 79/19. - dalje: ZPP), ocijenjeno je da prvo materijalnopravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud Republike Hrvatske je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

3.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/04 od 5. ožujka 2004. na koju ukazuje tuženica, ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valutne obveze (tako i ovaj sud primjerice u odluci Revd-77/2022-2 od 9. veljače 2022., Revd-1406/2022-2 od 27. travnja 2022. i dr.).

3.2. Drugo materijalnopravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer se pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020. odnosi na početak tijeka zastare i ne daje odgovor na naznačeno pitanje koje se tiče tijeka zateznih kamata kod vraćanja stečenog bez osnove.

3.3. Navedeno pitanje se sadržajno odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Stoga početak tijeka zateznih kamata ovisi o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja (tako i ovaj sud primjerice u odluci Revd-77/2022-2 od 9. veljače 2022., Revd-1406/2022-2 od 27. travnja 2022. i dr.).

4. Zbog svega gore navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.