REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 4/1. P-96/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu pojedincu Nataši Malvich, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja „J. U S. Ž.“ R., OIB: …, R., koju zastupaju punomoćenici S. P. i dr. odvjetnici u Z.o.u. S. P., G. G, V. V., M. K., A. I. i S. F. M. u R., protiv tuženika P.B.S. d.o.o., OIB: …., R., kojeg zastupa punomoćnik F. D., odvjetnik u R., radi isplate 15.000,00 kuna/1.990,84 eura[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-… od 31. svibnja 2021. kojeg je donio javni bilježnik, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 15.000,00 HRK (petnaest tisuća kuna) / 1.990,84 EUR[1] (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centi) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koje teče na iznose od:

- 7.500,00 kuna od 16. rujna 2020. do isplate

- 7.500,00 kuna od 16. prosinca 2020. do isplate

po stopi od 5,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka koje je odredio javni bilježnik u iznosu od 1.500,00 HRK (tisuću petsto kuna) / 199,08 EUR[1] (sto devedeset devet eura i osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2021. (dana donošenja rješenja o ovrsi) do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. 1. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja/predlagatelja osiguranja od 15.000,00 HRK (petnaest tisuća kuna) / 1.990,84 EUR[1] (tisuću devetsto devedeset eura i osamdeset četiri centi) uvećano za pripadajuću zateznu kamatu koja teče na iznose od:

- 7.500,00 kuna od 16. rujna 2020. do isplate

- 7.500,00 kuna od 16. prosinca 2020. do isplate

po stopi od 5,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i radi osiguranja nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 1.500,00 HRK (tisuću petsto kuna) / 199,08 EUR[1] (sto devedeset devet eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31. svibnja 2021. prema stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena pa do konačne isplate, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabrane svim bankama kod kojih tuženik/protivnik osiguranja ima otvoren račun da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, i to u visini tražbine iz točke I. izreke rješenja, tako što se nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za izvršenje ovog rješenja o prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a ako osnova za plaćanje ne bude izvršena na novčanim sredstvima po svim računima tuženika, da se provede osiguranje na oročenim sredstvima tuženika, uključujući i kamate.

2. Iznos novčanih sredstava tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa tuženika/protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova ovog postupka.

3. Provedbom prethodne mjere tužitelj/predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika/protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava provedbu istog rješenja.

5. Ova prethodna mjera traje do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim

6. Provedba ove prethodne mjere povjerava se Financijskoj agenciji.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 4.500,00 HRK (četiri tisuće petsto kuna) / 597,25 EUR[1] (petsto devedeset sedam eura i dvadeset pet centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 3.750,00 HRK (tri tisuće sedamsto pedeset kuna) / 497,71 EUR[1] (četiristo devedeset sedam eura i sedamdeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 17. svibnja 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate 15.000,00 kuna sa zateznim kamatama i troškovima.

2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-…. od 31. svibnja 2021. kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu tuženik je pravovremeno podnio prigovor. Osporava potraživanje u cijelosti jer da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirana osnovana a nepodmirena potraživanja tužitelja.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-…. od 17. prosinca 2021. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem posl.br. Povrv-… od 14. siječnja 2022. taj sud se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i obrazlaže da je s tuženikom imao sklopljen ugovor, na vrijeme od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2021., temeljem kojeg ugovora je tuženik koristio 30 parkirnih mjesta na sjevernom dijelu k.č.br. 1409/25 k.o. P. te prostor s južne strane pri ulazu u halu. Mjesečna zakupnina da je ugovorena u paušalom iznosu od 2.500,00 kuna i plaćanje tromjesečno unaprijed. Tuženik je uredno podmirio svoju obvezu za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., dok račune broj 25/1/1 od 1. rujna 2020. i 33/11 od 1. prosinca 2020. za preostalo razdoblje zakupa nije platio. Račune i otvorene stavke tuženik da je zaprimio i iste nije osporio. Predložio je određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku.

5. S druge strane, tuženik, osim podnošenjem prigovora, nije iznosio očitovanja u postupku te do zaključenja prethodnog postupka nije imao dokaznih prijedloga. 6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 15.000,00 kuna/1.990,84 eura[1] s osnove zakupnine za korištenje 30 parkirnih mjesta i dijela k.č. 1409/25 k.o. Sušak za razdoblje od 1. rujna 2020. do 28. veljače 2021.

7. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Na poslovni odnos stranaka u konkretnom slučaju se primjenjuju materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o zakupu. Sukladno odredbi čl. 519. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,78/15., 29/18.; dalje: ZOO) ugovorom o zakupu zakupodavac se obvezuje predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu.

