Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kžzd-6/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Melite Avedić predsjednice vijeća, te mr. sc. Zorislava Kaleba i Božene Perić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17; dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Poli i optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Poli poslovni br. Kzd-115/18 od 2. rujna 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Poli i optuženog T. P. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Poli poslovni br. Kzd-115/18 od 2. rujna 2021. optuženi T. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 te je za isto djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

1.1 Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom T. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato oduzimanje slobode od uhićenja dana 24. srpnja 2018. do 26. srpnja 2018.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19., dalje: u tekstu ZKP/08) optuženi T. P. oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, koji se odnose na osuđujući dio presude.

1.3. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 optuženi T. P. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

1.4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 nužni izdaci optuženika, te nagrada i nužni izdaci postavljenog branitelja optuženika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Poli u odnosu na osuđujući dio presude zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji iz članka 467. stavak 4. ZKP/08 te u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 467. stavak 3. ZKP/08) i bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članka 467. stavak 1. u svezi s članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08). Predlaže da Županijski sud preinači pobijanu presudu u osuđujućem dijelu na način da se optuženik strože kazni te preinači pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu na način da optuženika proglasi krivim za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i osudi ga na bezuvjetnu kaznu zatvora, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Žalbu je pravodobno podnio i optuženik po branitelju P. P., odvjetniku u P.-P., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu u osuđujućem djelu.

2.2. Odgovor na žalbu je podnio optuženik po branitelju P. P., odvjetniku u P.- P. s prijedlogom da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana, a prihvatiti žalba optuženika u pogledu osuđujućeg dijela presude.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO- 47/2022 vratilo na nadležni postupak.

4. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev branitelja optuženika, na kojoj je bio prisutan optuženik putem video-linka iz Kaznionice u Lepoglavi. Na sjednicu nisu pristupili uredno obavješteni branitelj optuženika P. P. i Županijska državna odvjetnica u Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

6. Državni odvjetnik se žali u odnosu na oslobađajući dio presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članka 467. stavak 1. u svezi s članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08) jer iz obrazloženja pobijane presude u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 proizlazi da je optuženika oslobodio od optužbe jer optužba nije dokazna, dok je činjenični opis kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 inkorporiran u činjenični opis kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, a za koje kazneno djelo je optuženik osuđen, smatrajući dokazanim da se optuženik ponašao upravo na opisani način. Sud u obrazloženju pobijane presude navodi da se događaj zbio upravo na opisani način, da je optuženik nesumnjivo izgovorio majci u nazočnosti djeteta prijetnje i uvrede, ali da to ne predstavlja zlostavljanje djeteta, pa da bi optuženik takvim ponašanjem ispunjavao obilježje kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

6.1. Navodi kako nije jasno smatra li sud da se predmetni događaj zbio na način kako se to optuženi tereti u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11, ali da takvim ponašanjem optuženik nije ostvario obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 ili pak sud smatra da nije dokazano da se optuženi ponašao na opisani način. Naime, ukoliko se prema mišljenju suda radi o događaju koji ne bi ispunjavao obilježja inkriminiranog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, u tom slučaju sud je trebao optuženika odmah po zaprimanju optužbe osloboditi u odnosu na to kazneno djelo.

6.2. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik vidi u tome jer je tijekom dokaznog postupka nesporno dokazano da se optuženi ponašao na inkriminiran način u prisutnosti djeteta, a za što je i proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 te da je optuženik svojim ponašanjem zlostavio dijete te ostvario obilježja i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

7. Nasuprot žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno smatra u pogledu kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2 KZ/11, da se radi o jednom izoliranom incidentu u intenzitetu i to: uvrede i prijetnje koje je otac nesumnjivo izgovorio majci telefonskim putem u nazočnosti djeteta, što ne predstavlja i zlostavljanje djeteta ili grubo vrijeđanje djetetovih prava, odnosno da nije dokazano da bi se time ispunjavala bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Također je nelogičan žalbeni navod državnog odvjetnika da je sud mogao optuženika odmah po zaprimanju optužbe osloboditi u odnosu na to kazneno djelo. Jedinio je optužno vijeće prilikom potvrđivanja optužnice moglo obustaviti kazneni postupak, a na tu odluku raspravni sudac nije mogao utjecati.

