Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-738/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to: Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K., OIB: … iz Z., zastupane po punomoćniku S. A., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: … iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-175/2019-106 od 4. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-175/2019-106 od 4. svibnja 2022., na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 62/2419/04 od 27. svibnja 2009., a koji otkaz je tuženik dao tužiteljici A. K., OIB: …. iz Z., odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika broj: 10/14 od 11. veljače 2014. tuženika C. O. d.d., F. Z., OIB: …, nije dopušten, to stoga radni odnos tužiteljice na radnom mjestu zastupnika, šifra radnog mjesta 106, prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2009. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., OIB: … iz Z., vratiti tužiteljicu A. K., OIB: … iz Z., na rad na ugovorene poslove zastupnika, šifra radnog mjesta 106 prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2009. ili drugo radno mjesto prema kvalifikacijama i radnom stažu tužiteljice, u roku od osam dana.

III. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., OIB: … iz Z., isplatiti tužiteljici A. K., OIB: … iz Z., na ime neisplaćene plaće isplatiti iznos od 473.418,10 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, tekućom na iznos:

- 5.011,96 kn od 15.07. 2014. do isplate

- 7.949,89 kn od 15.08. 2014. do isplate

- 6.939,55 kn od 15.09. 2014. do isplate

- 7.586,30 kn od 15.10. 2014. do isplate

- 5.491,50 kn od 15.11. 2014. do isplate

- 7.283,50 kn od 15.12. 2014. do isplate

- 6.730,96 kn od 15.01. 2015. do isplate

- 6.332,75 kn od 15.02. 2015. do isplate

- 5.183,48 kn od 15.03. 2015. do isplate

- 6.877,11 kn od 15.04. 2015. do isplate

- 5.571,48 kn od 15.05. 2015. do isplate

- 7.677,12 kn od15.06. 2015. do isplate

- 4.497,18 kn od 15.07. 2015. do isplate

- 6.403,18 kn od 15.08. 2015. do isplate

- 5.265,46 kn od 15.09. 2015. do isplate

- 7.003,69 kn od 15.10. 2015. do isplate

- 7.197,76 kn od 15.11. 2015. do isplate

- 5.609,11 kn od 15.12. 2015. do isplate

- 5.307,30 kn od 15.01. 2016. do isplate

- 5.618,35 kn od 15.02. 2016. do isplate

- 6.267,82 kn od 15.03. 2016. do isplate

- 6.066,62 kn od 15.04. 2016. do isplate

- 6.994,06 kn od 15.05. 2016. do isplate

- 7.532,93 kn od 15.06. 2016. do isplate

- 5.748,48 kn od 15.07. 2016. do isplate

- 5.500,14 kn od 15.08. 2016. do isplate

- 5.850,73 kn od 15.09. 2016. do isplate

- 6.189,88 kn od 15.10. 2016. do isplate

- 7.895,58 kn od 15.11. 2016. do isplate

- 4.905,34 kn od 15.12. 2016. do isplate

- 5.242,11 kn od 15.01. 2017. do isplate

- 4.765,61 kn od 15.02. 2017. do isplate

- 5.054,20 kn od 15.03. 2017. do isplate

- 5.725,20 kn od 15.04. 2017. do isplate

- 6.808,47 kn od 15.05. 2017. do isplate

- 6.521,76kn od 15.06. 2017. do isplate

- 6.004,28 kn od 15.07. 2017. do isplate

- 6.686,71 kn od 15.08. 2017. do isplate

- 6.105,00 kn od 15.09. 2017. do isplate

- 6.338,43 kn od 15.10. 2017. do isplate

- 5.138,17 kn od 15.11. 2017. do isplate

- 6.163,83 kn od 15.12. 2017. do isplate

- 5.878,46 kn od 15.01. 2018. do isplate

- 7.357,99 kn od 15.02. 2018. do isplate

- 5.744,19 kn od 15.03. 2018. do isplate

- 6.501,64 kn od 15.04. 2018. do isplate

- 5.300,27 kn od 15.05. 2018. do isplate

- 6.443,92 kn od 15.06. 2018. do isplate

- 6.578,97 kn od 15.07. 2018. do isplate

- 6.093,09 kn od 15.08. 2018. do isplate

- 6.524,12 kn od 15.09. 2018. do isplate

- 5.050,62 kn od 15.10. 2018. do isplate

- 7.964,41 kn od 15.11. 2018. do isplate

- 6.474,69 kn od 15.12. 2018. do isplate

- 5.967,86 kn od 15.01. 2019. do isplate

- 8.411,12 kn od 15.02. 2019. do isplate

- 8.108,46 kn od 15.03. 2019. do isplate

- 6.195,10 kn od 15.04. 2019. do isplate

- 8.544,50 kn od 15.05. 2019. do isplate

- 9.604,54 kn od 15.06. 2019. do isplate

- 6.712,89 kn od 15.07. 2019. do isplate

- 9.742,92 kn od 15.08. 2019. do isplate

- 5.974,24 kn od 15.09. 2019. do isplate

- 8.150,64 kn od 15.10. 2019. do isplate

- 6.334,04 kn od 15.11. 2019. do isplate

- 6.451,54 kn od 15.12. 2019. do isplate

- 7.036,25 kn od 15.01. 2020. do isplate

- 8.027,74 kn od 15.02. 2020. do isplate

- 8.027,74 kn od 15.03. 2020. do isplate

- 8.027,74 kn od 15.04. 2020. do isplate

- 8.027,74 kn od 15.05. 2020. do isplate

- 8.027,74 kn od 15.06. 2020. do isplate

u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., OIB: … iz Z., da tužiteljici A. K. O.: … iz Z., isplati mjesečnu plaću u iznosu od 8.027,74 kune bruto, za svaki mjesec u razdoblju od 1. lipnja 2020. do presuđenja, odnosno do vraćanja na rad sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od svakog petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 6 Pr-175/2019-106 od 4. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točkama I., II., III. i IV. usvojio tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude. Pored toga, prvostupanjski je sud u točki V. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 473.418,10 kuna i u dosuđenim mjesečnim iznosima od 8.027,74 kuna bruto. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki VI. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 53.750,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 4. svibnja 2022. do isplate.

2. Prvostupanjski je sud donio i rješenje kojim je dopustio preinaku tužbe koju da je tužiteljica izvršila u podnesku od 17. lipnja 2020.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude očigledno u dosuđujućem dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke, kao i protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe, podnio žalbu i dopunu žalbe. On je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. Odluka USRH, 70/99 i 80/22., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest ocjena dopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice, a koji je otkaz sadržan u odluci tuženika od 11. veljače 2014. Također predmet spora je i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na posao kao i njezin zahtjev za naknadom plaće.

7. Ovdje je za reći kako je prvostupanjski sud prvotno u ovom predmetu dana 11. lipnja 2018., pod poslovnim brojem: 6 Pr-2787/14-44 donio presudu kojom je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev. Tužiteljica je njime zahtijevala utvrđenje predmetnog otkaza nedopuštenim, vraćanje na posao, naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 231.167,52 kune sa pripadajućom zateznom kamatom, a od 1. ožujka 2018. do presuđenja odnosno vraćanja tužiteljice na rad, isplatu bruto iznosa od 4.745,18 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom.

8. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv navedene prvostupanjske presude od 11. lipnja 2018. Županijski je sud u Splitu dana 13. prosinca 2018. pod poslovnim brojem Gž R-731/2018-2 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu od 11. lipnja 2018. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U obrazloženju rješenja od 13. prosinca 2018. drugostupanjski je sud pored ostalog naveo i slijedeće:

„Slijedom navedenog u ovom obrazloženju, a kako tuženik daje otkaz tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, to je prvostupanjski sud morao ispitati odnosno nakon provedenog postupka donijeti valjani zaključak o tome, jesu li u konkretnom slučaju ispunjene one zakonske pretpostavke koje bi opravdavale donošenje upravo ove vrste otkaza. Međutim, suprotno tome, prvostupanjski se sud u obrazloženju opravdanosti i dopuštenosti tuženikova otkaza tužiteljici, zadovoljio na zaključku kako tužiteljica nije ispunila svoje ugovorne obveze u smislu postizanja rezultata na koje se ugovorom o radu obvezala. Naime prvostupanjski sud smatra da je izostanak ugovorenih radnih rezultata dostatan za zaključak o opravdanosti otkaza. Pri tome se prvostupanjski sud uopće nije upuštao u razmatranje problematike da li je do neispunjavanja preuzetih obveza iz predmetnog ugovora o radu, uistinu došlo zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 3. ZR- a, jer, za ponoviti je, tuženik predmetni otkaz tužiteljici daje zbog njezinog skrivljenog ponašanja kako se to u samom nazivu Odluke o otkazu i navodi. Uostalom i sam prvostupanjski sud zaključuje: " Iz naziva odluke o otkazu, sadržaja odluke o otkazu i činjenice da je tužiteljici priznato pravo na otkazni rok, proizlazi da je tuženik tužiteljici dao redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika…"

