REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 17 Povrv-58/2019-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. s. z. u Z., i to: Z. d.o.o. (OIB:...), A.d.o.o. (OIB:...), D. A. (OIB:...), K. B. M. (OIB:...), A. B. (OIB:...), P. B. (OIB:...), M. B. Š. (OIB:... ), D. B. (OIB:...), A. B. (OIB:...), V. B. (OIB:...), Ž. B. (OIB:...), D. B. (OIB: ...), D. B. (OIB:.....), M. C. (OIB:....), Ž. C. (OIB:...), V. C. (OIB:...), V. Č. (OIB:...), B. Č. (OIB:...), N. Č. (OIB:...), N. D. (OIB:...), D. d.o.o. (OIB:...), M. D. (OIB:...), G. D. (OIB:...), V. D. (OIB:...), F. F. (OIB:...), T. F. (OIB:...), G.E.T. d.o.o. (OIB: ...), G. d.o.o. (OIB:...), G. g. d.d. u stečaju (OIB:...), R. G. (OIB:...), J. G. (OIB: . . .), Š. G. (OIB:...) Z. G., M. O. (OIB:...), A. H. (OIB: ...), B. H. (OIB:...), N. H. (OIB:...), Z. I. (OIB:...), Š. J. (OIB:...), K. J. (OIB:...), Z. J. (OIB:...), I. J. (OIB:...), G. J. (OIB:...),K. d.o.o. (OIB:...), T. K. (OIB:.), V.K. (OIB:...), J. K. (OIB:...), K. K.(OIB:...); A. K. (OIB:...), B. K. (OIB:...), M. L. (OIB:...), Z. L., N. L. (OIB:...), R. M. (OIB:...), Z. M. (OIB:...), N. M. (OIB:...), Z. M. (OIB:...), Krunoslava

Mihalića (OIB:...), V. M. (OIB: ...), Z. M. (OIB:...), B. N. (OIB:...42156504949), M. P. (OIB:...), V. P. (OIB:...), K. P. (OIB:...), D. P. (OIB:...), V. P. (OIB:...), P. knj. d.o.o. (OIB:...), I. P. (OIB:...), M. P. (OIB:...), I. R. A. (OIB: ...), R. n. d.o.o. (OIB: ...), N. R. (OIB:...), H. S. (OIB:...), A. S. (OIB:...), S. s. d.o.o. (OIB:...), D. Š. (OIB:...), D. Š. (OIB:...), M. Š.(OIB...), G. T. (OIB:...), T. T. (OIB:...), T. P. d.o.o. (OIB:...), R. T. (OIB:...), Ž. T. OIB:...), D. V. (OIB:...), T. V. G. (OIB:...), Đ. V. (OIB:..), V.d.o.o. (OIB:...), P. Vlahović (OIB:...), Z. h. d.o.o. (OIB:...), Z. h. d.o.o. Podružnica T. Z. (OIB:...), M. Z. (OIB:...), Z. l. Z. d.o.o. (OIB:...), M. Z. (OIB:...), J.Ž. (OIB:...), Lj. Ž. G. (OIB:...), S.Ž. (OIB:...), svi zastupani po upravitelju G. s.k. g. d.o.o. (OIB:...) iz Z., a ovaj po punomoćnicima, odvj. iz Odvj. d. H&P izZ., protiv tuženika I. A. (OIB:...) iz Z., zastupanog po punomoćnicima, odvj. iz Zaj. odvj. u.M. M. i S. M. K. iz Z., radi isplate, nakon zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 8. studenog 2022., u prisutnosti z.punomoćnika tužitelja B. Ž., odvj. vj. u Odvj. u.H & p iz Z. i punomoćnika tuženika M. M. , 20. prosinca 2022., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.S. iz Z., . . . poslovni broj Ovrv-...od 18. srpnja 2014. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 21.911,29 kuna/2.908,13 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a koja kamata teče na:

- na iznos od 912,33 kuna/121,09 eura¹ od 16. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.102,25 kuna/279,02 eura¹ od 16. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.894,88 kuna/251,49 eura¹ od 16. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.608,25 kuna/213,45 eura¹ od 16. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.445,72 kuna/191,88 eura¹ od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.132,66 kuna/150,33 eura¹ od 16. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.727,50 kuna/229,28 eura¹ od 16. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.424,20 kuna/321,75 eura¹ od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.543,31 kuna/204,83 eura¹ od 16. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.658,52 kuna/220,12 eura¹ od 16. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.069,72 kuna/274,70 eura¹ od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.322,23 kuna/175,49 eura¹ od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.069,72 kuna/274,70 eura¹ od 16. travnja 2013. pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 16. travnja 2009. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. Š-S iz Z., ... poslovni broj Ovrv- ...od 18. srpnja 2014. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima isplati iznos od 3.746,00 kuna/497,18 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.070,71 kuna/407,55 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2014. pa do isplate.