11. Iz računa broj 25/1/1 i 33/1/1 koje je sudu dostavio tužitelj (stranica 57-58 spisa) i otvorenih stavki kupaca (stranica 11 i 59 spisa) proizlazi da je tužitelj zaračunao tuženiku utuženi iznos za mjesečni najam nekretnine na adresi …, za razdoblje od 1. rujna 2020. do 28. veljače 2021., u skladu s Ugovorom od 1. ožujka 2020. Uvidom u Ugovor (stranica 49-51 spisa) utvrđuje se da je isti sklopljen među strankama 1. ožujka 2020. te da se tužitelj njime obvezao predati tuženiku na korištenje prostor za parkiranje vozila (parkirna mjesta) koji se nalazi na k.č.br. 1409/25, zk. ul 4586, k.o. S., te prostor s južne strane zgrade pri ulazu u halu u širini od 5 metara i dužini od 15 metara, na vrijeme od jedne godine počevši od 1. ožujka 2020. do 1. ožujka 2021., a tuženik se obvezao za isto plaćati mjesečnu zakupninu od 2.500,00 kuna, plaćanje tromjesečno unaprijed. Uvidom u račune broj 5/1/1 i 14/1/1 (stranica 55-56 spisa) i izvadak o stanju i prometu tužitelja od 6. travnja 2020. i 18. lipnja 2020. (stranica 53-54 spisa) sud utvrđuje da je tuženik platio tužitelju ugovorene zakupnine za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. Iz dopisa tužitelja od 25. veljače 2021., kojeg je tuženik zaprimio (stranica 52-53 spisa), vidljivo je da je tuženik obaviješten o isteku vremena trajanja zakupa. Tuženik je zaprimio predmetnu dokumentaciju, međutim, o istome se nije očitovao, nije osporio ni sklopljeni ugovor o zakupu ni da mu je tužitelj predao na korištenje predmet ugovora, dok je s druge strane iz ugovora u spisu vidljivo da je isti potpisan i pečatiran po tuženiku te po kojem ugovoru je tuženik i vršio plaćanja za dio ugovorenog razdoblja. Navod da tuženik u svojim evidencijama nema nepodmirenih obveza nije od utjecaja na nastanak obveze jer na isto ne utječe činjenica je li dužnik proknjižio račune u svojim poslovnim knjigama, a da bi podmirio svoju obvezu po dospijeću tuženik nije dokazao.

12. Stoga sud zaključuje da su u konkretnom slučaju stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora na određeno vrijeme od jedne godine, da je tužitelj predao tuženiku na korištenje parkirna mjesta i dio čestice k.č.br. 1409/25, zk.ul. 4586, k.o. S., kako je i utuženo, da je ugovorena mjesečna zakupnina od 2.500,00 kuna, a koju tuženik nije platio po dospijeću (prema podacima iz računa koje tuženik nije ni osporavao) za razdoblje od 1. rujna 2020. do 28. veljače 2021., te je sukladno odredbi čl. 519. ZOO-a tuženik dužan platiti zakupninu.

13. U odnosu na visinu, iz odredbi čl. 4. Ugovora o zakupu od 1. ožujka 2020. proizlazi da je ugovorena zakupnina za nekretninu u iznosu 2.500,00 kuna mjesečno i se ista plaća tromjesečno unaprijed. Slijedom, ispravno je tužitelj obračunao zakupninu za utuženi period od 6 mjeseci u iznosu od 15.000,00 kuna.

14. Slijedom, sud je primjenom odredbi čl. 9., 358. i 519. ZOO-a, tužitelju dosudio zatraženu glavnicu.

15. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate od dospijeća po stopi koja se odnosi na ostale odnose budući da obveza ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

16. Sukladno, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za cjelokupni iznos glavnice zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

17. Nadalje, sud je u izreci presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen trošak ovršnog postupka kojeg je odredio javni bilježnik u iznosu od 1.500,00 kuna / 199,08 eura[1] . Radi se o trošku javnog bilježnika u iznosu od 250,00 kuna sukladno čl. 3., 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11. i 114/12.), sa zateznom kamatom po stopi iz. čl. 29. st. 2. ZOO-a (ostali odnosi) od dana donošenja rješenja o ovrsi, a budući je taj ovršni trošak bio nužan radi donošenja rješenja o ovrsi, te trošku sastava prijedloga za ovrhu od 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11/1 uvećano za 250,00 kuna s osnove PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa; Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) jer je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik.

18. U odnosu na prijedlog za određivanje prethodne mjere od 10. ožujka 2022., sud je isti ocijenio osnovanim. U konkretnom slučaju prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 501.a ZPP-a je ispunjena, budući da je tužitelj u postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predložio određivanje prethodne mjere do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, ispunjena je i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer je sud iz iznesenih navoda i spisu priloženih isprava te izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na utuženu glavnicu u iznosu od 15.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, slijedom čega je valjalo u odnosu na tražbinu, prihvatiti prijedlog za određivanje prethodne mjere (t. I. 1. izreke rješenja), sve primjenom odredbe čl. 501.a. ZPP-a.

19. Odluka u točki I. 2. do 5. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni odredbe čl. 335. i 337. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.), dok se odluka u točki I. 6. izreke rješenja temelji na Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne 47/20., 46/20., 83/20., 133/20.).

novine broj 68/18., 2/20.,

20. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega mu je valjalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi za sljedeće radnje u postupku: zastupanje na ročištu od 22. studenoga 2022. iznos od 1.500,00 kuna (Tbr. 9.1. i Tbr. 50., u skladu s Tbr. 48.3.), sastav podneska od 10. ožujka 2022. iznos od 1.500,00 kuna (Tbr 8.1.) i trošak PDV 25% u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 42.). Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na presudu 500,00 kuna i za prijedlog i rješenje o osiguranju 250,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19. i 92/21.). Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 4.500,00 kuna / 597,25 eura[1] , odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke rješenja.

21. U preostalom dijelu parničnog troška valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, nije osnovan zahtjev za naknadu troška od 1.500,00 kn uvećano za PDV za sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere od 10. ožujka 2022. jer je tužitelju već priznat trošak za sastav toga podneska. Nadalje, zatraženi trošak za sastav podneska od 3. prosinca 2022. u iznosu od 1.500,00 kn uvećano za PDV sud cijeni neosnovanim budući takav podnesak ne prileži spisu, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude (750,00 kuna+PDV) na koji tužitelj nije pristupio, te time za stranku takvi troškovi nisu ni nastao. Slijedom, odlučeno je kao pod t. III. izreke rješenja.

22. Napominje se da je novčani iznos u uvodu i izreci presude iskazan i u valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 20. prosinca 2022.

Sudac

Nataša Malvich v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Žalba ne odgađa provedbu t. I. izreke ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ-a).