Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-4344/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. Š., OIB: …, kojeg po zakonu zastupa direktor D. M., a ovog opunomoćenik A. P., mag. iur., tužiteljev djelatnik, protiv tuženika L. Ć., K., OIB: …, radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-176/2020 od 17. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-176/2020 od 17. listopada 2022.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 7. ožujka 2018. koje je donio Općinski sud u Šibeniku Stalna služba Knin, pod poslovnim brojem Ovrv-1590/17., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku L. Ć. platiti tužitelju V. i o. d.o.o. Š. iznos od 31.298,27 kn/ 4.148,05 eura[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom:
-na iznos od 338,32 kn/ 44,84 eura od 21. srpnja 2015. pa do isplate,
-na iznos od 663,62 kn/ 87,95 eura od 21. kolovoza 2015. pa do isplate,
-na iznos od 405,30 kn/ 53,79 eura od 21. rujna 2015. pa do isplate,
-na iznos od 386,16 kn/ 51,25 eura od 21. listopada 2015. pa do isplate,
-na iznos od 1.486,41 kn/ 197,28 eura od 21. studenog 2015. pa do isplate,
-na iznos od 2.577,10 kn/ 342,04 eura od 21. prosinca 2015. pa do isplate,
-na iznos od 8.174,02 kn/ 1.084,88 eura od 21. siječnja 2016. pa do isplate,
-na iznos od 7.676,52 kn/ 1.018,85 eura od 21. veljače 2016. pa do isplate,
-na iznos od 5.830,01 kn/ 773,78 eura od 21. ožujka 2016. pa do isplate,
-na iznos od 3.179,84 kn/ 422,04 eura od 21. travnja 2016. pa do isplate,
-na iznos od 558,37 kn/ 74,11 eura od 21. svibnja 2016. pa do isplate,
-na iznos od 22,60 kn/ 3,00 eura od 21. lipnja 2016. pa do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem, za tri postotna poena, prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koju stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.
II.Nalaže se tuženiku L. Ć. platiti tužitelju V. i o. d.o.o. Š. trošak postupka u iznosu od 1.493,23 kn/ 198,19 eura[2] u roku od 15 dana.“
2.Protiv navedene presude žali se tuženik ne navodeći određene žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), bez određenog prijedloga o načinu rješavanja žalbe.
U žalbi iznosi razloge svoje teške materijalne situacije zbog čega nije u mogućnosti podmiriti tražbinu tužitelja.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 31.298,27 kn/4.148,05 eura zajedno sa zateznom kamatom naznačenom na pojedine mjesečne iznose kao u t. I izreke pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
Tužitelj svoj zahtjev temelji na podacima iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja prema kojima tuženik nije podmirio račune za potrošnju vode u utuženom iznosu.
8.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:
- da je tužitelj, kao ovlašteni isporučitelj predmetne usluge, pružao tijekom utuženog razdoblja uslugu opskrbe vodom tuženiku na utuženom mjernom mjestu, da tuženik nije prigovorio na iznos zaprimljenih računa, nije ni sporna lokacija kvara kojeg ističe tuženik, a to je da se isti nalazio iza vodomjera (vodovodnog okna),
- da se kvar na koji se tuženik pozivao u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nalazio iza vodomjera, da je taj kvar tuženik usmeno prijavljivao zaposlenicima tužitelja koji su vršili očitanje potrošnje vode, međutim da kvar nije nikada prijavio pisanim putem,
- da je između stranaka nesporno kako se kvar nalazi iza vodomjera/vodovodnog okna, dakle, da je kvar nastao na privatnoj mreži te da za njega ne odgovara tužitelja,
- da utuženu tražbinu tuženik nesporno nije podmirio.
9.Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud cijeni kao pravilno i potpuno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženu tražbinu, budući je nesporno utvrđeno kako je do kvara došlo na privatnoj mreži tuženika za koji ne odgovara tužitelj te da tuženik nije podmirio novčanu tražbinu tužitelja po zaprimljenim računima.
10.Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na odredbu čl. 8. Pravilnika o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (list 44-55 spisa) kojim je propisano da isporučitelj usluge upravlja i održava sustav javne vodoopskrbe do vodomjernog okna, uključivo i vodomjerno okno kao posljednje mjesto isporuke, dok on ne odgovara za gubitke koji su posljedica kvara na privatnoj (kućnoj) vodovodnoj mreži (koji gubitak snosi vlasnik), koja mreža započinje od vodovodnog okna pa nadalje.
11.Također se pravilno pozvao na odredbu čl. 4. toč. 11. Zakona o vodi za ljudsku potrošnju („Narodne novine“, broj: 56/13, 64/15, 104/17, 115/18 i 16/20) kojom je propisano da je unutarnja vodoopskrbna mreža sustav cijevi, ventila, slavina, … i dr. priključaka nakon vodomjera, kao i da je za unutarnju mrežu odgovoran vlasnik odnosno korisnik građevine, a ne javni isporučitelj vodnih usluga javne vodoopskrbe.
12.Loša materijalna situacija tuženika, na što se u suštini svodi žalba, uz svo uvažavanje, ne predstavlja osnovani žalbeni razlog.
13.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova te je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
14.Iz prethodno opisanih razloga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović, v.r.
