Poslovni broj 15 Pr-1157/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

OIB: 77561654785

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. M. OIB …, iz Ž., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku u Ž., protiv tuženika I. M. S. d.o.o. za usluge, OIB …, Z., zastupan po J. M., odvjetnik u M. & L. - odvjetničko društvo d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate naknade plaće, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 15. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda, 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu broj IMS- ROT-13/2021 tuženika od dana 11. lipnja 2021. godine, kojom je tuženik kao poslodavac dao tužiteljici K. M. iz Ž. OIB … kao radniku, redovni otkaz zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa, Ugovora o radu broj MS-910610/21-O-4 od 1. travnja 2021. i pripadajući Aneks ugovora o radu broj: MS-910610/21-A-4 od 1. travnja 2021.

II. Nalaže se tuženiku I. M. S. d.o.o. za usluge, Z. OIB … da tužiteljici K. M. iz Ž. OIB … isplati naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.817,27 kuna/ 241,19 eura (tisućuosamstosedamnaestkunaidvadesetsedamlipa/

dvjestočetrdesetjedaneuroidevetnaestcenti) sa zateznom kamatom u dijelu neto iznosa, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i to kamatom tekućom kako slijedi na svaki pojedinačni iznos:

- 1.042,65 kuna/ 138,38 eura[1] sa zateznom kamatom od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 393,44 kuna/ 52,22 eura[1] sa zateznom kamatom od 16. rujna 2021. do isplate,

- 381,18 kuna/ 50,59 eura[1] sa zateznom kamatom od 16. listopada 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.250,00

kn/

696,79

eura

(pettisućadvjestopedesetkuna/ šestodevedesetšesteuraisedamdesetdevetcenti) zajedno sa zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče počevši od dana 20. prosinca 2022. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1.042,65 kn počev od 14. kolovoza 2021. do 15. kolovoza 2021., zateznu kamatu na iznos od 393,44 kn za 15. rujna 2021., na dosuđeni iznos od 381,18 kn od 14. listopada 2021. do 15. listopada 2021. i sa zahtjevom za dosudu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni iznos bruto plaće iz točke II.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen 1. travnja 2021. i temeljem Aneksa Ugovora o radu od 1. travnja 2021. za obavljanje poslova na radnom mjestu kuhar te prodavač-konobar, Regija istok, Maloprodajno područje V.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da je tuženik kao poslodavac 11. lipnja 2021. godine donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu kojom je određeno da se tužiteljici kao radniku otkazuje Ugovor o radu na određeno vrijeme i Aneks Ugovora o radu od 1. travnja 2021. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Ugovor o radu otkazan je uz otkazni rok u trajanju od 3 tjedna, a tuženik je tužiteljicu odjavio 12. srpnja 2021. Tužiteljica je 21. lipnja 2021. zaprimila pobijanu predmetnu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu.

1.2. Odluka o otkazu tužiteljica smatra u cijelosti nedopuštenom, neosnovanom, nezakonitom te donesenom suprotno odredbama Zakona o radu, protiv koje Odluke, sukladno odredbi članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje: ZR), pravovremeno je u zakonskom roku podnijela tuženiku Zahtjev za zaštitu prava budući da su joj Odlukom o otkazu Ugovora o radu, povrijeđena temeljna prava iz radnog odnosa jer tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz, o čemu se tuženik nije očitovao.

1.3. Tužiteljica se poziva na odredbu čl. 115. ZR kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

a) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

b) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), c) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), ili

d) ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

1.4. Nadalje tužiteljica navodi da je kod tuženika započela sa radom 18. siječnja 2019. godine na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme i poslodavac joj je nekoliko puta produživao radni odnos sklapajući s radnicom uvijek ugovore na određeno vrijeme.

1.5. Tužiteljica se također poziva na odredbu čl. 118. ZR po kojoj odredbi se ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom.

1.6. Kako je tužiteljica kao radnik s poslodavcem uvijek zaključivala Ugovor o radu na određeno vrijeme, a u kojim ugovorima nije predviđena mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu, smatra da je otkaz nedopušten.

1.7. Tužiteljica također navodi da u smislu odredbe članka 119. ZR, u predmetnom postupku otkazivanja poslodavac radnika nije pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede stoga je postupak otkazivanja o radu nezakonito proveden. Razvidna je maliciozna namjera tuženika da teške, a nedokazane inkriminacije stavi na teret tužiteljici.