7.1. Sud je također opravdano smatrao potpuno suvišnim provoditi psihologijsko vještačenje mlt. E., sina optuženika jer nije relevantno da li je kod malodobne žrtve nastupila posljedica. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako optužba protiv optuženika u tom dijelu nije dokazana, slijedom čega je pravilno optuženika oslobodio optužbe za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

U odnosu na žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

8. Optuženik u žalbi smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer se iz sadržaja zapisnika o izvedenim dokazima ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice. Navodi da je na raspravi održanoj dana 31. kolovoza 2021. godine vještakinja psihijatrijske struke, dr. V. J., iskazala da u zaključku pod toč. 4. nalaza u vrijeme počinjenja kaznenog djela o smanjenoj sposobnosti vladanja svojom voljom, sposobnost optuženika da shvati značenje svojih postupaka bila smanjena, ali ne bitno (stranica 4 zapisnika), dok se, u pobijanoj odluci pod točkom 13. sud utvrđuje kako je optuženikova mogućnost da shvati značenje svog postupanja bila očuvana (12. i 13. redak), odnosno navodi da je vještak psihijatrijske struke ostao kod utvrđenja o očuvanosti sposobnosti shvaćanja značenja svog postupanja (posljednji redak točke 13.).

8.1. Branitelj pritom citira samo dio obrazloženja iz toč. 13., rečenice druge, u kojoj sud utvrđuje da „vještak zaključuje kako je u vrijeme činjenja inkriminiranog djela, uslijed primarno narušene strukture osobnosti i ovisnosti o opijatima, optuženikova sposobnost vladanja svojom voljom bila smanjena (ne bitno), dok je njegova mogućnost da shvati značenje svog postupanja bila očuvana.“

8.2. Stoga je neosnovan žalbeni navod da sadržaj zapisnika o iskazu vještaka psihijatra s rasprave održane dana 31. kolovoza 2021. godine ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, odnosno kako o odlučnoj činjenici postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza vještaka psihijatra i samog iskaza vještaka. Time nije pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a niti je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, kao što to neosnovano smatra žalitelj jer je nesporno utvrđeno da je optuženikova sposobnost vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne bitno, što potvrđuje i sam branitelj dalje u žalbi na odluku o kazni na str. 2. kada navodi da je to sud trebao cijeniti kao olakotnu okolnost.

9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što prihvaća i ovo Vijeće.

U odnosu na žalbe na odluku o kazni

10. Optuženik u žalbi nadalje navodi kako u pobijanoj presudi sud nije našao nikakvih olakotnih okolnosti koje bi se optuženiku mogle cijeniti prilikom odabira vrste i mjere kazne (točka 16.). Smatra da je prilikom odmjeravanja kazne valjalo uzeti u obzir okolnost da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, jer je u tom trenutku kod optuženika bila smanjena sposobnosti vladanja svojom voljom i sposobnost da shvati značenje svojih postupaka, što je utvrđeno iz iskaza vještaka psihijatra, te je i izrečenu kazna zatvora trebalo odrediti u kraćem trajanju.

10.1. Državni odvjetnik pak smatra da pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika, sud nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne iz članaka 47. KZ/11. Suprotno navodima iz pobijane presude, a sve imajući u vidu prethodnu kaznenu osuđivanost optuženika, smatra da je izrečena sankcija preblaga, te se njom ne može ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije te predlaže da se optuženik osudi na strožu kaznu zatvora.

11. Razmatrajući žalbene navode vijeće je smatralo da je sud trebao uzeti u obzir kao olakotno da je optuženik u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno i da je otac mld. djeteta, o kojem doduše zbog boravka u zatvoru ne skrbi, što uzevši u obzir njegovu višestruku osuđivanost i nekritički odnos prema djelu nije od utjecaja na izrečenu visinu kazne. Stoga je izrečena kazna svojom duljinom primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te će time doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije te princip individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

11.1. Optuženik bi također trebao iskoristiti svoj boravak u zatvoru da se osposobi za neko traženo zanimanje od čega bi poslije izdržane kazne mogao živjeti i uzdržavati dijete. Ukoliko je pak želio ostvariti pravo na viđanje djeteta on se je trebao obratiti nadležnom centru da mu odredi termine rješenjem.

12. Slijedom iznijetog, kako državni odvjetnik i optuženik, nisu u svojim žalbama doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude te su temeljem članka 482. ZKP/08 žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 20. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić, v.r.