REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4505/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika [obrt]", [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1966/2021-2 od 6. svibnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-227/2019-11 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1966/2021-2 od 6. svibnja 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj Pn-227/2019-11 od 7. svibnja 2021., naznačivši slijedeća pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
1. Da li je osnovano konstatirati da se tužitelj navodno nije obraćao nadležnom lovoovlašteniku u svezi štetnog događaja i štete, pokraj činjenice da je tužitelj istodobno i pravovremeno obavijestio/obratio o istome događaju i šteti kako i nadležnu policiju i veterinara, tako i tuženika kao lovoovlaštenika, a koji su svi izašli na teren po pozivu tužitelja osim tuženika o čemu svjedoči materijalna dokumentacija (izvješća sačinjena od strane MUP RH i veterinara) kao i personalni dokazi (saslušanje tužitelja i svjedoka TJ)?
2. Da li je inzistiranje kod dokazivanja prijepornog obraćanja tuženiku, točnije lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, u naznačenom roku, isključivo na pisanoj, preporučenoj poštanskoj pošiljci s povratnicom ili pak na urudžbiranom zahtjevu od strane tuženika (koji nota bene dokazano odbija primitak bilo čega od oštećenika kako preporučene pošte tako i neposredne predaje zahtjeva), bez mogućnosti drugog načina dokazivanja iste okolnosti, pretjerani formalizam koji nije u duhu narečenog zakona niti Ustava RH?
3. Da li odlučivanje na način da se tužba odbacuje kao nepravodobna odnosno da za istu nisu ispunjeni formalni uvjeti, a napose kod osoba koje nemaju potrebna pravna znanja niti osnovne smjernice za realiziranje svojih prava, i to ukoliko ne postoji isključivo pisani/materijalni dokaz o obraćanju od strane oštećenika tuženiku, točnije lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, u naznačenom roku, u svezi štete i štetnog događaja, bez obzira na postojanje niza drugih dokaza na tu okolnost, predstavlja eklatantnu povredu prava na pristup sudu kao jedno od temeljenih prava svakog čovjeka i građanina zagarantirano zakonom, ustavom i međunarodnim konvencijama?
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio slijedeće.
2.1. Predmetna pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredaba čl. 385.a ZPP, koja bi po svojoj prirodi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Riječ je o pitanjima prvenstveno činjenične prirode i to pitanjima koja se odnose isključivo na okolnosti konkretnog slučaja.
2.2. Unatoč navedenom, ovdje je ipak za ukazati da niti ne postoje razlozi važnosti predmetnih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a ZPP. Naime, presuda prvostupanjskog suda na koju se poziva tužitelj (poslovni broj Pn-211/2019-12 od 12. listopada 2020.) donesena je uz utvrđenje da se tužitelj u tom postupku obratio tuženiku u rokovima i na način propisan odredbama čl. 82. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 99/18, 32/19 i 32/20). U ovom pak predmetnom slučaju činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova je upravo suprotno.
2.3. Konačno, za ukazati je da tužitelj niti u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a niti u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije ne iznosi niti jedan određen dokaz iz koga bi proizlazilo da je tužitelj postupio sukladno rokovima iz čl. 82. Zakona o lovstvu.
3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1., u vezi čl. 387. st. 5. i u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 20. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