III.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima isplati kamatu u iznosu od 899,14 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2016. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

IV.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 931,43 kuna/123,62 eura¹ tekuću od 16. travnja 2009. pa do 17. rujna 2014. u roku 15 dana.

V.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 18.713,21 kuna/2.483,67 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI.

Odbijaju se tužitelji s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 6.820,71 kuna/ 905,26 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

VII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 17.532,00 kuna/2.326,90 eura¹, kao s neosnovanim.

VIII. Punomoćnici tužitelja D. H. Ž., odvj. iz Odvj. d. H. & p iz Z. isplatiti će se na teret državnog proračuna RH iznos od 270,00 kuna/35,84 eura¹ u roku od 15 dana.

IX.

Odbija se zahtjev punomoćnice tužitelja D. H.Ž. odvj. iz Odvj. dr. H.& p. iz Z. za isplatu iznosa od 7.500,00 kuna/995,42 eura¹, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji (prije ovrhovoditelji) su 14. srpnja 2014. podnijeli javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (prije ovršenika), radi naplate dospjele tražbine u iznosu od 25.657,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti pojedinih iznosa pa do isplate, a koja tražbina se odnosi na neplaćeni režijski trošak za poslovni prostor u Z.,... . Navedenim prijedlogom za ovrhu tražili su i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.070,71 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Javni bilježnik L. Š-S iz Z. donio je 18. srpnja 2014. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-...

3. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio prigovor 18. rujna 2014. u kojem u cijelosti pobija rješenje o ovrsi. Tuženik je prigovorio osnovanosti potraživanja. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacija. Nadalje je istaknuo i prigovor zastare potraživanja te je osporavao visinu potraživanja.

4. Nakon izjavljenog prigovora javni bilježnik je spis dostavio sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru.

5. Sud je postupio temeljem odredbe članka 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj:57/06, 29/99,42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 57/11, 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ) te stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga režijskog troška (list 4-5), prigovor ovršenika (list 8-9), odnesak tuženika od 1. srpnja 2015. i račune (list 21-26), podnesak tužitelja od 10. srpnja 2015. (list 30-36), ugovor o prodaji poslovnog prostora (list 37-38), ugovor o upravljanju D. ''D'' tržnice ''K'' (list 39-42), godišnji program upravljanja (list 43-44), međuvlasnički ugovor (list 45-50), odluka suvlasnika D. ''D'' tržnice ''K'' (list 51), popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 52-61), kamatni list (list 62), potvrde o plaćanju (list 67), podnesak tužitelja od 25. srpnja 2016. (list 78-89), prijedlog za upis u zemljišnu knjigu temeljem Pravilnika i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine (list 90-109), analitički pregled knjigovodstvenog stanja ulaza GSKG (list 116-187), račune (list 208- 541 i 552-1077), podnesak tuženika od 27. listopada 2016 (list 1078-1080), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. T. D. (list 1112-1118) i dopunski nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. T. D. (list 1132-1144).

7. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/99, 91/92, 112/99, 117/93, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

8. U ovom postupku sporna je pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina utuženog potraživanja. Sporno je i je li došlo do zastare potraživanja te radi li se u konkretnom slučaju o dvostrukoj litispendenciji.

9. Odredbom čl. 380 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 71/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, dok je odredbom čl. 375. istoga Zakona propisano da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti zaključen u pisanom obliku i to međuvlasničkim ugovorom, a koji ugovor (kao i odluke koje iz istoga proizlaze) obvezuju sve suvlasnike ako je isti zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

10. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 20. veljače 2003. (list 45-50) utvrđeno je da je u čl. 4. navedeno da će zajedničke prostorije i zemljište koje služi D. ''D'' suvlasnici koristiti, a zajedničke troškove rasporediti prema suvlasničkim udjelima. Među zajedničke troškove spadaju troškovi čuvara, troškovi čišćenja zajedničkih dijelova, troškovi potrošnje električne energije zajedničkih dijelova, troškovi grijanja zajedničkih dijelova, troškovi odvoza smeća i troškovi održavanja zajedničkih WC-a. U čl. 6. Međuvlasničkog ugovora navedeno je da upravljanje D. ''D'' suvlasnici povjeravaju G. s-k g d.o.o. iz Z., Savska cesta 1, koje je registrirano za poslove upravljanja.

