REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3145/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Pule-Pola, OIB … , protiv tuženica 1. A. Z. iz P. O. … i 2. A. K. iz P. OIB … , koje zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u P., radi utvrđenja ugovora ništavim i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-847/2017-2 od 26. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1451/2016-84 od 11. svibnja 2017., u sjednici održanoj 21. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-847/2017-2 od 26. lipnja 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba i potvrđen stavak 1. alineja 1 presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1451/2016- 84 od 11. svibnja 2017. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-847/2017-2 od 26. lipnja 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđen stavak 1. alineja 2. i 3. presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1451/2016-84 od 11. svibnja 2017. kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1451/2016-84 od 11. svibnja 2017. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 15. listopada 2001. godine te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli- Pola povrat u prijašnje stanje kako je bilo prije provedbe gore narečenog ugovora pod poslovnim brojem Z-7260/02 uz istovremenu ponovnu uknjižbu prava vlasništva na kč.br. 5160/31 na ime pok. K. M. – ostavina.

Nalaže se tuženicama da tužitelju solidarno na ime naknade protuvrijednosti za građevinsku parcelu kč.br. 5160/3 k.o. P. isplate iznos od 1.450.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. srpnja 2006. godine pa do isplate u cijelosti, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate u cijelosti, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

Nalaže se tuženicama da tužitelju solidarno na ime vrijednosti sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine kč.br. 3390 zgr. i kč.br. 154/56 obje k.o. P. isplate iznos od 432.694,04 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. srpnja 2001. godine pa do isplate u cijelosti, i to do 30. lipnja 2002. godine po kamatnoj stopi od 18% godišnje, od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate u cijelosti, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

1.1. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama troškove parničnog postupka u iznosu od 123.750,00 kuna, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 106.614,05 kuna zahtjev tuženica odbijen. Odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (stavak II i III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu uz nadoknadu troškova parničnog postupka i revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana (isplata-stjecanje bez osnove) dok je djelomično neosnovana (utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju).

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 15. listopada 2001. uspostava prijašnjeg zk stanja uz istovremenu ponovnu uknjižbu prava vlasništva na kč.br. 5160/31 na ime pok. K. M.

– ostavina, te da mu tuženici solidarno na ime naknade protuvrijednosti za građevinsku parcelu kč.br. 5160/3 k.o. P. isplate iznos od 1.450.000,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos od 432.694,04 kuna na ime vrijednosti sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine kč.br. 3390 zgr. i kč.br. 154/56 obje k.o. P..

6.1. Potrebno je navesti, da je u ovom predmetu odlukom poslovni broj Gž-1605/15 od 17. listopada 2016. pravomoćno odbijen prvo postavljeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 9. ožujka 1989.

7. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je rješenjem Općinskog komiteta za građevinske, stambene i komunalne djelatnosti, Odjela za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP/I-943-04/89-01/7, Ur.broj 2163-06-05-89-4/1 od 31. siječnja 1989. u korist SIZ-a za stambenu ovlast i komunalne djelatnosti Općine P. pravnog prednika tužitelja su eksproprirane nekretnine kč.br. 3390 zgr i kč.br. 154/56 obje k.o. P. koje su bile upisane kao vlasništvo danas pokojnog M. K. oca tuženica;

- da je u svrhu naknade za eksproprirane nekretnine Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 09. ožujka 1989. predniku tuženica dodijeljena kč.br. 5160/31 k.o. P.

- da je sporazumom o naknadi određen novčani iznos naknade koja se odnosila na razliku u površini između oduzetih nekretnina i dodijeljene nekretnine kao i iznos za procijenjenu zgradu sagrađenu na kč.br. 3390 zgr. k.o. P.

- da su predniku tuženica isplaćeni slijedeći iznosi: 170.000.000,00 Din 26. siječnja 1989., 100.000.000,00 Din 17. veljače 1989. i 1.937.000,00 Din 20. veljače 1989.

