REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 969/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Š., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u B., protiv tuženika S. H. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-201/2022-2 od 14. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-696/2021-13 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je traženo da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 31. prosinca 2020., kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 17. lipnja 2019. za radno mjesto zaštitara, te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao danom dostave navedene odluke 4. siječnja 2021., da se raskida ugovor o radu tužitelja i tuženika sklopljen dana 17. lipnja 2019. s danom 30. prosinca 2021., kao s danom donošenja presude, s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika, kao i zahtjev da je tuženik dužan tužitelju na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplatiti iznos od neto 14.758,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kuna, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te tuženiku nije dosuđen troška odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno istu odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 17. lipnja 2019. za radno mjesto zaštitara,

- da je tuženik Odlukom od 31. prosinca 2020. tužitelju izvanredno otkazao Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog čega radni odnos (nastavak rada) nije moguć,

- da je tužitelj primio navedenu odluku 4. siječnja 2020. protiv koje je 12. siječnja 2021. preporučeno podnio zahtjev za zaštitu prava, na što tuženik nije odgovorio,

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu u ovom predmetu,

- da je tužitelj radio u pratnji novca 23. prosinca 2020.,

- da prema redovitom rasporedu rada nije trebao raditi u pratnji novca 24. prosinca 2020., već se trebao pojaviti 25. prosinca 2020. u jutarnjoj smjeni, ali da je tužitelj bio obaviješten od neposredno nadređenog da zbog iznimne situacije dođe raditi 24. prosinca 2020. jer su trebale dvije ekipe za pratnju novca na Badnjak, jer se radilo skraćeno zbog rada trezora u banci, u koju je trebalo položiti novac,

- da se tužitelj nije pojavio na poslu 24. prosinca 2020. te da je tuženik osigurao zamjenu jer se tužitelj nije javljao,

- da je tuženik osigurao zamjenu i za 25. prosinca 2020.,

- da je tužitelj imao slobodne dane 26. i 27. prosinca 2020. te trebao doći na posao 28. prosinca 2020. u noćnoj smjeni, što tužitelj nije učinio,

- da se potvrda o nesposobnosti za rad kao i sva medicinska dokumentacija odnosi na razdoblje od 29. prosinca 2020. pa nadalje,

- da tužitelj nema potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za sporne dane 24. i 28. prosinca 2020. kada je trebao raditi, a nije,

- da iz priložene potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad ne proizlazi da se radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti, već je kao razlog bolesti šifra AO.

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu zaključivši da je Odluka tuženika o otkazu donesena sukladno čl. 116. st. 1. i st. 2. i čl. 119. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), kao i čl. 79. Pravilnika o radu, te da tuženik nije postupio protivno odredbi čl. 38. ZR.

10. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka valja reći da, sukladno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP, reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

11. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. U konkretnom slučaju, a prema utvrđenju nižestupanjskih sudova (uz pravilnu primjenu odredbe čl. 135. st. 2. ZR), tužitelj je neopravdano izostao s posla najmanje dva dana (24. i 28. prosinca 2020.), što predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a time i opravdan razlog za izvanredni otkaz u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.

13. Naime, tuženik je kao poslodavac upravo vezano za svoju djelatnost i proces rada, te je Pravilnikom o radu (čl. 79.) neopravdan izostanak s posla odredio kao osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. U navedenim okolnostima, uzevši u obzir činjenicu da je poslodavac s radnikom zainteresiran zasnivati ugovorni radni odnos upravo zbog izvršenja obveza koje je radnik ugovorom preuzeo, neopravdan izostanak s posla dva dana predstavlja opravdan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

14. Kako je do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz (otkaz poslodavca je dopušten), te u pretpostavkama iz čl. 116. st. 1. i 2., čl. 119. ZR, to su nižestupanjski sudovi osnovano odbili, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i zahtjev koji je tužitelj postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.

15. Slijedom navedenog nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, radi čega je valjalo temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

16. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.