Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-1149/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K., zbog kaznenog djela lažne uzbune iz čl. 316. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 i 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) u vezi sa čl. 52. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-183/2019 od 16. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog S. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni S. K. zbog produljenog kaznenog djela lažne uzbune iz čl. 316. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 316. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.
U ostalom djelu žalba okrivljenog S. K. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-183/2019 od 16. rujna 2022., okrivljeni S. K. proglašen je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela lažne uzbune iz čl. 316. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 316. KZ/11 u vezi sa čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
2. Na temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljeni S. K. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura, a koji iznos se odnosi na paušalnu svotu s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.
3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni S. K. po braniteljici I. Š., odvjetnici iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.
7. Iako okrivljeni S. K. u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne obrazlaže u čemu se ista sastoji, a iz sadržaja podnesene žalbe u bitnome proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.
7.1. Isto tako, suprotno navodima žalitelja, nije ni povrijeđen kazneni zakon. Naime, okrivljenik u uvodu navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali ne konkretizira koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede Kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi produljenog kaznenog djela lažne uzbune za koju je okrivljenik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.
7.2. Isto tako, suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
7.3. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.
7.4. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak i navode koji su istaknuti u žalbi, valja reći da žalitelj pogrešno cijeni provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu tih dokaza, a posebno u pogledu analize provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, kao i utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za konkretno protupravno ponašanje okrivljenika.
7.5. Naime, okrivljenik poriče počinjenje djela, te u svojoj obrani navodi da se ne smatra krivim te opisuje da je kritične zgode vidio oštećenog J. Ž. u službenoj policijskoj uniformi, da je isti zateturao i da mu je pala kapa, te da se u par navrata pridržavao za ogradu. Naveo je kako ne zna da li je ovaj bio alkoholiziran, ali da se nije ponašao uobičajeno, čak da su mu neki ljudi i prišli, ali je on rekao da je sve u redu. Nakon toga okrivljenik je mislio kako je jedino moguće da je u alkoholiziranom stanju kada se tako ponaša i zato je nazvao Operativno komunikacijski centar i prijavio ga jer on smatra da je to odgovorno ponašanje svakog građanina. Nešto kasnije, oko 18 sati je ponovno vidio J. Ž. u civilnom automobilu "O.", te se isti kretao iz smjera T. prema S., a da je on bio na nogostupu u blizini pješačkog prijelaza na kojem su bili pješaci i da je Ž. automobilom prošao velikom brzinom bez zaustavljanja, da je jedna pješakinja vikala "zovite policiju, ubit će nekoga", pa da je on ponovno nazvao dežurstvo prometne policije i obavijestio ih o vozilu i gdje se ono kreće.
7.6. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim ostalim provedenim dokazima, kako personalnim tako i materijalnim, tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima i kao takva usmjerena ka izbjegavanju od kazneno-pravne odgovornosti.
7.7. Naime, i ovaj drugostupanjski sud je analizirao sve provedene dokaze, te je zaključio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je okrivljenik prigoda opisanih u izreci pobijane presude nazvao OKC PU s., te dojavio da se policijski službenik J. Ž. za vrijeme radnog vremena nalazi u alkoholiziranom stanju ispred zgrade zračne luke "R." S., gdje se zbog alkoholiziranosti pridržava za ogradu, a zatim je u 18,24 sata ponovno nazvao operativno dežurstvo Postaje prometne policije S., te je dojavio da ga je policijski službenik u alkoholiziranom stanju svojim osobnim automobilom "O.", kojim se kreće iz smjera T. prema S., kao pješaka ugrozio na obilježenom pješačkom prijelazu. To proizlazi kako iz obrane samog okrivljenika, te snimke PU s., tako i iz iskaza saslušanih svjedoka Ž. R. i Ž. Z., policijskih službenika.
7.8. Sporno je da li je okrivljenik postupajući na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, počinio djelo za koje se tereti.
