REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 228/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB …, iz R., zastupane po punomoćnici A. A., mag.iur. u Savezu s. s. H. u Z. protiv tuženika Dj. v. R., OIB …, R., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1354/18-2 od 16. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-249/17- 8 od 25. srpnja 2018., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu kojeg je tuženik Dj. v. R. iz R., OIB: … izjavio tužiteljici M. K. iz R., OIB: … pa se utvrđuje ništetnom i kao nezakonita poništava Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnika, Klasa: 112-01/17-01/265, Ur. broj: 2170-54-01-17-1 od dana 11. srpnja 2017. te se tuženiku nalaže vratiti tužiteljicu na rad." (točka I izreke).

Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, 354. st. 2. toč. 11. ZPP te čl. 299. st. 2. i 3. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava: čl. 133. st. 1. i 3., čl. 12. st. 1., čl. 8. st. 4., čl. 150. st. 1., 2., 4., 7. i 12. Zakona o radu i čl. 288., 290. i 327. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje istom vijeću drugostupanjskog suda.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revidentica neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni sami sebi. Međutim, protivno navodima revizije, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jasna je i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

7.1. Vezano uz navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP, potrebno je napomenuti da je drugostupanjski sud obrazložio da postupanje prvostupanjskog suda mimo odredbe čl. 284. st. 3. ZPP smatra relativno bitnom povredom odredaba parničnog postupka, ali koja nije bila od utjecaja na odluku o sporu. Međutim, prvostupanjski sud je na ročištu rješenjem odlučio da ne prihvaća dokaz – ispravak datuma u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu – jer je predan nakon zaključenja prethodnog postupka, što je sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP te u obrazloženju presude navodi da je izvršio uvid u taj ispravak, no nije ga cijenio, a niti je smatrao spornim koji ugovor o radu je otkazan. Drugostupanjski sud pak smatra da je sud prvog stupnja postupio mimo odredbe čl. 284. st. 3. ZPP te polazi od toga da je počinio povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP ali koja nije bila od utjecaja na odluku u sporu. Po ocjeni revizijskog suda, dokaz kojeg je tuženik predao nakon zaključenja prethodnog postupka sud prvog stupnja nije uzeo u obzir jer ga nije ocijenio. U okolnostima konkretnog slučaja jasno je koji ugovor o radu je otkazan (na neodređeno vrijeme), bez obzira na grešku u pisanju datuma.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, da je ništetan i da se kao nezakonit poništi te da se tužiteljicu vrati na rad.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljici radni odnos prestao na temeljem Odluke o otkazu od 11. srpnja 2017. (dalje u tekstu: Otkaz) radi skrivljenog ponašanja radnika,

- u Otkazu se navodi da je tužiteljica učinila tešku povredu radne obveze, da je poslodavac prije započinjanja postupka otkazivanja utvrdio da je tužiteljica tijekom veljače odnosno ožujka 2017. samoinicijativno sakupljala novac od roditelja radi odlaska djece u odgojnoj skupini na zimovanje u S. S. 6. ožujka 2017., da sakupljeni novčani iznos od 5.695,20 kn nije predala u financijsku službu iako je isto trebala učiniti još prije odlaska na zimovanje radi pravovremene uplate pružatelju usluga, a što je radnica znala ili morala znati. Ista niti nakon telefonskog razgovora 27. travnja 2017. s voditeljicom C. T. J. C. i upozorenjem na obvezu dostave novčanog iznosa iako je obećala novac donijeti 28. travnja 2017., isto nije učinila,

- da je tužiteljici 8. svibnja 2017. upućen poziv na iznošenje obrane te je 18. svibnja 2017. dostavila svoj odgovor, u kojem nije opravdala svoj postupak, navela je da joj je netko otuđio novac ili da joj je ispao iz rokovnika, što ne utječe na to da novac nije predan. S obzirom da novac i dalje nije bio vraćen poslodavac je 22. svibnja 2017. uputio upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ukoliko tužiteljica navedeni iznos ne uplati do 29. svibnja 2017., tužiteljica je kao odgovor na navedeno upozorenje zatražila produženje roka do 31. svibnja 2017. čemu je poslodavac prešutno udovoljio, ali tužiteljica isto nije uplatila niti do 5. lipnja 2017. kada joj je upućen pisani poziv za iznošenje obrane,

- tužiteljica se u roku za iznošenje pisane obrane 9. lipnja 2017. obratila dopisom ravnateljici ustanove u kojoj je navela da je zatražila od predsjednice sindikata pozajmicu te da bi voljela da joj se uzme "kompletna plaća",