11. U Međuvlasničkom ugovoru koji su suvlasnici sklopili 20. veljače 2003. je, između ostaloga, utvrđeno uvjeti i način upravljanja poslovnim kompleksom, način i izbor upravitelja poslovnog kompleksa, opseg poslova upravitelja poslovnog kompleksa i njegova odgovornost za obavljanje poslova, uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve te je isti sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine sukladno čl. 375. st. 1. i st. 3. ZVDSP.

12. Suvlasnici D. ''D'' kompleksa Tržnice ''K'', ... su dana 27. lipnja 2003. sa upraviteljem G. s-k g. d.o.o. zaključili Ugovor o upravljanju D. ''D'' Tržnice ''K'.

13. U čl. 2. Ugovora o upravljanju navedeno je da upravitelj u ime i za račun suvlasnika, između ostaloga, utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik te organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu. Propisano je nadalje da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve te da organizira naplatu ostalih zajedničkih troškova (troškovi potrošnje električne energije zajedničkih dijelova, grijanja, odvoza smeća i održavanja zajedničkih WC-a i troškove raspoređuje na način utvrđen Međuvlasničkim ugovorom).

14. U čl. 9. Ugovora o upravljanju suvlasnici su ovlastili upravitelja da utvrdi visinu mjesečne pričuve i da istu naplati. U čl. 9. nadalje je navedeno da će upravitelj visinu pričuve za svakog pojedinog suvlasnika utvrditi na način da iznos pričuve po m2/mjesec, određen u godišnjim ili višegodišnjim programom, pomnoži s površinom posebnog dijela uz primjenu korekcijskih koeficijenata određenih Međuvlasničkim ugovorom. Nadalje je navedeno da je svaki suvlasnik pričuvu dužan plaćati do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu.

15. Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje tuženika s osnova neplaćenih računa za režijske troškove za poslovni prostor u poslovnom kompleksu u Z., ..., a koji poslovni prostor je u vlasništvu tuženika, a što je vidljivo iz računa koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, u kojim računima je navedeno za koje prostore se potražuje režijski trošak, a koji računi su dostavljeni u spis.

16. Što se tiče istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije sud smatra da taj prigovor tuženika nije osnovan. Ovo stoga što je tuženik poslovni prostor za koji se traži plaćanje režijskih troškova u ovome postupku Ugovorom o kupoprodaji od 14. travnja 2008. kupio od ranije vlasnice N. M.-P koja je u Međuvlasničkom ugovoru zavedena kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora površine 6,29 m2. Obzirom da je odredbom čl. 20. Međuvlasničkog ugovora određeno kako odredbe tog Ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je prema pravo vlasništva stekao nakon sklapanja tog ugovora tuženik je kao novi vlasnik u obvezi podmirivati režijski trošak. 17. Tužitelji su u podnesku od 9. srpnja 2015. naveli kako je obveza plaćanja zajedničke pričuve, kao i obveza plaćanja zajedničkih režijskih troškova obveza vlasnika nekretnine pa prigovori tuženika kako računi nisu bili naslovljeni na njega nisu odlučni u ovom postupku. Također su irelevantni navodi tuženika koristi li predmetni poslovni prostor fizička ili pravna osoba obzirom da je vlasnik poslovnog prostora dužen doprinositi za zajedničku pričuvu i troškove koji proizlaze iz njegove nekretnine. Kako između stranaka nije sporno da se predmetni prostor koristi kao poslovni prostor, sukladno tome obračunata mu je visina zajedničke pričuve i režijskih troškova.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća navode tužitelja obzirom da su navodi tužitelja u skladu sa odredbom čl. 375 ZVDSP i odredbom čl. 4. Međuvlasničkog ugovora.

19. Odredbom čl. 4. Međuvlasničkog ugovora propisano je da zajedničke režijske troškove, između ostaloga, čine troškovi potrošnje električne energije zajedničkih dijelova, grijanja, odvoza smeća, čišćenja, čuvarski i domarski poslovi kao i drugi troškovi učinjeni u svrhu poboljšanja korištenja nekretnine, a isti se obračunavaju kvartalno, odnosno svaka tri mjeseca.

20. Tuženik je u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje pozivom na odredbu čl. 20. Međuvlasničkog ugovora a u svezi s odredbom čl. 375. st. 3. i st. 4. ZVDSP kojima je propisano kako odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je Ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine te da odredbe Međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon njegovoga sklapanja. Kako je odredbom čl. 16. Međuvlasničkog ugovora u svezi s odredbom čl. 14. Međuvlasničkog ugovora određeno da je svaki suvlasnik obvezan plaćati troškove upravljanja i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja D.''D'', tj. zajedničke režijske troškove propisane odredbom čl. 4. Međuvlasničkog ugovora i tuženik je u skladu sa odredbom čl. 20 Međuvalsničkog ugovora dužan sudjelovati u plaćanju zajedničkih režijskih troškova.

21. Što se tiče istaknutog prigovora dvostruke litispendencije tužitelji tijekom postupka navode kako je točno da se protiv tuženika vodi još jedan postupak pod poslovnim brojem Povrv-..., ali u tom postupku se potražuje režijski trošak za drugi poslovni prostor u vlasništvu tuženika. U ovom postupku od tuženika se traži plaćanje režijskih troškova proizašlih iz zajedničkih dijelova D. ''D'' kompleksa K. za poslovni prostor sistemskog broja..., oznake ''...'', D. ''D'', dok se u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Povrv-...traži plaćanje režijskih troškova za poslovni prostor sistemskog broja . . . oznake ''K19'', D. ''C''. Radi se dakle, o dugovanju režijskih troškova za dva poslovna prostora istoga vlasnika pa se prigovor dvostruke litispendencije u cijelosti ukazuje neosnovanim. Ovo je utvrdio i financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju.

22. Nije osnovan niti istaknuti prigovor zastare iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o isporuci dobara i usluga poslovnim prostorima, a ne kućanstvima pa ne dolazi do primjene odredba čl. 232. ZOO u kojoj je propisan jednogodišnji rok zastare. Napominje se i to kako u konkretnom slučaju potraživanje od tuženika ne traže isporučitelji, već ostali suvlasnici zgrade koji su iz zajedničkog fonda te usluge već podmirili. Iz tog razloga u konkretnom slučaju do primjene dolazi odredba čl. 225 ZOO u kojoj je propisan rok zastare od pet godina.

23. Odredbom čl. 90. st. 1. ZVDSP propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Prema odredbama koje određuju zajedničko vlasništvo, svaki zajedničar (suvlasnik nekretnine) ima u pogledu cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari (čl. 62. st. 2. ZVDSP). Prema tome, dovoljno je da u postupcima naplate zajedničke pričuve od pojedinog suvlasnika kao tužitelj nastupi i samo jedan suvlasnik pa niti prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

24. Uvodom u popis suvlasnika, koja predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 232. ZPP koja ima određenu dokaznu snagu sud je utvrdio aktivnu legitimaciju suvlasnika.

25. Sporovi u vezi naplate sredstava zajedničke pričuve i troškova tog postupka rješavaju se u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.

26. Također se ističe kako je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

27. Isto tako valja reći kako je nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora došlo do promjena u vlasničkoj strukturi tužitelja na način da su određeni poslovni prostori prodajom promijenili vlasništvo, no tužitelji su tijekom postupka dostavili u spis kupoprodajne ugovore iz kojih proizlazi pravni slijed u odnosu na bivše i sadašnje vlasnike.

28. Slijedom svega navedenog prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja nije osnovan.

29. Tuženik je nadalje osporio osnovu potraživanja tužitelja, međutim u čl. 89. st. 1. ZVDSP propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima iz čega proizlazi da obveza doprinosa za zajedničku pričuvu pada na teret vlasnika, odnosno suvlasnika predmetne nekretnine.

30. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da je isti valjan i isti obvezuje sve ugovorne strane i to kako tuženika tako i ostale suvlasnike, budući je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Tuženik nije dokazao suprotno.

31. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja koji se smatra vjerodostojnom ispravom u smislu odredbe čl. 28. OZ i u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka T. D..

32. Iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5) proizlazi da tuženik ukupno duguju tužiteljima iznos od 25.657,29 kuna. Iznos se sastoji od iznosa 1.068,57 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. prosinca 2008., iznosa od 1.843,76 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. travnja 2009., iznosa od 2.102,25 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. srpnja 2009., iznosa od 1.894,88 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. prosinca 2009., iznosa od 1.608,25 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. ožujka 2010., iznosa od 1.445,72 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. kolovoza 2010., iznosa od 1.132,66 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. prosinca 2010., iznosa od 1.727,50 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. lipnja 2011., iznosa od 2.424,20 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. kolovoza 2011., iznosa od 1.543,31 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. studenog 2011., iznosa od 1.658,52 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. travnja 2012., iznosa od 2.069,72 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. kolovoza 2012., iznosa od 1.322,23 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. prosinca 2012., iznosa od 2.069,72 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. travnja 2013. i iznosa od 1.746,00 kuna koji iznos je dospio na naplatu 15. travnja 2014.

33. Nadalje tuženik osporava predmetnu vjerodostojnu ispravu, odnosno Financijsku karticu prostora, obzirom smatra da se ne radi i vjerodostojnoj ispravi sukladno Ovršnom zakonu, međutim isti prigovor je ovaj sud ocijenio neosnovanim jer predmetna isprava sadrži sve elemente valjane vjerodostojne isprave.

34. Svi tuženikovi prigovori koje je isticao tijekom postupka su neosnovani i usmjereni isključivo na izbjegavanje obveze plaćanja zajedničke pričuve, a koja obveza je zakonom propisana.

35. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke dipl. ecc. T. D. (list 1112-1118) proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na poslovni prostor koji je I. A. stekao Ugovorom o prodaji poslovnog prostora od.... zaključenim s prodavateljicom N. M-P iz Z., ... kojim ugovorom je prostor opisan kao poslovni prostor u Z. u objektu Tržnica G., blok Š. i M. u prizemlju, zatvoreni dio, oznake R4A, D. D, prizemlje, površine 6,29 m2 netto.

36. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka nadalje proizlazi da su za taj poslovni prostor sa sistemskim brojem nekretnine ... i oznakom . . . evidentirana zaduženja u poslovnim knjigama za režijske troškove u iznosima i za razdoblja kako je iskazano u tužbi, dok se potraživanja za poslovni prostor sa sistemskim brojem nekretnine ....odnose na postupak koji se vodio u predmetu poslovni broj Povrv-.... Financijsko knjigovodstveni vještak navodi da se radi o različitim potraživanjima za dva poslovna prostora istog korisnika.

37. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da su u poslovnim knjigama tužitelja obveze za režijske troškove za četveromjesečna razdoblja od svibnja 2008. do prosinca 2013. za poslovni prostor sa sistemskim brojem nekretnine

. . . evidentirane u iznosu od 25.657,29 kuna te da je dug smanjen uplatama u iznosu od 3.746,00 kuna pri čemu su plaćene dospjele obveze na način da je 17. rujna 2014. plaćena obveza u iznosu od 1.068,57 kuna koja je dospjela 18. prosinca 2008., 17.rujna 2014. plaćena je obveza u iznosu od 931,43 kuna koja je dospjela 16. travnja 2009. te je 18. listopada 2014. plaćena obveza u iznosu od 1.746,00 kuna koja je dospjela 15. travnja 2014. Temeljem navedenog financijsko knjigovodstveni vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da dug s osnove neplaćene glavnice iznosi 21.911,29 kuna.

38. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi i to da prosječna osoba prosječnog znanja ne može sama izračunati koji se dio ukupnih režijskih troškova odnosi na pojedini poslovni prostor jer je to složen postupak koji zahtijeva dobro poznavanje funkcioniranja Kompleksa Tržnice ''K'' i segmenata na koje se po određenom ključu dijele zajednički režijski troškovi nakon čega se troškovi D. D dijele na vlasnike/korisnike pojedinih prostora uzimajući u obzir individualna odstupanja od proporcionalne podjele temeljene na učešću u ukupnoj površini.

39. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje tužitelji nisu imali nikakvih primjedaba.

40. Tuženik je u podnesku od 21. travnja 2022. prigovorio nalazu i mišljenju te zatražio da se vještak dopunski očituje.

41. Iz dopunskog nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. T. D. (list 1132-1142) proizlazi da mu prilikom izračuna nije nužno raspolagati računima koji se odnose na sve dijelove tržnice, već samo onim računima koji se u cijelosti ili djelomično odnose na režijske troškove za.... Što znači da osim računa koji se nalaze u spisu mogu postojati i drugi računi za kompleks Tržnice, a koji se ne odnose na adresu ... te nemaju utjecaja na izračun režijskih troškova za predmetni poslovni prostor. Financijsko knjigovodstveni vještak T. D. u cijelosti je ostao kod osnovnog nalaza i mišljenja.

