1              Poslovni broj: Gž-391/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-391/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari tužitelja R. F. iz K., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 99 Pn-2834/2020-38 od 26. siječnja 2022., 22. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, dok se prihvaća žalba tužitelja kao osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 99 Pn-2834/2020-38 od 26. siječnja 2022.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dosuđenom dijelu,

 

b) preinačava u nedosuđenom (odbijajućem dijelu parničnog troška) na način da se pored dosuđenog troška, tužitelju dosuđuje i daljnji trošak postupka u iznosu od 82,95 eur sa pripadajućom zateznom kamatom od 26. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,95 eur u roku od petnaest dana.

 

Obrazloženje

 

Obrazlož              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB ... isplatiti tužitelju R. F. iz K., OIB ... na ime naknade imovinske štete na vozilu iznos od 5.940,16 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. kolovoza 2018. do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.681,25 kuna uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26. siječnja 2022. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, a podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalbu podnosi i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku odluku u dijelu o troškovima postupka, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u skladu s žalbenim navodima.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

 

6. Županijski sud u Splitu je rješenjem posl.br. Gž-1570/2020-2 od 6. listopada 2020. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2630/18-22 od 4. lipnja 2020. i vratio predmet sudu na ponovno suđenje.

 

7. Predmet spora u ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.940,16 kn/ 788.39 Eur s kamatama, na ime naknade imovinske štete koja se dogodila tako da je na osobno vozilo tužitelja naletjela srna, dana 12. lipnja 2018. u 5,20 sati u Zagrebu, na kolniku autoceste A4 gdje poslove održavanja provode Hrvatske autoceste d.o.o. koje su u trenutku nesreće bile osigurane kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 078700015756.

 

8. U konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi novčanu svotu od 1.320,00 eura (članak 458. stavak 1. ZPP).

 

9. S obzirom da je prema odredbi članka 467. stavak 1. i 2. ZPP, zabranjeno povodom žalbe ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a ovo činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud uzima se kao pravilno, pa se ispitivanje odluke u sporu male vrijednosti ograničava na ispitivanje apsolutno bitnih povreda iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP, te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima spora male vrijednosti pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje žalba tuženika, jer je prvostupanjski sud dao jasne razloge te se presuda može ispitati.

 

11. U tijeku postupka kao i u žalbenoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu.

 

12. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da se 12. lipnja 2018. u 5:20 sati dogodila prometna nesreća tako da je na vozilo tužitelja naletjela srna, uslijed čega da je na vozilu tužitelja marke Ford Mondeo registarske oznake ZG ... oštećen prednji lijevi dio branik, svjetlo za maglu, lijeva i desna mlaznica za pranje putnih svjetala,

- da se prometna nesreća desila na kolniku autoceste A4 gdje poslove održavanja provode Hrvatske autoceste d.o.o.,

- da je na mjestu događaja sa sjeverne i južne strane, a izvan autoceste A4, lovište I/148-Bertovina-Strmec u zakupu Lovačkog društva "Srndać" Bertovina Strmec sa sjedištem u Donja Zelina Bukovje 40,

- da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, a tuženik da je otklonio postojanje svoje odgovornosti,

- da je tužitelj u iskazu u naveo da se štetni događaj dogodio 12.6.18. oko 5,30 ujutro na autocesti A4, kod mjesta Sv. Helena dok je upravljao automobilom po desnom prometnom traku, brzinom od oko 80 km/h, da je na tom dijelu autoceste ograničenje 110 km/h te da je u jednom trenutku iskočio srndać iz trave uz desni rub kolnika pa da nije mogao zaustaviti automobil prije naleta na srndaća, kojeg da je udario sa sredinom prednjeg dijela automobila, da je minutu nakon prometne nezgode do njega došla ophodarska služba, da su ophodari maknuli srnu uz desni rub kolnika, da kada je došla policija da je njegov automobil bio u voznom stanju, da su mu djelatnici ophodarske službe rekli da su dobili obavijest da je divljač na cesti te su radi toga došli na mjesto nezgode, te da je srna iskočila neposredno ispred automobila iz trave uz desni rub kolnika, tako da je nije mogao izbjeći,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. G. H. utvrđeno da se vozilo tužitelja u trenutku sudara sa srnom kretalo brzinom od 80 km/h, a prema oštećenju na istom da je srna pretrčavala kolnik, čije ponašanje srne nije predvidljivo, pa da se takvi sudari s divljači vrlo rijetko mogu izbjeći,

- da visina štete nije sporna u iznosu od 5.940,16 kn.

 

13. Na ovako utvrđeno činjenično stanje koje ovaj sud ne može ispitivati, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužitelju isplati iznos od 5.940,16 kn/ 788.39 eur sa pripadajućim kamatama, na ime naknade imovinske štete.

