REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 53/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. T., odvjetniku u S. protiv tuženika I. C. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 441/2021-2 od 17. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-433/2011-32 od 7. siječnja 2021., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž- 441/2021-2 od 17. siječnja 2022. u dijelu pod stavkom I., stavkom II. toč. 1., 2. i 4. i stavkom IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-433/2011-32 od 7. siječnja 2021. suđeno je:

"1. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, te povrede prava osobnost na duševno zdravlje isplatiti tužitelju sveukupan iznos od 9.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje, na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 46.930,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

2. Tuženik je dužan u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe iz osnove imovinske štete u vidu tuđe njege i pomoći, isplatiti tužitelju iznos od 245,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2009. godine do 31. srpnja 2015. god. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koji je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

Za više zatraženi iznos od 805,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

3. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.543,20 kuna.“

2. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-441/2021-2 od 17. siječnja 2022. suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika I. C. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-433/2011-32 od 7. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod stavkom 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 9.600,00 kn sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2021. do isplate i pod stavkom 2. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 245,00 kn sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2021. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš- 433/2011-32 od 7. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod stavkom 1. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.930,00 kn, pod stavkom 2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 805,00 kn, u dijelu pod stavkom 1. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na iznos od 9.600,00 kn isplati zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. i u dijelu pod stavkom 2. izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju na iznos od 245,00 kn isplati zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. te pod stavkom 3. u cijelosti i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku I. C. da tužitelju M. P. isplati iznos od 46.930,00 kn sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku I. C. da tužitelju M. P. isplati iznos od 805,00 kn sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. na dosuđeni iznos od 9.600,00 kn pod stavkom 1. izreke i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. na dosuđeni iznos od 245,00 kn pod stavkom 2. izreke.

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.543,20 kn.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. na dosuđeni iznos od 46.930,00 kn pod stavkom II.1. izreke ove drugostupanjske presude i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 22. svibnja 2009. do 7. siječnja 2021. na dosuđeni iznos od 805,00 kn pod stavkom II.2. izreke ove drugostupanjske presude.

IV. Nalaže se tuženiku I. C. da tužitelju M. P. naknadi troškove postupka u iznosu od 21.062,50 kn u roku od 15 dana.“

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2283/2022-2 od 25. svibnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv stavka I., stavka II. toč. 1., 2. i 4. i stavka IV. izreke drugostupanjske presude, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Da li protupravnu radnju oštećenog valja razmotriti u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze između te radnje i nastanka štetnog događaja ili u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze te radnje i nastale štete?“

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u događaju od 11. studenoga 2023. kada je mopedom naletio na psa tuženika koji se kretao bez nadzora po kolniku.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je do štetnog događaja došlo iz razloga što pas tuženika nije bio pod nadzorom vlasnika jer se slobodno kretao kolnikom ceste, ali da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Uzimajući u obzir da se radi o lokalnoj cesti širokoj 3,60 m, koja prolazi kroz polje, i za koju je važilo ograničenje brzine od 30 km/h, a tužitelj se vozio znatno brže (45 km/h), prvostupanjski sud obrazlaže da do nezgode ne bi došlo da se tužitelj vozio dozvoljenom brzinom do 30 km/h i da je bilo logično očekivati da se pas ili druga životinja može zateći na poljskom putu, pa je tužitelj trebao voziti s pojačanom pažnjom, što nije učinio. Stoga se u prvostupanjskoj presudi zaključuje da je tužitelj doprinio nastanku štete jer se kretao 50% brže od dopuštenog, što da je u najvećoj mjeri utjecalo na nezgodu, pa se njegov doprinos štetnom događaju utvrđuje u omjeru od 80%, a na strani tuženika u omjeru od 20%.

11. Drugostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu, zauzima stav da brzina kretanja vozila tužitelja nije odlučna, već je uzrok nastanka štete iznenadna i nepredvidiva reakcija tuženikova psa, koji se slobodno kretao sredinom kolnika po kojem se tužitelj vozio mopedom, zbog čega je tuženik dužan u cijelosti naknaditi štetu proizašlu iz štetnog događaja, jer u tužiteljevom postupanju nije bilo doprinosa nastanku štete. Pri tome, drugostupanjski sud napominje da tužitelj nije povrijedio nijednu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 69/96; dalje: ZSPC), uključujući i one koje se tiču obveze prilagodbe brzine kretanja vozila konkretnim prometnim uvjetima, a da pažnjom prosječnog vozača nije mogao predvidjeti da će se na cesti zateći pas bez nadzora.