Slijedom navedenog, a kako obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da tužiteljica nije ispunila svoje radne obveze zbog vlastitog skrivljenog ponašanja, to pobijana presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati. Na ovaj način prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to baš onu predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud vodeći računa o primjedbama i shvaćanjima drugostupanjskog suda iskazanim u ovom rješenju, ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, a po potrebi izvesti i nove, te će potom na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti zaključak je li predmetni otkaz tuženika tužiteljici dopušten. Nakon toga će, zavisno od tog utvrđenja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, uzimajući u obzir i odredbe članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, kao i odredbe članka 131. ZR-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.“

10. Sada nakon ponovljenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca, dana 27. svibnja 2009. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji da se primjenjuje od 1. lipnja 2009. (str. od 8. do 11. spisa),

- da je predmetnim ugovorom o radu ugovoreno kako će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta „zastupnik“ u službi za prodaju osiguranja, (str. od 8. do 11. spisa)

- da je tuženik, dana 15. siječnja 2013. donio plan prodaje životnih osiguranja za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2013., a koji je plan prodaje potpisala i tužiteljica (str. 78. spisa),

- da tužiteljica nije ispunila plan prodaje životnih osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013., odnosno da ga je ispunila u dijelu od 25%.,

- da je tuženik 11. veljače 2014. donio „Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika“, u kojem se ugovoru navodi kako se A. K. (tužiteljici) otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 62/2419/04 s početkom primjene od 1. lipnja 2009.,

- da je prije donošenja sporne odluke o otkazu ugovora o radu, tuženik proveo savjetovanje sa Sindikatom zaposlenih u osiguranju Hrvatske, a da se ovaj Sindikat protivio namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

11. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako zaključak da je tužiteljica bila upoznata sa od poslodavca planiranim radnim rezultatima koje je morala ostvariti 2013., prvostupanjski sud donio nakon što je utvrdio da je tužiteljica potpisala već navedeni plan prodaje od 15. siječnja 2013. (str. 78. spisa). Prvostupanjski je sud prethodno utvrdio činjenicu da je baš tužiteljica vlastoručno potpisala ovu ispravu (pored višeg voditelja zastupnika tuženika, J. L.), na temelju grafološkog vještačenja, odnosno stručnog, logičnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja koje je za potrebe ovog postupka sačinio Z. Ć., stalni sudski vještak za rukopise, dokumente i novčanice, 4. srpnja 2017. (str. od 92. do 95. spisa). Također je za istaknuti kako iz iskaza same tužiteljice danog na ročištu za glavnu raspravu od 6. veljače 2018. jasno proizlazi kako ona niti ne spori da je plan prodaje životnih osiguranja za 2013. ostvarila tek u dijelu od 25%.

12. Nadalje je za reći kako iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je poslodavac – tuženik prije spornog otkaza ugovora o radu pisano upozoravao tužiteljicu na potrebu ispunjavanja obveza iz radnog odnosa. Ovo je primjerice razvidno iz upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 28. veljače 2011. (str. 66. spisa), kao i iz zapisnika sa sastanka broj 67/2013 od 8. srpnja 2013. (str. 57. spisa).

13. Međutim, unatoč ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostupanjski sud zaključuje, bez posebnog obrazloženja, kako tuženik nije dokazao da je do neispunjavanja radnih rezultata tužiteljice odnosno plana za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. siječnja 2013., došlo uslijed skrivljenog postupanja tužiteljice. Ovu činjenicu tuženik da je trebao dokazati na temelju odredbe članka 131. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 73/10., 61/11., 82/12. i 73/13. dalje ZR), a koji se zakon u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14.,127/17. i 88/19.). Slijedom navedenog prvostupanjski sud donosi presudu kojom u točki I. izreke utvrđuje kako je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten.

14. Tuženik u žalbi i u dopuni žalbe u bitnome navodi kako je upravo tužiteljica odgovorna za neispunjavanje radnog plana za 2013., tj. da je u ovom razdoblju ostvarila tek 25,86 % godišnjeg plana kojega je trebala ostvariti. Žalitelj posebno ističe kako je i ranije pisanim putem upozoravao tužiteljicu na neostvarivanje predviđenih radnih rezultata. Također da joj je kao poslodavac osigurao sve potrebne pretpostavke za ostvarivanje planiranih radnih rezultata u 2013. i to svu potrebnu edukaciju, sredstva za rad, fleksibilno radno vrijeme i dr. Također tuženik navodi kako neostvarenje plana za 2013. od strane tužiteljice (odnosno ostvarenje plana tek u dijelu od 25,86%) nema nikakve veze sa ekonomskom situacijom, privatizacijom tuženika i nerealnim planovima, a kako da to pokušava prezentirati tužiteljica.

