REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4989/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6029/2015-2 od 24. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1914/2014 od 1. lipnja 2015., na sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na troškove postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 6.959.422.09 kn sa zateznim kamatama (t. I. izreke), te naknaditi troškove postupka u iznosu od 189.698,36 kn (t. II. izreke). Dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 9.298.147,01 kn sa zatraženim kamatama je odbijen (t. III. izreke).

2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska odluka pod t. III. izreke, dok je po žalbi tuženika preinačena, t. I. i II. izreke, i odbijen zahtjev za isplatu 6.959.422,09 kn sa sporednim traženjima.

3. Protiv drugostupanjske presude, na temelju čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), tužitelj je podnio reviziju. Izjavio ju je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predložio je pobijanu odluku preinačiti u skladu s revizijskim navodima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. S obzirom na navode tuženika u odgovoru na reviziju ističe se da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje ZPP upravo sa izmjenama i dopunama citiranim u odlomku 3. ove odluke, i to u skladu s odredbom čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine, br.: 70/19., dalje: Novela) koja određuje da će se odredbe te Novele primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do njena stupanja na snagu nije donesena drugostupanjska odluka (1. rujna 2019.). U ovoj pravnoj stvari drugostupanjska odluka je donesena 24. srpnja 2019. pa se navedena (odredba) Novela ne primjenjuje.

7. Kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude je iznos od 6.959.422,09 kn, to isti prelazi iznos od 500.000,00 kn iz odredbe čl. 382. st.1. t. 1. ZPP, pa je u ovoj pravnoj stvari dozvoljena tzv. redovna revizija iz te odredbe.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa koje je tužitelj platio tuženiku na ime tzv. funkcionalne premije sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju iz "Narodnih novina«, br. 150/08., 94/09., 153/09., 71/10., 139/10., 49/11., 22/12., 57/12., (dalje ZOZO/08.), u razdoblju od srpnja 2012. do studenoga 2012., u utuženim iznosima, za koje tvrdi da ih je tuženik stekao bez osnove.

10. Prvostupanjski sud polazeći od opisanog zahtjeva tužitelja te nespornih činjenica da je u utuženom razdoblju funkcionalna premija po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH) ukinuta, da su 26. listopada 2012. donesene Izmjene zakona o zdravstvenom osiguranju kojim je funkcionalnu premiju snižena sa 7% na 4%, te da je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje plaćao funkcionalnu premiju od 7%, zaključuje da je tužitelj kroz utuženo razdoblje plaćao za ukupno 3% više funkcionalne. Stoga nalaže isplatiti svaki pojedini iznos koji bi odgovarao visini više ukupno uplaćene funkcionalne premije od 3%, ukupno iznos od 6.959.422,09 kn.

11. Drugostupanjski sud preinačuje tu odluku u afirmativnom dijelu uz obrazloženje da su odredbe čl. 53. st.1. t.10. i 53. st. 3. i 4. ZOZO/08 bile na snazi do studenoga 2012. pa da je tužitelj ispunjavao svoju zakonsku obvezu i odbija zahtjev tužitelja.

12. Suprotno navodima revizije pobijana presuda nije ni proturječna niti ima nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju dokaza, isprava i zapisnika u spisu. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Presude nižih sudova bile bi opterećene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Kako tome nije slučaj u ovom postupku, to je prigovor tužitelja u tom smislu neosnovan i temelji se na drugačijem, za njega povoljnijem, viđenju izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, ali ne i na utemeljeno iznesenom prigovoru postojanja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

13. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

14. Odlukom USRH broj U-I-425/2009 od 19. srpnja 2012. ukinute su kao protuustavne odredbe ZOZO/08 u kojima je bila regulirana obveza plaćanja funkcionalne premije od strane osiguravajućih društava.

15. Tužitelj smatra da su ukinute odredbe ZOZO/08 bile protuustavne i prije njihovog ukidanja, slijedom čega da ne postoji pravna osnova na temelju koje je tužitelj plaćao tuženiku u utuženom razdoblju i radi čega da postoji obveza tuženika vraćanja svih isplaćenih iznosa na temelju čl. 1111. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.).

16. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99. i 29/02.) USRH će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom. Sukladno odredbi st. 2. istog članka ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke USRH u „Narodnim novinama“, ako taj sud ne odredi drugi rok.

17. Kako je USRH u svojoj odluci odredio rok prestanka važenja ukinutih odredbi ZOZO/08, te su one prestale važiti 15. studenoga 2012., to znači da odluka USRH od 19. srpnja 2012., pa stoga ni ukidanje spornih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, nemaju povratno djelovanje na obveze nastale uz primjenu tih odredaba kao pravnog propisa prije prestanka njihovog važenja. Stoga ne postoji obveza vraćanja isplaćenih iznosa od strane tužitelja, jer na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove.

18. Osim samog roka, koji je odredio USRH, iz kojeg proizlazi da u konkretnom slučaju pravni učinak ukinutih odredbi nema retroaktivno djelovanje, već djeluje samo za ubuduće, navedeno proizlazi i iz samog sadržaja odluke USRH. U predmetnoj odluci kao razlog ukidanja predmetnih odredbi navodi se prekomjeran teret društvima za osiguranje, ostavljajući pritom rok Hrvatskom saboru za donošenje novih zakonskih rješenja, koja će biti usklađena s Ustavom, ukazuje na svođenje obveza osiguravajućih društava, koja se bave pružanjem usluga obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, na razumnu mjeru, ali ujedno i utvrđuje da je visina obveze propisana ukinutim odredbama u vrijeme svog važenja bila legitimna, te je u vrijeme donošenja služila određenom cilju. Sve to jasno ukazuje na neustavnost visine obveze koja je propisana osiguravajućim društvima i to od trenutka koji je Ustavni sud Republike Hrvatske odredio u navedenoj odluci.

19. Stoga je ovaj sud ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je istu na temelju odredbe članka 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

21. Na sjednici Građanskog odjela ovog suda pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb317-36fde

Kontrolni broj: 01902-68599-d843d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.