12. Prije svega valja istaći da opće načelo odštetnog prava o potpunoj (integralnoj) naknadi prouzročene štete ima iznimaka, a jedna od njih, u kojima se odstupa od potpune (integralne) naknade prouzročene štete, jest u slučaju doprinosa oštećenika vlastitoj šteti kada se šteta nadoknađuje u smanjenom opsegu, ovisno u utvrđenom doprinosu oštećenika (čl. 177. st. 3. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje: ZOO).

13. O postojanju ili nepostojanju doprinosa oštećenika vlastitoj šteti ne ovisi odgovornost za štetu, već se time uređuje pitanje opsega naknade štete koja mu pripada. Prema shvaćanju ovog suda, o postojanju doprinosa oštećenika može se govoriti ako je oštećenik sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da ona bude veća, dakle u situaciji kada postoji uzročna veza između djelovanja oštećenog i određenog dijela štete koju trpi. U slučaju da se takva adekvatna uzročno-posljedična veza utvrdi, oštećenik mora sam snositi štetne posljedice u opsegu u kojem je njima pridonio, a raspodjela opsega štete koju će snositi štetnik, odnosno oštećenik, ovisi o rezultatu usporedbe značenja okolnosti koje predstavljaju temelj štetnikove odgovornosti i značenja okolnosti za koje sud ocijeni da predstavljaju oštećenikov doprinos.

14. Uz navedeno, ističe se da nije dovoljno da je djelovanje oštećenika u uzročnoj vezi s nastankom štete, odnosno njezinim povećanjem, već se zahtijeva i određena neprimjerenost takvog postupanja. Oštećeniku se ne može predbaciti bilo koje ponašanje, makar je ono u uzročnoj vezi s nastalom štetom, ako je ono primjereno i uobičajeno ponašanje u skladu s objektivnim kriterijem dužne pažnje. Tako se uvijek smatra neprihvatljivim protupravno postupanje oštećenika koje bi se smatralo protupravnim postupanjem štetnika pri utvrđivanju pretpostavki odgovornosti za štetu (primjerice, kršenje pravnih pravila kojima je propisano postupanje u prometu). Međutim, i ponašanje oštećenika kojim se ne vrijeđa neko pravno pravilo, ali koje nije odgovarajuće okolnostima u kojima se poduzima, odnosno koje ne odgovara ponašanju prosječnog čovjeka koji vodi brigu o zaštiti vlastitih pravnih dobara i interesa, iako nije pravom zabranjeno, može biti neprihvatljivo ponašanje jer se njime doprinosi nastanku ili povećanju štete (primjerice, nepoduzimanje radnji kojima bi se spriječio nastanak ili smanjio opseg štete).

15. Imajući na umu sve izneseno, a obzirom na odredbu čl. 177. st. 3. ZOO kojom je regulirano oslobođenje od odgovornosti imatelja opasne stvari i pitanje doprinosa oštećenika vlastitoj šteti, u kontekstu dopuštenog revizijskog pitanja u ovoj pravnoj stvari, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

"U postupcima radi naknade štete, prilikom ocjenjivanja postojanja doprinosa oštećenika vlastitoj šteti, oštećenikovo ponašanje treba razmotriti prvenstveno u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze između njegove radnje ili propusta i nastanka štetnog događaja. Međutim, kada relevantne okolnosti ukazuju da je postupanje oštećenika doprinijelo nastanku ili povećanju štete, tada ponašanje oštećenika treba razmotriti i u svjetlu postojanja uzročno-posljedične veze između njegove radnje ili propusta i opsega nastale štete."

16. Polazeći od navedenog stava, a cijeneći utvrđene činjenice u postupku koji je prethodio reviziji, posebice da se tužitelj mopedom kretao brzinom od 45 km/h koja je bila znatno veća od dopuštene (30 km/h) i da se vozio poljskim putem kojim su se, pored psa bez nadzora, kretale još dvije osobe, a koje je tužitelj vidio prije samog događaja, nejasan je i za sada se ne može ispitati zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj konkretne zgode nije povrijedio odredbe ZSPC u svezi poštivanja dopuštene brzine kretanja i njezine prilagodbe svim relevantnim prometnim uvjetima, odnosno da to nije imalo nikakvog utjecaja na nastanak štetnog događaja ili na nastanak i visinu štete koju je pretrpio, konkretno bi li mu nastala šteta i u kojem opsegu da se kretao dopuštenom brzinom.

17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.