REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3480/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833. zastupane po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Dioničko društvo Samoborka, Industrija građevnog materijala, Samobor, Zagrebačka 32/a, Samobor, OIB: 53149109818, zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima sadržane u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3905/2019-3 od 28. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-767/2014 od 5. listopada 2017., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke o troškovima, u odbijajućem dijelu, sadržane u toč. 4. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3905/2019-3 od 28. siječnja 2021. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-767/2014 od 5. listopada 2017.

1.1. Tuženik u bitnom osporava vrijednost predmeta spora u odnosu na koju su sudovi odlučivali o naknadi parničnog troška.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja za koja predlagatelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Međutim, ovaj sud je prijedlog za dopuštenje revizije ocijenio nedopuštenim jer postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom da je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova ili revizijskog suda u odnosu na to pitanje nejedinstvena.

3.1. Pravna shvaćanja i stavovi iz odluka revizijskog suda na koje se predlagatelj poziva, nisu usporedivi jer tuženik polazi od pretpostavke da je u sporu po tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji (predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva da ugovor o prodaji nekretnina gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnim da se namiri njegova tražbina od 8.856.362,89 kn i trpljenje namirenja iste prodajom tuženikovih nekretnina), vrijednost predmeta spora novčani iznos tražbine zbog neispunjenja koje tužitelj kao vjerovnik u odnosu na tuženika kao dužnika zahtijeva pobijanje dužnikove pravne radnje.

4. Prvostupanjski sud je rješenjem od 21. listopada 2005., kojega tuženik nije pobijao pravnim lijekovima odnosno žalbom (protiv presude) od 17. listopada 2017., odredio vrijednost predmeta spora u visini od 501.000,00 kn, koja vrijednost je jedina mjerodavna u ovom postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, kao nenovčanom tužbenom zahtjevu (u tom smislu i Rev 1073/03-2 od 4. kolovoza 2004., Rev-x 1273/15-2 od 23. siječnja 2018., Rev 722/2016-2 od 11. rujna 2019. i dr.).

5. Osim toga, odluke revizijskog suda na koje predlagatelj ukazuje ne koincidiraju stanju predmeta spisa, i to broj Revt 78/2009-2 od 21. svibnja 2009. s zahtjevom na pobijanje dužnikove pravne radnje kojom je ustanovljeno založno pravo i koja izražava shvaćanje da se vrijednost predmeta spora određuje prema visini tražbine osigurane zalogom sukladno odredbi čl. 39. ZPP koja odredba u konkretnom slučaju nije primijenjena niti je primjenjiva; nadalje, broj Revr 774/2005-2 od 13. prosinca 2005. i dr. u kojima se izražava shvaćanje da se deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora što također ovdje nije slučaj, te broj Rev 2669/1994–2 od 26. svibnja 1998. i Rev-x 227/2015-2 od 12. listopada 2016. u kojima se izražava shvaćanje da je tužitelj ovlašten kod preinake tužbe izmijeniti vrijednost predmeta spora, a ne izražava se shvaćanje da je to dužnost suda kako to predlagatelj pogrešno sugerira.

6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: eb319-817de

Kontrolni broj: 0c938-e39ee-bdc56

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.