1.8. Nadalje tužiteljica navodi da je na temelju naloga direktora sigurnosti društva provedena interna istraga kod tuženika u vremenskom razdoblju od 18. ožujka 2021. do 29. travnja 2021. s ciljem provjere brisanja stavki na računima na maloprodajnom mjestu R., nakon čega je tužiteljici otkazan ugovor o radu uz obrazloženje da 6. ožujka 2021. u vremenu od 17.05 h do 17.20 h nije izdala račun kupcu koji je gotovinom plaćao 2 kave u iznosu od 28,00 kuna te da je nakon odlaska kupca izbrisala stavke računa, da bi dolaskom sljedećeg kupca koji je plaćao kave karticom, izdala račun sa kojeg je prethodno obrisala stavke za kupovinu 2 kave čime je za sebe ostvarila nepripadnu korist i oštetila I. d.d. za iznos od 28,00 kuna.

1.9. Nadalje se navodi da 7. ožujka 2021. tužiteljica nije izdala račun kupcu koji je plaćao gotovinom 1 kavu u iznosu od 12,00 kuna, da je nakon odlaska kupca izbrisala stavku računa, da bi dolaskom sljedećeg kupca koji je plaćao muffin čokoladu karticom, izdala račun sa kojeg je prethodno obrisala stavku za kupovinu kave, čime je za sebe ostvarila nepripadnu korist i oštetila INU d.d. za iznos od 12,00 kuna.

1.10. Tuženik tvrdi da je tužiteljica na opisani način krivotvorila isprave radi stjecanja koristi za sebe ili druge, da je probavila materijalnu korist za sebe ili drugoga, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavala radne zadatke te se nije pridržavala odredbi Zakona, uputa, odluka i pravilnika.

1.11. Tužiteljica osporava zaključke tuženika iz pobijane odluke o otkazu, navodeći da za sebe nije stekla bilo kakvu nepripadnu imovinsku korist, niti je na bilo koji način oštetila tuženika te su neosnovane tvrdnje da je krivotvorila isprave radi stjecanja koristi za sebe i druge, te da je nesavjesno, izvršavala radne zadatke.

1.12. Navodi da na radnom mjestu tužiteljice radi gustoće prometa dnevno se odradi od 3 tisuće do 5 tisuća kuna prometa, da postoje 3 blagajne i sve blagajne otkucavaju račune i za gorivo i za ostale artikle. Prilikom izdavanja računa vjerojatno se svakome od radnika potkrade pogreška pa određeni artikl pogrešno otkuca zbog čega je onda potrebno vršiti brisanje stavki, tj. računa, a sve kako bi blagajna „štimala“.

1.13. Tužiteljica je u svome očitovanju navela da je jedan račun obrisala kako bi uskladila stanje brojila caffe aparata i mlinaca sa stanjem otkucanih kava na kasi. U vezi sa povredama radnih obveza koje se stavljaju radnici na teret ista navodi da sve svoje radne obveze je izvršavala savjesno, pažljivo i predano. Zbog obujma posla, svakome tko radi se može dogoditi pogreška, ali pogreška kod tužiteljice nije plod namjere i želje za prisvajanjem imovinske koristi, kako to navodi poslodavac, nego je rezultat preopterećenosti poslom. Tužiteljica svome poslodavcu nije nanijela nikakvu štetu niti je za sebe ostvarila imovinsku korist.

1.14. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi da nije dopuštena odluka o otkazu koju je dobila od tuženika te da tužiteljici radni odnos nije prestao, da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i da joj isplati naknadu plaće kao i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.04.2021.g. i Aneksa od 01.04.2021.g. sa rokom primjene do najduže 30.09.2021.g., na radnom mjestu prodavač-konobar, Regija istok, maloprodajno područje V.

2.1. Također nije sporno da je tuženik 11.06.2021. godine donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu, kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa.

2.2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe kako Odluka o otkazu ugovora o radu od 11.06.2021.g. nije nezakonita, jer je ista donesena na temelju utvrđenih teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice.

2.3. Naime, nakon provedene interne istrage je utvrđeno da je dana 06. ožujka 2021. i 07. ožujka 2021. tužiteljica propustila izdati račun kupcima koji su kupljenu kavu plaćali gotovinom te je nakon njihovog odlaska izbrisala stavke njihovih računa te isti taj račun (sa kojeg je prethodno obrisala stavke za kupovinu kave) izdala slijedećem kupcu koji je kupljenu robu plaćao karticom.

2.4. U svojem iznošenju obrane tužiteljica je priznala takvo svoje opisano postupanje u kojem je izričito i navela „da je svjesna svojeg propusta, ali da je stavke na računu izbrisala kako bi izravnala stanje brojčanika s prodanim kavama“.