 

14. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje u tekstu: ZC) je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Nadalje, odredba st. 2. istog članka propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

15. Naime, tuženik u konkretnom slučaju odgovara za štetu prema načelu presumirane krivnje iz članka 1045. stavak 1. ZOO, stoga kada je u pitanju subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnjeva, onda se predmnjeva da je štetnik kriv, ali štetnik odnosno tuženik, može dokazivati da nije kriv.

 

16. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da predmetna cesta prolazi kroz područje lovišta, pa stoga postoji realna opasnost iznenadnog izlaska divljači na cestu, a upravo takva opasnost nalaže tuženiku tj, njegovom osiguraniku, da na autocestu pravilno postavi dovoljno visoku i čvrstu zaštitnu ogradu slijedom čega je na osiguraniku tuženika da ispuni svoju zakonsku obvezu i omogući svim korisnicima sigurno i neometano korištenje ceste, a koja obveza proizlazi iz imperativne odredbe citiranog čl. 50. st. 2. ZC.

 

17. Prema ocjeni ovog suda, iznenadni izlazak divljači na cestu predstavlja ozbiljno narušavanje sigurnosti korisnika javnih cesta, stoga se ne radi o događaju koji tuženik u obavljanju redovnih poslova održavanja, ne bi mogao predvidjeti i poduzeti ogovarajuće mjere radi sprječavanja istih.

 

18. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj neposredno pred nalet divljači upravljao vozilom brzinom od oko 80 km/h, dakle brzinom manjom od brzine dopuštene brzine do 110 km/h, s time da ponašanje srne nije predvidljivo, pa se takvi sudari s divljači vrlo rijetko mogu izbjeći stoga u konkretnom slučaju brzina vožnje tužitelja nije u uzročnoj vezi sa štetom.

 

19. Upravo je nastala šteta u uzročno posljedičnoj vezi sa propustom osiguranika tuženika koji nije spriječio dolazak divlje životinje na autocestu, pa je tuženik bio dužan dokazati da postoje razlozi za ekskulpaciju, a što nije.

 

20. Valja dodati da prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 92/2019, dalje: Pravilnik), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda. Prema čl. 78. toč. 1. Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

 

21. Dakle, obveza je osiguranika tuženika da uz autocestu postavi zaštitnu žičanu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja.

 

22. Stoga u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti kojom upravlja osiguranik tuženika, došlo do naleta divljači na vozilo tužitelja, na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže da nije bilo propusta tj. da je uz autocestu postavio zaštitnu žičanu ogradu kojom bi osigurao zaštitu prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja kojeg je prihvatio prvostupanjski sud, a prema kojem se divljač našla na autocesti, kao i nalaz i mišljenje vještaka, očito je da osiguranik tuženika nije postavio ogradu na pravilan i siguran način kako bi osigurao zaštitu prometa na autocesti od divljači, pa postoji uzročno posljedična veza između nastale štete i propusta tuženika.

 

23. Slijedom čega je za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja zbog naleta na divljač na autocesti, radi propusta tuženika, po čl. 1049. ZOO, odgovoran tuženik, koji nije dokazao da bi postojale okolnosti koje bi isključile njegovu odgovornost, a kako visina štete u konkretnom slučaju nije bila sporna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da isplati iznos od 5.940,16 kn/ 788.39 eur na ime naknade imovinske štete tužitelju, što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

24. Nadalje, u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata za navesti je da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu i neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09.; dalje: ZOOP), (tako i u Rev-1764/2013 od 8. svibnja 2018.), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u konkretnom slučaju 17. kolovoza 2018., kako je i suđeno prvostupanjskom presudom.

 

25. S obzirom da je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, tada se naprijed citirana odredba navedenog zakona primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

26. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni prigovori tuženika, a ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na kojima je presuda utemeljena, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dosuđujućem dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

 

27. Međutim, odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 kn na ime pristupa na ročište za objavu presude, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

28. Prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, a ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena.

 

29. Kako se radi o posebnom ročištu, to i trošak punomoćnika stranaka na ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak nastao u tijeku parničnog postupka.

 

30. Tužitelj je zahtjev za naknadu troška za ročište za objavu presude određeno postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV, a njegov je punomoćnik pristupio na ročište na kojemu je presuda objavljena.

 

31. Radi se dakle o potrebnom parničnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP nastalog tijekom parničnog postupka, te je pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 9./3. Tarife tužitelju trebalo dosuditi i daljnji zatraženi trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 625 kn/ 82,95 eur.

 

32. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska odluka u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka.

 

33. Tužitelj je uspio u žalbenom stadiju postupka pa mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen trošak žalbe u iznosu od 82,95 eur, koji je odmjeren sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke.

 

Split, 22. ožujka 2024.