- da je Rješenjem Ureda za imovinsko pravne poslove Istarske županije, Ispostava Pula Klasa: UP/I-943-04/01-01/60, Ur.broj 2163-10/1/01-5 koje je postalo pravomoćno 17. srpnja 2001. poništeno rješenje o eksproprijaciji te su predniku tuženica vraćene nekretnine oduzete tim rješenjem

- da je prednik tuženica prije svoje smrti Ugovorom o kupoprodaji otuđio nekretnine koje su mu vraćene te je zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicima u odnosu na kč.br. 5160/31 k.o. P..

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da su tuženice prilikom zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju postupale savjesno pa da ugovor nije ništetan. Kako je utvrđeno da Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 9. ožujka 1989. i Ugovor o doživotnom uzdržavanju nisu ništetni, prvostupanjski sud zaključuje da nisu osnovani ni zahtjevi za naknadu protuvrijednosti građevinske parcele i vrijednost sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine (čl. 104. st. 3. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima -„Narodne novine“, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01. – dalje u tekstu: ZOO).

9. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tužitelja, potvrđuje prvostupanjsku presudu te, između ostalog, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom naknade protuvrijednosti građevinske parcele i vrijednost sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine navodi "(…) kraj činjenice da je otpala osnova zbog kojeg je zaključen (poništeno je rješenje o ekspropijaciji), isti više nije proizvodio pravne učinke, pa su se prava ugovornih strana trebala utvrđivati temeljem pravila o stjecanju bez osnove, ali takav zahtjev nije postavljen od strane tužitelja, niti je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 280. Zakona o obveznim odnosima – pobijanje dužnikovih pravnih radnji (…)".

10. Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog počinjene bitne povrede parničnog postupka smatrajući da obrazloženje pobijane presude proturječi ispravama u spisu i izreci presude u dijelu koji se odnosi na isplate iznosa stečenih bez osnove.

10.1. Naime, smatra da se u obrazloženju pobijane presude pogrešno navodi da nije postavljen tužbeni zahtjev radi stjecanja bez osnove dok je iz historijata tužbe (toč. IV) vidljivo da tužitelj izričito navodi „ (…) da tužitelj ovim putem od tuženika kao nasljednika pok. Klarić Marka potražuje isplatu sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima a koja isplata se odnosi na vrijednost građevinske parcele čkbr. 5160/31 k.o. P. te iznose naznačene u toč. II historijate tužbe (…)“.

11. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11.1. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11.2. Iako tužitelj u reviziji pobija drugostupanjsku presudu u cijelosti, u dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju revizijske razloge ničim ne obrazlože niti je pojasnio u čemu bi se ta povreda sastojala, to u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj prigovor nije razmatran.

11.3. S obzirom na navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci presude i odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu u dijelu kojim odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim ugovor o doživotnim uzdržavanja (u stavku 1. alineja 1. izreke).

12. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na počinjene bitne povrede parničnog postupka u dijelu u kojem je drugostupanjski sud odlučivao o žalbi protiv prvostupanjske presude u dijelu zahtjeva za isplatom naknade protuvrijednosti građevinske parcele i vrijednost sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine-stjecanju bez osnove.

12.1. Naime, iz pobijane presude nije vidljivo na temelju kojih činjenica je sud izveo zaključak da je da tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 280. ZOO – pobijanje dužnikovih pravnih radnji kada je iz tužbe vidljivo da tužitelj "(..) potražuje isplatu sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima a koja isplata se odnosi na vrijednost građevinske parcele čkbr. 5160/31 k.o. P. te iznose naznačene u toč. II historijate tužbe (…)“.

12.2. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

13. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda u dijelu zahtjeva za isplatom naknade protuvrijednosti građevinske parcele i vrijednost sredstava isplaćenih na ime naknade za oduzete nekretnine-stjecanju bez osnove (u stavku 1. alineja 2. i 3. izreke) i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP) –stavak I rješenja.

14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije tužitelja, a posebno o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke.

15. Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP) –stavak II izreke.

Zagreb, 21. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.