REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4140/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelji) M. Č., I. BiH, OIB: … i II. tužiteljice M. K., P., Češka, OIB: …, koje zastupa punomoćnik I. K., odvjetnica u M., protiv I. tuženice-protutužitelja (dalje: tuženici) D. P. , Z., OIB: …, 2. tuženika D. P. , K., OIB: … i 3. tuženika P. P., Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica A. B. B., odvjetnica u M., radi predaje u posjed te radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2755/2021-4 od 26. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-493/2020 od 24. rujna 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-493/2020 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2755/2021-4 od 26. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-493/2020 od 24. rujna 2021., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-493/2020 od 22. ožujka 2022., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji su naznačili sljedeća pitanja: "1. Može li se pravo vlasništva temeljem dosjelosti utvrditi bez utvrđenja kvalitete posjeda u pogledu samostalnosti posjeda (čl. 159. st. 1. ZV)?
2. Je li za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću sukladno pravilima OGZ-a potrebno utvrditi početak roka dosjedanja?
3. Može li se pravo vlasništva dosjelošću utvrđivati sukladno pravilima OGZ-a kad je u postupku nesporno utvrđeno da je stanje posjeda na terenu temeljem kojeg se dosjelost traži evidentirano tek nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?"
3.1. Kako razlog važnosti tužitelji se pozivaju na: 1) odluku ovoga suda poslovni broj Rev-681/00-2 od 10. ožujka 2004. s pravnim shvaćanjem da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (i prema ranijim propisima) potreban savjestan (pošten) posjed, a da takav posjed postoji kada posjednik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed; 2) na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-3157/14 od 2. rujna 2015. u kojoj se navodi pravno shvaćanje iz odluke poslovni broj Rev-1765/10-2 od 17. srpnja 2012. prema kojem shvaćanju se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari te ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude posjednikom stvari, dok u konkretnoj situaciji tužitelj pogrešno smatra da je bio samostalni posjednik time što je povremeno odlazio na parcelu i kosio travu; 3) na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-5175/2019 od 24. ožujka 2021. u kojoj su ukinute nižestupanjske odluke, jer su u pobijanim odlukama izostali razlozi o kvaliteti posjeda te činjenično stanje u pogledu roka dosjedanja nije potpuno utvrđeno; te na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3709/2019 od 10. prosinca 2020. u kojoj odluci sud ukazuje da su pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću slijede pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) ali da su osuvremenjena, tako npr. posebno u pogledu rokova dosjelosti.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
4.1. Naime, prvo i drugo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer tužitelji polaze od pogrešne pretpostavke. Naime, u pobijanoj odluci prihvaćajući osnovanim protutužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću sporne površine od 18 m2, sud polazi od utvrđenja da je pravna prednica tuženika (svekrva I. tuženice, a baka II. i III. tuženika) najkasnije od 1979. nakon što joj je sporno zemljište darovala njezina majka stupila u pošten, mirni i ni od koga ometani posjed, a da je takav posjed nastavio i njezin sin (suprug I. tuženice, otac II. i III. tuženika). Također niti odluke na koje se predlagatelji pozivaju odnosno pravna shvaćanja izražena u odlukama na koje se predlagatelji pozivaju nisu u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci zbog čega se ne radi o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, niti o dostatnim razlozima za intervenciju revizijskog suda.
4.2. U odnosu na treće pitanje nisu izloženi odgovarajući razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo od važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pogotovo jer u odlukama na koje se kao razlog važnosti predlagatelji pozivaju nije izneseno pravno shvaćanje kako je to problematizirano u postavljenom pitanju.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 20. prosinca 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