42. Na ročištu održanom 8. studenog 2022. tuženik je naveo da nema primjedaba na dopunski nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka te da ga u cijelosti prihvaća.

43. Sud nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka dipl. ecc. T. D. u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen nepristrano i stručno u skladu sa pravilima struke, a ima uporište u dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

44. U podnesku od 22. srpnja 2016. (list 78-89) tužitelj je naveo kako je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio dio utuženog potraživanja na način da je 17. rujna 2014. uplatio iznos od 2.000,00 kuna kojom uplatom je zatvoreno cjelokupno potraživanje obračunato za razdoblje od svibnja do kolovoza 2008. i dio potraživanja obračunatog za razdoblje od rujna do prosinca 2008. Nadalje se navodi da je tužitelj platio dio glavnice od 1.746,00 kuna 18. listopada 2014. kojom uplatom je zatvoreno cjelokupno potraživanje obračunato u odnosu na razdoblje od rujna pa do prosinca 2013. Tužitelji su u navedenom podnesku povukli dio tužbenoga zahtjeva u iznosu od 3.746,00 kuna dok su ostali kod potraživanja od 21.911,29 kuna koji iznos se odnosi na ostatak dospjele, a nepodmirene glavnice.

45. U podnesku od 22. srpnja 2016. tužitelji su zatražili isplatu dospjele zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu u iznosu od 899,14 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2016. pa do isplate pozivom na odredbu čl. 31. st. 2. ZOO. Tužitelji od tuženika sveukupno potražuju iznos od 22.810,43 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

46. Kako je tuženik djelomično podmirio dio glavnice za razdoblje od rujna do prosinca 2008. tužitelji su zatražili i isplatu zakonske zatezne kamate na podmireni iznos glavnice od 931,43 kuna tekuće od dospjelosti računa 16. travnja 2009. pa do dana plaćanja 17. rujna 2014. te su zatražili isplatu nepodmirenog dijela glavnice od 912,33 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od 16. travnja 2009. pa do isplate.

47. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održan na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 21.911,29 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dana dospjelosti pa do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP.

48. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose glavnice u skladu je sa odredbom članka 29. i 183. ZOO te je tužiteljima dosuđena kamata tekuća od prvog idućeg dana od dospjelosti pojedinog iznosa pa do isplate, kako su to tužitelji ispravno i zatražili.

49. Sud je ukinuo platni nalog u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo platiti tužiteljima iznos od 3.746,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tuženik platio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (točka II. izreke). Platni nalog ukinut je i u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo da tužiteljima plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.070,71 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenje rješenje o ovrsi pa do isplate (točka II. izreke) iz razloga što je o troškovima ovršnog i parničnog postupka sud odlučio jednom odlukom, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja I. stupanjske presude pa do isplate. Ovo stoga što je ovršni postupak nakon podnesenog prigovora nastavljen kao parnični postupak pa se radi o jedinstvenom postupku te o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom.

50. Tuženiku je naloženo plaćanje kamate u iznosu od 899,14 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. srpnja 2016. (kao dana postavljanja zahtjeva) pa do isplate (točka III. izreke). Navedeni iznos odnosi se na uglavničenu kamatu zbog zakašnjenja u plaćanju pojedinih iznosa. Visina je utvrđena uvidom u obračun kamate, koji je tužitelj dostavio uz podnesak od 22. srpnja 2016. Obračun kamate dostavljen je tuženiku, a isti nije imao primjedbe na obračun kamate. Ovaj sud također prihvaća visinu obračunate kamate pa je usvojio tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

51. Kako je tuženik dio glavnice za razdoblje od rujna pa do prosinca 2008. u iznosu od 931,43 kuna platio sa zakašnjenjem tužitelji imaju pravo na naplatu zakonske zatezne kamate tekuće od dospjelosti računa pa do dana plaćanja kao što su to tužitelji ispravno zatražili pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke.

52. Tužiteljima je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.008,21 kuna koji iznos se sastoji od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr 8/1 Trife u svezi s Tbr 11/1 Tarife) javnobilježničke nagrade u iznosu od 606,57 kuna te PDV-a u iznosu od 401,64 kuna.