15. Nakon razmatranja žalbe, dopune žalbe, pobijane presude kao i rezultata dokaznog postupka za reći je slijedeće.

16. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i rješenje kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

17. U svezi sa žalbom tuženika na rješenje prvostupanjskog suda za reći je slijedeće. Tužiteljica je nakon što je u ovom postupku izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost utvrđenja visine plaće tužiteljice, preinačila tužbeni zahtjev u podnesku od 17. lipnja 2020. (str. od 584. do 587. spisa). Kako je ova preinaka učinjena u suglasju sa odredbom članka 190. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

18. U svezi glavnog pitanja u ovoj parnici, a to je, jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženik donose predmetnu „Odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanu skrivljenim ponašanjem radnika“ za reći je slijedeće.

19. Odredbom članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a, propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,

b) da je obveze kršio isključivo radnik i

c) da je radnik obveze kršio s namjerom ili grubom nepažnjom.

Pri ocjeni postoje li opravdani razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikovog ponašanja treba uzeti u obzir ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to ponašanje u odnosu prema obvezama koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

20. Odredbom članka 8. predmetnog ugovora o radu (str. 8. do 11. spisa) pored ostalog je određeno kako se smatra da radnik – zastupnik krši obveze iz radnog odnosa ako u razdoblju od 3 mjeseca neprekidno ili za 6 mjeseci u tijeku kalendarske godine ne ostvari planom predviđene zadatke u pribavi i naplati premija osiguranja, ili na temelju provizije ne ostvari najnižu osnovnu plaću iz stavka 3. ovog članka, a sve u skladu s odredbama Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora odnosno pravilnika Društva o obavljanju poslova prodaje osiguranja i zastupanja u osiguranju.

21. Nadalje, iz odredbe članka 110. Kolektivnog ugovora (2013.), zaključenog između Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske i tuženika, a koji je u predmetnom razdoblju bio na snazi, dalje KU, pored ostalog je propisano u kojim slučajevima poslodavac (ovdje tuženik) može otkazati radniku ugovor o radu (redoviti otkaz), pa se tako navodi i slučaj kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Odredbom ovog članka također je propisano kako se smatra da zastupnik krši svoje obveze iz radnog odnosa iz alineje 3. stavka 1. ovog članka ako u razdoblju od 3 mjeseca neprekidno ili za 6 mjeseci u tijeku kalendarske godine ne ostvaruje planom predviđene zadatke u pribavi i naplati premije osiguranja.

22. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju proizlazi da je tužiteljica drastičnim neispunjavanjem planom predviđenih radnih zadataka pribave i naplate premije osiguranja (25,86% od predviđenih rezultata) za 2013., koje je preuzela ugovorom o radu i predmetnim planom prodaje, prekršila obveze iz radnog odnosa i to onih predviđenih već navedenim odredbama članka 110. KU-a. Stoga je tuženik imao opravdani razlog za predmetni otkaz ugovora o radu, jer su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a. Pravno relevantno, skrivljeno ponašanje radnika – tužiteljice u predmetnom slučaju se manifestira u tome, što ista iako i prethodno upozoravana od strane poslodavca nije ostvarila planom predviđene radne zadatke iz razloga što se očigledno nije dostatno trudila.

23. ZPP je prihvatio sustav slobodne ocjene dokaza (sustav traženja materijalne istine). Sloboda u vrednovanju dokaza očituje se u slobodi od zakonskih pravila o ocjeni njihove dokazne snage. No, iako sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Dakle, sudac nije apsolutno slobodan u formiranju svoga stava o sadržaju i dokaznoj snazi izvedenih dokaza. On je vezan pravilima psihologije, znanosti, iskustva te pravne i životne logike.

24. Slijedom navedenog, a pravilnom ocjenom izvedenih dokaza u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a, a suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je neispunjavanje obveza iz ugovora o radu odnosno plana rada za 2013., tužiteljica skrivljeno povrijedila obveze iz radnog odnosa iz kojeg joj je razloga tuženik dopušteno otkazao ugovor o radu, a u suglasju sa odredbom članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a.

25. Budući je ovaj drugostupanjski sud zaključio da je sporni redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice bio dopušten to se zahtjevi tužiteljice za vraćanjem na posao i naknadu plaće koje zahtjeve temelji na nedopuštenosti otkaza, logično ukazuju neosnovanim.

26. Slijedom navedenog trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je usvojen, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, trebalo donijeti odluku o troškovima cijelog postupka. Tuženik je zahtijevao nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 kuna koji je iznos platio u svrhu provođenja dopunskog financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja visine plaće tužiteljice. Kako ovaj trošak po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je ovaj zahtjev tuženika trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 20. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.