7.9. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao dokaze, pa je tako iz iskaza svjedoka J. Ž. zaključio kako je bila riječ o lažnim dojavama i kako je isti alkotestiran i utvrđeno je da nije imao alkohola u krvi, a da je kolegice vozio iz smjene u 18 sati i da su dale svoje iskaze, te da je o tome sastavljeno izviješće u policijskoj postaji. Isti je naveo kako se radi o lažnoj prijavi jer da je više puta uredovao nad okrivljenikom na području aerodroma zbog toga što je okrivljenik obavljao ilegalan taxi prijevoz zbog čega mu je bila izrečena zabrana pristupa aerodromskoj zgradi, pa oštećenik smatra da mu je okrivljenik takvom prijavom htio stvoriti neugodnosti jer da je to već i ranije radio.
8. Analizirajući iskaze svjedoka Ž. R. i Ž. Z. (policijskih službenika koji su zaprimili dojave), pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako su zaprimljene dojave bile lažne jer da su oni odmah po zaprimljenoj dojavi reagirali i obavili alkotest nad kolegom J. Ž. koji test je bio 0 i svjedoci su kolegice iz vozila dale svoj iskaz, te da je o tome sastavljeno izviješće i da nikakvih nepravilnosti u radu kod kolege Ž. nije bilo.
8.1. S obzirom na to, te analizu koju je prvostupanjski sud dao pod toč. 14. obrazloženja pobijane presude, pravilno je utvrđeno da je dokazano da je okrivljeni S. K., postupajući na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, počinio produljeno kazneno djelo lažne uzbune.
9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.
9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo lažne uzbune.
9.2. Zbog svega navedenog valja zaključiti da su prigovori žalitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovani, odnosno da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.
10. Na navode žalbe u kojoj se u bitnome vrši preocjena provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i analiza tih dokaza, valja reći da se radi o subjektivnim zaključcima i stavovima žalitelja koji ničim nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, pa ih ovaj sud nalazi neosnovanim.
10.1. Kako je, dakle, prvostupanjski sud utvrdio da je dokazano da je okrivljeni S. K. počinio produljeno kazneno djelo lažne uzbune iz čl. 316. u vezi sa čl. 52. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja produljenog kaznenog djela lažne uzbune iz čl. 316. u vezi sa čl. 52. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.
11. Međutim, osnovano žalitelj ističe da mu je izrečena prestroga kazna.
11.1. Naime, prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je utvrdio da nije našao olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio raniju osuđivanost u više navrata gdje je okrivljenik u periodu od 2005. pa nadalje u više navrata osuđivan zbog kaznenih djela krađe, teške krađe, prijetnje i to uglavnom na uvjetne osude.
11.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
11.3. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i mjere kazne iz čl. 47. KZ/11, prvostupanjski sud nedovoljno cijenio činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela prošlo šest godina, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenik korektno i primjereno držao na sudu, kao i da je otac malodobne djece o kojima očito treba brinuti. Uzimajući u obzir navedene okolnosti, kao i nesporno utvrđene otegotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, a koje se očituju u višestrukoj osuđivanosti okrivljenika, kako na uvjetne tako i na bezuvjetnu kaznu zatvora, a koja okolnost je kao što je već rečeno otegotna, kao i sve okolnosti vezane za ovdje predmetno djelo, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha kažnjavanja u ovdje konkretnom slučaju može ostvariti izricanjem blaže kazne, odnosno izricanjem bezuvjetne kazne zatvora, ali u kraćem trajanju, tj. u trajanju 8 (osam) mjeseci.
11.4. Preinačena kazna okrivljeniku, po stavu ovog drugostupanjskog suda, primjerena je težini počinjenog djela, svim okolnostima vezanim za ovdje konkretno protupravno postupanje, kao i okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, te je dostatna za izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, te će jačati povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja (generalna prevencija), ali i na okrivljenika da svoj život i ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim normama (specijalna prevencija). Kazna izrečena po prvostupanjskom sudu pretjerano naglašava retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.
11.5. Naime, ovako preinačenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne, tako i u pogledu specijalne prevencije.
12. Zbog svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.
13. Kako je žalba okrivljenika djelomično osnovana u odnosu na odluko o kazni, to je temeljem odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 20. prosinca 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent
