Poslovni broj: Usž-3976/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. D. G. iz Republike Srbije, Z., zastupane po opunomoćenici A. O., odvjetnici iz S. B., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave b.-p., S. B., radi odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-616/2022-7 od 13. rujna 2022., na sjednici održanoj 20. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 3 Us I-616/2022-7 od 13. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Broj: 511-11-04-4-UP/I-123/2022 od 10. svibnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s hrvatskim državljaninom, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je majka dvoje maloljetne djece i da je trudna. U odnosu na nju i njenu obitelj nije se cijenio najbolji interes djece u smislu članka 64. stavka 3. Zakona o strancima. Radi o djeci u dobi kada im je potrebna prisutnost oba roditelja. Djeca su osuđena na život bez majke i novog brata ili sestre u situaciji kada je tužiteljica osuđena na uvjetnu kaznu zatvora i u roku kušnje poštuje zakon. Smatra da zbog počinjenja djela za koje je osuđena ne predstavlja opasnost za javni poredak. Takva kaznena djela „poduzimaju“ i državljani Republike Hrvatske, a da je počinila teži oblik kaznenog djela ne bi joj bila izrečena uvjetna osuda. Institut spajanja obitelji kroz načelo zaštite majke, djece i obitelji trebao bi imati prednost u odnosu na „apstraktnu opasnost za pravni poredak“. Predlaže ovom Sudu usvojiti njenu žalbu i naknaditi joj troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija njenu osnovanost iz razloga koje je naveo u odgovoru na tužbu i obrazloženju svog rješenja. Pravilnom smatra ocjenu prvostupanjskog suda da je ponašanje tužiteljice tijekom odobrenog boravka u RH opasno za javni poredak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS) Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljici presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kmp-34/21 od 29. travnja 2021., pravomoćnom 15. srpnja 2021., za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. Kaznenog zakona, izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od tri godine. Zbog počinjenja još jednog kaznenog djela teške krađe, presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kmp- 19/2021-2 od 20. prosinca 2021., pravomoćnoj i izvršnoj 10. veljače 2022., izrečena joj je uvjetna kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.; dalje Zakon) čije je mjerodavne odredbe pravilno citirao u pobijanoj presudi.
8. Zakon u članku 57. propisuje da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u RH u svrhu, između ostalog, i spajanja obitelji (stavak 1. točka 1.). Uvjeti za odobrenje privremenog boravka propisani su u članku 59. stavku 1. Zakona na način da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako, između ostalog, ne predstavlja opasnost za javni poredak nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje (točka 7.).
9. Budući je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica pravomoćno kažnjena zbog počinjenja dva kaznena djela teške krađe, pravilno je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je iz navedenog razloga odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji. Svojim ponašanjem za vrijeme prvog odobrenog joj privremenog boravka tužiteljica je pokazala konkretnu opasnost za javni poredak RH, počinjenjem navedenih kaznenih djela. Okolnost da takva kaznena djela čine i državljani Hrvatske ne može se uzeti u prilog osnovanosti tužiteljičine žalbe.
10. Žalbeni prigovori tužiteljice vezano za to da nije u postupku cijenjen najbolji interes djece, su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Radi se o prigovorima koje je tužiteljica isticala u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a koje zaključke ovaj Sud u potpunosti prihvaća. Naime, djeca imaju i drugog roditelja koji je hrvatski državljanin, kao i mogućnost da s majkom žive u zemlji čija je njihova majka državljanka.
11. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužiteljica izgubila spor u cijelosti, slijedom čega sama snosi sve troškove spora.
12. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
13. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 20. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