2.5. Tuženik kao njezin poslodavac i vlasnik cjelokupne imovine koja je tužiteljici kao radnici dodijeljena na odgovornost, s potpunim pravom je odbio prihvatiti takvu njezinu obranu i to prije svega iz razloga što je ista potpuno neistinita, a ukoliko su istiniti razlozi koje je navela kao motiv svojeg takvog protupravnog postupanja tuženik ističe da tužiteljica koja je obavljala poslove prodavača-konobara nije niti bila ovlaštena brisati stavke računa „radi izravnanja stanja brojčanika s prodanim kavama“, a pogotovo ih nije smjela brisati bez da je prethodno o tome obavijestila i zatražila odobrenje od svog neposredno nadređenog.

2.6. Dakle, takvim svojim postupanjima kojima je svjesno i namjerno povrijedila brojne zakonske propise te interne akte tuženika kao poslodavca, tužiteljica je počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa navedenu u čl. 112. st. 1. Pravilnika o radu I. M. servisi d.o.o. i to: neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa; falsificiranje (krivotvorenje) isprava radi stjecanja materijalne koristi za sebe i drugoga; pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugog prilikom transakcije s kupcima; nepridržavanje odredbi Zakona, uputa, odluka pravilnika i drugih akata Poslodavca.

2.7. Kao što to sasvim opravdano proizlazi iz odluke o otkazu, tužiteljica je svojim ponašanjem ozbiljno narušila odnos povjerenja na razini radnik-poslodavac zbog čega za tuženika nije postojala niti najmanja mogućnost da tužiteljici koji je zlouporabila povjerenje poslodavca da joj osigura nastavak njezinog radnog odnosa. Tuženik posebno naglašava da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu od kojeg se očekivao povećani stupanj odgovornosti prema radu jer prodaja naftnih derivata i ostale robe na benzinskim postajama predstavlja osnovnu i najvažniju djelatnost tuženika kao vodećeg proizvođača i prodavatelja naftnih derivata u regiji.

2.8. Slijedom navedenog, osporava se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženik predlaže naslovnom sudu da ga odbije u cijelosti.

3. Proveden je dokaz uvidom u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s lista 8-10 sudskog spisa, uvidom u priložene ugovore o radu i anekse s lista 11-19 sudskog spisa, uvidom u prijavu/odjavu promjena zavoda s lista 20-21 sudskog spisa, uvidom u zahtjev za zaštitu prava radnika s lista 20-23 sudskog spisa s dostavnicom, uvidom u priložene podatke o plaći s lista 26-34 sudskog spisa, uvidom u priloženi pravilnik o radu s lista 42-47 sudskog spisa, uvidom u podatke zavoda s lista 69 sudskog spisa, uvidom u obračunske liste s lista 73-75 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke M. I. kao i u ostale dokaze koji prilaže sudskom spisu.

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

5. Nesporno je da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na određeno vrijeme do 30. rujna 2021. temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2021.

6. Nesporno je da su pored navedenog ugovora o radu stranke sklopile aneks ugovora o radu od 1. travnja 2021. i to istog dana 1. travnja 2021. s trajanjem aneksa do opoziva poslodavca a najduže od 30. rujna 2021.

7. Nesporno je da su i ranije stranke sklapale ugovore o radu na određeno vrijeme i aneks ugovora o radu tako da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. travnja 2019.

8. Nesporno je da je tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu 11. lipnja 2021. kojom odlukom je tužiteljici otkazao ugovor o radu na određeno vrijeme do 30. rujna 2021. temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2021.

9. Sporno je da li je osnovan otkaz ugovora o radu učinjen odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. lipnja 2021.

10. U smislu odredbe čl. 115. st. 3. ZR na koje odredbe se tuženik poziva u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. lipnja 2021., poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Temeljem odredbe čl. 118. ZR ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme može se redovito otkazati samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom

12. Temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaja nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Temeljem odredbe čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14. Nesporno je da u tuženikovom Pravilniku o radu od 9. travnja 2018. i to u njegovom čl. 112. su pobrojane primjerice osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u koje povrede ulazi i neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, ne pridržavanje odredbe Zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata, falsificiranje isprava radi stjecanja materijalne koristi za sebe i drugog i pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugog prilikom transakcija s kupcima.

15. Budući da ugovorom o radu na određeno vrijeme od 1. travnja 2021. i aneksom tog ugovora od 1. travnja 2021. temeljem čega je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika do opoziva poslodavca najduže do 30. rujna 2021. nije predviđena mogućnost otkaza ugovora o radu na određeno vrijeme proizilazi da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženika od 11. lipnja 2021. godine, kojom je tuženik kao poslodavac dao tužiteljici K. M. iz Ž., OIB … kao radniku, redovni otkaz zbog teških povreda obveza iz radnog odnosa, Ugovora o radu od 1. travnja 2021. i pripadajući Aneks ugovora o radu od 1. travnja 2021.