- da je Upravno vijeće na sjednici 4. lipnja 2017. razmatralo prijedlog ravnateljice o redovitom otkazu ugovora o radu te uzevši u obzir činjenicu da radnica nije vratila novac do 31. svibnja 2017. iako je sama tražila navedenu odgodu, a nije postupila niti po nalogu iz poziva za podnošenje pisane obrane, odlučilo tužiteljici dati redovni otkaz,

- da se prilikom odlučivanja tuženik rukovodio i otežavajućim okolnostima, a to je da je navedeni novac tužiteljici povjeren u okviru obavljanja poslova njenog radnog mjesta, da tužiteljicu traže i roditelji djece korisnika zbog posuđivanja i nevraćanja novca, pa se obraćaju i poslodavcu radi interveniranja, da ista za vrijeme radnog vremena stalno telefonira i razgovara s roditeljima, a što sve direktno utječe na kvalitetu rada iste,

- da je tužiteljica na ružan način prijetila kolegicama pa je i Etičko povjerenstvo ustanove utvrdilo da krši Etički kodeks svog zanimanja te takvo postupanje, uz činjenicu da tužiteljica nije uplatila dugovani iznos, predstavlja povredu radne obveze vezano uz rad i poslove koje ista obavlja kod poslodavca,

- da se radničko vijeće očitovalo da nije suglasno s prijedlogom odluke o redovitom otkazu ali pri tome nije dalo razloge koji bi utjecali na odluku poslodavca stoga radni odnos s tužiteljicom više nije moguć.

10. Na temelju tako utvrđenog (u bitnom) činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR) za otkazivanje ugovora o radu, pri čemu je poslodavac odlučio u skladu s odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR, obzirom je upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te joj omogućio iznošenje obrane.

11. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja smatrajući da postupanje tužiteljice predstavlja opravdani razlog za odluku o otkazu u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR. Pritom ocjenjuje da je savjetovanje s radničkim vijećem u konkretnoj situaciji provedeno na način kako propisuje ZR.

12. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica neosnovano u reviziji ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 133. ZR.

13. Odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, što je tužiteljica i zahtijevala. Stavkom 3. istog čl. propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga čl., osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

13.1. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je tražila zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom te je o njenim pravima sud donio odluku. Stoga odredba čl. 133. ZR nije pogrešno primijenjena.

14. Tužiteljica smatra da je pogrešno primijenjena i odredba čl. 150. ZR, jer da radničkom vijeću nije dostavljena dokumentacija važna za donošenje odluke. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je radničkom vijeću dostavio prijedlog Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radi kršenja obveza iz radnog odnosa te je radničko vijeće dostavilo svoje mišljenje tj. da nije suglasno s prijedlogom navedene odluke te je u obrazloženju navedeno da poslodavac nije dostavio dokaze koji upućuju da je radnica učinila povredu obveze iz radnog odnosa te da se protive donošenju odluke o otkazu skrivljenim ponašanjem. Stoga pravilno drugostupanjski sud ocjenjuje da radničko vijeće nije zatražilo bilo kakvo obrazloženje niti je zatražilo dostavu podataka, već je dalo svoje mišljenje. Po ocjeni ovoga suda, navodi tužiteljice bili bi osnovani u situaciji da je tuženik zatražio mišljenje radničkog vijeća, a da ga zbog uskrata dokumentacije nije dobio prije donošenja odluke o otkazu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je radničko vijeće dalo mišljenje, nema pogrešne primjene odredbe čl. 150. ZR.

15. Prema ocjeni revizijskog suda niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba čl. 288. (raskid ugovora kojima je oblik propisan), čl. 290. (posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika) i čl. 327. (isticanje ništetnosti) Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) nije osnovan. Tužiteljica neosnovano ističe da je predmetna odluka o otkazu ništetna jer da se njome otkazao ugovor čiji su učinci prestali protekom vremena. Iz predmetne odluke se jasno vidi da je otkazan ugovor o radu na neodređeno, a datum toga ugovora je očita pogreška u pisanju. Prema odredbi čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Pravilno su sudovi ocijenili kada su odbili tužbeni zahtjev, smatrajući da predmetna odluka o otkazu nije ništetna. Pogreška u naznaci datuma ugovora koji se otkazuje ne čini prijepornu odluku tuženika ništetnom, a polazeći od odlučnog da je tužiteljici predmetnom odlukom nedvosmisleno dano na znanje da joj se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.