REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3120/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik iz Valpova, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija kbr. 6 (OIB: 14036333877), kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 280/2022-2 od 17. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-1436/2019-28 od 26. siječnja 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.
II. Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-280/2022-2 od 17. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu posl. br. P-1436/2019-28 od 26. siječnja 2022.
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika i predložio da se ovaj odbaci.
3. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja:
„1. Je li u skladu s čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i pravilnom primjenom materijalnog prava proširiti primjenu kolektivne presude i na tuženika koji nije bio parnična stranka u tom postupku (Slavonska banka d.d. Osijek?)“
2. „Je li u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?“
3. „Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kada tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, prihvatiti zahtjev za isplatu utemeljen na dijelu nalaza i mišljenja vještaka u kojem nije primijenjena kamata za kredite bez valutne klauzule?“
4. „Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?“
5. „Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. - dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?“
6. „Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“
7. „Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“
8. „Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?"
5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, držeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
6. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) revizijski sud primjećuje da pravna pitanja naznačena u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: to stoga što ocjenjuje kako nije riječ o pitanjima, a obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene i već sigurne prakse i pravnih shvaćanja izraženih u njegovim odlukama, primjerice, posl. br. Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22 od 19. travnja 2022., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. Sukladno tome, ovdje je za prihvatiti:
7.1. da Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu - niti smatrati (što za pitanje dopuštenosti revizije nije zanemarivo) da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa,
7.2. da u odnosu na ta pitanja ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.
8. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga), odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).
9. Tako je povodom istih ili sličnih pitanja odlučeno i u nizu odluka revizijskog suda, primjerice: Revd 4796/2021-2 od 27. rujna 2022., Revd 3876/2021-2 od 27. rujna 2022., Revd 1178/2022-2 od 27. rujna 2022., Revd 3750/2022-2 od 28. rujna 2022., Revd-1274/2022 od 19. travnja 2022., Revd 1812/2022-2 od 5. listopada 2022., Revd 1195/2022-2 od 23. ožujka 2022., Revd 1130/2022-2 od 20. travnja 2022., Revd 2925/2022-2 od 20. srpnja 2022., Revd 4193/2021-3 od 10. studenog 2021., Revd 5202/2021-2 od 15. prosinca 2021., Revd 2727/2022-2 od 29. lipnja 2022., Revd 2149/2022-2 od 8. lipnja 2022., Revd 752/2022-2 od 1. ožujka 2022., Revd 1248/2022-2 od 7. lipnja 2022., Revd 1289/2020-2 od 13. travnja 2022., Revd 1535/2021-2 od 9. listopada 2021., Revd 5367/2021-2 od 21. prosinca 2021., Revd 1354/2022-2 od 20. travnja 2022.
10. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.
Zagreb, 20. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
