Poslovni broj: UsI-2747/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: N. S. iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 20. Prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/22-01/03024227956, URBROJ: 341-99-05/3-22-3535 od 19. srpnja 2022. godine.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 19. srpnja 2022. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 22. travnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je - nakon prethodnog priznavanja prava na starosnu mirovinu - tužiteljici počevši od 01. siječnja 2022. godine i određena visina starosne mirovine, uz primjenu polaznog faktora 1,0 iz čl. 85. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 - ZMO).

Tužiteljica u tužbi navodi da zajedno sa stažem ostvarenim u inozemstvu ima preko 35 godina mirovinskog staža te da u čl. 180. st. 2. ZMO-a kao uvjet za povećanje polaznog faktora na temelju navršenih 35 godina mirovinskog staža nije propisano ostvarenje tog mirovinskog staža samo u Republici Hrvatskoj. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari je sporno da li je tijelo mirovinskog osiguranja prilikom određivanja visine tužiteljičine starosne mirovine pravilno primijenilo osnovni polazni faktor 1,0 iz čl. 85. st. 1. ZMO-a, ili je tužiteljici taj polazni faktor trebalo povećati na temelju čl. 180. st. 2. ZMO-a, koji propisuje da se osiguraniku - ženi koja prvi put stječe pravo na mirovinu i ima najmanje 35 godina mirovinskog staža polazni faktor za određivanje starosne mirovine povećava na način propisan u toj odredbi. Nije sporno da je tužiteljici u upravnom postupku utvrđen samo mirovinski staž ostvaren u Republici Hrvatskoj, koji je manji od 35 godina, a također je nesporno da tužiteljica zajedno s mirovinskim stažem ostvarenim pred nositeljem mirovinskog osiguranja u R. S. ima preko 35 godina staža.

Sporno je pitanje odnosi li se povećanje polaznog faktora iz čl. 180. st. 2. ZMO-a samo na 35 godina mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj ili je dovoljno da osiguranik tih 35 godina mirovinskog staža ima ostvarenih zajedno s mirovinskim stažem ostvarenim u inozemstvu.

Točno je da u čl. 180. st. 2. ZMO-a nije izričito propisan uvjet ostvarenih 35 godina mirovinskog staža u Republici Hrvatskoj. Međutim, smisao je navedene odredbe (kao i korespondentne odredbe čl. 85. st. 3. ZMO-a) u tome da iznimno povećanje polaznog faktora za izračun starosne mirovine predstavlja izraz valoriziranja dugačkog mirovinskog staža u odnosu na domaćeg nositelja mirovinskog osiguranja, pred kojim su u tom dugačkom periodu i uplaćivani doprinosi na temelju ostvarenih dohodaka.

Ostvareni dohoci pak utječu na utvrđenje vrijednosnih bodova, a na temelju čl. 85. st. 1. ZMO-a polazni faktor određuje u kojem se opsegu uzimaju vrijednosni bodovi pri određivanju mirovine.

Stoga je ocjena ovog suda da čl. 180. st. 2. (i čl. 85. st. 3.) ZMO-a treba tumačiti na način da se iznimno povećanje polaznog faktora primjenjuje samo u odnosu na osiguranika koji ima ostvarenih najmanje 35 godina mirovinskog staža u Republici Hrvatskoj, jer samo takvo tumačenje opravdava posljedičnu isplatu viših mirovinskih primanja osiguraniku koji je pred domaćim nositeljem mirovinskog osiguranja na temelju ostvarenih dohodaka ostvario odgovarajuće vrijednosne bodove i uplaćivao doprinose u razdoblju od najmanje 35 godina.

Zbog toga su rješenja donesena u upravnom postupku u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 20. prosinca 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.