53. Tužiteljima nije priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.062,50 kuna. Tužiteljima nije priznat materijalni trošak u iznosu od 40,00 kuna, niti PDV na taj iznos kao niti trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kuna niti PDV na taj iznos iz razloga što tužitelji nisu dokazali da su taj trošak imali, a u spisu se ne nalazi dokumentacija iz koje bi proizlazila osnovanost i visina ovog dijela troška. Tužiteljima nadalje nije priznat trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kuna, niti PDV na taj iznos, iz razloga što te troškove tužitelji nisu imali jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno niti ovršno jer je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor. Iz istog razloga im nije priznat trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 kuna niti PDV na taj iznos. Tužiteljima nadalje nije priznat trošak sastava prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe u iznosu od 500,00 kuna pozivom na odredbu čl. 155. ZPP jer taj trošak tužitelji nisu imali.

54. Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbama čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP-a. Tako je tužiteljima dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 16.705,00 kuna, a koji trošak je tužitelju odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/96, 91/04, 142/12, 103/14, 118/14, 104/15, 37/22 i 126/22, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška zastupanja na ročištima 10. srpnja 2015., 25. srpnja 2016., 17. rujna 2018. 4. ožujka 2020., 28. rujna 2021. i 8. studenog 2022., svako u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), troška sastava podneska od 19. listopada 2016. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife) i PDV-a u iznosu od 2.625,00 kuna. Tužiteljima je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 580,00 kuna te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna.

55. Na ime troškova ovršnog i parničnog postupka tužiteljima je sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 18.713,21 kuna (točka V. izreke). Trošak se sastoji od troška ovršnog postupka u iznosu od 2.008,21 kuna i troška parničnog postupka u iznosu od 16.705,00 kuna.

56. Kamata na trošak postupka u skladu je sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

57. Tužitelji su odbijeni s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 6.820,71 kuna (točka VI. izreke). Tužiteljima nije priznat trošak parničnog postupka koji se odnosi na sastave podnesaka od 9. srpnja 2015. i 22. srpnja 2016., svako u iznosu od 1.500,00 kuna niti PDV na taj iznos pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Navedeni podnesci predani su na ročištima 10. srpnja 2015. i 25. srpnja 2016. za koja ročišta je tužiteljima dosuđen trošak zastupanja u cijelosti. Ostali odbijajući dio odnosi se na trošak ovršnog postupka kojeg sud nije priznao tužiteljima.

58. Što se tiče troškova delegacije punomoćnici tužitelja je priznat trošak temeljem odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima u iznosu od 270,00 kuna koji se odnosi na troškove prijevoza, iz razloga što je punomoćnica tužitelja uz zahtjev dostavila potvrdu o visini karte za autobus na relaciji Z-V pa je sud mogao utvrditi visinu zatraženog troška. Tako je utvrđeno da visina povratne karte na relaciji Z-V iznosi 45,00 kuna pa je punomoćnici tužitelja priznat trošak karte za autobus radi dolaska na ročišta 10. srpnja 2015., 25. srpnja 2016., 17. rujna 2018. 4. ožujka 2020., 28. rujna 2021. i 8. studenog 2022. u V. i povratka u Z., svako u iznosu od 45,00 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke.

59. Punomoćnica tužitelja je odbijena s dijelom zatraženog troška delegacije u iznosu od 7.500,00 kuna (točka IX. izreke). Punomoćnici tužitelja nije priznat trošak koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice za ročišta 10. srpnja 2015., 25. srpnja 2016., 17. rujna 2018. 4. ožujka 2020., 28. rujna 2021. i 8. studenog 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kuna, niti PDV na te iznose iz razloga što je odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima propisano da strankama pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. Punomoćnici tužitelja ne pripada pravo na trošak delegacije koji se odnosi na izbivanje iz kancelarije jer je opće poznato da je V. udaljen od Z. 40 km te putovanje od V. do Z.

traje od 30 do 40 minuta.

60. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku nije mu dosuđen niti trošak postupka u iznosu od 17.532,00 kuna pa je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.

61. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 20. prosinca 2022.

Sudac

Ljiljana Košić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. OGDO Z., SSS

4. presuda nepravomoćna

5. vidi upisnik ''Povrv''

6. zovi tužitelja na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 607,00 kuna

7. kal 15 dana