16. S obzirom na gore navedeno sud je odustao od provođenja dokaza saslušanjem tužiteljice i poslovođe zaposlenog kod tuženika, budući da predmetna odluka o otkazu ugovora o radu je utvrđena nedopuštenom iz formalnih razloga. Osim što tuženik u ovom slučaju s obzirom na sklopljeni ugovor o radu i odredbe ZR nije mogao tužiteljici dati otkaz ugovora o radu sklopljen na određeno vrijeme, tuženik na kojem je teret dokaza nije u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR tužiteljicu pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učini.

17. Temeljem odredbe čl. 124.st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naloži će se vraćanje radnika na posao. 18. Nesporno je da tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ne traži vraćanje na posao s obzirom da je ugovor o radu na određeno vrijeme mogao najduže trajati do 30. rujna 2021.

19. Tužiteljici je dosuđena naknada plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tužene da nije došlo do nezakonitog otkazivanja ugovora o radu.

20. Radi utvrđenja koji iznos novca bi tužiteljica dobila s osnova plaće kod tuženika u periodu od prestanka radnog odnosa kod tuženika odnosno od 12. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. uz umanjenje za iznos koji je tužiteljica ostvarila kod drugog poslodavca proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem.

21. Sudski vještak knjigovodstvene struke M. I. u nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u „Obračunske liste“ iz spisa utvrdio da je tužiteljica kod tuženika ostvarivala osnovnu mjesečnu plaću od 4.600,00 kuna u bruto iznosu, a koja je nakon dodataka mjesečno iznosila za siječanj 2021. 6.303,09 kn, za veljaču 2021. 4.634,50 kn, za ožujak 2021. 5.700,00 kn, za travanj 2021. 5.258,64 kn, za svibanj 2021. 5.470,71 kn i za lipanj 2021. 4.704,54 kn.

21.1. Nadalje sudski vještak navodi da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod poslodavca S. p. j.d.o.o., Ž. i to od 16. srpnja 2021. godine do 16. rujna 2021. godine na određeno, puno radno vrijeme i od 17. rujna 2021. godine na neodređeno, puno radno vrijeme.

21.2. Uvidom u „Obračunske liste“ iz spisa tužiteljica je kod poslodavca S. p. j.d.o.o. ostvarivala osnovnu mjesečnu plaću od 4.250,00 kuna u bruto iznosu, a koja je nakon dodataka mjesečno iznosila za period od 16. srpnja do 31. srpnja 2021. 2.504,88 kn, za kolovoz 2021. 4.777,59 i za rujan 2021. 4.628,59kn

21.3. Razlika, odnosno iznos koji bi tužiteljica dobila s osnova plaće kod tuženika i to pojedinačno za svaki mjesec, odnosno od 12. srpnja 2021. godine do 30. rujna 2021. godine iznosi ukupno 1.817,27 kuna u bruto iznosu, odnosno za period od 12. srpnja 2021. do 15. srpnja 2021. 836,36 kn, za period od 16. srpnja do 31. srpnja 206,29 kn, za kolovoza 2021. 393,44 kn i za rujan 2021. 381,18 kn.

22. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je predložila sudu da donese presude kojom će utvrditi da nije dopuštena predmetna Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu, te naložiti tuženiku da tužiteljici isplati naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 1.817,27 kuna i to iznos od 1.042,65 kuna sa kamatom od 14. kolovoza 2021., iznos od 393,44 kuna sa kamatom od 15. rujna 2021. i iznos od 381,18 kuna sa kamatom od 14. listopada 2021. kao i nadoknaditi parnični trošak.

23. Tuženik se nije očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke te je tužiteljici s osnova naknade štete dosudio iznose pobliže navedene u izreci presude.

25. Na dosuđeni iznos neisplaćene plaće tužiteljici se mogla dosuditi zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec što je i u skladu sa čl. 92. st. 3. ZR-a, budući da u ugovoru o radu nije ugovoreno do kada se plaća isplaćuje.

26. Radi svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

27. U skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 114/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14 u daljnjem tekstu ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. ZPD-a i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a i čl. 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni dobitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Prema tome, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, tako da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju i u tom dijelu je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata neosnovan.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

28.1. Tužiteljici je temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 u daljem tekstu Tarifa), zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u iznosu 200 bodova što s obzirom na vrijednost boda iznosi 3.750,00 kn s uključenim PDV-om i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn što ukupno iznosi 5.250,00 kn. 28.2. Tužiteljici se nije mogao priznati trošak sudske pristojbe s obzirom da temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, ) od plaćanje pristojbe oslobođeni su radnici u sporovima i drugim postupcima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz radnog odnosa.

U Županji, 20. prosinca 2022.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. H. M., odvjetnik u Ž.,

2. J. M., odvjetnik u M. & L. - odvjetničko društvo d.o.o. Z.