REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 943/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. f. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. I. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1706/2022-2 od 10. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. Pr-1131/21 od 31. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 6. travnja 2021., koja se odnosi na tužitelja, nezakonita i nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i da tužitelju pripadaju sva prava iz radnog odnosa (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na posao i to na radno mjesto uzgajalište ribe ili na druge tomu odgovarajuće poslove u roku od 8 dana (toč. II.), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na radno mjesto uzgajališta ribe.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik na temelju čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 120. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga kojom tužitelju otkazuje ugovor o radu sklopljen 9. lipnja 2020. na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu radnik-rad na uzgajalištu ribe,

- da je prema obrazloženju navedene Odluke kod tuženika došlo do prestanka potrebe za obavljanjem radnog mjesta na kojem je tužitelj bio zaposlen kod tuženika iz razloga smanjenog opsega poslova koje je obavljao radnik, kao i iz gospodarskih razloga – zbog smanjenog plasmana tuženikove robe na tržištu,

- da je tužitelj protiv Odluke pravovremeno, u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljena odluka, podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava u kojem je osporio razloge iz kojih je Odluka donesena navodeći da je tuženik u prethodnih šest mjeseci zaposlio još trojicu radnika na istim ili gotovo istim radnim mjestima, a da je poslovno uvjetovani otkaz predviđen kao krajnja namjera kada se radi o stvarnom ukidanju određenog radnog mjesta, odnosno o prestanku potrebe za radom radnika,

- da je kod tuženika radnik M. J. zaposlen od 27. srpnja 2020., D. Č. od 21. listopada 2020. i R. D. od 2. studenog 2020. i to na osam satno radno vrijeme čiji radni zadatak je bio hraniti ribu na uzgajalištu, da je D. Č. radni odnos prestao 21. siječnja 2021., a nastavljen je slijedećeg dana 22. siječnja 2021., te da je R. D. radni odnos prestao 2. veljače 2021., a nastavljen je odmah slijedećeg dana 3. veljače 2021.,

- da je tuženik nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju s dvojicom radnika zaključio ugovore o radu na drugom uzgajalištu u L. Š. i to 12. kolovoza 2021. s M. L. i istog dana s D. Z.,

- da iz tuženikove Evidencije o radnicima proizlazi da tuženik ima zaposlenih 20 radnika.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da tuženik, kao poslodavac, nije dokazao da je došlo do smanjenja opsega poslova i do smanjenog plasmana poslodavčeve robe na tržištu zaključivši da je predmetna odluka o otkazu donesena suprotno odredbama čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

10. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su u obrazloženjima pobijane drugostupanjske i prvostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama., a obrazloženja tih odluka nisu nejasna i ne proturječe dokazima i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Stoga prema ocjeni ovoga suda revizijom pobijana drugostupanjska presuda, niti prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka.

11. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident opisno upire u reviziji.

12. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno-uvjetovani otkaz). Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (toč. 2.).

14. Dakle, da bi tuženik mogao otkazati ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga potrebno je da je zbog tih razloga prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno smanjenje obima poslova, koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nerazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti za tog poslodavca. Smanjenjem obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika.

15. Suprotno navodima tuženika pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR za davanje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju, jer tuženik u smislu odredbe čl. 135. st.

3. ZR nije dokazao da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za radom tužitelja, obzirom je tuženik zapošljavao druge radnike prije i poslije predmetne odluke, kao i na činjenicu da je tuženik nakon više od četiri mjeseca zaposlio dva radnika na radnom mjestu za poslove koje je obavljao tužitelj.

16. Naime, autonomno je pravo poslodavca organizirati radni proces s ciljem postizanja što boljih poslovnih rezultata, no prilikom donošenja odluke o otkazu dužan je dokazati da je došlo do smanjenja obima posla, a time i potrebe za radom radnika kojemu se otkazuje radni odnos, a što tuženik nije učinio, zbog čega se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju ukazuje nedopuštenom.

17. Također su neosnovani revizijski navodi vezano uz dosuđeni trošak postupka, obzirom iz spisa (tužbe) proizlazi da je tužitelj tijekom postupka određeno istaknuo zahtjev za PDV uz zatraženu jednokratnu naknadu.

18. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.