REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4968/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CESTAR d.o.o., Split, Tršćanska 1, OIB: 27471262195, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, Split, Obala Kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-125/19-4 od 3. srpnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2637/18 od 19. studenoga 2018., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-2637/18 od 27. ožujka 2019. u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6865/03 od 31. srpnja 2003. g. u dijelu kojim je tuženiku-protutužitelju naloženo isplatiti tužitelju- protutuženiku u roku od 15 dana iznos od 226.791,72 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:
-129.818,41 kn teče od 22. siječnja 2002. g. do isplate,
-96.973,31 kn teče od 8. siječnja 2003. g. do isplate,
i to po stopi:
-od 18% godišnje u periodu od 22. siječnja 2002. g. do 30. lipnja 2002. g.,
-od 15% godišnje u periodu od 1. srpnja 2002. g. do 31. prosinca 2007. g.,
-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,
-od 12% godišnje u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g.,
-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-6865/03 od 31. srpnja 2003.g. u dijelu kojim je tuženiku-protutužitelju naloženo u roku od 15 dana podmiriti trošak ovršnog postupka u visini od 5.752,96 kn.
III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:
''Utvrđuje se da su ništavi i ne proizvode valjane pravne učinke Ugovor broj 59/94 o davanju u najam dijela građevinskog zemljišta u [adresa] za organizirano čuvanje u toku eksploatacije, I. Dopuna Ugovora 59/94 od 1. travnja 1995. g., II. Dopuna Ugovora 59/94 od 27. prosinca 1995. g. te Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta Sirobuja za odlaganje napuštenih vozila sa javnoprometnih površina Grada Splita od 20. travnja 2004.g.''.
IV. Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana isplatiti tužitelju-protutuženiku trošak postupka u iznosu od 30.742,91 kn."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Žalba tužitelja se djelomično prihvaća, a djelomično odbija, dok se žalba tuženika odbija te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-2637/18 od 19. studenog 2018., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: P-2637/18 od 27. ožujka 2019.,
- potvrđuje u toč. I. i III. izreke,
- preinačuje u toč. IV. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati daljnji trošak postupka u iznosu od 23.281,25 kn (dvadesettritisućedvjestoosamdesetjedna kuna i dvadesetpet lipa) u roku od 15 dana (uz već dosuđeni trošak u iznosu od 30.742,91 kn), dok se ostatkom zahtjeva za naknadu troška, tužitelj odbija.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14– dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine podredno preinači na način da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Osporavajući zakonitost pobijane presude tuženik u reviziji upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti sa provedenim dokazima i ispravama podnesenim sudu tijekom postupka, te da su sudovi izveli pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama.
8. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni.
9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11. Predmet zahtjeva tužitelja je neplaćeni obračun razlike u cijeni za najam (zakup) dijela građevinskog zemljišta na [adresa] i organizirano čuvanje u tijeku eksploatacije na temelju Ugovora broj 59/94, te Dopuna tog Ugovora broj I., II. i III. i to za cijelu 2001. i 2002. u ukupnom iznosu od 226.791,72 kn kao i protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se utvrdi da su ništetni i da ne proizvode valjane pravne učinke Ugovori o davanju u najam dijela građevinskog zemljišta u [adresa] kao i dopune tog ugovora, te Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta u [adresa] za odlaganje napuštenih vozila sa javnoprometnih površina Grada Splita.
12. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da se tražbina tužitelja prema tuženiku temelji na Ugovoru broj 59/94. i Dopunama tog ugovora broj I., II. i III. i da je taj ugovor prešutno obnovljen u smislu odredbe čl. 596. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99 i 88/01; dalje: ZOO), obzirom da je tuženik i za to razdoblje tužitelju uredno podmirio osnovnu cijenu zakupnine iz Ugovora, dok za sporno razdoblje nije podmirio iznos zakupnine povišen za kliznu skalu odnosno revalorizaciju ugovorene cijene prema promjeni indeksa troškova života s temeljnim mjesecom studenim 1994. Sudovi utvrđuju da je tužitelj i u tom razdoblju nastavio davati zemljište tuženiku u zakup i da je tuženik zemljište nesporno koristio. 13. Nadalje su sudovi utvrdili da je među strankama bilo sporno pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ugovora, o čemu stranke vode parnicu pred Trgovačkim sudom u Splitu, koja nije okončana, ali da okolnost što je pravna osoba koja se smatrala vlasnikom nekretnine koje je dala u zakup pravnoj osobi koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnina, ne čini te ugovore ništetnim, slijedom čega su sudovi pravilno odbili protutužbeni zahtjev tuženika.
14. Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da za obveznopravni odnos stranaka koji je posljedica zaključenih ugovora, sporno pitanje vlasništva nije od odlučnog značenja, jer su ugovori iz kojih je proizašlo dugovanje na ime klizne skale rezultat ne samo suglasnih volja stranaka, nego se radi o pravnim poslovima koji su u cijelosti konzumirani.
15. Pogrešno se tuženik u reviziji poziva na odredbu čl. 591. ZOO koja glasi: „U slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana nekom drugom u zakup, pribavilac stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupca.“
U ovom postupku nije došlo do otuđenja stvari koja je dana u zakup tuženiku, stoga ne može do primjene doći navedena odredba čl. 591. ZOO.
16. Obzirom na prigovor tuženika da je tužitelju neosnovano dosuđena kamata za razdoblje od 4. studenog 2013. do 13. travnja 2018. iz razloga što je u tom razdoblju trajao prekid ovog postupka, valja tuženiku napomenuti da odredba iz čl. 29. st.1. ZOO glasi: „Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.“ Prema tome tuženik je obvezan isplatiti tužitelju zateznu kamatu od trenutka kada je zakasnio s ispunjenjem svoje novčane obveze, te je potpuno irelevantno što je u ovom parničnom postupku bio određen prekid postupka.
17. Kako dakle ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, to je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 20. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
